Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLASCI LJEKARA IZ CRNE GORE: Zdravstvo na izdisaju

Objavljeno prije

na

Ministar zdravlja Kenan Hrapović tvrdi da crnogorsko zdravstvo iz godine u godinu napreduje. Ne polazi mu najbolje za rukom da i radnike u to uvjeri. Njihovo nezadovoljstvo raste

 

Crnogorsko zdravstvo je u ovoj godini, prema istraživanjima Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (EHCI), napredovalo. Ministar zdravlja Kenan Hrapović pohvalio se tim uspjehom. Podaci Sindikata doktora medicine Crne Gore pokazuju malo drugačije stanje u ljekarskoj profesiji. U posljednjih pet godina državu je napustilo više od 150 ljekara.

Od ukupno 35 zemalja koliko obuhvata monitoring EHCI-a, Crna Gora se nalazi na 23. mjestu. Ministar Hrapović je obrazložio šta je ove godine preporučilo crnogorsko zdravstvo za napredak prilikom rangiranja: ,,Niska smrtnost odojčadi, dostupnost savremene terapije za maligne bolesti i odluka o uvođenju HPV vakcine za žene, s ciljem smanjenja obolijevanja od karcinoma grlića materice”. Iz godine u godinu napreduje se sve više, tvrdi ministar, podsjetivši sve na to da je Crna Gora u 2018. godini ostvarila najveći skok od svih evropskih zemalja, sa 34. na 25. mjesto na listi EHCI-a.

Reklo bi se da uspjehe kojima se ministar javno hvali, iz Sindikata doktora medicine nedovoljno vrijednuju. Iz ovog tijela su istraživanjima otkrili turobniju stvarnost crnogorskog zdravstva – ljekari odlaze. Najviše iz domova zdravlja i hitne pomoći.

Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore je tim povodom reagovala: ,,Od 2014. godine zemlju je napustilo više od 150 ljekara. Ministarstvo zdravlja i dalje negira postojanje problema. Očigledno je i da Ministarstvu zdravlja ne odgovara otvaranje ove teme. Javnosti se svakodnevno serviraju podaci o broju raspisanih specijalizacija, ali bez odgovora na koji način namjeravaju zadržati mlade ljekare nakon završene specijalizacije. Polako trošimo i kadrovski potencijal koji je godinama akumuliran, tako da uskoro nećemo imati ni dovoljan broj kandidata za specijalizacije, makar ne u mjeri u kojoj ih sada imamo. Na Medicinskom fakultetu u Podgorici godišnje se školuje 40 studenata medicine što, dugoročno, nije ni blizu dovoljno da se nadomjesti odliv ljekara i gubitak onih koji idu u penziju”.

Prema njenim riječima, glavni razlozi odlazaka doktora su loši uslovi rada, niske zarade ali i odnos prema ljekarskoj profesiji.

Predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša kaže da zaštita zaposlenih u zdravstvu praktično da ne postoji. ,,Male plate, preopterećenje radom, nemogućnost daljeg profesionalnog razvoja, pritisak na profesionalnu autonomiju ljekara, pretjeran upliv politike u zdravstveni sistem , loša regulativa, negativan odnos javnosti i medija, spektakularni sudski procesi i mnogi drugi razlozi izazivaju kod nas zdravstvenih radnika sve osim ‘optimalno fizičko i mentalno zdravlje na radu, prilagođavanje radnog procesa granicama realnih ljudskih mogućnosti i selekciju zaposlenih prema njihovim psihofizičkim, radnim i stručnim sposobnostima’, kako je zakonom propisano”.

On je na sastanku Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje u Skupštini Crne Gore podsjetio na loše stanje u domovima zdravlja širom zemlje, istakavši domove u Pljevljima, Bijelom Polju, Rožajama. Dotakao se u svom govoru i primjera nasilja nad ljekarima, koji su ostali nekažnjeni.

Ministar Hrapović rekao je da će budžet za zdravstvo za 2020. godinu iznositi 281,5 miliona eura, što je u odnosu na tekući za 34 miliona eura više. On je objasnio na šta će i koliko novca Vlada navodno potrošiti. Najavio je i da će se naredne godine vratiti 146 ljekara sa specijalizacija i 10 sa subspecijalizacija.

Radnike u napredak nije uvjerio. Za njih, država nema sluha za zaposlene u zdravstvu.

,,Razvojna komponenta budžeta je predviđena za angažovanje medicinskih stručnjaka van Crne Gore, ali ne i za stručnjake iz Crne Gore, jer njih besplatno izvozimo. Nerealne su priče da ulažemo značajna sredstva za usavršavanje i edukaciju ljekara – milion eura. Kakav je to kvalitet kontinuirane medicinske edukacije obezbijeđen za 400 eura po ljekaru za godinu dana? Samo kotizacije za stručne kongrese se kreću od 300 do 900 pa i više eura”, reagovali su iz Sindikata doktora medicine povodom obećanja ministra.

Aleksandar Mugoša je ocijenio da budžet za zdravstvo ne bi smio da bude na nivou pet odsto bruto društvenog proizvoda, jer je to više nego nedovoljno za normalno funkcionisanje bilo kojeg zdravstvenog sistema: ,,U razvijenim sistemima ta sredstva se kreću između devet i 11 odsto BDP-a. Taj novac se nikako ne smije posmatrati kao trošak, već  kao pokretač ekonomskog razvoja. U Njemačkoj je, na primjer, u automobilskoj industriji zaposleno oko 700 000 radnika, dok je u sektoru zdravstva zaposleno 3 500 000, a još 1 500 000 zaposlenih indirektno zavisi od poslova vezanih za zdravstvenu zaštitu stanovništva. Dakle sedam puta više u odnosu na automibilsku industriju. Mi smo mislili da je glavni pokretač njemačke ekonomije autoindustrija, međutim, nije”.

On smatra da finansiranje zdravstvenog sistema nikako ne smije biti isključivo iz državnog budžeta, jer se taj koncept finansiranja zdravstvene zaštite pokazao kao najgori od svih koji su do sada primjenjivani.

U oktobru ove godine dočekale su nas novosti o kvaru, već po ko zna koji put, na aparatima za zračenje u Kliničkom centru Crne Gore. Ovog puta je više od mjesec dana bio neupotrebljiv sto za braha zračenje, pa su oboljeli od raka, u već mučnoj borbi za život, bili prinuđeni na dodatno maltretiranje, da na zračenje idu čak u Banja Luku, u privatnu kliniku sa kojom KCCG ima sklopljen ugovor.

Iz Uprave carina nedavno je otkriveno da je nekoliko polovnih medicinskih aparata upitnog kvaliteta zadržano na granici. Iz UP su konstatovali da je uvoz ovakvih uređaja čest, jer se nabavljaju preko interneta i po znatno nižim cijenama, najčešće iz Kine. Iz Ministarstva zdravlja se ovim povodom još niko nije oglasio.

Crna Gora jedina u regionu nema fizijatre u domovima zdravlja, a novim Nacrtom zakona o zdravstvenoj zaštiti nije ni predviđeno njihovo vraćanje u tim izabranih doktora na primarnom nivou.  Posebno je veliki problem nedostatak pedijatara.

Po svemu sudeći, teško da budžet namijenjen za prosperitet zdravsta ide na veće zarade, jačanje kapaciteta ili bolje uslove rada sa novim, funkcionalnim aparatima.

Ministar Hrapović tvrdi da ne zna zbog čega ljekari odlaze da rade u privatne klinike ili u inostranstvo.

Hrvatska je povećala plate u zdravstvu za sedam odsto od 1. septembra, a Srbija će, prema najavama, od januara 2020. godine povećati zarade ljekarima za 10 odsto, a medicinskim sestrama za 15 odsto. Ove zemlje su i prošle godine za slične procente povećale plate u zdravstvu, tako da su sada one gotovo dvostruko veće nego u Crnoj Gori.

Zdravstveni radnici se sve više okreću Njemačkoj. Plate za početnike tamo se kreću od tri hiljade eura pa naviše, a za specijaliste od pet do osam hiljada eura. Zna to i ministar Hrapović. Ali mudro ćuti.

                                                                                                                                                        Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo