Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Zloupotreba nacionalnih i vjerskih osjećanja

Objavljeno prije

na

Pitali smo sagovornike Monitora – šta je po njihovom mišljenju obilježilo predizbornu kampanju?

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA 
Funkcionerska kampanja

-Ništa novo, sve već poznato i viđeno. Generalno, kampanju odlikuje značajna zloupotreba državnih resursa tako da se može govoriti o funkcionerskoj kampanji,  dok institucije čiji je to posao ne rade ili selektivno primjenjuju propise, U nedemokratskoj atmosferi, atmosferi kada je pandemija objektivno faktor velikog rizika po javno zdravlje teško je očekivati da će rezultati izbora biti drugačiji od uslova u kojima se odvija glasanje. Uočljivo je da predizborne akcije imaju jaku finasijsku podršku. Pare su vidljive, jer sve to puno košta. Nadam se da će građani ovo da prepoznaju i kazne. Trošenje tolike količine novca da bi nas ubijedili u to da glasamo za njihove fotelje je naša realnost u kojoj smo sve siromašniji i poniženi. Brine i to kakav će biti postizborni period. Za očekivati je da se izbori ne priznaju ili da jako dugo čekamo na rezultate.

Po mom mišljenju dvije važne stvari obilježile su predizbornu kampanju: jedna je da nema promjene kursa što se tiče tema kod vlasti i većeg djela opozicije. Dominatna je ideologija koja promiče nacionalni i vjerski narativ. Sa tim temama zaspivamo i budimo se. Propagandni materijal je natopljen nacionalnim porukama kojima smo bombardovani, uz militantni jezik i himničnost svih audio materijala  koji najčešće ističu jedne dok omalažavaju druge, predstavljanje iste obiluju mitomanskim, prenaglašenim interpretacijama, zloupotrebom vjerskih i nacionalnih osjećanja ljudi. Okupacija ovom temom posljednjih trideset godina je uslovno rečeno progutala sve što život znači  kao i pitanje odgovornosti, a nije odgovor na našu svakodnevicu. Gotovo da građani i građanke nemaju ponudu koja bi u ovom trenutku umanjila nesigurnost ili makar obezbjedila minimum nade da neko vodi računa kako ćemo živjeti u nadolazećem periodu. Ponuđeni programi su približno slični i konfuzni, ne daju odgovore na zahtjevnu ekonomsku i socijalnu realnost. Opozicija svoju kampanju bazira na nepočinstvima vlasti što je već viđena strategija, dok vlast ponavlja priču o sopstvenim ,,uspjesima” i suprostavlja se vraćanjem na jezik mržnje, vodeći funkcionersku kampanju. Gdje god da se okrenete neko iz vlasti otvara neki ,,veliki uspjeh” reklamirajući svoje prijatelje i kumove…predstavljajući to kao nacionalni napredak.

Teme koje delegira veći dio opozicije (prilično su svi slični u metodologiji i tematski) ne ulivaju povjerenje kod onog dijela građanki/na koji umiju da prepoznaju proces formiranja vjerskog građanstva i načelno pozicionirane vjerske institucije koje retrogradno razumiju naš svakodnevni život. Teme koje su predložili nisu odgovor na bolji život ljudi u Crnoj Gori. Zato bi bilo važno da to građanke/ni prepoznaju. Na blato nikako ne može ići crveni tepih. Mi se borimo sa siromaštvom i elementarnim opstankom dok nam politički subjekti nude kolače.

Druga važna stvar, koja je neodvojiva od prethodne, nastavlja se instrumentalizacija žena u svrhu političkih tema dok se prema pokazanim do sada temama i programima politike rodne ravnopravnosti se ne spominju. Ukoliko prođe u medijskom prostoru  neka informacija o ženama, najčešće je pristup esencijalistički u kojem se žene predstavljaju  kao posebna bića kojima  treba biti zahvalan, jer su mudrije i osjećajnije po prirodi. Instrumentalizacija žena i ženskog tijela u propagandne svrhe sa ciljem da se predstave nacionalni i vjerski ciljevi, zapravo predstavlja zloupotrebu ženskih resursa i svodi žene na objekte, proizvod za sumnjive ciljeve.

Odgovor na izborima mora biti životan, građanski i nenasilan, ne bi li se većini političkih subjekata poslala poruka da nismo stado kojem treba pastir, a ni spasitelj.  Ozbiljno moramo postaviti pitanje kako i da li imamo vremena da prolazimo kroz još jedan krug destabilizacije kojeg ova kampanja zaoštrava.

 

Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS)
Podjele do nivoa mržnje

Gledano iz ugla ustavno-zakonske obaveze izbori su redovni. Sa druge strane realnost izbore gura u vanredne okolnosti. Onaj dio izborne predigre koji se od strane vlasti mogao kreirati, pripremljen je temeljno. Vlast je grubim otvaranjem vjerskog pitanja, u svjetlu činjenice da NATO više nije tema, pokrenula lavinu nezadovoljstva, frustracije. Podjele su osnažene do nivoa pojave mržnje, što zamagljuje sliku realnih socio-ekonomskih provalija i građanina gura u masu nezadovoljnih, dajući im iluziju da mogu rješavati „istorijske nepravde“. Tako se dobija opasno pogonsko gorivo mase i jeftini glas na izborima.

Objektivni rizik koji je otvorio i brojna pravna pitanja i pitanje zaštite ljudskih prava je korona virus. Izborni proces je visokorizičan za širenje virusa, a da li će posljedice održavanja izbora biti velike po zdravlje, ostaje da se vidi. Pravo glasa mora se obezbijediti svima koji ispunjavaju zakonske uslove, uz maksimalan angažman državnih institucija da se zaštiti i zdravlje, ali i ustavno pravo građana da biraju i budu birani.

Kampanje su fokusirane na ciljne grupe, što i pored rizika od korona virusa, može dati veću izlaznost. Uzevši ovo očekivanje kao indikator, imaćemo tijesan rezultat između političkih subjekata koji su činili vlast i onih koji su u prethodnom mandatu bili opozicija. Izborni rezultat će dati i odgovor o „šteti“ koju je u smislu podrške birača, zbog izglasavanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pretrpio DPS, što će imati presudan značaj na konačan rezultat.

Identitetska pitanja i dalje imaju primat, tako da je građanskim strukturama otežan zadatak da biračima priđu sa sistemskim, egzistencijalnim, razvojnim projektima. U tom polju možemo vidjeti vrlo kreativne izraze koji su uspjeli da probiju obruč identitetskih tabora i ukažu na suštinsku opasnost po crnogorsko društvo, a to je autoritarni model vladanja.

Važno je i da politički subjekti pokažu demokratski kapacitet, te daju nedvosmislen doprinos da izborni dan protekne mirno, a da se izborna volja građana štiti na zakonom predviđen način.

 

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-a
U znaku afera ,,Snimak” i ,,Koverta”

-Nažalost možemo da svjedočimo da se ovogodišnji izbori održavaju u uslovima koji su daleko od demokratskih i da se u protekle četiri godine malo što uradilo kako bi se oni popravili. Zbog toga i dalje svjedočimo tome da su svi oni mehanizmi koje smo mogli da vidimo u aferi Snimak i dalje sastavni dio predizborne kampanje vladajućih partija, i da u još jedne izbore ulazimo sa hipotekom nerazjašnjenih izbornih afera poput Koverte i sumnjivih donacija DPS-u, kupovine ličnih karata, partijskog zapošljavanja i mnogih drugih.

Sama predizborna kampanja je trajala neuobičajeno kraće, prvenstveno zbog brojnih spekulacija da izbori mogu biti odgođeni za jesen. Sama epidemija virusa korona je kompletnu terensku kampanju političkih partija preselila na medije i internet prostor. U takvoj situaciji vladajuće partije, u prvom redu DPS i SD, nisu propustile da iskoriste takozvanu funkcionersku kampanju i da pod izgovorom redovnih državnih obaveza, funkcioneri Vlade iz redova tih partija gotovo bez ikakve zadrške promovišu politke svojih partija na terenu. Ta vrsta ,,institucionalne prednosti”, iako kritikovana u izvještajima misije ODHIR-a, bila je jedan od ključnih mehanizama vidljive kampanje vladajuće partije.

Sa druge strane, kada govorimo o onom dijelu kampanje koji se odigrava iza ,,zatvorenih vrata”, smatram da je dominantnu ulogu imao takozvani treći paket socio-ekonomskih mjera podrške građanima i privredi, koji je lansiran u jeku predizborne kampanje, i za koji postoji sumnja da predstavlja ,,legalizovano” korišćenje socijalnih davanja, subvnecija, kredita i zapošljavanja u cilju vršenja pritiska na građane uoči izbora.

 

Zarija Pejović, ekonomista
Standardni scenario

Prva asocijacija kad su raspisani izbori bila je da će se kampanja voditi u mjesecu odmora, kada je pažnja ljudi refokusirana sa politike i okrenuta toplim plažama i svježim planinskim vrhovima. Druga asocijacija ili bolje reći dilema jeste što se izbori raspisuju u epidemiji? Da li svoje starije povesti na biračko mjesto, gdje će zarad identifikacije skinuti masku? Da li je to bezbjedno u uslovima epidemije?

Opozicija se stidljivo privukla izbornom procesu, plašeći se podsjećanja na potpis dat pokretu „Otpor“, koji ih je obavezivao da ne učestvuju na izborima koji će biti raspisani i održavani u dosadašnjim uslovima. Detonator „standardnog političkog scenarija“ je postavljen već u decembru, glasanjem za Zakon o slobodi vjeroispovijesti. „Standardni politički scenario“ podrazumijeva režim koji „brani državu“, i obavezno postojanje onih koji je navodno ugrožavaju. (Ono što je DPS-u promaklo jeste snaga otpora ovom Zakonu, što uvodi nesigurnost i potrebu disciplinovanja sopstvenih redova).  Na drugoj strani, savez okupljen oko Fronta, u prvi plan stavlja „odbranu svetinja“.  Atmosfera metafizička, nosilac liste u meditativnom ambijentu manastirskih porti u društvu sveštenika. „Standardni politički model“ treba da obezbijedi da zemaljska pitanja budu drugorazredna. No, ipak, SDP, URA i Demokrate nastoje stići do građana i podsjetiti ih i na socioekonomske izazove, jer kako kaže pjesma  grupe Suncokret „dolazi zima duga i hladna…“. Nažalost, kad lumpenproleterijat u ljetnjoj žezi cugne čašicu nacionalno-religioznog nektara očas zaboravi da već prvog septembra đake treba opremiti za školu, a i pripremiti ogrijev.

Generalno atmosfera je puna frustracije, čak i mržnje. Na horizontu se naziru tmurni oblaci ekonomske krize i političke nestabilnosti. Režim u Crnoj Gori se nada da će u izbornoj noći „sudija“ u liku  Državne izborne komisije zviznuti u pištaljku i proglasiti fajront. Svi će poći kućama dok će šef otvarati šampanjac uz vatromet. No ono čemu smo svjedočili 2019. i 2020. godine, a to su masovni protesti, ne govori u prilog ovom režimskom „hepiendu“.   Da li u političkom sistemu može doći do promjena i efektnog odgovora na krizu? Ako se promjene ne dese u institucijama hoće li se desiti na ulici i koje su konsekvence? Čini se da ova  pitanja leže poput kamena na duši mislećeg građanina.

                                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DVANAESTA GODIŠNJICA UBISTVA IVA PUKANIĆA – ĐUKANOVIĆ I CRNA GORA OPET U ŽIŽI: Stari računi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se u istoj rečenici, i još na naslovnoj strani, pojavi ime predsjednika države, etabliranog bjelosvjetskog kriminalca sa blizu dvije decenije zatvorskog staža i ubijenog novinara, onda ta država i njeni stanovnici imaju problem. Ili je problem on ili percepcija okruženja o njemu i režimu koji je stvorio

 

Koliko god da je stara priča o nerazjašnjenom zločinu, kad god se ona ponovo zavrti, postaje aktuelna. U novom kontekstu. U takvoj situaciji pretjerano ne pomažu kabinetska saopštenja o reciklaži laži.

„Dvanaest godina nakon pogibije Iva Pukanića iznenada se pojavila audiosnimka iz zatvora koja ukazuje na naručitelja atentata“, donosi zagrebački Nacional na naslovnoj strani: „Joca Amsterdam, neosuđeni organizator atentata na Pukanića, prvi put je ukazao na naručitelja. To je Milo Đukanović“. Kraj naslova.

Mnogima je to bilo dovoljno da se prisjete duvanske afere koju je Nacional pokrenuo 2001. godine zahvaljujući tadašnjem američkom ambasadoru u Beogradu (prethodno bio ambasador SAD u Hrvatskoj) Vilijamu Montgomeriju i predsjedniku SRJ Vojislavu Koštunici. Te podatke o izvorima informacija za duvansku aferu naknadno smo saznali od pokojnog osnivača tog nedjeljnika Iva Pukanića i Jasne Babić, takođe preminule autorke prvog teksta u serijalu koji je trajao, bezmalo, tri godine. Donoseći priče o kontroverznom srpskom biznismenu Stanku Subotiću Canetu kao vođi međunarodne mreže švercera cigareta, koja obrće stotine miliona eura i dolara, i njegovim prijateljskim i poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem i Zoranom Đinđićem, uticajnim političarem koji je, kao premijer Srbije, ubijen u martu 2004. godine (ubice osuđene, nalogodavci nepoznati).

Sedam godina kasnije, 23. oktobra 2008. godine, Pukanić i njegov saradnik, marketinški stručnjak Niko Franjić, ubijeni su motociklom-bombom koja ih je dočekala na parkingu ispred redakcije Nacionala u centru Zagreba. Policije Hrvatske, Srbije i BiH ubrzo su identifikovale i uhapsile većinu izvršilaca i organizartora dvostrukog ubistva. Naručioci su ostali van domašaja pravde.

U Zagrebu se za Pukanićevo i Franjićevo ubistvo sudilo braći Robertu i Luki Mataniću, Bojanu Guduriću, Slobodanu Đuroviću (organizator, uhapšen prilikom pokušaja da braću Matanić izvede iz Hrvatske), Amiru Mafalaniju i, u odsustvu, Željku Milovanoviću (dovezao motor i aktivirao eksploziv). Milanoviću se, istovremeno, za isto krivično djelo sudilo i u Beogradu. Skupa s njim, na optuženičkoj klupi našli su se Milenko Kuzmanović i Sreten Jocić (Joca Amsterdam) koji je optužen kao nalogodavac i finansijer ubistva koje je, navodno, organizovao preko Đurovića, svog kuma i dugogodišnjeg saradnika. Sa izuzetkom Jocića, koji je pravosnažno oslobođen (u međuvremenu u Srbiji osuđen na 15 godina zbog podstrekivanja na ubistvo Gorjana Marjanovića), svi optuženi su osuđeni na dugogodišnje (i višedecenijske) zatvorske kazne.

U Zagrebu je tokom suđenja svjedočio i Ratko Knežević, biznismen, diplomata (šef prve crnogorske ekonomske misije u Vašingtonu, krajem prošlog vijeka) i blizak prijatelj (kum) Mila Đukanovića sa kojim je došao u sukob uoči duvanske afere. Knežević je obrazlagao tvrdnju da iza Pukanovićevog ubistva stoji duvanska mafija, podsjećajući da su on i Pukanić, sa kojim je bio u prijateljskim odnosima, 2001. u Bariju svjedočili o švercu cigareta iz Crne Gore u Italiju, i da su od tada primali ozbiljne prijetnje. Knežević je na sudu rekao da su „obavještajne službe Hrvatske i Slovenije nekoliko puta spriječile plaćene ubice crnogorske tajne policije da ih ubiju”. Te tvrdnje nije mogao potkrijepiti dokazima ili svjedocima.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30 oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GDJE ĆE SE UVJEŽBAVATI VOJSKA CRNE GORE: Bijele Poljane pogodnije od Sinjajevine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekadašnji povremeni poligon JNA za sve vrste gađanja (artiljerijska, pješadijska, avio) na lokaciji Bijele Poljane u Banjanima, jugoistočno od planine Pusti Lisac mogao bi, po mišljenju naših sagovornika, biti bolje rješenje od Sinjajevine

 

Vremena. Nekadašnja JNA nije imala problem sa prostorom za vježbanje. I zemlja je bila mnogo veća a ni građani u SFRJ se nijesu baš miješali u odluke oko poslova narodne braniteljke. Crna Gora, najmanja od novonastalih država bivše SFRJ, evo pokušava da pronađe lokaciju na kojoj bi njenih nekoliko hiljada vojnika treniralo  borbenu gotovost. Problem otežava to što je značajan dio slabije naseljenih teritotorija u Crnoj Gori pod nekom vrstom zaštite, kao domaće ili međunarodno prirodno bogatstvo. Istovremeno, zbog članstva Crne Gore u NATO,  taj prostor morao da ispuni i stroge kriterijume te organizacije.

Vlada  je prije dvije godine opredijelila 7,5 hiljada hektara tetirorije Sinjajevine, na Savinim vodama, koji bi trebao postati vježbovno-strelišni poligon za izvođenje gađanja i vježbi Vojske Crne Gore (VCG). Ta odluka (4. maj 2018) naišla je na revolt mještana i ekoloških aktivista. Mnogi stočari iz Kolašina, Mojkovca, Šavnika, pa čak i Danilovgrada, ljeti izdižu na Sinjajevinu – najveći pašnjak na Balkanu (drugi po veličini u Evropi) i prostor bogat izvorima pitke vode. Tinjajući konflikt eskalirao je najavom vojne vježbe koja je trebalo da se održi ove nedjelje (od 19. do 23. oktobra). Oko stotinjak mještana i aktivista  od petka noće na hladnim Savinim vodama kako bi  spriječili vježbe artiljerijskog gađanja na planini. Protest su  podržali i predstavnici nove vlasti  uz obećanje da se vojni poligon neće graditi na Sinjajevini.

„Čuvari CG i njenog suvereniteta danas su mještani Sinjajevine, a ne bahati pojedinci iz odlazeće vlasti, koji lažnim parolama pravdaju svoje greške”, napisao je na svom fejsbuk profilu mandatar Zdravko Krivokapić.

Iz Ministarstva odbrane, kojim rukovodi Predrag Bošković, tvrde da su analize pokazale kako je prostor na Sinjajevini jedini u Crnoj Gori koji bi se mogao koristiti za potrebe vojnog poligona. Glavna mu je prednost, kažu, to što je riječ o najvećem  prostoru koji je potpuno u državnom vlasništvu, a koji bi se mogao  koristiti za vojnu obuku. Dodatno, iz Ministarstva i VCG tvrde da vojne vježbe na Sinjajevini neće ugroziti životnu sredinu tog područja, niti živote mještana koji od proljeća do jeseni sa stokom izlaze na planinu.

„Nakon formiranja Ministarstva odbrane i VCG, na više lokacija na teritoriji Crne Gore vršena su ekotoksikološka ispitivanja, praćen je i analiziran uticaj uništavanja municije na životnu sredinu, kako za vrijeme, tako i nakon uništavanja viškova municije tokom 2009. i 2010. Sva ispitivanja je vršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore, te je u svim izvještajima o uticaju uništenja municije na životnu sredinu, konstatovano da nema negativnog uticaja i narušavanja životne sredine (vode, vazduha, prirode, zemljišta…). Na osnovu dosadašnjih iskustava i stručnih analiza može se zaključiti da municija koja bi se koristila prilikom izvođenja vježbi na lokaciji Sinjajevina, ne bi mogla ugroziti životnu sredinu ni po jednom osnovu“, navodi se u Informaciji Ministarstva odbrane o formiranju poligona na Sinjajevini.

U ime građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu, Petar Glomazić je kazao da oni ne vjeruju posrednim analizama sa drugih područja. Smatra da je Vlada trebala da uradi sveobuhvatnu procjenu uticaja korišćenja vatrenog i ubojnog oružja na životnu sredinu Sinjajevine, kako bi se prije gradnje poligona uvjerili da neće biti štete po životnu sredinu. I prema riječima biološkinje Gordane Kasom iz Agencije za zaštitu životne sredine, prije donošenja odluke trebalo se uzorkovati nulto stanje životne sredine na Sinjajevini i uraditi procjena uticaja. Međutim, Agencija za zaštitu životne sredine je već dala saglasnost na izgradnju vojnog poligona.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA, OSTAVKE I PRAVOSUĐE: Decenije čekanja na nezavisno sudstvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vesna Medenica je na visokim pravosudnim funkcijama skoro dvije decenije. Najbolja ocjena njenog rada su brojne nerazriješene afere dok je bila vrhovna državna tužiteljica, poput afere Telekom. A o stanju u sudstvu pod njenim vođstvom dovoljno govore i izvještaji iz Brisela, u kojima se iz godine u godinu ponavlja – zabrinutost. Njena ostavka preduslov je za reforme. Ali neće biti dovoljna

 

Sedmica je protekla u čekanju potvrde da će predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica podnijeti ostavku na tu poziciju, na kojoj treći mandat, kako su konstatovali i u Briselu, krcka – neustavno. Da će Medenica podnijeti ostavku, objavile su Vijesti, pozivajući se na izvore u sudstvu. Medenica je, navodno, na sjednici Vrhovnog suda kolegama najavila da odlazi.

U međuvremenu, iz pobjedničke koalicije takođe su pozvali Vesnu Medenicu da podnese ostavku. Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović saopštio je Vijestima da misli da je i diplomatska aktivnost nove parlamentarne većine doprinijela da predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica najavi podnošenje ostavke na tu funkciju.

Rekao je da je pitanje njenog trećeg, neustavnog mandata pomenuo i kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, prilikom nedavnih konsultacija za sastav nove vlade. Abazović je pozvao i druge da krenu stopama Medenice, apostrofirajući i v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.

Osvrćući se na neophodne reforme u pravosuđu, Abazović je dodao da te reforme traju dugo. ,,Mi ćemo to morati da uradimo. Ali nešto što možemo da uradimo odmah, jeste da ljudi koji su targetovani od strane EU i ogromne većine javnosti kao veliki balast ukupnom napretku integracionog procesa, sami odu… Mislim da je najbolje, najpoštenije i najpravednije da oni to sami prepoznaju, da sami istupe”, kazao je. Lider URA je kazao i da  misli da postoji ozbiljna i ogromna sprega organizovanog kriminala i predstavnika sudstva, tužilaštva i Uprave policije.

 

Medenica se do kraja nedjelje nije oglasila da potvrdi ili demantuje ovu informaciju.  Ali je nakon sastanka sa šeficom delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ambasadorkom Oanom Kristinom Popa, poručila da nakon svih postignutih rezultata sudske vlasti ne pristaje da bude označena kao barijera demokratskim procesima Crnoj Gori. Da li to znači da podnosi ostavku ili ne, ostalo je nejasno, ali je jedno sasvim sigurno – da su rezultati u pravosuđu proteklih decenija barijera demokratskim procesima u Crnoj Gori.

To je naznačeno i u ovogodišnjem Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore, u kom se po ko zna koji put izražava zabrinutost zbog stanja u pravosuđu.

Pored upozorenja na uobičajene boljke, poput korupcije, slobode medija, kriminala, naznačeno je da nije bilo pomaka u rasvjetljavanju ključnih afera, dok, kako stojinezavisno sudstvo ostaje izazov. Takođe, osvrnuli su se na treći mandat predsjednice Vrhovnog suda, ali i drugih sudskih funkcionera.

„Ostaju izazovi, posebno u pogledu nezavisnosti, profesionalnosti, efikasnosti i odgovornosti pravosuđa. Odluka Sudskog savjeta o ponovnom imenovanju sedam predsjednika sudova, uključujući predsjednika Vrhovnog suda, na najmanje treći mandat, izaziva ozbiljnu zabrinutost  zbog načina na koji je Sudski savjet tumačio ustavni i zakonski okvir, koji ograničava ta imenovanja na najviše dva mandata kako bi se spriječila prevelika koncentracija vlasti u pravosuđu. To nije u skladu s preporukama GRECO-a”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo