Povežite se sa nama

OKO NAS

NA PUTEVIMA NAJČEŠĆE STRADAJU ZAŠTIĆENE VRSTE GMIZAVACA, VODOZEMCI, MANJI SISARI…: Zakon postoji, ali se ne primjenjuje

Objavljeno prije

na

Prizor zgaženih životinja (kornjača, zmija, guštera…) na magistralama širom Crne Gore nije neuobičajen, ali odgovara na pitanje koliko čovjek, u vremenu kad podređuje prirodu svojim interesima, brine o životima drugih bića. Od donošenja Pravilnika o mjerama zaštite i načinu održavanja prelaza za divlje životinje do prve primjene prošlo je više od deceniju

 

Na starom putu od Podgorice ka Danilovgradu na svakih par metara leže leševi raznih gmizavaca. Zmija, kornjača, guštera… Zgaženi. Taj prizor odgovara na pitanje koliko čovjek, u vremenu kad podređuje prirodu svojim interesima, brine o životima drugih bića.

„Svakodnevno veliki broj gmizavaca, pored toga što ih čovjek namjerno ubija, kao recimo zmije, stradaju i na putevima, i te brojke uopše nijesu zanemarljive. U najvećem broju to budu još i vodozemci i sitniji sisari”, kaže za Monitor biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE) Andrijana Mićanović.

Prema njenim riječima, ako put prolazi pored nekog vodenog staništa (bara, močvara, rijeka), tada su najčešće žrtve vodeni ili poluvodeni organizmi kao što su barska kornjača ili zmija ribarica. Ukoliko prolazi kroz šumu, šikaru ili neko suvo stanište, kao što su putevi u okolini Danilovgrada – šumska kornjača ili dosta često leopard smuk koji živi u suvim staništima.

Mnoge od ovih vrsta štiti zakon, a brojna područja u Crnoj Gori su, upravo zbog njih, takođe zaštićena. „Na putevima koji prolaze kroz takva područja strada i najviše vrsta. Iako uglavnom žrtve budu vrste kojih najviše ima, to, naravno, ne mora uvijek da bude slučaj”, ističe Mićanović.

Jedan od načina da se izbjegne ljudska nemarnost pri izgradnji saobraćajnica je izrada studija o uticaju na okolinu. Neke od mjera predviđaju gradnju kanala, ekoloških mostova, prolaza i prelaza, tunela, propusnih cijevi, jarkova, sigurnosnih i usmjeravajućih objekata, ribljih staza, liftova, vijadukata… koji bi životinjama osigurali bezbjedno kretanje.

I pored toga što je Crna Gora donijela Pravilnik o mjerama zaštite i načinu održavanja prelaza za divlje životinje još 2010. godine, na osnovu Zakona o zaštiti prirode, nadležni uglavnom izbjegavaju da prave takve objekte. Razlog je – njihova izgradnja je vrlo skupa.

Pravilnikom je propisano kako bi prelazi za vodozemce i gmizavce trebalo da izgledaju – kao tuneli sa usmjerivačima kretanja ka otvoru na oba kraja.

Od njegovog donošenja do prve primjene prošlo je više od deceniju. Zahvaljujući aktivnosti Crnogorskog društva ekologa, eko-prelazi, njih pet, napravljeni su prilikom rekonstrukcije bulevara Podgorica–Danilovgrad za divlje životinje iz obližnjeg Parka prirode Rijeka Zeta. Radovi na toj saobraćajnici počeli su u julu 2020. godine, ali još nijesu završeni. Na tom području je rađeno prvo detaljnije istraživanje o uticaju saobražaja na životinje. ,,Prema njemu, na svaki kilometar puta godišnje ima oko 100 zgaženih žaba, zmija, guštera, kornjača, ptica, ježeva, kuna, lisica i zečeva. Iako je Crna Gora zakonom regulisala ovo pitanje, on se ne primjenjuje u punoj mjeri, jer se obično na ove propuste gleda kao na nepotrebni trošak koji se na sve načine pokušava izbjeći”, objašnjava Mićanović.

„Kod nas se izbjegava sve što ima veze da održivim životom. Održivost nije samo – daj da posadim drvo da imam ‘lad. Održivost je kad o svakom životu vodiš računa, jer znaš da sve ima svoju ulogu u prirodi”, kaže za Monitor jedna je od volonterki Ekopatriotizma, inicijative kroz koju je sproveden veliki broj akcija čišćenja u Crnoj Gori, Ivana Čogurić.

Kako ističe – operisani smo od logike. ,,Ona je postala samo predmet izučavanja u visokom školstvu. Možda kada bi izgradnja pješačkih prelaza za životinje bila ilegalna i kada bi npr. rakuni mogli da naplate prolaz kroz isti, onda bi sigurno ta priča zaživjela”.

Susret sa terenom je, prema riječima Čogurićke, susret sa realnom slikom Crne Gore. „Nijesam imala previše prilika da se sretnem sa uginulim gmizavcma po našim putevima, ali nam zato krznenih životinja ne nedostaje. Bezobzirnost ima jake korijene u našem društvu. Nijesu samo lisice, vjeverice, psi ili mačke najviše pogođeni prelaskom s jedne strane puta na drugu, već i čovjek kao vrsta, jer ne može ostati imun na to”.

Zbog svega ovoga, važno je da u projektovanju puteva ili nekih drugih projekata učestvuju različite struke – od inženjera do biologa.

Gmizavci su, inače, jedan od najvažnijih činilaca lanca ishrane u nekom ekosistemu. Uređuju brojnost insekata i glodara, smanjuju širenje zaraznih bolesti, sprečavaju širenje parazita u baštama i voćnjacima… Crna Gora se, inače, može pohvaliti raznovrsnošću vrsta – od morskih do visokoplaninskih gmizavaca. Za sada je opisano njih 38, zajedno sa dvije intrudukovane vrste, koje su tu dospjele čovječjom aktivnošću – namjerno ili slučajno. Nacionalnim zakonodavstvom u Crnoj Gori zaštićeno je njih 26.

No, zato na nivou države još uvijek nema prepoznatih ključnih staništa za vrste, pa ni za gmizavce. „Postoje vrijedna i staništa od visoke vrijednosti (nacionalni parkovi, na primjer), ali za specifične vrste nijesu prepoznata staništa koja postoje i mimo zaštićenih područja i koja bi trebala biti izuzeta prilikom planiranja korišćenja nekog prostora. To je jedan od zadataka uspostavljnaja ekološke mreže Natura 2000, na čemu Crna Gora trenutno radi i čiji je cilj dugoročna zaštita važnih vrsta i njihovih staništa”, objašnjava Mićanović.

Natura 2000 stupa na snagu tek kada Crna Gora uđe u Evropsku uniju (EU). Zbog toga, Crnogorsko društvo ekologa predlaže uspostavljanje nacionalne ekološke mreže, EMERALD, po uzoru na brojne evropske države, koji se uspostavlja po veoma sličnom principu kao Natura 2000. To je, kako zaključuje biološkinja CDE-a, idealan način da sačuvamo vrijedne vrste i njihova staništa dok Crna Gora ne postane članica EU.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

POPLAVA LUČONOŠA: Fasada neznanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

U 19 osnovnih škola više je od 20 odsto đaka nagrađenih diplomom Luča.  U Rožajama – u dvije gradske osnovne škole Luču je dobilo 30 i 31 odsto učenika – gotovo svaki treći učenik. Tako je i u nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto. Prema posljednjim rezultatima PISA testiranja (iz 2018. godine), skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu

 

Ovu školsku godinu sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturanta, pokazuju podaci Ministarstva prosvjete. Da nema PISA testiranja, nekoga bi ovi rezultati mogli zavarati i ubijediti u superiornost crnogorskog obrazovnog sistema. Njemu je reforma, kako tvrde sagovornice Monitora, prijeko potrebna.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča, posljednjih godina se razlikuje u par procenata. Ove godine, kako su Monitoru kazali iz Ministarstva prosvjete, u 19 osnovnih škola više je od 20 odsto nagrađenih đaka. Najviše ih je u Rožajama – u dvije gradske osnovne škole Luču je dobilo 30 i 31 odsto učenika, dakle – gotovo svaki treći učenik, što je slučaj i s nikšićkom OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

„Broj učenika sa diplomom Luča i rezultati na PISA testiranjima stoje u ozbiljnom disbalansu. Reklo bi se po broju lučonoša da će naši učenici briljirati na testiranjima, međunarodnim takmičenjima ili prijemnim ispitima, ali praksa je to demantovala. Očigledno je da mnogo manji broj od prikazanog zaslužuje ovo priznanje, a da ga većina učenika na kraju dobije, jer od početka školovanja imaju ambiciozne roditelje koji vrše pritisak, i na njih, i na nastavno osoblje. Mnogi nastavnici pridonose hiperprodukciji diploma na način što ne žele da budu baš oni ti koji će ‘pokvariti’ Luču”, kaže za Monitor profesorica filozofije i članica Udruženja profesora filozofije Crne Gore Nela Dabanović.

Ona upozorava da se tu se otvaraju razna etička pitanja. Ali i da popolava lučonoša ukazuje na neadekvatan način ocjenjivanja – kroz puku interpretaciju. „Reforma obrazovanja je nužna i predstavlja veoma složen proces. Čini se da tu veliki problem predstavljaju kako tehnička nepripremljenost škola za ovakvu vrstu poduhvata, kao i neadekvatna obuka nastavnog kadra”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPTUŽNICA SDT-a GODINAMA NEMAJU SUDSKI EPILOG: Spora pravda gotova nepravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesi traju godinama, kako zbog predugog izviđaja i istraga, tako i zbog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom i odlaganja sudskih ročišta u nedogled

 

Od oko 260 optužnica koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo od 2016. do kraja prošle godine, prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), gotovo polovina nema ni prvostepeni sudski epilog. Dvadesetak optužnica još čeka na potvrdu, dok suđenja u više od 100 predmeta traju. Neka i godinama, bez naznaka da bi uskoro mogli stići do presude.

Istovremeno, nije rijetkost da optužnice rezultiraju oslobađajućim presudama „zbog nedostatka dokaza“, kao nedavno u slučajevima Telekom i Carine. Kada su, nedavno, sudska vijeća Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici donijeli prvostepene oslobađajuće presude za Miomira Mugošu (Carine), Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića ( Telekom) mnogima je bio problem da se prisjete makar osnovnih detalja afera koje su svojevremeno potresle Crnu Goru. Suđenja su trajala oko četiri godine, što nije neobično kada su u pitanju predmeti po optužnicama SDT-a. Odgovornosti ni sudija, ni tužilaca – nema.

Da je neodgovornost jedan od glavnih razloga neefikasnosti pravosuđa, ocjenjuje i bivši sudija i član Sudskog savjeta Stanko Marić.

“Brojni su razlozi zbog kojih je pravda teško dostupna pred crnogorskim sudovima, i zbog kojih postupci pred sudom neprimjereno dugo traju. Jedan od bitnih je izostanak odgovornosti i profesionalizma u veoma dugom vremenu u svim institucijama sistema, pa i u sudskoj vlasti, što ima naročito nesagledive posledice na ostvarenje i zaštitu osnovnih Ustavom garantovanih prava i sloboda”, objašnjava on za CIN CG.

Marić, koji je nakon penzionisanja prešao u advokate, precizira i da su analizom određenih pravosnažnih presuda, uočeni brojni problemi poput neravnomjerne opterećenosti sudija, što je takođe jedan od ključnih razloga za preduge postupke: “Uz već naglašeno odsustvo potrebne odgovornosti, a danas vidimo – i ozbiljnih sumnji da su se kroz zloupotrebu sudijske funkcije vršila teška krivična djela”.

Marić smatra da je sistem neodgovornosti, kada su u pitanju sudije i predsjednici sudova, institucionalizovan Zakonom o Sudskom savjetu i sudijama. “Taj se Zakon mora hitno mijenjati, ali i ustanoviti metod za preispitivanje rada svih sudija, sa akcentom na sudije Vrhovnog suda”, upozorava on.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJSKI TURIZAM: Vratili se Njemci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na ulcinjskoj rivijeri je dosta njemačkih gostiju. Turistički radnici smatraju da bi nakon više od tri decenije Ulcinj mogao ponovo postati omiljeno odredište za turiste sa najvećeg emitivnog tržišta Evrope. Mnogo Njemaca kupuje u toj opštini i nekretnine

 

,,U dosadašnjem dijelu sezone, ali sudeći i po najavama sa Bookinga, gotovo tri četvrtine gostiju u našem objektu su sa njemačkog govornog područja”, kaže vlasnik eko-turističkog naselja u Ulcinju Hamid Buzuku. Najveći broj gostiju je iz Njemačke, ali ima dosta i Austrijanaca i Švajcaraca.

Ista je situacija na auto-kampovima širom Velike plaže, posebno na Safariju, kao i na nudističkom naselju na Adi Bojani.

Iz lokalne Turističke organizacije (TO) ističu da ove godine bilježe znatno veći broj gostiju sa njemačkog tržišta. „Oni biraju kvalitetne objekte, žele mir i udobnost, ali primjećuju i sve nedostatke. Predstoji nam mnogo posla na poboljšanju kvaliteta ponude, ali i osmišljenog nastupa na tržištu Njemačke ukoliko želimo da broj gostiju iz te najznačajnije emitivne države na starom kontinentu narednih godina ima rast”, kaže direktor TO Ulcinj Gzim Hajdinaga.

Njemački gosti su poznati po tome što dolaze u pred i u postsezoni. „To je ono što nama treba – produžetak sezone.  U julu i u avgustu u Ulcinju nastupa prebukiranost i opšta gužva koju Njemci, kao i većina gostiju iz Zapadne Evrope ne vole“, napominje Hajdinaga.

Za privlačenje takvih gostiju potrebno je obnoviti turističku industriju Ulcinja. Izgraditi bar nekoliko hotela visoke kategorije u užem dijelu grada i na Velikoj plaži.

U novoj lokalnoj upravi tvrde da su u taj veliki posao ušli uz ogromnu podršku Vlade Crne Gore. ,,Taj investicioni talas u Ulcinju je simbolički krenuo prošle jeseni početkom rekonstrukcije Hotela Mediteran. Niz se nastavlja krajem ovog mjeseca potpisivanjem ugovora o gradnji ekskluzivnog hotela na lokaciji bivšeg Galeba, te u julu potpisivanjem ugovora o hotelu na rtu Suka, iznad Male plaže, gdje se nalazio poznati Jadran“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, primjetno je znatno interesovanje njemačkih investitora za ulaganja u Ulcinj, prije svega na Solani.

Evidentno je  da Njemci, kao ranije Rusi, kupuju nekretnine po Ulcinju, uglavnom stanove, ali i kuće. Očekuje se da će se taj trend još snažnije nastaviti.

,,Njemci, najbolji turisti iz onih zlatnih vremena našeg turizma, se očigledno vraćaju u Crnu Goru i u naš grad. Ovoga puta dolaze da ostatak svojih života provedu u Ulcinju i okolini. Dolaze sa svojim firmama i sa svojom vizijom novog, drugačijeg života u ovoj bajkovitoj ljepoti“, kaže predsjednik Društva prijatelja Starog grada Kaljaja i poznati turistički vodič Ismet Karamanaga.

On smatra da je  prethodnom periodu najviše na promociji Crne Gore na njemačkom tržištu uradio jedan Njemac koji živi od 2005. godine u Utjehi (Bušatu), naselju između Ulcinja i Bara. „Taj neumorni ‘ambasador’ naše zemlje Mihael Bader, poznatiji kao Mihael Montenegro, je više učinio od svih državnih institucija zajedno na odličnom marketingu“, tvrdi Karamanaga.

Kako napominje, do početka ratova na području bivše Jugoslavije Njemci su u objektima Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera ostvarivali preko 90 odsto noćenja. Dolazili su obično u aprilu i bili tu do kraja oktobra. Sezona je tada trajala punih sedam mjeseci.

„Mi smo uvijek lako punili Ulcinj. Imali smo zahtjeva od naših njemačkih partnera da se zakupljuju kapaciteti u tom gradu na čak 220 dana“, kaže dugogodišnji šef filijale državne agencije Jugotours u Frankfurtu Vukašin Ćulafić.

U Ulcinju se u međuvremenu uvriježilo mišljenje da će istinski povratak na stare staze, i zlatno doba turizma,  biti moguć tek kada se ponovo masovno vrate Njemci.

Karamanaga smatra da treba postojati državna strategija nastupa na njemačkom tržištu. Ukazuje da tu treba učiti od Hrvatske, jer tu zemlju svake godine posjećuje gotovo tri miliona gostiju iz Njemačke.

,,Najvažnije je da ne pravimo kikseve, posebno kada je riječ o čistoći, te da se ne igramo sa cijenama. Izuzetno je važno s kakvim će se utiscima iz Crne Gore vratiti ove prve grupe njemačkih gostiju, jer će ove godine Njemci veoma paziti na svoj novac i biće vrlo kritični prema svakoj usluzi koju plaćaju”, kaže on.  ,,Zbog sve veće konkurencije na tržištu naši hotelijeri i ugostitelji moraju biti suzdržani u formiranju cijena usluga, a svako povećanje mora biti praćeno poboljšanjem njihovog kvaliteta”.

Njemci su nakon više od tri decenije ponovo na ulcinjskoj rivijeri i na nama je da ih svojom ljubaznošću, kvalitetom usluge i primjerenim cijenama ugostimo tako da  požele da se vrate. I da to preporuče prijateljima i poznanicima.

                                                                                             Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo