Povežite se sa nama

Izdvojeno

NOVO ZVECKANJE ORUŽJEM I ENERGENTIMA NA ISTOKU EVROPE: Ukrajina i Evropa na novim iskušenjima

Objavljeno prije

na

Sprema li Rusija novi rat?

 

Dok se zima približava evropskom kontinentu,  politička i ekonomska situacija sve više podsjeća na jahače Apokalipse koji nose bolesti, nestašice, skupoću, prijetnje ratom… Druga je godina globalne pandemije Corona virusa sa novom serijom zaključavanja u jednom broju evropskih zemalja usljed porasta broja inficiranih i umrlih. Cijene pšenice na berzama su skočile gotovo duplo u zadnje dvije godine, dok je od ljetos cijena struje u Evropi u konstantom porastu. Od septembra je veleprodajna cijena električne energije skočila za 36 odsto u Njemačkoj, 48 odsto u Francuskoj i nevjerovatnih 260 odsto u Britaniji. Jedan od razloga za nevjerovatne skokove struje je neizvjesnost snadbijevanja Evrope prirodnim gasom. Oko 35 odsto evropskih zaliha dolazi iz Rusije, sa tendencijom porasta udjela kada/ako se pusti u rad kontroverzni Nord Stream 2 gasovod koji ide od Rusije preko Baltičkog mora do Njemačke. Spekulacije da li će Rusija isporučivati tražene količine i po kojoj cijeni (uključujući i političke ustupke Kremlju) direktno utiču na evropske berze. Tako je 6. oktobra cijena električne energije koja se dobija iz prirodnog gasa dostigla rekordnih 155 eura po megavatu, da bi isti dan ekpresno pala za 26 odsto (na 114 eura/MWh) nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio da će Rusija isporučivati veće količine gasa Evropi. U međuvremenu su krajem oktobra i početkom ovog mjeseca cijene opet porasle za 15 odsto nakon prijetnje bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da će zatvoriti tranzit gasa koji ide preko njegove teritorije zbog zapadnih sankcija njegovom režimu. Gomilanje ruskih trupa i tvrdnje o mogućoj novoj ruskoj invaziji na Ukrajinu podstiču strahove da bi dotok gasa i preko Ukrajine mogao isto biti doveden u pitanje.

Najnoviji udar na nestabilno energetsko tržište je nedavno došao iz Njemačke kada je obznanjeno da će početak rada gasovoda Nord Stream 2 morati sačekati makar proljeće iako su radovi na njemu završeni već u septembru. Navodno njemački regulator ne može izdati dozvolu za rad dok se projekat GASPROM-a potpuno ne harmonizira sa njemačkim i EU zakonima dok mnogi iza ove odluke vide pritisak Vašingtona, Londona i Pariza zbog Putinovih vojnih igara oko Ukrajine. Objava o odlaganju dozvole za rad gasovoda je momentalno izazvala skok cijene gasa od novih 17 odsto. Tako će, ukoliko ne bude novih promjena, Kremlj morati nastaviti tranzit gasa kroz sada neprijateljsku Ukrajinu sa kojom je maltene u ratnom stanju još od aneksije Krima i kasnije otvorene invazije na istočni dio Ukrajine 2014. godine. Projekat Nord Stream 2 mnogi kritičari vide kao plan da se Ukrajina kao značajna tranzitna ruta za ruski gas prema Zapadnoj Evropi potpuno zaobiđe i odsječe sa ciljem da se zemlja natjera natrag u rusku sferu uticaja. Zbog toga su firme koje su radile na projektu stavljene pod režim sankcija za vrijeme Trampove administracije a Njemačka trpjela velike kritike i optužbe da se maltene obnavlja zloglasni Ribentrop-Molotov pakt iz 1939. kojim je Istočna Evropa podijeljena u njemačku i sovjetsku interesnu sferu. I Berlin i Moskva odbacuju takve optužbe navodeći da je u pitanju strogo komercijalni projekat koji će osigurati nesmetanu isporuku gasa kroz međunarodne vode Baltičkog mora i da neće zavisiti od političkih dešavanja drugdje. Administracija predsjednika Bajdena je skinula sankcije sa projekta uz određene verbalne garancije njemačke vlade da se gasovod neće koristiti kao oruđe ruskog pritiska na Poljsku i Ukrajinu.

S druge strane situacija u neposrednom susjedstvu Rusije je sve samo ne stabilna. Nepredvidivi bjeloruski saveznik i predsjednik Lukašenko je nakon debakla na predsjedničkim izborima i otvorenoj krađi glasova u avgustu 2020. god. ozbiljno uzdrman i opstaje na vlasti isključivo zahvaljujući represivnom aparatu i podršci Kremlja. Organizovano dovođenje migranata iz Iraka i drugih bliskoistočnih i azijskih zemalja i liferovanje preko granica EU kako bi se osvetio za sankcije stvara glavobolje Moskvi jednako koliko i Briselu.

Međutim, Rusija za razliku od Bjelorusije koja je i dalje čvrsto u njenoj sferi ima sve manje uticaja na dešavanja u Ukrajini – mimo teritorija koje je osvojila u ratu 2014. godine i time odgurnula najveći dio ukrajinskog stanovništva od sebe. Evroatlantske integracije imaju ogromnu podršku ukrajinske javnosti, koliko god da izgleda daleko članstvo u EU i NATO. Vizna liberalizacija i lakše dobijanje radnih dozvola u EU su pomogli većem povezivanju sa Zapadom. Dobijanje tomosa o autokefalnosti ukrajinske crkve od strane Vaseljenske patrijaršije u Carigradu je zadalo snažan udarac mekom ruskom uticaju Moskve čija ukrajinska pravoslavna filijala postaje sve manja i potiskivana na margine društvenog uticaja.

S druge strane, Rusija se ne miri lako sa gubitkom posjeda i po drugi put je ove godine počela masovno gomilanje trupa na istočnoj i sjevernoj granici Ukrajine uključujući i vojno-pomorska pojačanja na anektiranom Krimu. Za razliku od vojnih manevara koji su održani u aprilu ove godine po čijem okončanju su ruske trupe vraćene u svoje baze, sadašnji raspored ukazuje na promjene u geostrategiji. Naime, kompletna sibirska 41. Kombinovana armija sa štabom u Novosibirsku je premještena u Centralni vojni distrikt u Jeljniju, blizu bjeloruske granice da pokriva sektor koji je do sada pokrivala bjeloruska armija sa kojom Moskva ima zajedničku stratešku komandu. Trenutno se blizu ukrajinske granice nalazi 100 hiljada ruskih vojnika uz veliku podršku oklopnih i artiljerijsko- raketnih jedinica. Vojni analitičari na Zapadu smatraju da je raspoređivanje 41. armije između 6. armije Sjevernog vojnog distrikta sa sjedištem u Sankt Petersburgu i 20. armije stacionirane u Voronježu Rusija pojačala svoje ofanzivne kapacitete. Naime, u slučaju eskalacije 41. armija može biti iskorištena za napad na takozvani Suvalki Džep na teritoriji Poljske i Litvanije kojim je razdvojena ruska baltička enklava Kalinjingrad od ostatka zemlje. Takođe, 41. armija može biti upotrijebljena da napadne Ukrajinu sa sjevera preko teritorije Bjelorusije kako bi ugrozila ukrajinske jedinice na istoku koje stoje naspram separatističkih proruskih snaga u Donbasu i Lugansku i regularne ruske armije nagomilane u Rostovu na Donu. U slučaju da dođe do najgoreg procjenjuje se da bi glavni cilj ruskih snaga bio da ovladaju ukrajinskom obalom Azovskog mora i spoje se sa anektiranim Krimom. Ruski pokušaj zauzimanja luke Mariopolj je 2014. doživio vojni fijasko.

Dalje ukrajinsko udaljavanje od ruske interesne sfere i čvršće povezivanje sa NATO paktom stvara vidljivu nervozu u Kremlju i stoga pojedini zapadni analitičari pokazuju razumijevanje za ruske igre oko energenata i pritisaka na zvanični Kijev jer ne žele vojnu prijetnju u svome dvorištu kako je to nedavno formulisao ruski ministar odbrane Sergej Šojgu. Ruska strana navodi svoje argumente kao što je nedavna posjeta britanskog ministra odbrane koji je potpisao u Kijevu program modernizacije ukrajinske ratne mornarice i dogovorio prodaju nekoliko fregata. Projekat modernizacije mornarice je vrijedan 1,3 milijarde dolara a pregovara se i o modernizaciji kopnene vojske. U međuvremenu je predsjednik Bajden odobrio vojnu pomoć od 250 miliona dolara, prevashodno u vidu isporuke antitenkovskog sistema Javelin kojim bi ukrajinska vojska nadoknadila rusku nadmoć u oklopnim jedinicama. Britanski i američki ratni brodovi sve su češće prisutni u Crnom moru što Moskva ne dočekuje sa oduševljenjem.

Najveći trenutni podstrek ukrajinskom vojnom potencijalu je isporuka turkih bezpilotnih letilica Bayraktar T2B koji je izazvao pravu buru u Moskvi. Naime, turski dron T2B se pokazao kao pravi game changer u drugom jermensko-azerbejdžanskom ratu oko jermenske enklave Nagorno-Karabah. Turski dron (zajedno sa izraelskim borbenim dronom Harop) je odlučujuće uticao na ishod rata u kome su Jermeni opremljeni ruskim borbenim sistemima i tehnologijom (pretposljednje generacije) doživjeli teški poraz i koje je samo direktno posredovanje Moskve spasilo od krajiške kataklizme kao 1995. u Hrvatskoj. Turska i Ukrajina su čak najavile da će turski koncern Bayrak otvoriti i fabriku dronova u Ukrajini. Za sada ostaje sve na najavi jer je najosjetljivija tehnologija za T2B dron do sada bila isporučivana iz Kanade koja je najavila da više neće prodavati Turcima senzore za navođenje vatre i opremu za zaštitu od elektronskih dejstava.

Nedavno je T2B imao i prvu akciju na okupiranom istoku Ukrajine kada je nakon ruskog topovskog napada na ukrajinske položaje uništena ruska artiljerijska pozicija. Akcija drona je snimljena i odmah je dospjela i na Facebook. Sadašnji ruski protivavionski sistemi najvjerovatnije nemaju odgovor na napade ovakve vrste dronova što je pokazao i sukob u Nagorno-Karabahu.

Većina analitičara smatra da će Rusija maksimalno iskoristiti energetske poluge da izdejstvuje određene ustupke prije nego se odluči na vojnu varijantu bilo koje vrste. Do tada će berzanske igre sa strujom i hranom i zveckanje oružjem plaćati obični građani Evrope i Ruske Federacije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo