Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Grčke finansijske akrobacije

Objavljeno prije

na

Umjesto da u beranski Rudnik mrkog uglja, koji su kupili prije tri godine, konačno ulože obećane milione i pokrenu proizvodnju, Grci su napravili neočekivanu i dobro skrivanu finasijsku akrobaciju: sami su od sebe podigli kredit od skoro šesto hiljada eura, a pod hipoteku stavili cjelokupnu imovinu Rudnika uglja. Sada bi mogli rudarima i državi Crnoj Gori mirno da poruče da para nema i da se, ako je potrebno i ako nema druge, ugovor može raskinuti. Rudnik bi u svakom slučaju ostao u njihovim rukama. Zvuči nevjerovatno, ali teoretski nije nemoguće. HIPOTEKA: Zaplet je jednostavan. Grčka firma Balkan Energy, koja je rudnik u Beranama kupila krajem ljeta 2007. godine, registrovana je nešto ranije u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga, a zvanično je saopšteno da je to zapravo samo podružnica poznatog grčkog koncerna Restis Group, čiji je vlasnik Viktor Restis. Grčki milijarder istovremeno je osnivač i, prema posljednjem izvještaju CDA, sa 91 procenat vlasnik First finacial bank AD Podgorica. Drugi po redu, manjinski vlasnik banke Petros Statis jedan je od upisanih osnivača Balkan Energy.

Zanimljivo da je upravo kod ove banke, u neposrednom komšiluku u Podgorici, firma Balkan Energy, po drugi put, nedavno podigla kratkoročni kredit od 573.032 eura, i na osnovu toga zaključila ugovor o kontinuiranoj kreditnoj hipoteci za obezbjeđenje maksimalnog duga nad cjelokupnom imovinom Rudnika uglja, upisanoj u posjedovni list 693 KO Budimlja. Uvidom u posjedovni list na sajtu Uprave za nekretnine može se ustanoviti da je hipoteka u korist First financial bank već upisana.

Sada su na potezu radnici i crnogorska Vlada, odnosno nadležno ministarstvo. Da li će i šta mogu preduzeti da spriječe otuđivanje imovine Rudnika?

Predsjednik sindikata Rudnika uglja inženjer Ljubo Gledović nerado priča. Kaže da je tek preuzeo tu dužnost, ali potvrđuje ono što više nije tajna.

„Tačno je da su Grci podigli kredit i stavili rudnik pod hipoteku. Sindikat je zabrinut. Zna se da je posao Ministarstva ekonomije bio da prati privatizaciju. Oni treba da se bave time da li je to što su učinili partneri zakonito” – kaže kratko Gledović.

Sindikat se ranije obratio pismom ministru ekonomije Branku Vujoviću sa zahtjevom da se preispita zakonitost stavljanja rudnika pod hipoteku, jer je to, kako smatraju, u suprotnosti s privatizacionim ugovorom.

„Ugovorom o prodaji u članu 4.06 navedeno je da se kupac obavezuje da neće otuđivati nijedan vitalni dio imovine rudnika do izvršenog ulaganja i izgradnje termo bloka. Smatramo da su upisivanjem hipoteke stvoreni uslovi za otuđivanje imovine, posebno u slučaju nepoštovanja obaveza prema banci ili raskida ugovora o kupoprodaji”, pišu radnici ministru Vujoviću.

U Ministarstvu ekonomije su, međutim, sigurni da Grke mogu spriječiti da otuđe rudnik, sve i da se raskine kupoprodajni ugovor.

„To bi bilo u suprotnosti s kupoprodajnim ugovorom i oni hipoteku moraju skinuti”, saopšteno nam je iz kabineta ministra ekonomije i potvrđeno da su Grci kredit podigli i rudnik stavili pod hipoteku bez njihovog znanja, kao i da im je upućen zahtjev za hitno skidanja hipoteke.

VESELJE: „To je prvi preduslov za dalje produženje roka za geološka ispitivanja”, kažu.

U Ministarstvu, moglo bi se zaključiti, daleko su od zadovoljstva

privatizacijom, ali situaciju tolerišu u interesu redovnih zarada makar za postojeći broj radnika a do pronalaska nekog drugog rješenja.

„Najmanji problem je raskinuti ugovor, ali treba imati u vidu da raskidom ugovora definitivno prestaje svaka aktivnost u Rudniku i on se potpuno zatvara, prestaju sve mogućnosti da se jama održava kao i šanse da se eventualno ostvaruje neka proizvodna aktivnost”, – dodaje se u odgovoru koji je Monitor dobio iz Ministarstva ekonomije.

Rudnik uglja u Beranama Grcima je prodat, poslije devet neuspjelih tendera, za milion i po eura. Sve je djelovalo previše lijepo da bi bilo istinito. Novac je odmah uplaćen i najavljena velika investiciona ulaganja. Ni manje ni više nego 120 miliona eura. Dvadeset u prvih četiri godine, a preostalih stotinu miliona za izgradnju termoelektrane snage 110 megavat sati.

„Realizacija projekta pomogla bi u rješavanju problema deficita električne energije u Crnoj Gori i smanjila njenu zavisnost od hidroloških uslova. Cilj kompanije je da doprinese ekonomskom razvoju Crne Gore ali i napravi suštinsku korist beranskoj opštini i njenom stanovništvu, otvaranjem novih radnih mjesta i povećanjem ekonomske stabilnosti te oblasti”, – saopšteno je veselo iz Balkan Energy nakon potpisivanja ugovora u avgustu 2007. godine. Uz iće i piće za mnogobrojne zvanice u jednom beranskom restoranu.

Grci su najavili da će odmah krenuti u geološka ispitivanja, a da će proizvodnju pokrenuti u roku od šest mjeseci, kada će zaposliti 50 novih rudara. Nije pisalo na papiru, ali je usmeno saopšteno da će grčka kompanija znatno pomagati i beranski sport. Preuzeće, rečeno je, muški Rukometni klub i već u narednoj takmičarskoj sezoni pomoći mu sa 120 hiljada eura. Bajka je zvučala sve ljepše i ljepše.

Onda je prošlo šest mjeseci a proizvodnja nije pokrenuta, niti je preuzet Rukometni klub. Istina, radnici su redovno primali plate i uredno ćutali.

Zatim je prošlo još šest mjeseci, a od proizvodnje opet ništa. Grci su saopštili da im je potrebno još neko vrijeme za dodatna geološka ispitivanja. Vlada Crne Gore je odobrila i to pomjeranje. Kada je i taj rok istekao premijer Milo Đukanović je u jesen 2008. u Beranama saopštio da treba biti fleksibilan sa stranim partnerima, ali da Grci imaju krajnji rok maj 2009. godine da završe ispitivanja i da se definitivno odluče da li žele taj posao ili ne.

ZAMAJAVANJE: Nakon toga u jesen prošle godine iz Ministarstva ekonomije saopšteno je da je bolje imati bilo kakvog nego nikakvog partnera, da je teško naći drugog i da nije problem sačekati i do januara 2010. godine. I taj rok je istekao prije šest mjeseci, a Grci i ovih dana „rade geološka ispitivanja” a već počinju da kasne i s isplatom zarada.

„Kakva geološka ispitivanja? Jednom je u jamu sišao neki Njemac. Rekli su nam da je stručnjak, a meni se činilo da nema pojma ni o čemu. Nikakvih drugih ispitivanja za ove tri godine nije bilo. U jamu trenutno silazimo i o njoj se staramo samo nas trojica. Dva rudara su u međuvremenu penzionisana”, kaže iskusni rudar Miodrag Mihajlović.

U penziju je otišlo i nekoliko administrativnih radnika, tako da je broj zaposlenih u beranskom rudniku u trećoj godini privatizacije sveden na dvadeset četiri. A već u drugoj trebalo je da ih bude makar stotinu pedeset. Trebalo je i da pored postojeće jame u selu Petnjik, bude otvorena i nova u selu Zagorje. Trebalo je i obećano još mnogo štošta.

 

Grad na uglju

 

Sa 167 miliona tona u čitavom basenu, Berane je grad koji bukvalno leži na uglju. Odavno su domaći stručnjaci izračunali vrlo precizno kolike su dostupne rezerve na svim nalazištima, tako da su Grci, kojima je uostalom po ugovoru bilo dozvoljeno da samo iz jame Petnjik u narednih dvadeset godina izvade tek 3,8 miliona tona uglja, pričom o potrebi novih geoloških ispitivanja samo zamlaćivali i dalje zamlaćuju javnost.

Proizvodnja u beranskom Rudniku stala je 2002. godine kada je propala prva „uspješna privatizacija”. Tada su u jami ostale vrijedne mašine, koje nijesu bile predmet prodaje na posljednjem tenderu, i čije je vađenje neizvodljivo jer su tuneli koji vode do njih uski i skoro urušeni.

Sve je izvjesnije da se urušava i nova privatizacija i da bi sva tri rudara beranskog rudnika i ostalih dvadesetak administrativaca, ili „šetača po kancelarijama”, kako ih prvi zovu, nakon grčkih finansijskih akrobacija mogli ostati bez posla i poći na biro rada. Tu bi bio kraj bajke i još jedne „uspješne privatizacije”.

 

Tufik SOFTIĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo