DRUŠTVO
Od Podgorice do Brisela

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Nije se desilo ništa neočekivano. Upravni sud Crne Gore proglasio se nenadležnim za tužbe kojima je grupa građana iz nevladinih organizacija MANS, Forum 2010 i Green home tražila poništenje koncesionog akta za projekat hidroelektrana na Morači i pretkvalifikacionog tendera za taj posao. Zato su Dejan Milovac i Ines Mrdović iz MANS-a, Žarko Rakčević i Dejan Mijović iz Foruma 2010. i Darko Pajović i Jelena Marojević iz Green Home-a pozvali vrhovnog državnog tužioca da se uključi u priču o izgradnji HE na Morači i zahtijeva „zaštitu zakonitosti kako bi se sačuvao javni interes, ukoliko Vlada istraje u namjeri da zaključi ugovor o izgradnji HE”. A bilo bi to pravo čudo ako Ranka Čarapić prihvati njihov poziv, iako drugog izlaska iz ove situacije teško da ima.
,,Ni Ustavni sud ne može da se izjasni, jer koncesioni nema karakter opšteg akta i nije objavljen u Službenom listu. Tako je građanima faktički uskraćeno pravo na suđenje i Vladi omogućeno da nastavi da krši zakon u projektu, koji može imati dalekosežne štetne posljedice po buduće generacije”, smatraju u tim nevladinim organizacijama.
TAJNI DILOVI: Ines Mrdović iz MANS-a objašnjava: ,,Svojevrsni je paradoks da se pred sudovima ove zemlje ne može obarati pogubna odluka Vlade koja je dogovorena u tajnim dilovima i čije štetne posljedice treba da osjete buduće generacije”. Ona kaže da je nakon višemjesečne kampanje potpuno jasno da je riječ o štetnom poslu od kojeg najveću korist može imati samo budući koncesionar, odnosno da je posao već namješten italijanskom partneru A2A.
I pored toga, Vrhovnom državnom tužiocu, iako po zakonu on štiti državni interes, ne pada na pamet da se uključi u ovu priču, što, ko zna koji put, pokazuje da su u ovoj državi privatni iznad javnog interesa, kaže Mrdović.
Vlada je u sprovođenju koncesione procedure prekršila Zakon o koncesiji, a čitav dosadašnji proces oko gradnje hidroelektrana na Morači upućuje na sumnju da se po svaku cijenu žele realizovati poslovi s italijanskim partnerima.
„Bez obzira na sudsku odluku, vjerujem da ćemo dokazati nelegalnost tenderskog procesa koji je Vlada sprovela. Vlada je prekršila zakon i takva nijedna odluka ne može biti dobrodošla”, objašnjava, u izjavi za Monitor, Darko Pajović, direktor NVO Green Home. On smatra da nepostojanje informacija o uticaju eventualne gradnje hidroelektrana na životnu sredinu, favorizovanje pobjednika na tenderu, kao i lobiranje kompanije A2A za usvajanje rješenja koje je sama ponudila dokazuje da je cilj ovog projekta da zadovolji privatne interese, a ne interese društva i građana.
Gradnja hidroelektrana na Morači uskoro će biti i tema u Briselu.
„Debata koja će se organizovati u Evropskom parlamentu tokom aprila o eventualnoj gradnji HE na Morači je svakako još jedan od demokratskih vidova djelovanja udruženja građana”, objašnjava Pajović.
Upozorava se da se proces eventualne gradnje hidroelektrana mora sprovesti na legalan način uz poštovanje zakona Crne Gore i pozitivne evropske prakse.
Svaki drugi način realizacije ovog posla nije i ne može biti dobrodošao, bez obzira na to što će energetski lobi pokušati da prikrije nakaradno sprovedenu proceduru zarad ličnih interesa i dobijanja ovog posla, kaže Pajović.
NOVA OPASNA DIMENZIJA: Slučaj Morača je posljednjih dana dobio novu, vrlo opasnu, dimenziju. Mnogi eksponenti vlasti su ustvrdili da nevladin sektor svojim postupcima, tj. insistiranjem na poštovanju zakona i procedura, rastjeruje investitore koje oni ,,marljivo” dovode.
Dejan Mijović upozorava: ,,Ako za trenutak zapostavimo kvalitet projekta i njegovu društveno-ekonomsku opravdanost, način kako se spovodi tender za Moraču najbolje ilustruje kako se Vlada Crne Gore maćehinski odnosi prema ozbiljnim investitorima. Nakon prekvalifikacije izvršena je radikalna izmjena opisa projekta i područja na kojem se mogu graditi hidrolektrane za koje jedan učesnik tendera, konzorcijum A2A i EPCG, ima urađene studije i projekte u koje su uložene godine rada i ogromna državna sredstva, a koje nisu dostupne drugim učesnicima tendera”.
Mijović tvrdi da zbog toga ne čudi što su se dva od ukupno četiri pred-kvalifikovana investitora povukla sa tendera.
,,Uz to nećemo nikad znati koliko bi se potencijalnih investitora prijavilo na pretkvalifikacioni tender da su znali da će se na ovakav način definisati projekat i da su im tada ponuđene sve raspoložive studije. Vlada je, drugim riječima, drastično prekršila član 3 Zakona o koncesijama kojim se garantuje da će se davanje koncesije zasnivati na načelima: transparentnosti, nediskriminacije i konkurentnosti”, kaže Mijović.
I dok ne dostignemo, u svakom smislu, ta tri načela – nigdje nećemo mrdnuti. Samo ćemo se zakopavati sve dublje.
Brane i zemljotresi
Razorni zemljotres u Japanu i problemi sa nuklearnim elektranama pokrenuli su ponovo pitanje – kakve bi bile posljedice zemljotresa kada bi, eventualno, bile izgrađene brane na Morači i koliki je ruzik uopšte njihova gradnja nadomak Podgorice.
U studiji seizmičnosti za sliv Morače, koju je radio dr Branislav Glavatović, između ostalog piše: „Sasvim je opravdano očekivati da se nakon izgradnje brana i formiranja akumulacija na Morači, manifestuje fenomen tzv. indukovane ili stimulisane seizmičnosti. Taj fenomen posebno treba očekivati u zoni (i neposrednom okruženju) akumulacije Andrijevo, imajući u vidu veliku građevinsku visinu brane, kao i relativno veliku dubinu i zapreminu jezera koje će biti formirano izgradnjom te brane”.
Glavatović dalje konstatuje da će stvoreni novi hidrostatički pritisci u prslinama, pukotinama i porama stijena prožetim vodom pod značajnim hidrostatičkim pritiskom, usloviti stimulisanje procesa pražnjenja prirodno akumulirane seizmičke energije.
„Ovaj fenomen je evidentiran na svim akumulacijama u karstifikovanim krečnjacima, posebno u zonama relativno visokih brana, kao što je to bilo vrlo izraženo kod brane HE Piva na rijeci Pivi na sjevero-zapadu Crne Gore ili na sistemu vještačkih jezera na rijeci Drim u sjevernoj Albaniji, posebno kod brane Fierza.
Svjedoci smo nedavne serije od nekoliko desetina zemljotresa u pivskom kraju čiji su najvjerovatniji uzrok upravo vodeni stubovi koji se stvaraju u hidro akumulaciji elektrane Piva.
Nedavno je i arhitekta Andrija Markuš upozorio da bi Podgorica bila potopljena u slučaju pucanja brane Andrijevo. Do pucanja brane može doći, rekao je, i zbog zemljotresa.
„Sigurno da bi akumulacija Andrijevo imala uticaj na seizmičke aktivnosti. Dobili smo potvrdu kod Plužina da akumulacija ima uticaj na potrese. U slučaju probijanja brane Andrijevo, Podgorica bi bila pod vodom do 10 metara”, upozorio je Markuš.
Elaborat o obavještavanju i uzbunjivanju stanovništva u slučaju rušenja brana na Morači nikada nije javno objavljen jer je saopšteno da nosi oznaku “vojna tajna”.
Na vezu brana i zemljotresa upućivali su i strani konsultanti kada se radila Strategija razvoja energetike u Crnoj Gori. Iako su Nacrt izvještaja o strateškoj procijeni uticaja na životnu sredinu tog dokumenta radili u renoniranoj kući Land Use Consultans – on nikada nije postao zvaničan dokument. A u njemu je, između ostaloga, pisalo: „Postoje rizici rušenja brane (koje mogu izazvati seizmičke aktivnosti), što bi moglo dovesti do rušenja bilo kojeg drugog sistema brane dalje nizvodno. Iako je rizik da se takvo nešto desi zaista mali, ozbiljnost posljedica mogla bi biti izuzetno velika ako se brana nalazi uzvodno od urbanih područja”.
Učestali zemljotresi u Plužinama, ali i aktuelna dešavanja u svijetu su itekako jasan znak da dobro treba ispitati seizmičnost na prostoru gdje Vlada planira gradnju hidroelektrana.
I u Japanu je, nakon zemljotresa, bilo pucanja brana. U oblasti Fukušima došlo je do pucanja brana i izlivanja vode iz akumulacija.
Marijana BOJANIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz

Objavljeno prije
1 danna
18 Jula, 2025
Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se SKY komunikacija prihvata kao valjan dokaz
Polemika o validnosti dokaza sa kriptovane SKY aplikacije završena je, nakon što je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu Apelacionog suda kojom je osuđen Darko Janjić na osnovu izuzete SKY komunikacije.
“Ovim rješenjem potvrđena je pravosnažnost presude Apelacionog suda kojom je optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina”, piše u saopštenju.
Optuženi Janjić je prethodno pravosnažno osuđen zbog krivičnih djela stvaranja kriminalne organizacije i neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga. Viši sud u Podgorici je u oktobru 2024. godine optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, dok je Apelacioni sud, odlučujući po žalbama Specijalnog državnog tužilaštva(SDT) i odbrane, u martu ove godine preinačio presudu u dijelu činjeničnog opisa, pravne kvalifikacije i kazne.
Prošlo je tri godine od kada su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva. Pojedini su čak slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.
Uslijedila su hapšenja širom regiona, počevši od glavešina kriminalnih klanova, a potom i visokih funkcionera. U Crnoj Gori su se iza rešetaka našli dva bivša direktora Uprave policije, nekoliko visokih policijskih funkcionera, bivša predsjednica Vrhovnog suda, bivši Glavni specijalni državni tužilac…
Advokat Zdravko Begović ranije je, nakon presude Apelacionog suda, kazao da moraju sačekati presudu Vrhovnog suda. Crnogorski advokati, kao i advokati iz regiona, smatraju da se SKY prepiska ne može koristiti kao dokaz, jer nije ispoštovan crnogorski zakon.
“Branioci, mi koji smo svaki dan u sudnicama, i dalje smatramo da se to ne može definisati ili tretirati kao dokaz, da se radi samo o jednoj vrsti podataka koji mogu služiti prilikom sprovođenja istrage, a nikako dokaz na osnovu kojeg se može zasnivati odluka.U svakoj odluci suda moraju biti strogo ispoštovani oni kriterijumi koji su definisani presudom Međunarodnog suda pravde u Luksemburgu, koji je tačno odredio šta sve mora da sadrži i da se uradi da bi se takav podatak mogao tretirati kao dokaz”, kazao je Begović.
Evropski sud pravde u Luksemburgu, nadnacionalna je sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.
„O mjeri povezanoj sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba. Nadležni organ te države članice tada ima ovlašćenje da ukaže da se takvo presretanje telekomunikacija ne može izvršiti ili da se mora prekinuti ako se ne može odobriti u sličnom domaćem slučaju“, navodi se u presudi od 30. aprila.
Međutim, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku u postupku dvojice britanskih državljana protiv Francuske, kojom je, između ostalog, utvrđeno da se ne može ispitivati zakonitost postupka kojim je država prikupljanjem, u ovom slučaju – Francuska, pribavila dokaze. Slučaj se nije odnosio konkretno na SKY ECC, već na EncroChat aplikaciju, ali problematika je skoro pa identična.
Sutkinja Apelacionog suda Zorica Milanović ranije je kazala da se prepiske sa nekada zaštićene SKY ECC aplikacije smatraju digitalnim dokazima, odnosno ispravama u elektronskom obliku, što je u skladu sa Krivičnim zakonikom Crne Gore. Tog dana vijeće Apelacionog suda po prvi put saopštilo je da su transkripti sa nekada zaštićene Skaj aplikacije pravno valjan dokaz, a donijeta je i prva osuđujuća presuda pred tim sudom.
“Predmet zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva bilo je dostavljanje dokaza – skaj komunikacije, u formi koja se može koristiti pred krivičnim sudom, pa je ovaj sud utvrdio da se pribavljeni dokazi po pravnoj prirodi smatraju digitalnim dokazima – ispravama u elektronskom obliku, pribavljenim putem međunarodne pravne pomoći, pri čemu je važno ukazati da crnogorsko zakonodavstvo posebno ne određuje digitalne dokaze, ali se isti mogu podvesti pod isprave u elektronskom obliku, imajući u vidu čl 142 st 29 KZ CG kojim je predviđeno da se ispravom smatra i računarski podatak”, objasnila je sutkinja Milanović.
Po ocjeni ovog suda dokumentacija je pribavljena na zakonit način putem međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, u skladu sa važećim propisima Republike Francuske i na osnovu odluke nadležnog pravosudnog organa te zemlje, što je u skladu sa odredbama Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima od 20. 4. 1959. godine i Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala od 15. 12. 2000. godine, koje shodno članu 9 Ustava Crne Gore predstavljaju sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.
Ovaj sud smatra da je optuženom i njegovim braniocima data stvarna mogućnost da se u kontradiktornom postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom izjasne na provedene dokaze SKY komunikacije, da ospore vjerodostojnost dokaza, protive se njihovoj upotrebi, iznesu svoje argumente, što su isti i učinili, ali po ocjeni ovog suda, nijesu doveli u sumnju vjerodostojnost ovih dokaza.
Vrhovni sud je ocijenio da je SKY prepiska valjan dokaz. Vidjećemo da li će slučaj doći do Ustavnog suda kao naredne instance nadležne za ovo pitanje.
Janjić osuđen zbog dilovanja
Janjić je oglašen krivim za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora.
Kao dokaz sprovedene su prepiske sa Skaj aplikacije, preko koje je, prema tvrdnjama SDT, Janjić direktno komunicirao s jednim od organizatora kriminalne grupe Radovanom Mujovićem i između ostalog ga obavještavao o kretanju i navikama sugrađanina Željka Radulovića.
Navodnom članu kavačkog klana meta je bio sin Ranka Radulovića koji, prema operativnim podacima policije, usko sarađuje sa škaljarskim klanom
Ivan ČAĐENOVIČ
Komentari
DRUŠTVO
TURIZAM U SKLADU SA EU – NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU: Novi ministar, nova pravila

Objavljeno prije
1 sedmicana
11 Jula, 2025
Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu
Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.
„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane javnosti odlučeno je da se rasprava produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.
Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga. Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.
Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.
U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.
Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.
Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.
U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene mjere predstavljaju priličan napredak.
Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.
Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.
Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.
„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,
Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.
Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta
Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.
Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.
Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.
Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori. U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.
„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.
Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.
Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.
U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara

Objavljeno prije
2 sedmicena
5 Jula, 2025
Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredjeljenju Vlade izgubio se interes građana
Crnogorska obala raspolaže sa 73 kilometra prirodnih pješčanih plaža koje privlače turiste iz zemalja širom svijeta. Atraktivne plaže koje su ranije tokom ljetnih mjeseci bile simbol odmora i slobodnog uživanja u suncu i moru, ubrzano gube autentičnost. Mnoge od njih gube prirodne odlike i dostupnost, zbog prekomjerne ekspolatacije, betoniranja, postavljanja ležaljki, suncobrana, plažnih barova, diskoteka, restorana i drugih sadržaja.
Stari problem koji je ove turističke sezone vidno eskalirao.
Na plažama vlada haos, od plažnog mobilijara na gotovo svim javnim plažama pijesak se više i ne vidi. U susret ljetu i nastojanju da se za tri mjeseca zaradi što više, ugovorne obaveze zakupaca i koncesionara plaža i kupališta sve se manje poštuju. Korišćenje i uređenost plaža u skladu sa Zakonom o morskom dobru i planskim dokumentima Javnog preduzeća Morsko dobro i njihova zagarantovana dostupnost svima, građanima Crne Gore i turistima, više nije obavezujuće ni za koga.
Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Iz sezone u sezonu pretvaraju se u privatne tvrđave koncesionara koji od javnog dobra, zanemarujući javni interes, ubiraju značajan profit. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredeljenju Vlade izgubio se interes građana.
Obala Crnogorskog primorja koja je nacionalno dobro, postala je puki privredni resurs za privilegovane, koji na duži niz godina drže plaže kao porodično nasleđe.
Gotovo cijeli plažni pojas Crnogorskog primorja, najkvalitetniji djelovi dugih šljunkovitih plaža, pokriven je komercijalnim sadržajima, nepreglednim šarenim ležaljkama i suncobranima, plastičnim pješačkima stazama kojima su omeđeni kvartovi koji liče na sobe za ležanje. Obaveza zakupaca da ostave polovinu zakupljenih kvadrata bez plažnog mobilijara, na koje posjetioci mogu doći sa svojim peškirima, ne poštuje se gotovo nigdje. Pored toga, zakupci samovoljno proširuju zone koje koriste na djelove pješčanih površina koje nisu zakupili, što je bila uobičajena praksa na ulcinjskoj Velikoj plaži kao i na budvanskom Jazu.
Onima koji ne žele da plaćaju preskupe plažne komplete ležaljki i suncobrana, ostavljeni su kamenjari i nepristupačni djelovi obale da na njima uživaju..Gosti sa peškirima guraju se po ćoškovima plaža, dok centralnim djelovima dominiraju koktel barovi, DJ pultovi ili VIP zone, na kojima cijene plažnih kompleta dostižu vrtoglave cijene od 210 pa do 1.000 eura.
„Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nijesu hotleska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti a ugovorom o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti“, navodi se u Zakonu o morskom dobru.
Međutim, u praksi to izgleda drugačije. Na plažama, hotelskim ili javnim, standardi o broju kompleta na određenoj površini ili kvadratima potrebnim za jedan plažni komplet, uopšte se ne poštuju. Ležaljke i suncobrani poređani su gusto jedni do drugih, tako da se čini da su svi prisutni tu zajedno, kao na porodičnom letovanju.
Takođe, obavezni slobodni pojasevi nisu nigdje jasno obilježeni niti ih zakupci održavaju. Pravo na zauzimanje dijela javne plaže posmatra se kao luksuz jer zakupci nameću trend, ako želiš luksuz – onda plati.
Betoniranje obalnog pojasa već je ustanovljena praksa. Devastacija prostora morskog dobra ove godine bila je najveća u okolini Svetog Stefana, na plažama Crvena glavica i Galija. Na ovim lokacijama, na prirodnim uvalama, desila se besprizorna betonizacija obale, izgradnja niza čvrstih objekata, restorana, kućica za plažne rekvizite, lukobrana… U JPMD reagovali su uobičajeno, tek kada je betoniranje završeno.
U Javnom preduzeću Morsko dobro ponašaju se kao nijemi posmatrači situacije na plažama. Nadležne inspekcijske i komunalne službe ne reaguju ili se uopšte ne pojavljuju, te se zakupci osjećaju slobodno da ignorišu uslove zakupa plažnih površina i na zakupljenom atraktivnom prostoru rade šta im je volja.
Na većim, posjećenijim plažama, poput Slovenske plaže u Budvi, plaže Jaz ili Bečići, funkcionišu pravi ugostiteljski objekti, restorani, sazidani na betonskim podlogama, koji posluju u režimu privremenih objekata, iako to nijesu.
Postavlja se pitanje zašto neko javno preduzeće čiji je osnivač Vlada Crne Gore ne štiti javni interes. Čiji je interes da se plažni pojas Crnogorskog primorja komercijalizuje do te mjere, da prelazi u tihu privatizaciju obale. To se moglo zaključiti i po ishodu nedavnih javnih poziva za zakup crnogorskih plaža koje su pratile mnogobrojne manipulacije. Stari, odnosno stalni, tradicionalni zakupci po pravilu nude astronomske iznose novca na ime godišnjeg zakupa koje kasnije povlače i uz bodni sistem dobijaju tendere po početnim cijenama.
Ideja o osnivanju javnih plaža koje bi bile dostupne svima bez ikakvih uslovljavanja, posebno građanima Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja i njihovim gostima, nije realizovana. Sa rijetkim izuzecima od dvije ili tri plažice na cijeloj Budvanskoj rivijeri, na primejr, koja ostvaruje gotovo 50 odsto ukupnog turističkog prometa u zemlji.
Status javnih, slobodnih plaža, iznenada su dobile najatraktivnije tri plaže na Crnogorskom primorju, hotelska plaža Svetog Stefana, velika miločerska i Kraljičina plaža u Miločeru. Ovo je peta turistička sezona u kojoj gosti i mještani nesmetano koriste plaže koje decenijama nisu mogli.
Peto je ljeto koje grad hotel Sveti Stefan i vila Miločer dočekuju zatvorenih škura i gvozdenih kapija. Zakupac elitnih hotela kompanija Adriatic properties i država Crna Gora podnijeli su međusobne tužbe zbog nepoštovanja ugovora o zakupu, u arbitražnom postupku koji se vodi pred sudom u Londonu.
Dok se čeka sudski epilog, poznate plaže dostupne su svima, ali o njihovom održavanju i komunalnom redu niko ne brine, ni zakupac, Opština Budva ili Morsko dobro. Na plažama nema mobilijara, nema vode ni tuševa ni toaleta. Sve izgleda napušteno.
Gdje nema ličnog interesa nema ni brige o prirodnim dobrima turističke destinacije.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ – SALAŠ (VII): Svjedok sudbine življenja

MILOŠ VUKANOVIĆ, ISTORIČAR: Manipulisanje istinom je isto što i laž

Ni kriva ni tužna
Izdvajamo
-
FOKUS3 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno2 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
DRUŠTVO4 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
Izdvojeno3 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
-
DRUŠTVO4 sedmice
KOJE FAKULTETE UPISUJU CRNOGORSKI STUDENTI: Priprema za državni posao