Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od Arkana do Veselina Vukotića

Objavljeno prije

na

Ne zna se zasad da li će Srbija izručiti Veselina Veska Vukotića, Nikšićanina, kod nas osuđenog na 20 godina zbog ubistva i pokušaja ubistva. Usmrtio je 16. novembra 1997. Duška Boškovića i ranio V.P. jer se navodno gurkao s njima na podijumu kotorske diskoteke Fleš. Nije objašnjeno kako je tada Vukotić mogao nesmetano boraviti u Crnoj Gori, jer mu je trebalo biti suđeno za pokušaj ubistva R.G. 1986. u Nikšiću, nakon kojeg se i dislocirao u Beograd. Naime, tek se 2000. na procesu pred krivičnim vijećem sudije Radovana Mandića zbog pucnjave u Kotoru, doznalo da je Vukotić terećen i za događaj iz 1986, koji mu je, uostalom, uračunat u jedinstvenu kaznu zatvora.

ORUŽJE SA CETINJA: Brojni drugi kriminalci ovđe su decenijama uživali VIP status, što se nije mogli realizovati bez pokroviteljstva SDB Crne Gore, koja je – razumno je pretpostaviti – za takvu praksu morala imati instrukcije najvišeg političkog vrha.

Još od poznog doba SFRJ, kroz Crnu Goru je različitim povodima prošla kompletna „ekipa” iz beogradskog podzemlja, za koju se sa manje ili više argumenata tvrdi da je za račun države regrutovana radi ubistava emigrantskih čelnika „anti-jugoslovenskog” političkog djelovanja. Najpoznatiji među njima je Željko Arkan Ražnatović. Sin borca 1. proleterske brigade, premda još kao maloljetnik osuđeni kriminalac, angažovan je u svojstvu „radnika” jugoslovenske tajne službe, poznate pod akronimom SDB SSUP-a. Beograd mu je bio baza, no 1980-ih je na Cetinju, zatim u Budvi i Titogradu imao interesantne i javnosti manje poznate role.

O svemu tome se ponešto doznaje i iz požućelih spisa sa suđenja zbog ekcesa koje je pravio. U predmetu XII K. br. 851/86 sa suđenja 1986. u Prvom opštinskom sudu u Beogradu piše da je Ražnatović „od oca Veljka i majke Slavke, rođene Josifović, rođen 17. aprila 1952. u mestu Brežice, SO Brežice, sa stanom u Ulici Ljutice Bogdana br. 3, Crnogorac, državljanin SFRJ” imao pravi arsenal – od automatske puške sa snajperom, ručne bombe, dva magnuma, etc – kao i „oružne listove izdate u SUP-u Cetinje”!

Tokom svoje kriminalne karijere po Evropi, zbog koje je osuđivan ali je uvijek uspijevao da pobjegne iz tamošnjih zatvora, Ražnatović je koristio pasoše sa lažnim identitetima, uključujući i tipična crnogorska prezimena – Đorđe Rolović ili Marko Vukotić.

Na suđenju 1986. je Ražnatović otvoreno saopštio da je „radnik SSUP-a” a da je oružne listove SUP-a Cetinje „dobijao povodom 13. maja, Dana bezbjednosti”. Prilikom pretresa njegovog beogradskog stana – zapravo kuće, koju je u blizini stadiona Crvene zvezde bio upravo kupio – tada je pronađen još jedan dokaz njegove „crnogorske veze”, pečat sa natpisom: Casino Sveti Stefan, Ražnatović Željko, direktor!

Ražnatović je zapravo u to vrijeme bio „radnik” kod Dorboslava Tora Ćulafića, crnogorskog partijskog emeritusa, koji je 1984-1989. šefovao jugoslovenskim ministarstvom unutrašnjih poslova u čijoj je strukturi bila savezna SDB. Drug Toro, sada penzioner u Podgorici, 1980-ih je po formaciji bio član Savjeta za zaštitu ustavnoga poretka, opasne firme koja je na saveznom nivou objedinjavala rad svih tajnih službi u državi, a bilo ih je, što bi se reklo – kastig.

U opisanom periodu, Savjetom je predsjedavao Stane Dolanc (1925-1999), Slovenac i doktrinarni Jugosloven, u mladosti vojno lice, a nakon Titove smrti „šef šefova” jugoslovenskih tajnih službi. Prema legendi, koju je svojevremeno zapisala ubijena beogradska novinarka Dada Vujasinović, pretpostavlja se da je „Ražnatović za SSUP počeo da radi vrlo rano; lansirane su priče da ga je u ovaj posao uveo rođeni otac, zamolivši Dolanca da ga ‘učlani’, ne bi li njegov nestašni sin korisno trošio višak energije, spretnost i inteligenciju”.

U NOVOJ FIRMI: Kada je krajem 1980-ih promijenjena šira politička konstelacija, otpočinje sezona transfera kriminalaca, „radnika” i „saradničkih veza”, iz savezne u SDB Srbije. To nije prošlo nezapaženo kod KOS-a, odnosno kod elitnijeg dijela vojne službe bezbjednosti u tadašnjoj ratnoj avijaciji („plavci”) na čijem je čelu bio pukovnik Slobodan Rakočević, Crnogorac, 1992. u aferi Opera & Labrador hapšen i stigmatizovan.

Rakočević i „plavi” KOS su profesionalno istražili i ulogu Ražnatovića u AB revoluciji koji je, po zadatku SDB Srbije, u to vrijeme bio vođa navijača fudbalera Crvene zvezde. Rakočević je 2002. izvještaču Monitora opisao: „Glavni mitiganši dobijali su po 100 njemačkih maraka kao dnevnice. Novac za te potrebe je uplaćivala Crvena zvezda”.

Interesantno svjedočenje ostavio je i Vladimir Keković, šef SDB Crne Gore 1982-1989. Nakon AB revolucije bio je pozvan da u Skupštini SFRJ podnese referat o tim događajima. „Pri odlasku u Beograd na aerodromu u Titogradu”, piše Keković (u knjizi Vrijeme meteže 1988-89, Podgorica, 2002, str 29), „prišao mi je Željko Ražnatović Arkan sa kojim sam se od ranije poznavao. U tom nenadanom susretu saznao sam da Ražnatović zna da idem na referisanje u Beograd. Na moje iznenađenje, rekao mi je da je ‘sinoć bio u štabu’, ne objašnjavajući ni gdje ni sa kim… i da mene planiraju za budućeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, te da, čim se vratim iz Beograda, treba da se nađemo radi dogovora”. U Skupštini SFRJ, međutim, Keković je saopštio pravu pozadinu AB revolucije, pa je, piše, „radnu karijeru završio”.

Juna prošle godine, Vojislav Šešelj je iz Haškog suda ponudio drugu verziju; naime da je Ražnatović „mobilisan 1989. od strane šefa SDB Crne Gore Kekovića” i da je zatim radio po nalogu tajnih policija i državnih i partijskih rukovodstava Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Vojvodine i to „na štetu tadašnjeg rukovodstva Srbije”. Keković je reagovao u Pobjedi objašnjenjem da je Ražnatović „bio na spisku savezne službe”, da nikada nije radio za SDB Crne Gore, te da je „1982, kada sam ja došao za šefa crnogorske službe, Ražnatović već završio karijeru”.

„MODERNI NJEGOŠ”: Iako je Šešeljeva verzija tipična konfabulacija, vrijedi napomenuti da je Ražnatović i nakon 1982. radio za SDB SSUP-a. Upravo je 22. novembra 1982. Rješenjem br. 46482/1, na osnovu čl. 40 Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika SSUP-a, potpisao zamjenik ministra Mirko Bunevski, dobio trosoban stan u Beogradu. Bunevski u obrazloženju piše da je Ražnatović stan od SSUP-a dobio jer su se „prilikom donošenja rješenja o dodjeli stana imenovanom cjenile sve činjenice i okolnosti od uticaja za dodjelu stana, a posebno republička zastupljenost i kadrovske potrebe SSUP-a”!

I šira javnost je nešto kasnije „upoznala” Ražnatovića, najprije kroz medijske izvještaje o ratnim zbivanjima u Hrvatskoj, a na Badnji dan 1992. uslikan je i na Cetinju kada je sa svojom naoružanom bandom tigrova obezbjeđivao Amfilohija (Radovića). Da ga je lično tada na Cetinje pozvao, objavio je u emisiji Replika TVCG 14. januara ove godine Jovan Markuš, diplomirani mašinski inženjer, sada istoričar-amater, koji je, u vrijeme dok je Ražnatović iz SUP-a Cetinje dobijao „oružne listove” bio predsjednik Izvršnog odbrora SO Cetinje i jedan od prvoboraca AB revolucije.

Početkom 1990-ih i u Crnoj Gori je Arkan organizovao filijalu svoje Stranke srpskog jedinstva, no ona nikada nije imala ozbiljnijeg uticaja . Na predsjedničkim izborima 1997. je kroz medije podržao Mila Đukanovića, za koga je izjavio da je „moderni Njegoš srpskog i crnogorskog naroda”.

KOBAC I LADNI: Otprilike u to su se vrijeme i dvojica po oružju ortaka Ražnatovića vratili u domovinu. Radojicu Raja Božovića i Vasilija Mijovića angažovao je po zemljačkoj (zećanskoj) liniji Vukašin Maraš, šef SDB (1994-1998) i ministar unutrašnjih poslova Crne Gore (1998-2001), da treniraju formacije Posebne jedinice policije.

Božović i Mijović su do 1991. bili koloritni likovi sa titogradske periferije, džudisti, sa radnom biografijom inkasanta i konduktera gradskog prijevoza. No, kao dobrovoljci sa Vukovara su dospjeli do crvenih beretki, oružane formacije Obavještajne uprave RDB-a (Resora državne bezbjednosti) MUP-a Srbije na ratnim zadacima diljem Hrvatske i BiH.

Tamo su stekli iskustvo i reputaciju, pa su postali i oficiri i zapovjednici. Rajo Božović, sa kodnim nazivom Kobac, komandovao je 1994-1995. jednom od taktičkih grupa u operaciji Pauk tokom neuspješnog srpskog pokušaja da osvoje bihaćko-cazinski džep. Zaštićena svjedokinja B-129, bivša sekretarica kod Željka Ražnatovića, pred Haškim sudom je tvrdila da je Božović 1995. komandovao tigrovima u operaciji Banjaluka.

I Vasilije Mijović, kodno kršten kao Ladni, navodno je komandovao škorpionima, jednom od podružnica crvenih beretki, koja je jula 1995. u blizini Trnova (BiH), pobila šestoricu bošnjačkih zarobljenika i o tome napravila video zapis koji je prije par godina emitovan na TV.

Kobac i Ladni su od 1998. u MUP-u Crne Gore godinama imali zapažene uloge. Za visoke plate, možda i druge beneficije, trenirali su policajce u kampovima širom Crne Gore za mogući sukob sa Vojskom Jugoslavije. Kobac je za razliku od Ladnog bio „čist”, odnosno, nije imao problema sa zakonom. Ladni Mijović je 2003. u Okružnom sudu u Novom Sadu pravosnažno osuđen na tri godine zbog toga što je 1995. u u saobraćanoj nesreći ubio dvoje đece. No, to nije bio problem da bude uredno zaposlen u crnogorskoj policiji sve do 2006. i čuvenog „Zeta-filma” sa Mašanom.

„CRNOGORSKE TEME”: Što povezuje Veselina Vukotića, Željka Ražnatovića, Raja i Ladnog? Nakon pokušaja ubistva 1986. u Nikšiću, Veselin Vukotić, dodatašnji šofer, saradnik SDB Crne Gore, uglavnom je boravio u Beogradu. Uz saglasnost crnogorske tajne službe, tamo ga je preuzela SDB SSUP-a; dakle, bio je Arkanov kolega, umiješan u ubistvo albanskog emigranta Envera Hadrija 1990. u Belgiji. Nakon poznate pucnjave marta te godine u Nani – u kojoj je ubijen Nikšićanin Andrija Lakonić, još jedna „saradnik” – sklonio se u inostranstvo a u Srbiju se vratio najkasnije krajem 1991. Obnovio je aktivno djelovanje, sada u RDB Srbije, čiji je načelnik bio Jovica Stanišić.

Vukotić je sredinom 1992. angažovan da za srpsku službu vodi kazino Rojal u Novom Sadu, koji je sa prajvat odjeljkom bio omiljena destinacija za povjerljive „radne sastanke”. Gosti su različitim povodima bili, skupa ili odvojeno, i Slobodan Milošević, Jovica Stanišić, ali i Franko Simatović, neformalni komandant crvenih beretki i šef Obavještajne uprave RDB-a, zatim direktor jugoslovenskih carina Mihalj Kertes, itd.

U Rojalu se bistrila politika, ali i pitanja komandnog lanca i logistike crvenih beretki i tigrova. O svemu tome je pred Haškim sudom aprila 2003. iskaz dao svjedok C-048, lice od povjerenja Veska Vukotića u Rojalu. Kazao je kako je Milošević jednom prilikom pitao Kertesa: „Bracika, da li ti i Frenki držite Arkana pod kontrolom?” Objašnjeno je da “oružje i ostale potrebe, znači uniforma, medicinska sredstva za Arkanovu takozvanu Srpsku dobrovoljačku gardu idu preko Frenkija”.

I tako sve do 1997. i famoznog raskola u DPS-u, kada je i Vesko Vukotić – poput Arkana, Raja Božovića i Ladnog – takođe „prelomio”.

Svjedok C-048 je Miloševiću kazao: „Vjerovatno je i vama poznato da je od kraja 1997. Vukotić postao i kritičar vašeg režima, to jest nakon odvajanja Mila Đukanovića od Momira Bulatovića”. A Milošević je presjekao: „Dobro, nemamo vremena da se upuštamo u crnogorske teme”.

Branov drug

O još koječemu doznajemo iz četvorotomne knjige Policijski dosije Vojislava Šešelja, autor Vojsilav Šešelj, koji je na par hiljada strana sabrao i prošle godine štampao raznovrsne konfidental materijale, uključujući i izvornu građu srpskog RDB-a. Tamošnja tajna služba je nadzirala svojeremeno Kajmaka, zapravo Ratka Butorovića, alijas Batu Kan Kana, „švercera garderobe, benzina, lažnih pasoša, cigareta” iz Novog Sada. Pa je utvrđeno da je za njega „radio Vesko Vukotić”!

Ekscentrični tajkun Bata Kan Kan (nadimak dobio po lancu dragstora koje je svojevremeno otvorio) takođe je Nikšićanin. U Novi Sad je 1970-ih došao na studije, baš kao i Branislav Brano Baka Mićunović, potom su imali manje poznate epizode u Beču skupa sa Dorđem Giškom Božovićem; ostalo je istorija.

U Srbiji su Butorovića uhapsili 2008. jer je kao predsjednik Fudbalskog kluba Vojvodina navodno namještao utakmice. Na pitanje o vezama sa Mićunovićem je kazao: „Brano Mićunović je moj drug, a prijatelja se nisam nikad odricao i neću”.

Puštili Magaša, policija čuvala Gišku

Za razliku od Željka Ražnatovića, o VIP tretmanu nekih drugih beogradskih „žestokih momaka” u Crnoj Gori postoji skromniji fond informacija. Ali, podaci ipak postoje.

Na primjer, Ljubumir Magaš, alijas Ljuba Zemunac, takođe je imao crnogorsku epizodu. Započela je krivičnim djelom silovanja jedne đevojke u Budvi, bjekstvom u inostranstvo, pa ekstradicijom aprila 1982. iz Njemačke kada je doveden u KPD Spuž radi izdržavanja robije po tom osnovu. Naime, Okružni sud u Titogradu ga je u odsustvu osudio na pet godina.

U spuškom zatvoru Magaš je pravio kojekakve svinjarije, ali sve mu to ne bi pomoglo da Vrhovni sud Crne Gore, oko pola godine kasnije, nije iščačkao neke „tehničke propuste” u presudi i naložio da se obnovi postupak. Magašu je dozvoljeno da se brani sa slobode, pa je odmaglio nazad u Njemačku, gdje ga je 1986. upucao zemljak iz branše.

Još jedan beogradski gangster, Đorđe Giška Božović, boravio je sredinom 1991. jedno vrijeme u Crnoj Gori, nakon što je u Beogradu ubijen njegov prijatelj Branislav Beli Matić. Obojica su bili članovi opozicionog SPO Vuka Draškovića, takođe i akteri nasilnih antirežimskih demonstracija 9. marta 1991. a potom osnivači paravojne grupe Srpska garda.

Milena Božović, Giškina majka, marta prošle godine je Reviji D kazala kako je „bježeći pred Miloševićevom policijom” utočište nalazio i u Crnoj Gori, gdje je navodno uživao blagonaklonost policije.

„I bogami su ga (Gišku) prihvatili u Crnoj Gori i bili jako pažljivi prema njemu, to ne mogu da kažem… Mog sina je u Crnoj Gori poznavala i policija i to kao čestitog čovjeka. Debelo su ga uvažavali”, kazala je Božovićeva.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Nova vlast potpuno je netransparentna u vezi sa dešavanjima na Svetom Stefanu. Medijima se daju šturi, iznuđeni odgovori. Ne zna se da li nadležno Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma preduzima bilo kakve korake i mjere da se propadanje turističkog rizorta zaustavi. Nijedna od strana u sporu ne daje odgovore kako da se prevaziđe nastala situacija. Zbog postupka arbitraže koji su pored arbitražnim sudom u Londonu pokrenuli zakupac, kompanija Adriatic properties, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis i hotelski operater, singapurska kompanija Aman rizort, zvaničnici izbjegavaju izjašnjavanje u medijima.

Arbitražu je u proljeće prošle godine najavio predsjednik Milo Đukanović, koji je kazao kako će ovaj postupak imati štetu po Crnu Goru od najmanje 100 miliona eura.

Ministar ekonomskog razvoja i turizma, Goran Đurović izjavio je nedavno, kako se nada da će se naći neki model da se Sveti Stefan otvori za turiste. Ali ništa konretnije od nade javnosti nije ponuđeno. „Kada ste u arbitražnom postupku tada je vrlo teško voditi bilo kakve pregovore“, ogradio se od odgovornosti ministar Đurović.

Kome je u interesu da dragulj crnogorske turističke ponude propada i zašto nadležni ćute o tome? Možda je zakupac, Petros Statis, zaista okončao svoj biznis u Crnoj Gori, kako je prošlog ljeta medijima saopštio. Sada mirno čeka ishod arbitraže, vjerujući u uspjeh, po kojem će mu država na ime odštete, isplatiti više stotina miliona eura.

U međuvremenu nova opasnost nadvila se nad Svetim Stefanom. U vakuumu između zatvorneih hotela i postupka arbitraže, uveliko se trguje akcijama HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Srpski biznismen Miodrag Kostić, vlasnik kompanije MK Group, kupovinom dodatnog paketa akcija krajem maja ove godine, postao je drugi po snazi vlasnik kapitala u oba državna preduzeća, HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Prema vlasničkoj listi Vlada posjeduje 41,63 odsto akcija u kompaniji Sveti Stefan Hoteli, dok AIK Banka, odnosno MKG Properties  raspolaže sa 31,25 odsto akcija. Nakon prelaska vlasničkog praga od 30 odsto, ova kompanija ima zakonsku obavezu da ostalim akcionarima, pa i Vladi, ponudi otkup njihovih akcija, pod istim uslovima po kojima ih je kupio, odnosno 3,85 eura po akciji za Sveti Stefan i 7,3 eura za akcije Budvanske rivijere.

Već 14. juna kiparska kompanija MKG Properties LTD dostavila je svoju ponudu. Ona je na stolu Vlade i ostalih akcionara do 05. jula.

Eventualna kupovina preostalih akcija stajala bi ga ukupno 61,5 miliona eura. To je iznos za koji bi Miodrag Kostić mogao postati stoprocentni vlasnik svih 5 hotela Budvanske rivijere i luksuznog ljetovališta Miločer i Sveti Stefan pride.

Ponuda Kostića uzbudila je duhove u Budvi i Paštrovićima. Vlada se o njoj do sada nije izjašnjavala. Premijer Abazović je ranije, prije objavljene ponude kazao kako bi „u nekim modalitetima Sveti Stefan mogao da se vrati u državno vlasništvo. Da se proglasi posebnim dobrom koje se ne može otuđiti“.

Reagovale su Demokrate Budve porukom da ne postoji cijena kojom se mjeri vrijednost nacionalnog blaga i da ponuda mora „odmah i odlučno“ biti odbijena.

O ponudi Kostića izjasnili su se Odbori direktora obje hotelske kuće iz Budve.

„Odbor direktora Emitenta jednoglasno je protiv prodaje većinskog paketa akcija sa pravom glasa i stava je da kompanija Sveti Stefan Hoteli AD Budva, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu“, saopštili su.

U Mišljenju dostavljenom ponuđaču i Montenegroberzi, naglašeno je da je Sveti Stefan kulturno dobro od nacionalnog značaja te da je imovina kojom raspolaže Društvo, zaštićeno kulturno dobro, koje ne može biti predmet trgovine na berzi. Ovo se odnosi na većinski paket akcija koje posjeduju Vlada, Fond PIO  i Zavod za zapošljavanje.

Pozvali su se na Zakon o zaštiti kulturnih dobara kojim je ( čl. 42) propisano, da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini  ne može otuđiti.

Članovi Odbora direktora Budvanske rivijere takođe su se jednoglasno izjasnili protiv prodaje većinskog paketa akcija preduzeća. Istakli su  da HG Budvanska rivijera koja ima ogromnu imovinu, hotele u Petrovcu i Budvi sa Turističkim naseljem Slovenska plaža, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Poslije osam sati batinanja Zimrita je ležala u krevetu i nije se odazvala na nekoliko poziva Nikolića da im skuva kafu. U nekom trenutku je ipak došla do kuhinje i ponudila da ipak ona skuva kafu što je razbjesnilo Nikolića. Nakon što se nije sklonila, kako joj je rekao, Nikolić je suprugu udario pesnicom u dio lica ispod desnog oka. Zimrita je od ovog udarca izgubila svijest usljed izliva krvi u mozak i pala na tlo. Sedam dana kasnije, 22. januara, Zimrita je preminula u Kliničkom centru Crne Gore.

Nikolić se u Višem tužilaštvu u Podgorici branio ćutanjem dok je pred osnovnim tužiocem u Baru djelimično priznao djelo, umanjujući broj udaraca i dužinu trajanja događaja. Pred osnovnim tužiocem u Baru kazao je da mu je supruga dva dana ranije kazala da je  drugom mjesecu trudnoće.

Sredinom ovog mjeseca u Višem sudu u Bijelom Polju održano je suđenje u ponovljenom postupku bivšem službeniku Sektora granične policije Crne Gore Puniši Premoviću (48), koji je optužen za teško ubistvo supruge Ivane Premović (39). Sudija je u obrazloženju naveo da je Premović lišio života svoju suprugu, da je ona u većem vremenskom periodu od njega bila zlostavljana, ali i to da je okrivljeni neuračunljiv. Premović je 18. novembra pretprošle godine u večernjim satima, pijan, hicem iz službenog pištolja usmrtio svoju suprugu.

Premović je prilikom saslušanja u tužilaštvu izjavio da se ne sjeća ničega, jedino da mu je zasmetalo kako supruga razgovara s njim. Ispričao je da je prethodno u jednoj prodavnici popio dosta alkohola.

Na to da je u pandemiji femicida neprihvatljivo da za nasilje u porodici postoji mogućnost izricanja novčane kazne upozorila je poslanica Draginja Vuksanović-Stanković. Ona je podsjetila da se ukoliko nastupi smrt žrtve nasilnik sankcioniše sa tri do 12 godina zatvora, što je manje nego kazna za krivično djelo ubistvo.

Najavila je da će Socijaldemokratska partija predložiti Skupštini da se femicid tretira kao posebno krivično djelo za koje je predviđena kazna minimum 15 godina zatvora.

,,Ubistva žena je najekstremniji i nabrutalniji oblik rodno zasnovanog nasilja, odnosno nasilja zasnovanog na njihovom rodnom identitetu, rodnim ulogama i nejednakom odnosu moći. Zato je veoma važno da se imenuju kao femicid. To je ubistvo žene od strane muškarca samo zato  što je žena. Motivisano je mržnjom muškarca prema ženi, prezirom, osjećanjem nadmoći i vlasništva iz kojeg proističe i uvjerenje da ima pravo da joj oduzme život”, kaže Međedovićeva. ,,Izmjenom  Krivičnog zakonika kojim bi se femicid tretirao kao posebno krivično djelo Crna Gora bi bila jedna od malog broja naprednih zemalja koje prepoznaju mizoginu prirodu ovog zločina. Takođe bi pokazala da razumije uzroke nasilja nad ženama što je prvi korak da se odlučno bori protiv rodno zasnovanog nasilja. U konačnom to bi doprinijelo boljoj zaštiti života žena”.

I iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”.

Međedovićeva ističe da je djelotvorna zaštita žena od nasilja moguća samo djelovanjem na više nivoa od ličnog do nivoa države, te da su neki uzroci  duboko ukorijenjeni u tradiciji i rodnim ulogama žena i muškaraca. Smatra da oni koji rade u institucijama trebaju mijenjati štetne tradicionalne stavove, a kroz vaspitanje, obrazovanje i djelovanje raditi na izmjeni patrijarhalnih rodnih obrazaca, kao i osigurati da se  zaštitom žrtava nasilja ne mogu baviti osobe koje opravdavaju ili praktikuju nasilno ponašanje i zastupaju mizogine stavove. Zaključuje da ,,u skladu sa Istanbulskom konvencijom koja je obavezujuća za Crnu Goru država mora da obezbijedi holistički odgovor na nasilje prema ženama, bez obzira na oblik nasilja i kontekst u kojem se događa a koji ženu žrtvu nasilja i njene potrebe stavlja u središte svih mjera i aktivnosti”.

 

Neadekvatno izvještavanje

Na pitanje da za razliku od ranijih slučajeva femicida ovoga puta nema neke medijske pompe, kao da se navikavamo na ovakve zločine, Međedovićeva je odgovorila: ,,Poslednji femicid se desio u trenutku kada su u fokusu određene političke teme, oko kojih je društvo u Crnoj Gori duboko podijeljeno i koje u drugi plan stavljaju druga dešavanja.

Važno je naglasiti da je ponovo registrovano neadekvatno izvještavanje o femicidu od strane pojedinih medija. Opet su registrovani senzacionalistički naslovi, izostanak jasne osude ubistva i imenovanja zločina korištenjem termina ‘tragedija’, iznošenje određenih elemenata iz privatnog života žrtve i drugih članova njene porodice, koji ni na koji način nijesu relevantni za događaj. U želji da vijest učine zanimljivom javnosti, pojedinci su zanemarili odredbe Kodeksa novinara/ki Crne Gore da su obavezni da se u izvještavanju krajnje pažljivo odnose  prema privatnom životu ljudi i njihovom dostojanstvu koje ne smiju proizvoljno narušavati u ime prava javnosti da zna”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo