Najbolje rješenje je široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većine u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine
MONITOR: Avgustovski pobjednici krajem prošle sedmice potpisali su sporazum. Pregovori o resetovanju odnosa i dalje traju. Šta će od svega ispasti?
ŠARKIĆ: Potpisani sporazum, uprkos optimističkim izjavama i uvjeravanjima da je on praktično spreman za primjenu i da treba samo usaglasiti sitnice da bi se finalizovao, smatram neiskrenim, fingiranim, kao podlogu budućih svađa i međusobnih optuživanja za njegovu propast. Nadam se da griješim, ali pobjednička većina sa posljednjih izbora se za ove dvije godine pokazala kao neozbiljna, nezrela, sujetna, amaterska družina kojoj je partijski interes i rejting u susret narednim izborima na prvom mjestu, umjesto interesa građana kojeg su preimenovali u narod. Ovo mišljenje imam i na osnovu ličnog iskustva sa njima u toku pregovora koje sam vodio za vrijeme trajanja protesta Odupri se, te tada potpisanog sporazuma koji su ladno prekršili, bez obzira što se svi oni kunu u čast, poštenje, potpis pogotovu „koji nikada nijesu i neće prekršiti“, u čemu prednjače Demokrate, a inicijator sporazuma DF je tek priča za sebe.
MONITOR: Čini li Vam se realnom da će avgustovska većina postići dogovor i formirati novu Vladu?
ŠARKIĆ: Sumnjam da je tako nešto moguće, ali i ako bih se prevario u procjeni, siguran sam da bi ta Vlada bila još nestabilnija i gora po učincima čak i od prethodne dvije. Tu se ne bi znalo „ko pije a ko plaća“. U stvari, znalo bi se ko plaća. Kao uvijek, plaćaju građani, siti ovakvih političkih elita i u vlasti i u opoziciji, mada se više ni to ne zna – ko je kod nas vlast, a ko opozicija!?
MONITOR: Predsjednik države Milo Đukanović saopštio je da taj sporazum vidi kao potez davljenika, i kazao da je Crna Gora bliže izborima nego formiranju treće Vlade. Kako komentarišete predsjednikovu izjavu?
ŠARKIĆ: Davljenici su već trideset godina građani Crne Gore kojih je sve manje, a Đukanović zajedno sa svim svojim partijama koje kontroliše, kao i pobjednici prethodnih izbora, bore se da održe svoje rejtinge, položaje, privilegije, uticaj, moć i novac – svako na svoj način. Glavna razlika među njima je, čini mi se, što je Đukanović sa okruženjem mu, za ovih trideset godina prigrabio daleko najveći dio tog klolača, dok su njegovi konkurenti sanjali da postanu isto što i on. Prava su mu konkurencija po tom pitanju. Uz to, sad im se taj san čini ostvarliv, na dohvat ruke, pa u tom bunilu pokazuju svoje pravo lice građanima, to jest „narodu“. Primjer za to su partijska nemještenja i zapošljavanja, očiglednija, raspostranjenija i nestručnija nego u vrijeme vladavine DPS-a, te vanredne, astronomske naknade koje su pojedini namještenici primali, pravdajući ih isto kao DPS – da je sve po zakonu. Moral je odavno prevaziđena kategorija kod nas, zato je uvedena zakonska, bezobzirna pljačka. Podsjetiću, i podjela funkcionerskih, n-tog broja stanova i praktično bezpovratnih kredita za vrijeme vladavine DPS-a bila je po zakonu, ali da li je bila opravdana, moralna u cilju javnog interesa?
MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz najnovije političke krize?
ŠARKIĆ: Široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većina u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine. Ta skupštinska većina bi činila koncetracionu Vladu sa obavezom izglasavanja članova Ustavnog suda i ostalih zakona neophodnih za koliko-toliko regularne izbore. Vjerovatno tako neće biti, vjerovatno ću zbog ovakvog mišljenja biti okvalifikovan „izdajnikom narodne volje“, ali ja ne vidim drugog načina za izlazak iz očigledne krize i pravnog vakuma sa ovakvom(im) većinom(ama). U stvari, vidim – da se sve uradi po diktatu i rješenjima međunarodne zajednice – koja će vjerovatno uslijediti, što mene kao građanina vrijeđa, ali kada imamo ovakve političke „elite“, to grubo miješanje u unutrašnje stvari naše zemlje često postaje neophodno, opravdano, sa povodom.
MONITOR: Ima li dovoljno političke odgovornosti i zrelosti da se kriza prevaziđe na najbolji način?
ŠARKIĆ: Nema, odavno. Ali tu očiglednost građani nikako ne znaju artikulisati na izborima.
MONITOR: Kako vidite ove dvije godine od avgustovskih izbora i pada DPS-a?
ŠARKIĆ: Kao potrošenu, ali što je najgore i ubijenu nadu. Istina je da smo svi previše očekivali od nove vlasti, koja, sve da je bila sastavljena od dokazanih i stručnih ljudi, istinski posvećenih dobru građana – ne bi joj bilo lako. Međutim, prva Vlada, na čijem čelu je bio Krivokapić, je bila uglavnom crkvena vlada, sastavljena mahom od amatera i kleronacionalista – sa istim takvim premijerom. Crkva je poslije „promjena“ postala – i ostala glavni politički faktor, građani su postali „vjerni narod, braća i sestre“, decenijama podsticane podjele su još više produbljene – kulminirale su, a sahrane, opela i Temeljni ugovor su bili glavna značajka te, ionako nestabilne Vlade, bez iskrene podrške u toj tijesnoj većini, DF-a prije svih.
Ministarka četiri resora Vesna Bratić, njeni javni nastupi, rad i namještenja koja je sprovela – a koja redom padaju na sudu – što ćemo mi građani plaćati, ogledalo su te Vlade.
Manjinska Vlada Dritana Abazovića, formirana uz podršku nereformisanog DPS-a, od samog početka bila je osuđena na brz pad. Uz to, Abazoviću je prioritet bio potpisivanje kontroverznog Temeljnog ugovora sa Crkvom, a ne ono zbog čega je URA dobila glasove na izborima. Umišljen o svojoj veličini, dodjeljujući sebi ulogu mesije koji je popio svu političku pamet ne samo Crne Gore nego i Balkana, okružen neformalnim društvom kao savjetnicima, ignorišući glas javnosti – prije svega one stručne (ne „patriotske“, već stručne) nije se osvrtao na dobronamjerne sugestiji i kritike. Tako je, čini mi se, zahvaljujući tom osjećaju da mu niko nije ravan, potrošio svoju obećavajuću političku karijeru, ali i nadu za onaj dio Crne Gore koji je odavno sit politike kakva se kod nas vodi decenijama od strane „tradicionalnih partija“.
Kada bih u jednoj rečenici morao da opišem „promjenu“ nastalu 30. avgusta, napisao bih da je tog datuma umjesto kavačkog klana vlast preuzeo škaljarski klan.
MONITOR: Premijer Abazović često napominje da se uradilo mnogo. Je li u pravu?
ŠARKIĆ: I Zdravko Krivokapić svako malo izjavljuje kako je njegova Vlada postigla najviše u istoriji Crne Gore. I sve prethodne DPS vlade su postizale „istorijske, do tada neviđene uspjehe“. Evo, vidimo sami đe smo, poslije svih tih „uspjeha“ svih njih, pa i Abazavićeve Vlade.
MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?
ŠARKIĆ: DPS je imao veliku šansu da se poslije poraza reformiše, oslobodi najkorumpiranijih i u javnosti najomrznutijih partijsko-državnih funkcionera. Da je to uradio, osim što bi dobio koalicioni kapacitet, postao bi prihvatljiv i djelu glasača bivše opozicije – možda i meni samom, kada smo na djelu vidjeli kakva je alternativa. Umjesto toga, u DPS-u i dalje kolo vode ljudi koji su poharali Crnu Goru – na čelu sa Đukanovićem, apanažne turbopatriote, apanažni analitičari i novinari, uz podršku istih takvih, opskurnih medija. Reformisani i očišćeni DPS je mogao biti lijek kako za tu partiju, tako za Crnu Goru, ali očito da je sprega njegovih najuticajnijih djelova sa organizovanim kriminalom i ,,kontroverznim biznismenima” bila jača od volje i snage da se u te reforme uđe i iz partije eliminišu najkontroverzniji funkcioneri – da ne upotrebljavam neki drugi, adekvatniji izraz.
MONITOR: Društvo je sve više podijeljeno i sve dalje od evropskog puta. Ko je za to odgovoran?
ŠARKIĆ: Za to su odgovorni svi. Na prvom mjestu političari i pomenute političke ,,elite”, zatim SPC sa njenim stavovima i ogromnim uticajem, a koji nerijetko izazivaju ogorčenje kod onih koji je slijepo i bez pogovora ne slijede. Svoj dio odgovornosti imaju mediji i novinari koji permanetno podstiču podjele, posebno ospkurni portali koji niču kao pečurke poslije kiše. Ne malu odgovornost snose i pravosudne institucije koje po zakonu ne sankcionišu svakodnevni govor mržnje koji dolazi sa svih navedenih adresa, a koji se uspješno ,,prima” u ,,narodu”.
Evropski put u koji se svi kao kunu, odavno je blokiran. Naš jedini evropski put postaje evropsko posredovanje u rješavanju naših problema, koje nesposobne političke elite nijesu u stanju da riješe – ali jesu da ih naprave.
Đukanović je kazao da ga nije iznenadio sporazum pobjednika parlamentarnih izbora iz 2020. godine, rekavši da se radi o ,,metežu u kojem logikom davljenika pokušavaju da spasu što se spasiti može”.
Smatra, ipak, da je Crna Gora bliže novim izborima nego formiranju ,,treće vlade”. Davljenik najbolje shvata davljenike, zato je možda u pravu. Ponekad stičem utisak da Đukanovićevi, javno, najveći protivnici u stvari rade za njega i njegov interes, to jest da skoro sve partije, on i interesna grupa oko njega na neki način drže pod kontrolom.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice