Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uzeli zemlju, pa kad plate

Objavljeno prije

na

Mještani sela Kalušići kod Pljevalja protestovali su početkom ovog mjeseca zbog problema koje im stvara obližnji Rudnik uglja. Iz ovog nekad bogatog mjesta zbog nemogućih uslova za život u blizini Rudnika iselilo se 15 porodica. Mještani godinama traže da se eksproprišu njihova imanja. U Rudniku kažu da ne mogu da izađu u susret mještanima, jer nemaju para. Poučan primjer za mještane Kalušića mogao bi da bude slučaj porodica iz Mrzovića koji godinama vode sudske sporove da od Rudnika uglja dobiju nadoknadu za oduzeta imanja. Spor sa Rudnikom porodica Bajić, Jarčević Lučić, Marjanović, Despotović, Cerović, Preradović, Anđelić, Đuković, Terzić, Potpara, Leković Gerina i Rajić ide od Osnovnog suda u Pljevljima, Višeg u Bijelom Polju sve do Vrhovnog suda Crne Gore. Postupak određivanja naknade za njihovo zemljište, koji je po zakonu trebalo da bude završen za nekoliko mjeseci, otegao se čitavu deceniju. Odbijanje dogovora i pritisak na sudstvo od strane Rudnika uglja glavni su krivci za maratonske procese, smatraju mještani Mrzovića.

Stanovnici Mrzovića, njih 41, sredinom 2000. ponudili su Rudniku da izvrši eksproprijaciju njihovog zemljišta po cijeni od 20 eura po metru kvadratnom. Rješenja Osnovnog suda u Pljevljima o eksproprijaciji u Mrzovićima, sa nadoknadom od šest do osam eura koju je odredila komisija vještaka Uprave za nekretnine, postala su pravosnažna početkom 2001. Međutim, Rudnik uglja je odbio da izvrši isplatu naknada, ucjenjujući vlasnike da prihvate naknade od 0,70 do 1,5 eura po metru kvadratnom.

Problem u utvrđivanju cijene zemljišta pojavio se zbog odluke SO Pljevlja iz 1990. godine kojom je isključena mogućnost korišćenja i prometa zemljišta u pljevaljskom polju. Vrhovni sud je 2002. konstatovao da je tom odlukom ,,prodaja poljoprivrednog zemljišta na području gdje se nalazi predmetno zemljište bila zabranjena, što znači da se za isto nije mogla formirati tržišna cijena na tom području”. Cijenu zemljišta u Mrzovićima već deceniju pokušavaju da utvrde razne komisije. Mještani naglašavaju da je njihovo zemljište davalo najveći prinos pšenice u bivšoj Jugoslaviji. Lokalne komisije i komisije sa Biotehničkog instituta iz Podgorice utvrđivali su cijenu koja se kretala u rasponu od četiri do 24 eura po metru kvadratnom. Nekoliko puta su sudovi odbijali cijenu koje su određivale komisije.

U toku maratonskih procesa desilo se i to da je izmijenjen Zakon o eksproprijaciji. Izmjenama i dopunama zakona iz 2006. ,,Korisnik eksproprijacije stiče pravo da stupi u posjed eksproprisane nepokretnosti danom pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji, ukoliko je do tada bivšem vlasniku isplatio nadoknadu ili predao u svojinu drugu odgovarajuću nepokretnost…” Džaba su bile izmjene zakona, kao i privremena mjera, Višeg suda u Bijelom Polju, zabrane stupanja u posjed eksproprijacije Rudniku uglja. Osnovni sud u Pljevljima je omogućio Rudniku uglja da zaposjedne zemlju rješenjem o odstranjivanju vlasnika sa njihovih imanja uz pomoć policije.

Bogoljub Bajić u podnesku koji je 2010. dostavio Osnovnom sudu u Pljevljima navodi da su ,,moćnici iz Rudnika uglja izdejstvovali kod tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda u Pljevljima da se u roku od nepuna dva sata donese rješenje o odstranjenju sa jednog mog dijela imanja”, zatim da donese izvršno rješenje i realizuje ga uz podršku policije, kao i da se ,,pokrene postupak odgovornosti protiv vlasnika koji štiti svoja imanja od protivzakonitog nasilnog ulaska Rudnika uglja u njih”.

Nije teško zaključiti kakva je moć skoncentrisana u jedinom privrednom gigantu na opustošenom sjeveru Crne Gore. O tome dosta govori i vlasnička i upravljača struktura Rudnika uglja. Italijanska kompanija A2A je najveći pojedinačni vlasnik u Rudniku uglja, sa 39,49 odsto udjela, država upravlja sa 31,11 odsto kapitala kompanije. Aco Đukanović je vlasnik nešto više od deset odsto akcijskog kapitala kompanije. Akcionari u Rudniku uglja bili su i braća Šarić. Nagađalo se i o sukobu Aca Đukanovića i Darka Šarića oko prevlasti u Rudniku uglja, neposredno prije zaplijene dvije tone kokaina u Urugvaju. Navodno je potezano i oružje.

Izvršni direktor Rudnika je Vuk Roćen, brat ministra vanjskih poslova Milana Roćena, dok je predsjednik Odbora direktora prekaljeni DPS kadar Predrag Bošković. U vrijeme krize u Rudniku početkom 2009. Uprava je za oko 150.000 eura kupila četiri nova džipa. Najskuplji od 50.000 vozi predsjednika Boškovića.

Možda i nije čudo što u Rudniku nije imao ko da sasluša mještane koji su nekoliko puta pokušli da se sve ovo završi sporazumno i da se vansudski nagode.

Vratimo se eksproprijaciji. Nakon maratonske sudanije, cijena eksproprisanog zemljišta u Mrzovićima konačno je određena – od 14,97 do 16,32 u zavisnosti od klase zemljišta. Osnovni sud u Pljevljima je 25. februara ove godine donio Rješenje o izvršenju kojim je Rudnik dužan da plati mještanima Mrazovića naknade za oduzete nepokretnosti. No, zastupnici Rudnika uglja i dalje pokušavaju da odugovlače ispunjenje svoje obaveze, pa su uputili žalbu sudu u kojoj navode: ,, Smatramo da će ovakve odluke prvostepenog i drugostepenog suda počiniti veliki problem u materijalnom smislu protivnika predlagača i Crnoj Gori, jer je Crna Gora vlasnik 31, 1 odsto akcijskog kapitala protivnika predlagača”.

Ispada da će građani nanijeti štetu državi zato što traže da im se isplati oduzeto zemljište na kome su živjeli. Patriotizam, u pretpopisnom vremenu, nema granica. No, bez obzira na domoljublje, žalba Rudnika uglja ne zadržava izvršenje rješenja. Iako iscrpljeni maratonskim hodom do pravde, mještani Mrzovića smatraju da i ova cijena nije pravedna te najavljuju nove sudske postupke. I žalbu Strazburu. Kažu neće odustati ni od nadoknade za izgubljenu dobit na poljoprivrednom zemljištu od 2001. kada je Rudnik zauzeo njihova imanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo