Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVI CJENOVNIK MORSKOG DOBRA: RIBARI I RESTORATERI NA BOJANI OGORČENI

Objavljeno prije

na

Po novom cjenovniku,  , vlasnici kućica i restorana na obalama Bojane moraće od 1. januara ove godine da plaćaju Javnom preduzeću  za upravljanje morskim dobrom gotovo dva puta više za korišćenje državnog zemljišta

 

“U Morskom dobru  su samo gledali koliko im para treba, a nas doveli pred svršen čin. Niko nas ništa nije ni pitao, niti nas je ko obavijestio, kao da se radi o državnoj tajni”, kaže vlasnik najstarijeg restorana na Bojani Miško Leković.

Restorateri i ribari kažu da je to neizdržljiv namet. Oni su  revoltirani zato što nijesu  konsultovani. Posebno  su ozlojeđeni na postupanje predsjednika Upravnog odbora Morskog dobra Džaudeta Cakulija, njihovog sugrađanina, koji se na toj poziciji nalazi od 2013. godine, a koji, kažu, ništa ne čini da zaštiti njihova prava i interese.

Cakuli je početkom prošlog mjeseca potpisao novi cjenovnik prema kojem će ubuduće vlasnici montažnih ribarskih kućica na Bojani morati plaćati godišnje od 228 do 3.500 eura kao naknadu za korišćenje državnog zemljišta, odnosno na izgrađene objekte površine do 35, odnosno 100 kvadrata.
“Zakup prostora za montažni objekat kiosk, ostava ili garaža za čamce do 35 kvadrata košta 350 eura godišnje, ili deset eura po kvadratu. Za te objekte površine od 35 do 60 kvadrata, naknada iznosi 15 eura po kvadratu. Ako su površine od 61 do 100 kvadrata cijena je 25, a za veće od 100 kvadrata 35 eura”, stoji u toj odluci. Navodi se i da se za platformu ili terasu naknada plaća četiri eura po kvadratu, dok vez sa nadstrešnicom staje 300 eura godišnje.

“Ne može se sve jednako tretirati, odnosno sanitarni čvor, kuhinja, sala ili terasa. Oni su to sve stavili u jedan koš“, kaže Leković.

Na obalama Bojane trenutno ima blizu 600 objekata. Prije 19 godina bilo ih je oko 230, odnosno 2,5 puta manje. Programom privremenih objekata u zoni morskog dobra za opštinu Ulcinj za period 2019-2023, koji je Ministarstvo održivog razvoja i turizma usvojilo 25. decembra prošle godine, planirano je 520 objekata: 312 na desnoj, a 208 na lijevoj obali rijeke.

Restorateri su izračunali da će oni koji su do sada plaćali 10 hiljada eura ubuduće trebati da plate oko 18 hiljada, a neko kome su do sada obaveze bile 15 hiljada moraće da izdvoji dodatnih 12 hiljada za Morsko dobro.

Oni su sa situacijom upoznali predstavnike lokalne vlasti i Ministarstva za održivi razvoj i turizam očekujući da će se postići  kompromis i cijene umanjiti bar za trećinu.

Čini se da, za sada, na to nijesu spremni u Morskom dobru gdje nezvanično ističu da se za sličan objekat kao na Bojani u Budvi za naknadu plaća sedam do osam puta više.

Novi cjenovnik se ne odnosi na restorane i ugostiteljske objekte koji se nalaze na plažama. U tom segmentu cijene nijesu mijenjane u odnosu na prošlu godinu.

U Građanskom pokretu URA u Ulcinju tvrde da je ova odluka Morskog dobra  organizovana pljačka građana i privrednika. Skandaloznim se ocjenjuje činjenica da se uvid u novi cjenovnik može osigurati jedino kroz institut o slobodnom pristupu informacijama!?

“A novi cjenovnik treba da se primjenjuje u narednih pet godina. Nema veće netransparentnosti nego kriti cjenovnik od građana i privrednih subjekata koji uredno pune budžet ovog preduzeća. To je   nepoštovanje i bahatost prema građanima i privrednicima koji finansiraju Morsko dobro i preko čijih leđa menadžment uzima plate veće od  2.000 eura mjesečno.  Pritom, pravih investicija u Ulcinju, nema, a i kad ih je bilo, rađene su pogrešno, što vidimo na primjeru lučice Kacema”, kaže predsjednik ulcinjskog odbora URE i odbornik  Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, ogromno povećanje osnovne cijene zakupa i povećanje po kvadratu  pokazuje da ljudi koji sjede u foteljama nemaju osjećaj za realnost.

„Nakon što je novim Zakonom o finansiranju lokalne samouprave oduzeta mogućnost vraćanja sredstava od Morskog dobra, to  znači da će Opština Ulcinj izgubiti oko 3,5 miliona eura u narednom petogodišnjem periodu. To je skandalozno i neka služi na čast partijama iz Ulcinja koje herojski podržavaju ovakvu destruktivnu politiku prema svom gradu“, poručuje  Bajraktari.

Do 31. decembra prošle godine na snazi je bila odredba zakona kojom je polovina sredstava prikupljenih na teritoriji jedne opštine od davanja u zakup lokacija u zoni morskog dobra bila vraćana toj lokalnoj samoupravi. U budžet Opštine Ulcinj se, po tom osnovu, godišnje slivalo oko 700.000 eura.

Lokalna samouprava i Morsko dobro su veoma malo ulagali u taj lijepi i najprofitabilniji prostor. Od 2008.  prihodovano je oko tri miliona eura od naplate zakupa zemljišta vlasnicima objekata na obalama Bojane. Ali , kako se navodi u izvještaju Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL), “dinamiku ubiranja prihoda sa Bojane nije pratila ista ili bar približno slična dinamika ulaganja u zaštitu i revitalizaciju tog lokaliteta”.

Tek nakon što je desni rukavac u ljeto 2017. godine prvi put u istoriji zatvoren uloženo je 320.000 eura za finansiranje radova na osiguravanju bolje protočnosti rijeke. Ti su radovi izvođeni na mjestu gdje se Bojana račva, a u januaru ove godine su nastavljeni na ušću.

Desnim rukavcem sada protiče oko 10 odsto vode, ili dva puta manje nego što je to dogovoreno sa Albanijom.

Pozitivno je  što se konačno razumjelo da pijesak izvađen iz korita Bojane treba da bude upotrijebljen za tzv. prihranjivanje plaže na Adi, koja se dramatičnom brzinom smanjuje. I monitoring rijeke je bolje regulisan, pa se vodostaj redovno mjeri. Taj posao povjeren je Hidrometeorološkom zavodu Crne Gore.

“Projekat bagerisanja daje rezultate.  Dobro je što smo preko evropskih fondova dobili novac za postavljanje nove stanice i opreme, pa ćemo svakodnevno imati precizna mjerenja o protoku rijeke“, kazao je direktor te institucije Luka Mitrović.

Evropljani su, platili te račune, dok će Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom sredstva izdvojena za bagerisanje Bojane, novim cjenovnikom, pokušati da naplati od restoratera i ribara.

 

                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo