Izdvojeno
NOVO ZVECKANJE ORUŽJEM I ENERGENTIMA NA ISTOKU EVROPE: Ukrajina i Evropa na novim iskušenjima
Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor onlineSprema li Rusija novi rat?
Dok se zima približava evropskom kontinentu, politička i ekonomska situacija sve više podsjeća na jahače Apokalipse koji nose bolesti, nestašice, skupoću, prijetnje ratom… Druga je godina globalne pandemije Corona virusa sa novom serijom zaključavanja u jednom broju evropskih zemalja usljed porasta broja inficiranih i umrlih. Cijene pšenice na berzama su skočile gotovo duplo u zadnje dvije godine, dok je od ljetos cijena struje u Evropi u konstantom porastu. Od septembra je veleprodajna cijena električne energije skočila za 36 odsto u Njemačkoj, 48 odsto u Francuskoj i nevjerovatnih 260 odsto u Britaniji. Jedan od razloga za nevjerovatne skokove struje je neizvjesnost snadbijevanja Evrope prirodnim gasom. Oko 35 odsto evropskih zaliha dolazi iz Rusije, sa tendencijom porasta udjela kada/ako se pusti u rad kontroverzni Nord Stream 2 gasovod koji ide od Rusije preko Baltičkog mora do Njemačke. Spekulacije da li će Rusija isporučivati tražene količine i po kojoj cijeni (uključujući i političke ustupke Kremlju) direktno utiču na evropske berze. Tako je 6. oktobra cijena električne energije koja se dobija iz prirodnog gasa dostigla rekordnih 155 eura po megavatu, da bi isti dan ekpresno pala za 26 odsto (na 114 eura/MWh) nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio da će Rusija isporučivati veće količine gasa Evropi. U međuvremenu su krajem oktobra i početkom ovog mjeseca cijene opet porasle za 15 odsto nakon prijetnje bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da će zatvoriti tranzit gasa koji ide preko njegove teritorije zbog zapadnih sankcija njegovom režimu. Gomilanje ruskih trupa i tvrdnje o mogućoj novoj ruskoj invaziji na Ukrajinu podstiču strahove da bi dotok gasa i preko Ukrajine mogao isto biti doveden u pitanje.
Najnoviji udar na nestabilno energetsko tržište je nedavno došao iz Njemačke kada je obznanjeno da će početak rada gasovoda Nord Stream 2 morati sačekati makar proljeće iako su radovi na njemu završeni već u septembru. Navodno njemački regulator ne može izdati dozvolu za rad dok se projekat GASPROM-a potpuno ne harmonizira sa njemačkim i EU zakonima dok mnogi iza ove odluke vide pritisak Vašingtona, Londona i Pariza zbog Putinovih vojnih igara oko Ukrajine. Objava o odlaganju dozvole za rad gasovoda je momentalno izazvala skok cijene gasa od novih 17 odsto. Tako će, ukoliko ne bude novih promjena, Kremlj morati nastaviti tranzit gasa kroz sada neprijateljsku Ukrajinu sa kojom je maltene u ratnom stanju još od aneksije Krima i kasnije otvorene invazije na istočni dio Ukrajine 2014. godine. Projekat Nord Stream 2 mnogi kritičari vide kao plan da se Ukrajina kao značajna tranzitna ruta za ruski gas prema Zapadnoj Evropi potpuno zaobiđe i odsječe sa ciljem da se zemlja natjera natrag u rusku sferu uticaja. Zbog toga su firme koje su radile na projektu stavljene pod režim sankcija za vrijeme Trampove administracije a Njemačka trpjela velike kritike i optužbe da se maltene obnavlja zloglasni Ribentrop-Molotov pakt iz 1939. kojim je Istočna Evropa podijeljena u njemačku i sovjetsku interesnu sferu. I Berlin i Moskva odbacuju takve optužbe navodeći da je u pitanju strogo komercijalni projekat koji će osigurati nesmetanu isporuku gasa kroz međunarodne vode Baltičkog mora i da neće zavisiti od političkih dešavanja drugdje. Administracija predsjednika Bajdena je skinula sankcije sa projekta uz određene verbalne garancije njemačke vlade da se gasovod neće koristiti kao oruđe ruskog pritiska na Poljsku i Ukrajinu.
S druge strane situacija u neposrednom susjedstvu Rusije je sve samo ne stabilna. Nepredvidivi bjeloruski saveznik i predsjednik Lukašenko je nakon debakla na predsjedničkim izborima i otvorenoj krađi glasova u avgustu 2020. god. ozbiljno uzdrman i opstaje na vlasti isključivo zahvaljujući represivnom aparatu i podršci Kremlja. Organizovano dovođenje migranata iz Iraka i drugih bliskoistočnih i azijskih zemalja i liferovanje preko granica EU kako bi se osvetio za sankcije stvara glavobolje Moskvi jednako koliko i Briselu.
Međutim, Rusija za razliku od Bjelorusije koja je i dalje čvrsto u njenoj sferi ima sve manje uticaja na dešavanja u Ukrajini – mimo teritorija koje je osvojila u ratu 2014. godine i time odgurnula najveći dio ukrajinskog stanovništva od sebe. Evroatlantske integracije imaju ogromnu podršku ukrajinske javnosti, koliko god da izgleda daleko članstvo u EU i NATO. Vizna liberalizacija i lakše dobijanje radnih dozvola u EU su pomogli većem povezivanju sa Zapadom. Dobijanje tomosa o autokefalnosti ukrajinske crkve od strane Vaseljenske patrijaršije u Carigradu je zadalo snažan udarac mekom ruskom uticaju Moskve čija ukrajinska pravoslavna filijala postaje sve manja i potiskivana na margine društvenog uticaja.
S druge strane, Rusija se ne miri lako sa gubitkom posjeda i po drugi put je ove godine počela masovno gomilanje trupa na istočnoj i sjevernoj granici Ukrajine uključujući i vojno-pomorska pojačanja na anektiranom Krimu. Za razliku od vojnih manevara koji su održani u aprilu ove godine po čijem okončanju su ruske trupe vraćene u svoje baze, sadašnji raspored ukazuje na promjene u geostrategiji. Naime, kompletna sibirska 41. Kombinovana armija sa štabom u Novosibirsku je premještena u Centralni vojni distrikt u Jeljniju, blizu bjeloruske granice da pokriva sektor koji je do sada pokrivala bjeloruska armija sa kojom Moskva ima zajedničku stratešku komandu. Trenutno se blizu ukrajinske granice nalazi 100 hiljada ruskih vojnika uz veliku podršku oklopnih i artiljerijsko- raketnih jedinica. Vojni analitičari na Zapadu smatraju da je raspoređivanje 41. armije između 6. armije Sjevernog vojnog distrikta sa sjedištem u Sankt Petersburgu i 20. armije stacionirane u Voronježu Rusija pojačala svoje ofanzivne kapacitete. Naime, u slučaju eskalacije 41. armija može biti iskorištena za napad na takozvani Suvalki Džep na teritoriji Poljske i Litvanije kojim je razdvojena ruska baltička enklava Kalinjingrad od ostatka zemlje. Takođe, 41. armija može biti upotrijebljena da napadne Ukrajinu sa sjevera preko teritorije Bjelorusije kako bi ugrozila ukrajinske jedinice na istoku koje stoje naspram separatističkih proruskih snaga u Donbasu i Lugansku i regularne ruske armije nagomilane u Rostovu na Donu. U slučaju da dođe do najgoreg procjenjuje se da bi glavni cilj ruskih snaga bio da ovladaju ukrajinskom obalom Azovskog mora i spoje se sa anektiranim Krimom. Ruski pokušaj zauzimanja luke Mariopolj je 2014. doživio vojni fijasko.
Dalje ukrajinsko udaljavanje od ruske interesne sfere i čvršće povezivanje sa NATO paktom stvara vidljivu nervozu u Kremlju i stoga pojedini zapadni analitičari pokazuju razumijevanje za ruske igre oko energenata i pritisaka na zvanični Kijev jer ne žele vojnu prijetnju u svome dvorištu kako je to nedavno formulisao ruski ministar odbrane Sergej Šojgu. Ruska strana navodi svoje argumente kao što je nedavna posjeta britanskog ministra odbrane koji je potpisao u Kijevu program modernizacije ukrajinske ratne mornarice i dogovorio prodaju nekoliko fregata. Projekat modernizacije mornarice je vrijedan 1,3 milijarde dolara a pregovara se i o modernizaciji kopnene vojske. U međuvremenu je predsjednik Bajden odobrio vojnu pomoć od 250 miliona dolara, prevashodno u vidu isporuke antitenkovskog sistema Javelin kojim bi ukrajinska vojska nadoknadila rusku nadmoć u oklopnim jedinicama. Britanski i američki ratni brodovi sve su češće prisutni u Crnom moru što Moskva ne dočekuje sa oduševljenjem.
Najveći trenutni podstrek ukrajinskom vojnom potencijalu je isporuka turkih bezpilotnih letilica Bayraktar T2B koji je izazvao pravu buru u Moskvi. Naime, turski dron T2B se pokazao kao pravi game changer u drugom jermensko-azerbejdžanskom ratu oko jermenske enklave Nagorno-Karabah. Turski dron (zajedno sa izraelskim borbenim dronom Harop) je odlučujuće uticao na ishod rata u kome su Jermeni opremljeni ruskim borbenim sistemima i tehnologijom (pretposljednje generacije) doživjeli teški poraz i koje je samo direktno posredovanje Moskve spasilo od krajiške kataklizme kao 1995. u Hrvatskoj. Turska i Ukrajina su čak najavile da će turski koncern Bayrak otvoriti i fabriku dronova u Ukrajini. Za sada ostaje sve na najavi jer je najosjetljivija tehnologija za T2B dron do sada bila isporučivana iz Kanade koja je najavila da više neće prodavati Turcima senzore za navođenje vatre i opremu za zaštitu od elektronskih dejstava.
Nedavno je T2B imao i prvu akciju na okupiranom istoku Ukrajine kada je nakon ruskog topovskog napada na ukrajinske položaje uništena ruska artiljerijska pozicija. Akcija drona je snimljena i odmah je dospjela i na Facebook. Sadašnji ruski protivavionski sistemi najvjerovatnije nemaju odgovor na napade ovakve vrste dronova što je pokazao i sukob u Nagorno-Karabahu.
Većina analitičara smatra da će Rusija maksimalno iskoristiti energetske poluge da izdejstvuje određene ustupke prije nego se odluči na vojnu varijantu bilo koje vrste. Do tada će berzanske igre sa strujom i hranom i zveckanje oružjem plaćati obični građani Evrope i Ruske Federacije.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
Objavljeno prije
6 danana
27 Septembra, 2024U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima. U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste. Zato su ono što obećavaju – bajke.
Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.
Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa. Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali baš ni da ne obećavaju ništa, isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.
Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.
Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.
“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata… Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.
Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”
Kovačević ocjenjuje da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“. Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.
Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.
Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.
MANS je Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.
MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“ objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.
“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.
“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.
Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.
Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.
Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore, na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”. Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.
“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.
Spajićevi su opet ustvrdili da nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače. Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.
Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije. Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.
Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje svejedno nije cilj izvlačenja dosijea grjehova u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.
Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje – sve za vlast, vlast za uske interese. Ostalo su bajke.
Zloupotrebe i u Kotoru
U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.
Otvaranju nijesu prisustvovali izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice. Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja, nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera, direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I Vedran Milošević.
Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević
“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””, kazala je ona.
Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”
Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.
Kome odgovaraju stara izborna pravila
“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.
On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”. Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.
Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”. Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.
Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.
“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata. Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.
Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.
Milena PEROVIĆ
Komentari
HORIZONTI
DUPLI ARŠINI: Slava Amfilohiju, muk o Šahovićima
Objavljeno prije
6 danana
27 Septembra, 2024Amfilohijevi sljedbenici ne pomažu Crnoj Gori da se suoči sa sobom i okrene leđa dubokim podjelama. Oni koji su donijeli politikantsku rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, sada ćute o potrebi obilježavanja 100. godišnjice mirnodopskog pokolja Bošnjaka u Šahovićima (danas Tomaševo) kod Bijelog Polja 9. i 10. novembra 1924. godine
Odluka crnogorske Vlade da dozvoli podizanje spomenika počivšem mitropolitu crnogorsko – primorskom Amfilohiju Radoviću je, za sada, prošla bez problema. Odlazak bošnjačkih i albanskih članova sa sjednice Vlade prije glasanja je bio simbolički protest. I Vladi suprotstavljeni tabor predsjednika Jakova Milatovića i URA-e je podržao podizanje spomenika koji je mitropolit „zaslužio“. Šef države je rekao da on ima „njegovo poštovanje“ i da je „važna ličnost naše skorije istorije“. Predsjednik svih građana nije htio hvaliti mitropolita u mjeri u kojoj je to uradio navodno građanski nastrojeni vicepremijer Aleksa Bečić koji je podsjetio Vladu i javnost na Amfilohijevu „ljubav prema Crnoj Gori i vjeri“.
Skoro svi se slažu da su nedavni performansi svih strana u službi podgoričkih i drugih nadolazećih izbora jer pokojni mitropolit i dalje uživa poštovanje kod velikog broja Crnogoraca, kako god se zvali ili pisali. Nesporno je da je Amfilohije „važna ličnost naše istorije“ i mudar, i na momente ostrašćen orator. Osim pohvala i kritika njegovih djela i riječi o čemu je već puno rečeno sa raznih strana, većina lako zaboravlja da je on ujedno i osoba koja je od 1997. godine bila pritajeni i najbliži partner Mila Đukanovića i njegovog režima ogrezlog u korupciji i kriminalu.
Dok se u normalnim zemljama crkve, osim propovijedanja Jevanđelja, bave pravima obespravljenih, siromašnih ili na drugi način ugroženih, to je u Crnoj Gori teško zamislivo. Mitropolit nije ni riječ rekao a kamoli protestvovao javno zbog uništavanja državnih preduzeća i ostavljanja desetina hiljada radnika na ulici dok su Đukanovićevi prijatelji, kumovi i porodica grabili vrijednu imovinu. Duhovno trovanje i zaglupljivanje naroda rijalitijima, tabloidima i kladionicama nikada nije izazvalo otpor niti cetinjske katedre niti Patrijaršije u Beogradu.
Mitropolit je,međutim, uvijek priskakao u pomoć svom partneru kad mu je trebalo skrenuti pažnju sa gorućih problema i pljačkaških privatizacija ka nacionalizmu, Kosovu, epskoj mitomaniji itd. Za uzvrat je Mitropolija izdašno nagrađivana državno-švercerskim novcem uz toleranciju na razne sumnjive građevinske poduhvate, devastaciju spomenika kulture i kontroverzna upisivanja u katastar.
Većina će se složiti da je dobro za Crnu Goru da je koristoljubni brak između dvoje najuticajnijih ljudi u zemlji pukao nakon što je Đukanović posegnuo prema crkvenoj imovini čije uvećavanje je on obilato pomogao. Naknadni protesti u formi crkvenih litija predvođenih mitropolitom su do srži uzdrmale režim Đukanovića “koji je istrulio kroz korupciju i postao sigurna luka narko dilerima i švercerima cigareta“, kako ga je nedavno u autorskom tekstu opisao uticajni Njujork Tajms.
Amfilohijevo udaljavanje od svetovnih gospodara u Beogradu i Moskvi i početak omeđavanja crnogorskog identiteta unutar srpske crkve (SPC) su bili najava nekih novih procesa koji su njegovom smrću naprasno prekinuti. Međutim, Amfilohijevi sljedbenici ne pomažu Crnoj Gori da se suoči sa sobom i okrene leđa dubokim podjelama. Oni koji su donijeli politikantsku rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, sada ćute o potrebi obilježavanja 100. godišnjice mirnodopskog pokolja Bošnjaka u Šahovićima (danas Tomaševo) kod Bijelog Polja 9. i 10. novembra 1924. godine.
Tada se razularena crnogorska masa spustila u Vranešku dolinu i „popalila sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” – po kasnijem opisu jednog učesnika pogroma. Ubijeno je između stotinu i hiljadu ljudi. Državne vlasti Kraljevine SHS nikada nisu sprovele istragu, pa je pravi broj nemoguće utvrditi. Milovan Đilas, čiji otac je takođe učestvovao u pogromu, navodi preko 350 masakriranih Bošnjaka uz brojna silovanja i pljačke. Izgovor je bila osveta za ubijenog službenika MUP-a i lokalnog nasilnika Boška Boškovića čije ubistvo je lažno pripisano muslimanskim odmetnicima. Zločin je direktno podstaknut od državnih vlasti i kasnije zataškan. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva od strane srpske žandarmerije i uzet je 31 talac koji je kasnije takođe predat rulji i masakriran. Lokalne vlasti su naredile i zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako savjesni žandarmi ne bi probali spriječiti zločin.
Rezolucija o genocidu u Šahovićima je sada u skupštinskoj proceduri pošto su je, nakon priličnog odugovlačenja, potpisali poslanici Bošnjačke stranke (BS) i koji je inicirao odbor za obilježavanje koje predvode Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik Šerbo Rastoder. Osovina vladajuće koalicije (PES-Demokrate) i dalje se ne izjašnjava o rezoluciji iako su ranije podržali rezoluciju o pokoljima propartizanskog stanovništva u Pivi i Velici koji su proglašeni za genocid. Patrijarh Porfirije je otišao još dalje – proglasio je nastradalo prokomunističko crnogorsko stanovništvo u Pivi i Velici stradalnicima za srpstvo i pravoslavlje.
O Šahovićima se jedino početkom godine glasnuo Milan Knežević iz Demokratske narodne partije (DNP) rekavši da rezolucija „u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Dio pravoslavnog stanovništva od muslimana etnički očišćene Vraneške doline se žestoko protivi komemoraciji nastradalih Bošnjaka.
Prije osam dana je osvanulo upozorenje izvjesnog profesora Moma Radovića da „decenijama polako i podmuklo djeluje sa pozicija radikalnog islamizma“ islamska zajednica u Bijelom Polju. On tvrdi da su pravoslavci u gradu i okolini „izloženi uznemiravanju i nesigurnosti“ zbog inicijative o genocidu u Vraneškoj dolini. Za njega je masakr u Šahovićima „laž, podmetanje, ucjena“ i „nešto što nema istorijsko utemeljenje“. Neki mještani su takođe poručili preko vučićevskih medija da neće dozvoliti postavljanje obilježja genocida i pokušajima da se u selu Radulići obnovi stara džamija iz 17. stoljeća koju su u drugom svjetskom ratu uništili četnici. Gradske vlasti su dale dozvolu za obnovu. Izgovor je da u tom selu više ne žive muslimani i da ne žele čuti „urlik ostrašćenih islamskih fundamentalista.“ Forsira se i izmišljotina da je džamija izgrađena na mjestu nekadašnje crkve i pravoslavnog groblja te da mještani „po cijenu života neće dozvoliti“ obnovu. Zavod za zaštitu spomenika kulture i Polimski muzej u Beranama nisu našli nikakve ostatke crkve.
Skup u Vranešu od 18. februara ove godine je izrazio neslaganje sa komemoracijom i pozvao na alternativna tumačenja. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, Nikolaj Stamatović. Poslata su i pisma nadležnom episkopu budimljansko-nikšičkom Metodiju Ostojiću u kome se traži da on zaštiti Vraneš koji „sav gori“ zbog pokušaja komemoracije nevino nastradalih žrtava svih uzrasta. Episkop Metodije nije pozvao „vjerni narod“ na toleranciju i pokajanje. Metodije je poznat kao podržavalac diktatora Vladimira Putina i četničke ideologije.
Islamska zajednica će u subotu u Bijelom Polju organizovati dženazu (simbolični sprovod i molitve za nastradale) koja „predstavlja čin sjećanja i odavanja počasti nevino stradalim Bošnjacima brutalno ubijenim prije jednog vijeka u stravičnom genocidu“. Time će „poslati jasnu poruku da žrtve nisu i neće biti zaboravljene“.
Lopta je u dvorištu Vlade, ali i pravoslavnih episkopa. Njihovo ponašanje će strateški opredijeliti put kojim će Crna Gora ići dalje.
Crkva nakon Amfilohija
Nasljeđe koje je Amfilohije ostavio unutar crkve, osim velikog broja obnovljenih crkvi i manastira, je prilično upitno. Građevinski bum nije pratilo i prosvjećivanje naroda koji i dalje jako malo zna o apostolskoj vjeri uz ljubav i toleranciju koja bi je trebala pratiti. Primat je data mitomanijama, Njegoševim spjevovima bez istorijskog utemeljenja i raznim teorijama zavjera protiv srpstva i Majke Rusije.
Episkopski savjet u Crnoj Gori više ne postoji. Teritorija Mitropolije svedena je na manje od 40 odsto crnogorske teritorije i tome je Amfilohije direktno kumovao. Tako je stvorena Eparhija budimljansko-nikšićka koja obuhvata 52 odsto teritorije države. Pljevlja i Sutorina sa Igalom su date eparhijama čije sjedište je van Crne Gore.
Sadašnji mitropolit Joanikije, koji se po smrti Amfilohija drznuo suprotstavati gospodaru Srbije, je sada potpuno u saglasju sa Andrićevim vencem i načelnikom operative BIA-e Markom Parezanovićem. Posebno je vidljiva njegova i episkopa nikšičko-budimljanskog Metodija sinergija sa Kremljom i ruskom državnom bezbjednošću. Prije pet dana je u Hramu Svetog Save u Beogradu srbijanski patrijarh hirotonisao igumana cetinjskog manastira Pajsija Đerkovića za episkopa dioklijskog i vikarnog (pomoćnog/zamjenskog) episkopa Mitropolije crnogorsko-primorske. U svojoj pristupnoj besjedi novi episkop je naglasio da „osjeća dug prema svojoj Crkvi i mom srpskom narodu“ za službu u koju je posvećen. Sa patrijarhom Porfirijem su osim sadašnjih dvojice episkopa iz Crne Gore sasluživale i druge putinovske vladike – ruski mitropoliti tverski i kašinski Amvrosije, krfski Nektarije, tetovsko-gostivarski Josif, bački Irinej, žički Justin, vranjski Pahomije…Ovim je poslana i jasna poruka kuda i kako se treba kretati pravoslavna crkva u Crnoj Gori.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Objavljeno prije
6 danana
27 Septembra, 2024I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.
,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.
U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.
CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.
Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…
Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.
Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.
Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.
Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.
Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.
Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.
Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.
Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.
Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.
Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“, istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.
CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.
Iskustvo Rječnika
Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.
Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.
Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.
Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….
Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
DUPLI ARŠINI: Slava Amfilohiju, muk o Šahovićima
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Izdvajamo
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Strategija neuspjeha
-
FOKUS3 sedmice
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta
-
FOKUS4 sedmice
NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE: Dva lica kampanje
-
Izdvojeno4 sedmice
IZMJENE ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: MUP će viriti u džepove policajaca
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Predizborna groznica
-
INTERVJU4 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju