Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zarobljenik sumnjivih optužbi

Objavljeno prije

na

„Jedanaest godina se vodi sudski postupak protiv mene bez ijednog jedinog dokaza. Jedanaest godina ne mogu slobodno da se krećem, da se zaposlim. Za to vrijeme o mom je slučaju sudilo više od 30 sudija i porotnika, a zakazano je oko 100 ročišta”, kaže za Monitor Veselin Piletić , koji je 1999. godine uhapšen pod sumnjom da je ubio svog komšiju Milana Paljevića. BEZ DOKAZA ZA KRIVICU: Viši sud, odnosno sudija Dragutin Čolaković, oslobodio je Piletića u decembru 2000. godine. Kako se obrazlaže u toj presudi, sva vještačenja, uključujući i DNK analizu, pokazala su da „nije bilo dokaza da je Piletić kriv”. U presudi se dalje potanko objašnjava da između ostalog: pištolj koji je pronađen kod Veselina Piletića nije odgovarao pištolju iz kojeg je Paljević ubijen, na odjeći Veselina Piletića nije bilo barutnih čestica, u kolima u kojima je pronađen ubijeni Paljević nije bilo Piletićevih otisaka prstiju, da DNK materijal pronađen na odjeći ubijenog nije pripadao Piletiću…

Ključni dokaz na kom je tužilaštvo temeljilo optužnicu protiv Piletića, kako se navodi i u oslobađajućoj presudi, bio je iskaz svjedoka Slavoljuba Šćepanovića. Šćepanović, koji je sa Piletićem boravio u istražnom zatvoru, tvrdio je da je u zatvoru čuo Piletića, dok su bili sami u sobi, kako govori – „ kuku majko, šta učinjeh”, te kako mu je Piletić dao ceduljicu na kojoj je pisalo da će «biti zaklan» ukoliko to ispriča inspektorima, koji su navodno na zahtjev Šćepanovića dolazili da ga saslušaju u ZIKS.

Sudija Čolaković smatrao je da se Šćepanoviću kao svjedoku ne može vjerovati iz više razloga. Ceduljica za koju je Šćepanović u sudnici tvrdio da je sakrivena u bojleru sobe u istražnom zatvoru – tamo nije pronađena. Dvojica zatvorenika koji su takođe dijelili sobu sa Piletićem i Šćepanovićem tvrdili su da nijesu primijetili da su Šćepanović i Piletić ikada bili sami u sobi, niti da su razgovarali. Konačno, u oslobađajućoj presudi se navodi da je Šćepanović duševni bolesnik, što je utvrđeno i medicinskom dokumentacijom o njegovom liječenju.

IGRE BEZ GRANICA: Po žalbi tužilaštva Vrhovni sud ukinuo je oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Glavni razlog za to bila je sporna ceduljica koju je Piletić navodno dao Šćepanoviću, a koju je tužilaštvo naknadno pribavilo. Otkud tužilaštvu ceduljica koja prethodno nije pronađena, tužilac u sudu nije htio da kaže. Zvanično, njeno porijeklo ne zna se ni danas.

Advokat Piletića, Slavomir Božović, poslao je ovog mjeseca dopis državnoj tužiteljki Ranki Čarapić u kom navodi da tužilaštvo već deset godina odbija da saopšti porijeklo ceduljice, i traži od državne tužiteljke da naloži tužilaštvu da se konačno izjasni o porijeklu tog dokaza.

Iz dopisa koji je 13 dana nakon što je donesena oslobađajuća presuda tadašnji predsjednik Višeg suda Milan Radović uputio sudiji Dragutinu Čolakoviću, a u koji je Monitor imao uvid, jasno je da je fotokopiju sporne ceduljice sudu dostavilo državno tužilaštvo, a tužilaštvu advokat Rajka Božovića, punomoćnik oštećene porodice! Otkud Božoviću, inače bratu sutkinje Svetlane Vujanović, supruge predsjednika države Filipa Vujanovića, listica koju je svjedok Slavoljub Šćepanović navodno sakrio u bojleru, a koju sud tamo nije pronašao, ostala je tajna. Iako postoji dokument koji dokazuje da je Božović dostavio spornu cjeduljicu, crnogorsko tužilaštvo nikada nije zvanično otkrilo njeno porijeklo. Niti u sudu, niti u odgovorima upućenim Piletićevim advokatima koji skoro deceniju traže da se otkrije njeno porijeklo, insistirajući na tome da dokaz ne smije biti tajan.

«Zakon o krivičnom postupku Crne Gore ne poznaje institut tajnih dokaza. To je bilo moguće u vrijeme Golog Otoka. Ako je pribavljanje dokaza obezbijeđeno u okviru neke službene ili druge tajne, zakon nalaže da to ne smije biti tajna za sud», navodi Piletićev advokat.

Suđenje je nastavljeno, ceduljica je uvažena kao validan dokaz. Veselinu Piletiću nije, međutim, pomoglo ni to što su se tri vještaka izjasnila – da rukopis na ceduljici nije njegov. Osim što rukopis nije Piletićev, sadržaj ceduljice ne krasi poznavanje gramatike. Piletić je profesor književnosti.

«Jedanaest godina sjedim u čekaonicama sudova ipak vjerujući u pravosudni sestem Crne Gore. Ćuteći sam pristao i da se vještači sumnjivo pribavljena listica. Sve dok nijesam shvatio da krivična djela nesmetano čine oni koji to ne bi smjeli», kaže Piletić.

Konačno, iako je Crna Gora već platila vještačenje novosadskom Zavodu za sudska vještačenja, tužilaštvo je zatražilo da se cjeduljica opet vještači u Visbademu. Pri tom, Piletićev advokat tražio je izuzeće aktuelnog sudije Ratka Ćupića jer, kako je objasnio, sudija nije čitanjem nalaza novosadskog Zavoda proveo taj dokaz. Taj zahtjev je odbijen.

Konačno, Piletiću se i dalje sudi iako je svjedok Slavoljub Šćepanović, kome je ceduljica navodno bila upućena, na posljednjem svjedočenju, u junu 2009. godine, kada je od njega traženo da ponovi da je čuo Piletićevo priznanje ubistva rekao: „Ja ne znam ništa o tome”.

PRAVDA NIJE AKO JE SPORA: Pravo na suđenje u razumnom roku jedno je od značajnih ljudskih prava. To pravo, pored domaćeg zakonodavstva, štite Povelja o građanskim i političkim pravima i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda. U praksi Evropskog suda za ljudska prava preovladava stav da je to pravo prekršeno ako je postupak trajao preko osam godina, navodi se u jednom od izvještaja crnogorskog ombudsmana.

U izvještaju crnogorskog ombudsmana za 2009. godinu navodi se da se od 525 pritužbi građana koje je primio čak 30 odsto odnosi na rad sudova i tužilaštva, a najviše na kršenje prava na suđenje u razumnom roku. U tom izvještaju detaljno se opisuje i slučaj osobe koja je čak osam godina provela u istražnom zatvoru, da bi konačno, nakon donošenja presude čekalo skoro godinu dana na njenu izradu.

U toku 2008. godine broj pritužbi koji se odnosi na rad sudova, a opet najčešće na kršenje prava na razumno suđenje, iznosio je 40 posto od ukupnih pritužbi. Ista stvar i sa svima prethodnim izvještajima crnogorskog zaštitinika za ljudska prava.

„Pored garancije prava na raspravu u razumnom roku, član 6. Konvencije o ljudskim pravima sadrži i druge bitne garancije koje se odnose na sudski postupak. Naime, da bi bio zakonit i pravičan sud mora prije svega biti nezavisan, ustanovljen zakonom i nepristrasan. Sud mora biti nezavisan od drugih ograna vlasti, prije svega, izvršne, ali i zakonodavne, kao i u odnosu na više sudske instance”, navodi se u jednom od izvještaja ombudsmana u odjeljku o pravu na suđenje u razumnom roku. Crnogorsko pravosuđe nadaleko je čuveno po nepristrasnosti i nezavisnosti. Posljednji izvještaj EK o napretku Crne Gore za 2009. kao poseban problem akcentovalo je uticaj politike na domaće pravosuđe.

U izvještaju Vrhovnog državnog tužilaštva za 2009. godinu, međutim, samo riječi hvale. Uz neriješena optuženja iz ranijih godina tokom 2009. godine kod sudova je 18 odsto manje predmeta u odnosu na godinu ranije, zadovoljno je tužilaštvo. Čak 17.973 neriješenih slučajeva Vrhovni sud smatra podvigom.

Jedanaest izgubljenih godina jednog crnogorskog građanina, zarobljenog sumnjama i optužbama, za Vrhovno tužilaštvo tek je brojka za godišnje hvalospjeve.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo