Povežite se sa nama

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rješenje je široka koncentraciona Vlada

Objavljeno prije

na

Najbolje rješenje je široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većine u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine

 

MONITOR: Avgustovski pobjednici krajem prošle sedmice potpisali su sporazum. Pregovori o resetovanju odnosa i dalje traju. Šta će od svega ispasti?

ŠARKIĆ: Potpisani sporazum, uprkos optimističkim izjavama i uvjeravanjima da je on praktično spreman za primjenu i da treba samo usaglasiti sitnice da bi se finalizovao, smatram neiskrenim, fingiranim, kao podlogu budućih svađa i međusobnih optuživanja za njegovu propast. Nadam se da griješim, ali pobjednička većina sa posljednjih izbora se za ove dvije godine pokazala kao neozbiljna, nezrela, sujetna, amaterska družina kojoj je partijski interes i rejting u susret narednim izborima na prvom mjestu, umjesto interesa građana kojeg su preimenovali u narod. Ovo mišljenje imam i na osnovu ličnog iskustva sa njima u toku pregovora koje sam vodio za vrijeme trajanja protesta Odupri se, te tada potpisanog sporazuma koji su ladno prekršili, bez obzira što se svi oni kunu u čast, poštenje, potpis pogotovu „koji nikada nijesu i neće prekršiti“, u čemu prednjače Demokrate, a inicijator sporazuma DF je tek priča za sebe.

MONITOR: Čini li Vam se realnom da će avgustovska većina postići dogovor i formirati novu Vladu?

ŠARKIĆ: Sumnjam da je tako nešto moguće, ali i ako bih se prevario u procjeni, siguran sam da bi ta Vlada bila još nestabilnija i gora po učincima čak i od prethodne dvije. Tu se ne bi znalo „ko pije a ko plaća“. U stvari, znalo bi se ko plaća. Kao uvijek, plaćaju građani, siti ovakvih političkih elita i u vlasti i u opoziciji, mada se više ni to ne  zna – ko je kod nas vlast, a ko opozicija!?

MONITOR: Predsjednik države Milo Đukanović saopštio je da taj sporazum vidi kao potez davljenika, i kazao da je Crna Gora bliže izborima nego formiranju treće Vlade. Kako komentarišete predsjednikovu izjavu?

ŠARKIĆ: Davljenici su već trideset godina građani Crne Gore kojih je sve manje, a Đukanović zajedno sa svim svojim partijama koje kontroliše, kao i pobjednici prethodnih izbora, bore se da održe svoje rejtinge, položaje, privilegije, uticaj, moć i novac – svako na svoj način. Glavna razlika među njima je, čini mi se, što je Đukanović sa okruženjem mu, za ovih trideset godina prigrabio daleko najveći dio tog klolača, dok su njegovi konkurenti sanjali da postanu isto što i on. Prava su mu konkurencija po tom pitanju. Uz to, sad im se taj san čini ostvarliv, na dohvat ruke, pa u tom bunilu pokazuju svoje pravo lice građanima, to jest „narodu“. Primjer za to su partijska nemještenja i zapošljavanja, očiglednija, raspostranjenija i nestručnija nego u vrijeme vladavine DPS-a, te vanredne, astronomske naknade koje su pojedini namještenici primali, pravdajući ih isto kao DPS – da je sve po zakonu. Moral je odavno prevaziđena kategorija kod nas, zato je uvedena zakonska, bezobzirna pljačka. Podsjetiću, i podjela funkcionerskih, n-tog broja stanova i praktično bezpovratnih kredita za vrijeme vladavine DPS-a bila je po zakonu, ali da li je bila opravdana, moralna u cilju javnog interesa?

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz najnovije  političke krize?

ŠARKIĆ: Široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većina u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine. Ta skupštinska većina bi činila koncetracionu Vladu sa obavezom izglasavanja članova  Ustavnog suda i ostalih zakona neophodnih za koliko-toliko regularne izbore. Vjerovatno tako neće biti, vjerovatno ću zbog ovakvog mišljenja biti okvalifikovan „izdajnikom narodne volje“, ali ja ne vidim drugog načina za izlazak iz očigledne krize i pravnog vakuma sa ovakvom(im) većinom(ama). U stvari, vidim – da se sve uradi po diktatu i rješenjima međunarodne zajednice – koja će vjerovatno uslijediti, što mene kao građanina vrijeđa, ali kada imamo ovakve političke „elite“, to grubo miješanje u unutrašnje stvari naše zemlje često postaje neophodno, opravdano, sa  povodom.

MONITOR: Ima li dovoljno političke odgovornosti i zrelosti da se kriza prevaziđe na najbolji način?

ŠARKIĆ: Nema, odavno. Ali tu očiglednost građani nikako ne znaju artikulisati na izborima.

MONITOR: Kako vidite ove dvije godine od avgustovskih izbora i pada DPS-a?

ŠARKIĆ: Kao potrošenu, ali što je najgore i ubijenu nadu. Istina je da smo svi previše očekivali od nove vlasti, koja, sve da je bila sastavljena od dokazanih i stručnih ljudi, istinski posvećenih dobru građana – ne bi joj bilo lako. Međutim, prva Vlada, na čijem čelu je bio Krivokapić, je bila uglavnom crkvena vlada, sastavljena mahom od amatera i kleronacionalista – sa istim takvim premijerom. Crkva je poslije „promjena“ postala – i ostala glavni politički faktor, građani su postali „vjerni narod, braća i sestre“, decenijama podsticane podjele su još više produbljene – kulminirale su, a sahrane, opela i Temeljni ugovor su bili glavna značajka te, ionako nestabilne Vlade, bez iskrene podrške u toj tijesnoj većini, DF-a prije svih.

Ministarka četiri resora Vesna Bratić, njeni javni nastupi, rad i namještenja koja je sprovela – a koja redom padaju na sudu – što ćemo mi građani plaćati, ogledalo su te Vlade.

Manjinska Vlada Dritana Abazovića, formirana uz podršku nereformisanog DPS-a, od samog početka bila je osuđena na brz pad. Uz to, Abazoviću je prioritet bio potpisivanje kontroverznog Temeljnog ugovora sa Crkvom, a ne ono zbog čega je URA dobila glasove na izborima. Umišljen o svojoj veličini, dodjeljujući sebi ulogu mesije koji je popio svu političku pamet ne samo Crne Gore nego i Balkana, okružen neformalnim društvom kao savjetnicima, ignorišući glas javnosti – prije svega one stručne (ne „patriotske“, već stručne) nije se osvrtao na dobronamjerne sugestiji i kritike. Tako je, čini mi se, zahvaljujući tom osjećaju da mu niko nije ravan, potrošio svoju obećavajuću političku karijeru, ali i nadu za onaj dio Crne Gore koji je odavno sit politike kakva se kod nas vodi decenijama od strane „tradicionalnih partija“.

Kada bih u jednoj rečenici morao da opišem „promjenu“ nastalu 30. avgusta, napisao bih da je tog datuma umjesto kavačkog klana vlast preuzeo škaljarski klan.

MONITOR:  Premijer Abazović često napominje da se uradilo mnogo. Je li u pravu?

ŠARKIĆ: I Zdravko Krivokapić svako malo izjavljuje kako je njegova Vlada postigla najviše u istoriji Crne Gore. I sve prethodne DPS vlade su postizale „istorijske, do tada neviđene uspjehe“. Evo, vidimo sami đe smo, poslije svih tih „uspjeha“ svih njih, pa i Abazavićeve Vlade.

MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?

ŠARKIĆ: DPS je imao veliku šansu da se poslije poraza reformiše, oslobodi najkorumpiranijih i u javnosti najomrznutijih partijsko-državnih funkcionera. Da je to uradio, osim što bi dobio koalicioni kapacitet, postao bi prihvatljiv i djelu glasača bivše opozicije – možda i meni samom, kada smo na djelu vidjeli kakva je alternativa. Umjesto toga, u DPS-u i dalje kolo vode ljudi koji su poharali Crnu Goru – na čelu sa Đukanovićem, apanažne turbopatriote, apanažni analitičari i novinari, uz podršku istih takvih, opskurnih  medija. Reformisani i očišćeni DPS je mogao biti lijek kako za tu partiju, tako za Crnu Goru, ali očito da je sprega njegovih najuticajnijih djelova sa organizovanim kriminalom i ,,kontroverznim biznismenima” bila jača od volje i snage da se u te reforme uđe i iz partije eliminišu najkontroverzniji funkcioneri – da ne upotrebljavam neki drugi, adekvatniji izraz.

 MONITOR: Društvo je sve više podijeljeno i sve dalje od evropskog puta. Ko je za to odgovoran?

ŠARKIĆ: Za to su odgovorni svi. Na prvom mjestu političari i pomenute  političke ,,elite”, zatim SPC sa njenim stavovima i ogromnim uticajem, a koji nerijetko izazivaju ogorčenje kod onih koji je slijepo i bez pogovora ne slijede. Svoj dio odgovornosti imaju mediji i novinari koji permanetno podstiču podjele, posebno ospkurni portali koji niču kao pečurke poslije kiše. Ne malu odgovornost snose i pravosudne institucije koje po zakonu ne sankcionišu svakodnevni govor mržnje koji dolazi sa svih navedenih adresa, a koji se uspješno ,,prima” u ,,narodu”.

Evropski put u koji se svi kao kunu, odavno je blokiran. Naš jedini evropski put postaje evropsko posredovanje u rješavanju naših problema, koje nesposobne političke elite nijesu u stanju da riješe –  ali jesu da ih naprave.

Đukanović je kazao da ga nije iznenadio sporazum pobjednika parlamentarnih izbora iz 2020. godine, rekavši da se radi o ,,metežu u kojem logikom davljenika pokušavaju da spasu što se spasiti može”.

Smatra, ipak, da je Crna Gora bliže novim izborima nego formiranju ,,treće vlade”. Davljenik najbolje shvata davljenike, zato je možda u pravu. Ponekad stičem utisak da Đukanovićevi, javno, najveći protivnici u stvari rade za njega i njegov interes, to jest da skoro sve partije, on i interesna grupa oko njega na neki način drže pod kontrolom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo