Prema najavama trend poskupljenja će se nastaviti. Naši upućeni sagovornici upozoravaju da se subvencije koje je resorno ministarstvo do sada uvelo odnose samo na sadni materijal (sjemenske kulture), ne i za preparate i proizvode za tretiranje biljnih vrsta
Cijene materijala koje mali poljoprivrednici u Crnoj Gori koriste za proizvodnju u samo par mjeseci drastično su porasle. Prema najavama, taj trend će se nastaviti. Pomoć koju je resorno ministarstvo, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV), do sada pružalo nije dovoljna.
„U aprilu ove godine vreća kombinovanog đubriva za poljoprivredu koštala je oko 11 eura, a u ovom trenutku njena cijena je 28 eura. To je znatno poskupljenje i nas poljoprivredne proizvođače stavlja u veoma nezavidan položaj“, kaže Sava Klikovac, poljoprivrednik iz Zete.
Osim đubriva, poskupila je i folija za rasadni materijal, za oko 30 odsto, kao i materijal za sistem „kap po kap“, za 35 odsto. I radna je snaga povećala satnicu – sa 2,5 eura na 3,5.
„U posljednjih nekoliko godina malo toga se radi da se zaštiti domaći proizvod. Uvoz je porastao za čak 85 odsto. Najavljeno je da će cijene materijala rasti, a ukoliko reakcija resornog ministarstva izostane, posljedica će biti i veće cijene poljoprivrednih proizvoda”, napominje Klikovac.
Iz Vladinog resora kojim rukovodi ministar Aleksandar Stijović kazali su Monitoru da su redovne agrobudžetske mjere koje sprovode – osavremenjene i povećane u ovoj godini za 10 odsto u prosjeku.
Do sada su subvencionisali koncentrovanu stočnu hranu (iz svih sektora stočarske proizvodnje) i ribarstvo sa 5 centi po kilogramu za avgust i septembar. Podržan je i sektor živinarstva, smanjenjem PDV-a na jaja početkom godine. No, od te mjere, tvrde Monitorovi upućeni sagovornici, više vajde imaju uvoznici nego proizvođači.
„Za oktobar, novembar i decembar subvencionišemo i sektor mlječnog govedarstva, dok je sektor svinjarstva podržan i kroz novu mjeru koja je u toku, a u okviru koje će proizvođači dobiti dodatnu podršku po nazimici u iznosu od 50 eura. Pomoć je pružena i sektoru ovčarstva i kozarstva”, kazali su nam još iz resora Stijovića.
Ovu godinu propratili su i viškovi mladog krompira i lubenice, što zbog uvećanog posađivanja, što zbog roda koji je bio iznad prosjeka za naše tržište. To je dovelo do pada prodajne cijene ispod cijene koštanja proizvodnje. Dodatno je sve pogoršala smanjena potrošnja kroz turizam, što je rezultiralo značajnijim poremećajima na crnogorskom tržištu. Iz Ministarstva kažu da su reagovali raspisivanjem Javnog poziva za dodjelu pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta mladog krompira i lubenice crnogorskih poljoprivrednih proizvođača. „Za krompir je opredijeljena podrška u iznosu od 6 centi po uskladištenom kilogramu, a za lubenicu pet centi”, navode.
No, prema riječima naših upućenih sagovornika koji se bave povrtarstvom i voćarstvom, subvencije koje je MPŠV do sada uvelo odnose se samo na sadni materijal (sjemenske kulture), ne i za preparate i proizvode za tretiranje biljnih vrsta. Ta je vrsta pomoći, kako kažu, neophodna.
„Riječ je o globalnom problemu i u ovim situacijama najbolje vidimo ko su jake i pametne zemlje – one koje posjeduju sopstvene zalihe i mogu da se nose koliko-toliko sa promjenama na tržištu. Male zemlje sa polurazvijenom poljoprivredom, kao što je Crna Gor, trpe najviše i najviše osjećaju ovakve promjene cijena”, ističe za Monitor osnivač i izvršni direktor portala Seljak.me Marko Maraš.
Prema njegovim riječima, ovakva nepovoljna situacija ima dva ishoda: „Ili će se poljoprivrednici zajedničkim snagama uhvatiti u koštac sa tržišnim skokovima ili će naša poljoprivreda da doživi krah. Ministarstvo definitivno treba da bude podrška, ali je nerealno očekivati da oni imaju kapaciteta da saniraju ove posljedice. Recept za rješavanje ove krize je jasno kreiranje udruženja proizvođača, bilo da je po tipu proizvodnje ili opštini”.
To je, prema riječima Maraša, jedini model koji može da obezbijedi dodatna sredstva proizvođačima kako bi uspjeli da prevaziđu krizu. „Realno gledano udruženja jedina mogu doći do nekih ekstra sredstava, a takva udruženja olakšavaju komunikaciju na relaciji poljoprivrednik-ministarstvo. Kao grupa koja daje pozitivan primjer mogu da budu itekako uticajni na širu poljoprivrednu zajednicu”, precizira.
Visoke su i cijene goriva za mehanizaciju koje, za razliku od okolnih i EU zemalja, u Crnoj Gori nije oslobođeno plaćanja akciza. Iz resora Stijovića kažu da je izrađen Pravilnik o akcizama za subvencioniranje goriva za sve poljoprivredne proizvođače u stočarskoj i biljnoj proizvodnji, kao i ribarstvu. „Poslat je sekretarijatu za zakonodavstvo i očekuje se njegovo brzo usvajanje”, najavljuju nadležni.
Prema podacima Monstata, na približno 50.000 gazdinstava, u Crnoj Gori se poljoprivredom stalno ili povremeno bavi više od 100.000 osoba. Većina starijih od 45 godina. Prema podacima iz 2019. Godine, za tržište su proizveli hranu i piće u vrijednosti većoj od 500 miliona eura, što je više od 10 odsto tadašnjeg bruto društvenog proizvoda. U uslovima pandemije virusa COVID-19 njihovo je učešće od još većeg značaja.
Zato poljoprivreda ne može da čeka.
Nelojalna konkurencija dodatno im otežava položaj
„Poseban je problem i što je najveći trgovinski lanac Voli u Šasu kod Ulcinja na svom zasadu zasadio biljne vrste koje tradicionalno gaje naši poljoprivredni proizvođači. Nelojalna konkurencija ugasila je pijacu. Dovoljno je par dana da ne kupe robu seljacima, pa da se tržište prezasiti”, tvrdi Sava Klikovac.
Kako nam objašnjava, Voli ima i svoju amablažu koju prodaje 10 puta skuplje, nego što to čine drugi trgovački lanci. „Ukoliko poljoprivrednik ne koristi njihovu ambalažu, ne može kod njih ni plasirati robu”.
Marko Maraš ističe da se tu radi o čistoj ekonomskoj računici. „Na kraju krajeva, Voli nije državna firma, imaju to pravo u ovom današnjem kapitalističkom vremenu, a svako mjesto u marketu nosi svoju vrijednost i oni samo valorizuju svoje kapacitete. Ako se te stvari dešavaju, može se samo postaviti pitanje da li je patriotski ne pomoći našim poljoprivrednicima”.
Smatra da bi većina poljoprivrednika na njihovom mjestu uradila isto. „Lakše je i isplativije da sami proizvedete nešto, i da imate standardizovan kvalitet i znate kolika količina vam je potrebna, nego da to otkupljujete od većeg broja proizvođača, gdje kvalitet i količina variraju od proizvođača do proizvođača. Oni su iskoristili pozive kao poljoprivredni proizvođači i krenuli u širenje djelatnosti. Takav je put svakog većeg i ozbiljnijeg trgovinskog lanca”.
Iz resora Aleksandra Stijovića Monitoru su kazali da su održali više sastanaka sa predstavnicima kompanije Voli, i da je, prema njihovim saznanjima, proizvodnja u Šasu zanemarljiva u odnosu na potrebe tog trgovinskog lanca. „Cijene proizvoda iz Šasa su tržišne, a Voli je otkupio od poljoprivrednika velike količine proizvoda”, rečeno nam je.
Sva veća privredna društva koja su u mogućnosti, od trgovačkih lanaca, poljoprivrednih apoteka ili prodavaca stočne hrane, bi, prema riječima Maraša, trebalo da, koliko je u njihovoj moći, pomognu poljoprivrednicima. „I u ovom slučaju bi udruženje moglo da igra značajnu ulogu, jer kada sa istim privrednim subjektima pregovarate, a znate da iza vas stoji par stotina ili hiljada proizvođača, lakše se dolazi do dogovora jer to odgovara i jednoj i drugoj strani. Više proizvođača, veća snaga, veće količine i veće mogućnosti. Nadam se da će poljoprivrednici uspjeti da prevaziđu neke manje bitne međusobne razlike i okrenuti se zajedničkom djelovanju”, zaključuje on.
Andrea JELIĆ