Možda ipak ima nečeg ohrabrujućeg u snimku Aktivistkinje DPS-a koji pokazuje kakvu Crnu Goru vlast želi da cementira. I na njemu se čuje da postoje ljudi koje „teren ne prepoznaje”. Nijesu ni DPS Crnogorci ni „litijaši”. A ova vlast i njihovi partneri s druge strane duge, bi baš to htjeli. Da izbrišu one koji ne pristaju na podjele. Da ostanu samo rovovi
Na terenu ništa novo. U dva rova, kao da je ratno stanje. Ili, što bi rekla Dušica Vulić, Aktivistkinja DPS-a, ili te „teren prepoznaje” kao Crnogorca koji glasa vladajuću partiju, ili kao „litijaša”. Vlast i njihovi partneri se svakako trude da mislimo da su nam to jedine opcije. Da treće – nema.
Aktivistkinja Vulić je, doduše, govorila o uslovima zapošljavanja u Vojsci Crne Gore. U najnovijem snimku koji je dospio u javnost, a koji po ko zna koji put svjedoči o sveprisutnom partijskom zapošljavanju i predizbornim zloupotrebama državnih resursa od strane vladajuće partije, ona mladoj djevojci objašnjava da ako hoće posao u vojsci, DPS mora da je prepozna kao njihovu simpatizerku. I Crnogorku.
„Braniš državu Crnu Goru, pripadnik si crnogorske nacionalnosti, oni te odmah traže, da li te teren prepoznaje kao Crnogorca ili si bila na litiji”, plastično je djevojci stanje stvari dočarala Aktivistkinja Vulić.
Aktivistkinja Vulić je tako, o istom trošku, pojasnila kakvu Crn Goru želi da cementira vlast, i koji je cilj predizborne kampanje njene partije. Koja želi da uvjeri podanike da postoje samo dvije mogućnosti: Ili si DPS i Crnogorac, ili si „litijaš”. Kako bi to kazao premijer Duško Marković: „Glas za DPS je najpouzdaniji garant odbrane našeg državnog suvereniteta. Jer, u suštini, biraju između politike koja im omogućava prosperitet i blisko bolju budućnost i šarolike palete političkih ponuda koje za interese trećih ne prezaju od žrtvovanja budućnosti sopstvene zemlje i vraćanja crnogorskog društva u srednji vijek, otvoreno priželjkujući potčinjenost, privrženost teokratiji, gubitak državnosti i služenje tuđim interesima”.
Đukanoviću i njegovima bi mnogo teže bilo da igraju na kartu podjela i rovova, da sa druge strane nemaju partnere. Ima li veće pomoći DPS-u od ovonedjeljne izjave mitropolita Amfilohija vraćenog na „početna podešavanja”. Ono, kad je bio ratni saborac Đukanovića i njegovih.
Mitropolit je pozvao Crnogorce da izađu na izbore, ali da ne glasaju „za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine i koji i danas temelje na toj i takvoj lažnoj ideologiji, bezbožnoj i antibožnoj, budućnost Crne Gore”. Dodao je da se ne smije graditi budućnost na „na fašističkom duhu Sekula Drljevića”. Mitropolit je nešto ranije pojasnio ko je njegov omiljeni antifašista – Pavle Đurišić. To je put koji Crnogorcima predlaže duhovnik. Put koji je Crnu Goru više puta odveo u podjele, krv, mržnju.
Sjutradan su u Nikšiću, uprkos mjerama zaštite o javnom zdravlju, organizovane litije. To nije bio protest vjernika kojima je u fokusu Zakon o slobodi vjeroispovijesti, već demonstracija modela Crne Gore koji udruženo promovišu mitropolit Amfilohije i Đukanović. Snaženje privida o postojanju samo dva puta. Koji vode u bespuće.
Možda ipak ima i nečeg ohrabrujućeg u snimku Aktivistkinje Vulić koji pokazuje kakvu Crnu Goru vlast želi. U kakvoj Crno Gori oni mogu da pobjeđuju i vladaju. I na njemu se čuje da postoje ljudi koje „teren ne prepoznaje”. Nijesu ni DPS Crnogorci ni „litijaši”. Ova vlast, i njeni partneri s druge strane duge, bi htjeli baš tu vječnost. Da izbrišu one koji ne cementiraju podjele. Da ih nema. Da ostanu samo rovovi.
Samo oni „koje teren ne prepoznaje” održavaju nadu da Crna Gora jednom može biti pristojno mjesto za život. Njihov nestanak je svrha ovih „izbora” koji su sve samo ne izbori. Zato ideja o udruženom bojkotu nije imala šansi. Svakoga dana, pa i 30. avgusta, treba se oduprijeti naumu strateških partnera različitih predznaka da Crnu Goru drže u okovima. Na svakom punoljetnom građaninu je da odluči hoće li izaći na ovakve izbore ili ne. Dati glas autorima Crne Gore kao besudne zemlje, saučesništvo je u zločinu.
Milena PEROVIĆ