Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pad neuhvatljivih

Objavljeno prije

na

panter

Nekada su izgledali neuhvatljivi. U posljednje dvije nedjelje, po tvrdnji međunarodne policije Interpol, uhapšena su dvojica pripadnika organizovane kriminalne grupe Pink Panteri. Prošle nedjelje italijanska je policija uhapsila Radovana Jelušića (39), lopova iz Crne Gore, jednog od viđenijih članova Pink Pantera. Bojan Vučković (24), član Pantera nisko plasiran u hijerarhiji mreže, uhapšen je deset dana ranije na granici između Srbije i Crne Gore. DRSKA PLJAČKA: Hapšenje Jelušića značajno je kako zbog lokacije hapšenja tako i zbog krivičnih djela za koje će osumnjičeni vjerovatno biti optužen. Jelušić, koji se nalazi na potjernicama zbog serije spektakularnih pljački u Japanu, na Kipru i drugim državama, uhapšen je u jednom kafe baru u pomodnom kvartu Trastevere u Rimu. U Interpolovoj izjavi za medije navodi se da je posjedovao falsifikovani hrvatski pasoš.

Najdrskije krivično djelo za koje se sumnja da je Jelušić počinio 14. juna.2007, bila je pljačka radnje Exelco Diamond u tokijskom kvartu Ginza. Na snimku pljačke, koja je trajala 30 sekundi, vide se dva čovjeka, za koje japanska policija vjeruje da su Jelušić i njegov prijatelj crnogorski državljanin Rifat Hadžiahmetović, kako ulaze i suzavcem onesposobljavaju prodavačice. Potom su pobjegli s dijamantskom tijarom i ogrlicom vrijednom nešto manje od milion dolara. Koristeći lažne pasoše Češke republike, dva čovjeka su odvojenim letovima odletjela s Narita aerodroma kraj Tokija u Francusku.

Dva Pantera nedugo zatim došla su u središte globalne operacije prikupljanja podataka i prismotre kojom je rukovodila tokijska policija. Ona je već bila postiđena krađom ogrlice Comtesse de Vendome vrijedne 21 milion eura iz radnje u kvartu Ginza koju su Panteri počinili u martu 2004.

Rifat Hadžiahmetović je uhapšen 14. marta prošle godine na aerodromu u Larnaki na Kipru, pri pokušaju ulaska u tu istočnomediteransku ostrvsku zemlju s lažnim pasošem Bugarske. Optužen je da je umiješan u pljačku na Tenerifima, jednom od Kanarskih ostrva koja pripadaju Španiji. Na snimcima Hadžiahmetovićevih telefonskih razgovora, koje su napravili japanski isljednici, može se čuti kako Panter govori o svom odrastanju u Crnoj Gori, gdje je često hodao bos jer njegovi roditelji nijesu mogli da mu kupe cipele.

Prema informaciji japanske novinske agencije Kjodo od 6. novembra 2009, Jelušić je u septembru te godine uhapšen u Crnoj Gori po optužbi za ometanje pravde. Crnogorske vlasti su odbile zahtjev Japana za ekstradiciju Jelušića kako bi mu se sudilo za pljačku juvelirnice u kvartu Ginza. Crnogorski izvori na koje se poziva ugledni njujorški nedjeljnik Njujorker naveli su da je Jelušić pušten iz pritvora i zamoljen da napusti državu.

MOZAK IZ CRNE GORE: ,,Jasno je da količina informacija koja se dijeli s Interpolom i njena mreža od 188 država članica raste, a takođe se povećava i broj članova Pink Pantera koji su otkriveni, identifikovani i uhapšeni”, izjavio je Žan Mišel Lobitin, izvršni direktor Interpola. U Interpolovom saopštenju za medije prikazana je slika Jelušića s natpisom krupnim crvenim slovima ,,uhapšen”.

Njujorker je naveo kako u objavljenim izvještajima stoji da bi Jelušićevo hapšenje moglo biti povezano s informacijom dobijenom od Vučkovića.

Jelušićevo prisustvo na javnom mjestu u prijestonici Italije nije među Panterima smatrano riskantnim ponašanjem. Oni su prije najnovijeg hapšenja slobodno ulazili i izlazili iz Italije. Po Njujorkeru, poznato je da Panteri i njihovi pomagači imaju apartmane u Rimu i Milanu, kao i u raznim gradovima na jadranskoj obali Italije. Vjeruje se da oni uživaju zaštitu kriminalnih sindikata u toj zemlji i da djeluju uz prećutnu saglasnost lokalnih sudija i policije.

Neki viši detektivi u Evropi vjeruju da je Jelašić jedan od mozgova globalne kriminalne aktivnosti Pantera, a da bi njegovo hapšenje moglo da znači da Italija više neće služiti kao utočište balkanskim kradljivcima dijamanata. Italijanska policija je uznemirena zbog talasa međunarodnog publiciteta koji se poklanja Panterima i pod sve je većim pritiskom kolega iz Interpola. Ukoliko je tako, čini se vjerovatnim da će italijanska policija uhapsiti još članova Pink Pantera – kao i vlastite državljane koji im pomažu i profitiraju iz njihovih kriminalnih aktivnosti, zaključio je Dejvid Semjuels, autor teksta u Njujorkeru.

Semjuels bi trebalo da bude pouzdan izvor. Tokom proteklih godinu dana razgovarao je sa 17 detektiva u 10 država koji pokušavaju da uđu u trag Panterima. Dane je provodio i u Srbiji i Crnoj Gori, razgovarajući s osobama koje bi trebalo da imaju saznanja o tim savremenim hajducima.

Reporter je, pored ostalog, razgovarao s funkcionerima obavještajnih službi u zemlji susjedu Crne Gore koji su bili veoma upoznati sa švercom duž jadranske obale. Istočna i Zapadna Evropa, kazao mu je jedan od tih zvaničnika, postale su kriminalno povezane. „Motorni čamci odlaze, i za 40 minuta heroin je u Italiji”, objasnio je obavještajac. „Lanac posla za transportovanje droga u Italiju imao je veoma snažne veze sa politikom i policijom.”

TIJESNA SARADNJA: Drugi zvaničnik je Semjuelsu kazao da su ukradeni dragulji i satovi iz pljački Pantera pronađeni u albanskom gradu Lješu. Kriminalci širom Balkana, dodao je taj zvaničnik, tijesno sarađuju. Crnogorski kriminalci koji djeluju u Zapadnoj Evropi mogu da računaju na grupe italijanske mafije za pomoć i zaštitu.

Italijanski kriminalci investiraju velike sume novca u Crnu Goru i ostale balkanske države. U jednom trenutku na desetine vođa italijanske mafije za kojima je bila raspisana potjernica slobodno su živjeli u Crnoj Gori.

Mada se balkanske bande nijesu formalno sjedinile s mafijaškim sindikatima, rekao je drugi zvaničnik, „informacija koju mi imamo pokazuje da postoji saradnja i uzajamno djelovanje”. Drugim riječima, balkanske bande ugrađuju mafiju u svoje poslove, u zamjenu za logističku podršku i zaštitu od policije i sudija. „To je odnos zasnovan na partnerstvu”, iznio je taj bezbjednosni zvaničnik.

Stiv Aleksander, detektiv britanskog Skotland jarda, koji je vodio istragu u slučaju čuvene pljačke dijamanata u londonskoj juvelirnici Graf 2003. kada su odnijete dragocjenosti vrijedne 45 miliona eura, žalio se prošle godine Semjuelsu da je Italija ,,pravac koji se koristi iz Crne Gore, ukoliko želite da vaše kretanje ne bude primijećeno.” Aleksander je bio jedan od nekoliko evropskih detektiva koji su reporteru Njujorkera, kazali da Panteri imaju logističke baze u Italiji. Mnogi od tih detektiva govorili su kako italijanska policija uglavnom nije sarađivala u njihovim istragama.

Jedan od tih isljednika, detektiv iz Ženeve Jan Glasi, ukazao je Semjuelsu kako je tačan policijski grafikon koji sugeriše da je Italija važno operativno čvorište Pantera. Reporter je imao priliku da taj grafikon vidi u kancelariji francuske tzv. Sudske policije zapadno od Pariza. Tamošnji isljednik Bruno Kadio Semjuelsu je dozvolio da prouči grafikon koji je sastavio Europol, policijska agencija Evropske unije, koji pokazuje šokantne veze između Pantera, njihovih automobila i mobilnih telefona.

,,No, nikakva informacija ne potiče iz Italije,” žalio se Glasi iz Ženeve. ,,Možda oni nijesu zainteresovani za ružičastu aktivnost.”

Odnedavno su, ipak, Italijani počeli da popuštaju pod stranim pritiskom, da prisustvuju sastancima Interpolove grupe za Pink Pantere, pa su 2009. i uhapsili kriminalca koji je rukovao robom koju su opljačkali Panteri. No, ostale aktivnosti bande i dalje nijesu bile remećene. A kako je Glasi primijetio ,,sve grupe imaju kontakte ili apartmane u Milanu.”

 

Kriminalac u penziji

Milutin Dacović, poznat prijateljima kao Dača, penzionisani je kriminalac. Reporter Njujorkera Semjuels našao ga je u jednom italijanskom restoranu, čiji je vlasnik u Beogradu. Sagradio je taj restoran ušteđevinom od karijere lopova u Italiji. Tokom tih godina bio je pouzdani drug legendarnog srpskog gangstera Ljubomira Magaša (Ljuba Zemunac). Zajedno, Dača i Ljuba otvorili su Italiju kriminalcima s Balkana. Dača je, koristeći svoju inteligenciju i Ljubine mišice, stvorio za sebe u Italiji imperiju tako što je okupljao ostale kriminalce sa Balkana. On procjenjuje da je njegova prvobitna grupa od petoro imala stotinjak ili više kriminalaca koji su svi bili iz Beograda. Kada ga je Semjuels upitao koliko ih je još živo, rekao je četvoro ili petoro najviše, gestovima pokazujući na ubrizgavanje heroina, ušmrkavanje kokaina ili revolverske hice. Semjuels je napisao da članovi Pantera povremeno posjećuju Dačin restoran. ,,Ja ih podržavam svim svojim srcem”, kazao je on. ,,Ne želim da ijednog od njih dovedem u nevolje.”

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo