Povežite se sa nama

Izdvojeno

NELEGALNI OBJEKTI CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Divlja gradnja pod povlašćenim uslovima

Objavljeno prije

na

Bespravna gradnja se od 2008. kvalifikuje kao krivično djelo. I pored brojnih objava  o nelegalnim objektima javnih funkcionera nepoznato je koliko je njih krivično odgovaralo. Prošle godine je donesen Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, i građani sa nelegalnim objektima morali su da pokrenu postupak legalizacije. Među njima su brojni funkcioneri i članovi njihovih porodica. Nelegalna gradnja je doživjela ekspanziju tokom mandata ministra Branimira Gvozdenovića od novembra 2006. do 2010. godine

 

Više od deset godina prošlo je od kada je bespravna gradnja u Crnoj Gori proglašena za krivično djelo. Od tada zbog nelegalne gradnje objekata odgovaraju „sitne ribe“, dok „povlašćene građane prvog reda“ – funkcionere i njima bliske biznismene, uglavnom zaobilazi ruka pravde.

Iako je više puta pisano o nelegalnim objektima visokih funkcionera i njihovih proodica, uslijedila bi tek poneka novčana kazna nadležnih inspekcija, ali uklanjanje objekta je najčešće izostajalo. Krivično gonjenje je tek bilo rijetkost u ovim slučajevima.

Prošle sedmice uhapšen je direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i više njemu podređenih službenika zbog sumnje da su počinili krivično djelo – zloupotreba službenog položaja, odnosno da su u više predmeta državne resurse koristili u privatne svrhe. Kovačević je iskoristio službeni položaj da u katastru nepokretnosti na svog sina upiše nelegalno izgrađenu vilu u Tivtu. Riječ je o objektu u zoni Javnog predzeća Morsko dobro, koji se nije mogao legalno upisati u katastar. Prethodni vlasnik objekta ga je prodao Kovačeviću, i on nije imao problema da ga upiše na svog sina.

Kovačević nije bio jedini visoki funkcioner koji je gradio nelegalno. Urbanističko-građevinska inspekcija u junu je zaustavila divlju gradnju na državnom zemljištu u Krašićima (Tivat), iza koje su stajali Miloš Medenica, sin predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, i njegov poslovni partner Rade Arsić. Oni su u blizini svojih kuća zidom pregradili javno šetalište, koje je inspekcija srušila. Ostalo je nejasno da li je inspekcija podnijela krivične prijave protiv izvođača radova i da li je u tim slučajevima pokrenuta tužilačka istraga.

I guverner Centralne banke Radoje Žugić optuživan je zbog nelegalne gradnje u Tivtu. Bivša viceguvernerka Irena Radović je, u sudskom postupku protiv njega, iznijela detalje da je Žugić od nje tražio da stavi potpis na nelegalnu izgradnju objekta od skoro šest hiljada kvadratnih metara. Poslanik Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je, nakon hapšenja Kovačevića, saopštio da i Žugić i Medenica imaju kuće u zoni Morskog dobra.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, više službenika katastra i Uprave za imovinu godinama su zloupotrebljavali službeni položaj kako bi sebi ili drugima pribavili imovinsko-pravnu korist, a suprotno zakonima države.

Pored Tivta, veliko stjecište nelgalne gradnje je Ulcinj, odnosno Ada Bojana. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) zbog nelegalne gradnje u zoni Morskog dobra na tom lokalitetu podnijela je krivičnu prijavu protiv aktuelnog gradonačelnika Ulcinja Ljora Nrekića. MANS je državnom tužilaštvu i Upravi policije dostavio krivične prijave i protiv Vladana Lakovića i Sabra Buzukovića bivših načelnika područne jedinice (PJ) Uprave policije Ulcinj, zbog sumnje da su, pojedinačno, tokom vršenja funkcije načelnika policije, takođe uzurpirali državno zemljište na rijeci Bojani. Niko od njih još nije procesuiran.

Ni aktuelna vlast nije imuna na divlju gradnju. Istraživači Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) otkrili su da kompanija u vlasništvu aktuelnog gradonačelnika Budve Marka Bata Carevića, preko pet godina uzurpira blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta u opštini Kotor. Carević je, kako navode, na državnoj zemlji napravio poljoprivredni kompleks, suprotno zakonu i bez građevinske dozvole.

Budva se, osim metropolom turizma, naziva i „metropolom divlje gradnje“. Među prvim većim aferama sa divljom gradnjom, desila se ona u tom gradu 2008. godine, kada je i donesena odluka da se divlja gradnja proglasi krivičnim djelom. Riječ je o izgradnji 20 ekskluzivnih vila, koje je u Zavali (Budva) gradila ruska Miraks grupa, a u projekat je navodno bio umiješan i tada visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović. Tadašnje Ministarstvo za ekonomski razvoj je zapečatilo radove zbog protivzakonite gradnje. Marović je 2015. godine osuđen kao šef kriminalne organizacije, koja je zloupotrebom službenog položaja vršila malverzacije sa prodajom državnog zemljišta kako bi sebi pribavila imovinsku korist i tako oštetila kasu Opštine Budva za višemilionske iznose.

Kada je prošle godine donesen Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, veliki broj građana sa nelegalnim objektima morao je da krene u postupak legalizacije, kako oni ne bi bili srušeni. Među tim građanima našli su se i brojni funkcioneri i članovi njihovih porodica.

Tada su lokalnim katastrima podnijeti zahtjevi za legalizaciju objekat u vlasništvu firme Dragana Purka Ivančevića, stambenog objekta supruge poslanika i bivšeg premijera Duška MarkovićaNate Marković, hotela Emerald, koji je u vlasništvu porodice bivšeg potpredsjednika Vlade Rafeta Husovića. Tada su nelegalne kuće i pomoćne zgrade prijavili i predsjednikov brat, sestra i supruga Aco, Ana i Lidija Đukanović u Kolašinu, Veruši i Podgorici, vikendicu na Žabljaku želio je da legalizuje aktuelni ambasador u Sarajevu Obrad Mišo Stanišić, bivši funkcioner Božidar Vuksanović, bivši predsjednik opštine Nikšić Veselin Grbović. Nije poznato da li je inspekcija ikada kontrolisala ove objekte i na koji način su sankcionisani „divlji graditelji“.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata dosad nije dao nikakve rezultate na polju legalizacije, pa tako od 51.000 podnijetih zahtjeva za legalizaciju, u državi trenutno imamo svega 734 legalizovana objekta. Ukoliko se uzmu u obzir neformalni podaci o broju od 100.000 nelegalnih objekata u Crnoj Gori, to znači da u prethodne dvije godine nijesmo uspjeli da legalizujemo ni jedan odsto divljih objekata u državi.

Prema Izvještaju o stanju uređenja prostora za 2019. godinu najviše objekata bez građevinske dozvole nalazi  se u Podgorici – njih 17.142. Upotrebnu dozvolu na nivou glavnog grada nema 43 objekta, a prekoračenje je konstatovano kod 1.234.

Potom slijedi Ulcinj sa 4.754 objekta bez dozvole, dva bez upotrebne i sa 69 prekoračenja u gradnji. Na trećem mjestu po broju „divljih” objekata u državi jeste Bar, u kojem 4.723 zdanja nemaju građevinsku dozvolu.

U Herceg Novom 2.629 objekata nema građevinsku dozvolu, 85 upotrebnu, a na 171 je registrovano prekoračenje u dozvoljenoj gradnji. U Tivtu 2.363 objekta nemaju građevinsku dozvolu, 170 upotrebnu, a prekoračenje je konstatovano na 201 zdanju. Bijelo Polje ima 1.971 objekat sagrađen bez dozvole, a 124 bez upotrebne.

U Budvi je 1.271 objekat bez građevinske dozvole, 260 bez upotrebne, dok u Danilovgradu 1.099 objekata nema dozvolu za gradnju, a sedam za upotrebu. U Kotoru su 1.004 bez građevinske dozvole i 187 bez upotrebne. U Plavu 990 objekata nije građeno sa građevinskom dozvolom, dok upotrebnu nema jedan objekat.

Nelegalna gradnja u Crnoj Gori doživjela je ekspanziju za vrijeme mandata ministra Branimira Gvozdenovića, koji je taj resor pokrivao od novembra 2006. do 2010. Tada je i podrška državnih institucija nelegalnim graditeljima bila najvidljivija kroz masovnu legalizaciju čitavih nelegalno sagrađenih kompleksa koja je izvedena usvajanjem novih i izmjenom postojećih planova kako bi se zadovoljili apetiti građevinskog lobija. Podrška nije falila ni sa adrese nadležnih inspekcija koje su po pravilu zaobilazile zgrade i hotele moćnih pojedinaca. Borba protiv nelegalne gradnje pod vođstvom Gvozdenovića je tada svedena na rušenje ograda, udžerica i individualnih objekata.

Vrhovno državno tužilaštvo je samo u tom periodu od MANS-a dobilo tri krivične prijave protiv Gvozdenovića.

Prva je bila zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj tokom davanja saglasnosti na plansku dokumentaciju i izdavanje građevinskih dozvola u slučaju Zavala, druga je za organizovani kriminal, odnosno zbog legalizacije zgrada u centru Bara investitorima za koje dokumentacija pokazuje da su povezani sa gradonačelnikom Žarkom Pavićevićem. I treća za Mirište, odnosno što je najprije tolerisao gradnju na parceli Branimira Mićunovića, a zatim dao saglasnost na izmjene Prostornog plana Budve, kojima je legalizovana osmospratnica kontroverznog nikšićkog biznismena.

Pored ovih MANS je u narednom periodu podnio mnoštvo prijava protiv Gvozdenovića zbog više sumnji u zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad. Nijedna od tih prijava još nije dobila tužilački epilog.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo