Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uzeli zemlju, pa kad plate

Objavljeno prije

na

Mještani sela Kalušići kod Pljevalja protestovali su početkom ovog mjeseca zbog problema koje im stvara obližnji Rudnik uglja. Iz ovog nekad bogatog mjesta zbog nemogućih uslova za život u blizini Rudnika iselilo se 15 porodica. Mještani godinama traže da se eksproprišu njihova imanja. U Rudniku kažu da ne mogu da izađu u susret mještanima, jer nemaju para. Poučan primjer za mještane Kalušića mogao bi da bude slučaj porodica iz Mrzovića koji godinama vode sudske sporove da od Rudnika uglja dobiju nadoknadu za oduzeta imanja. Spor sa Rudnikom porodica Bajić, Jarčević Lučić, Marjanović, Despotović, Cerović, Preradović, Anđelić, Đuković, Terzić, Potpara, Leković Gerina i Rajić ide od Osnovnog suda u Pljevljima, Višeg u Bijelom Polju sve do Vrhovnog suda Crne Gore. Postupak određivanja naknade za njihovo zemljište, koji je po zakonu trebalo da bude završen za nekoliko mjeseci, otegao se čitavu deceniju. Odbijanje dogovora i pritisak na sudstvo od strane Rudnika uglja glavni su krivci za maratonske procese, smatraju mještani Mrzovića.

Stanovnici Mrzovića, njih 41, sredinom 2000. ponudili su Rudniku da izvrši eksproprijaciju njihovog zemljišta po cijeni od 20 eura po metru kvadratnom. Rješenja Osnovnog suda u Pljevljima o eksproprijaciji u Mrzovićima, sa nadoknadom od šest do osam eura koju je odredila komisija vještaka Uprave za nekretnine, postala su pravosnažna početkom 2001. Međutim, Rudnik uglja je odbio da izvrši isplatu naknada, ucjenjujući vlasnike da prihvate naknade od 0,70 do 1,5 eura po metru kvadratnom.

Problem u utvrđivanju cijene zemljišta pojavio se zbog odluke SO Pljevlja iz 1990. godine kojom je isključena mogućnost korišćenja i prometa zemljišta u pljevaljskom polju. Vrhovni sud je 2002. konstatovao da je tom odlukom ,,prodaja poljoprivrednog zemljišta na području gdje se nalazi predmetno zemljište bila zabranjena, što znači da se za isto nije mogla formirati tržišna cijena na tom području”. Cijenu zemljišta u Mrzovićima već deceniju pokušavaju da utvrde razne komisije. Mještani naglašavaju da je njihovo zemljište davalo najveći prinos pšenice u bivšoj Jugoslaviji. Lokalne komisije i komisije sa Biotehničkog instituta iz Podgorice utvrđivali su cijenu koja se kretala u rasponu od četiri do 24 eura po metru kvadratnom. Nekoliko puta su sudovi odbijali cijenu koje su određivale komisije.

U toku maratonskih procesa desilo se i to da je izmijenjen Zakon o eksproprijaciji. Izmjenama i dopunama zakona iz 2006. ,,Korisnik eksproprijacije stiče pravo da stupi u posjed eksproprisane nepokretnosti danom pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji, ukoliko je do tada bivšem vlasniku isplatio nadoknadu ili predao u svojinu drugu odgovarajuću nepokretnost…” Džaba su bile izmjene zakona, kao i privremena mjera, Višeg suda u Bijelom Polju, zabrane stupanja u posjed eksproprijacije Rudniku uglja. Osnovni sud u Pljevljima je omogućio Rudniku uglja da zaposjedne zemlju rješenjem o odstranjivanju vlasnika sa njihovih imanja uz pomoć policije.

Bogoljub Bajić u podnesku koji je 2010. dostavio Osnovnom sudu u Pljevljima navodi da su ,,moćnici iz Rudnika uglja izdejstvovali kod tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda u Pljevljima da se u roku od nepuna dva sata donese rješenje o odstranjenju sa jednog mog dijela imanja”, zatim da donese izvršno rješenje i realizuje ga uz podršku policije, kao i da se ,,pokrene postupak odgovornosti protiv vlasnika koji štiti svoja imanja od protivzakonitog nasilnog ulaska Rudnika uglja u njih”.

Nije teško zaključiti kakva je moć skoncentrisana u jedinom privrednom gigantu na opustošenom sjeveru Crne Gore. O tome dosta govori i vlasnička i upravljača struktura Rudnika uglja. Italijanska kompanija A2A je najveći pojedinačni vlasnik u Rudniku uglja, sa 39,49 odsto udjela, država upravlja sa 31,11 odsto kapitala kompanije. Aco Đukanović je vlasnik nešto više od deset odsto akcijskog kapitala kompanije. Akcionari u Rudniku uglja bili su i braća Šarić. Nagađalo se i o sukobu Aca Đukanovića i Darka Šarića oko prevlasti u Rudniku uglja, neposredno prije zaplijene dvije tone kokaina u Urugvaju. Navodno je potezano i oružje.

Izvršni direktor Rudnika je Vuk Roćen, brat ministra vanjskih poslova Milana Roćena, dok je predsjednik Odbora direktora prekaljeni DPS kadar Predrag Bošković. U vrijeme krize u Rudniku početkom 2009. Uprava je za oko 150.000 eura kupila četiri nova džipa. Najskuplji od 50.000 vozi predsjednika Boškovića.

Možda i nije čudo što u Rudniku nije imao ko da sasluša mještane koji su nekoliko puta pokušli da se sve ovo završi sporazumno i da se vansudski nagode.

Vratimo se eksproprijaciji. Nakon maratonske sudanije, cijena eksproprisanog zemljišta u Mrzovićima konačno je određena – od 14,97 do 16,32 u zavisnosti od klase zemljišta. Osnovni sud u Pljevljima je 25. februara ove godine donio Rješenje o izvršenju kojim je Rudnik dužan da plati mještanima Mrazovića naknade za oduzete nepokretnosti. No, zastupnici Rudnika uglja i dalje pokušavaju da odugovlače ispunjenje svoje obaveze, pa su uputili žalbu sudu u kojoj navode: ,, Smatramo da će ovakve odluke prvostepenog i drugostepenog suda počiniti veliki problem u materijalnom smislu protivnika predlagača i Crnoj Gori, jer je Crna Gora vlasnik 31, 1 odsto akcijskog kapitala protivnika predlagača”.

Ispada da će građani nanijeti štetu državi zato što traže da im se isplati oduzeto zemljište na kome su živjeli. Patriotizam, u pretpopisnom vremenu, nema granica. No, bez obzira na domoljublje, žalba Rudnika uglja ne zadržava izvršenje rješenja. Iako iscrpljeni maratonskim hodom do pravde, mještani Mrzovića smatraju da i ova cijena nije pravedna te najavljuju nove sudske postupke. I žalbu Strazburu. Kažu neće odustati ni od nadoknade za izgubljenu dobit na poljoprivrednom zemljištu od 2001. kada je Rudnik zauzeo njihova imanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo