Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR NOVAKOVIĆ, GLUMAC: Težak i izazovan period

Objavljeno prije

na

Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat

 

Petar Novaković diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi Branislava Mićunovića. Prvi nastup je imao u predstavi Njegoš. Vatre koju su osmislili i režirali Paolo Mađeli i Radmila Vojvodić. Glumio je u mnogim predstavama među kojima se izdvajaju – Vjera, ljubav, nada i Hamlet u režiji Ane Vukotić, Everyman Đilas Radmile Vojvodić, Tri Sestre Ane Vukotić i Slobodana Milatovića, Nobelovci i Crveni petao leti prema nebu Gorana Bulajića, Povratak u režiji Mirka Radonjića… Glumio je u filmu Intro u režiji Ivana Salatića, i za tu rolu dobio prvu nagradu za glavnu mušku ulogu na Festivalu kratkog metra u Maroku.

Tumači lik Igora Varagića u kriminalističkoj seriji 12 reči u režiji Jelene Stolice, u produkciji Telekoma Srbija i Public filma.

MONITOR: Novu seriju o advokaturi u mreži organizovanog kriminala i sudstva možemo da gledamo i u Crnoj Gori.  Kakvi su vam utisci sa snimanja serije, koliko je bilo zahtjevno?

NOVAKOVIĆ: Snimanje je bilo prilično zahtjevno i veoma zanimljivo budući da nikad do sad nisam bio dio tako ozbiljne i velike produkcije. Uprkos tome što smo pred kraj snimanja zbog mjera zaštite od zaraze virusom KOVID-19 morali da ,,desetkujemo” ekipu ljudi koji se nalaze na setu, za razliku od prvih par mjeseci kada je iza kamere bilo i po četrdeset ljudi, i dalje se osjećala sva snaga i posvećenost svakog prisutnog čovjeka kao i prvog dana. Bio sam u šoku dok se nisam privikao i uhvatio tempo. Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat. To je ostavilo ogroman utisak na mene, a najveći je ostavila rediteljka serije Jelena Stolica, koja je harizmom i neobičnom snagom neprikosnoveno vladala svim što se dešavalo na snimanju. Nijedan kadar nije kupljen olako, sve je moralo da bude snimljeno onako kako je zamišljeno, i snimalo se dok nije bilo tako. Makar radili prekovremeno, makar se vraćali istoj sceni sjutradan, nije ostavljala prostor za kompromis. Tražila je da posvećeno i punim kapacitetom radimo na seriji, motivisala nas, pružala nam prostor da se pokažemo i dokažemo i to je bio jako osvježavajuć i inspirativan proces. Usadila je u nas takav pristup radu, i vrlo brzo nije bilo potrebe da ikome dva puta govori bilo šta, predano i iskreno se radilo dok se ne postigne ciljani rezultat. Rad sa njom me je glumački otvorio, unaprijedio i očvrsnuo, uz njenu pomoć sam mnogo napredovao. Prilikom izgradnje lika pružila mi je slobodu da predlažem i probam neke stvari za koje nisam bio siguran da će uspjeti, ohrabrila me je da grizem i više nego što sam mislio da mogu da sažvaćem. Nikad do sad nisam imao takvu priliku. Jelena mi je ukazala ogromno povjerenje time što mi je otvorila prostor da do detalja stvaram lik koji tumačim, uvijek bi me saslušala, razumjela, usmjeravala ka najboljim rješenjima i strpljivo tražila ono što nam je bilo potrebno. Iskreno, smatram da je lik Igora Varagića moj najbolji rad do sad, i ona je najzaslužnija što je to tako. Zaista sam ponosan na saradnju sa njom. Nadam se da će još dugo režirati, fali nam takvih ljudi u poslu.

MONITOR:  ,,12 reči” je neobičan krimi triler. U seriji je sve prikazano realistično – sudski procesi, ljudske sudbine i odnosi u svijetu advokature i kriminala… Sad kad je gledate na televiziji, da li ste zadovoljni serijom?

NOVAKOVIĆ: Veoma sam zadovoljan. Reakcije publike su pozitivne, ljudima se dopada serija, zaintrigirani su, traže još, i to mi mnogo znači. Dobar je osjećaj kada trud urodi plodom, kada dobijete potvrdu da ste uradili dobar posao.  Svaka scena je duboko promišljana, ništa nije pisano na prvu loptu. Likovi su izuzetno slojeviti, slijed događaja je logičan, i radnja se lako prati. Izuzetno me raduje činjenica da priča nije ,,našminkana”, posebno strana sa koje je moj lik dio, strana kriminala. Ne služi da bi podstrekivala bilo koga da bude dio takvog okruženja, naprotiv. Kaljuga života van zakona, svirepost i bezumlje tih ljudi prikazani su vjerodostojno, i iskreno se nadam da odvraća mlade ljude od takvog života.

MONITOR: Da li je veći izazov igrati nekog s druge strane zakona? Kako ste gradili lik koji vam je toliko suprotan?

NOVAKOVIĆ: Najveća razlika između čovjeka ogrezlog u kriminalu i čovjeka koji sa kriminalom nema dodirnih tačaka je u duši tog čovjeka, odnosno u njenom nedostatku. Neko ko je prebijao, ubijao, zastrašivao, neko ko svakodnevno koristi vatreno oružje, uništava porodice, snove i živote, ima drugačiji sjaj u oku od čovjeka koji to sebi nikad ne bi dozvolio. U početku sam tražio odgovore tako što sam pokušao da se stavim u kožu osobe koju sam tumačio, da na svojoj koži osjetim kako je biti u tim okolnostima, a kasnije, kada sam našao par centralnih odrednica za karakter, puštao sam zlo i užase koje sam pronalazio oko njih da se rasplamsaju i oblikuju me. To je izuzetno mračan put, i iz tog mraka crpio sam motive i rješenja i tako izgradio lik.

MONITOR: Za glumce je ovo bio veoma težak period  jer pozorišta tek sad kreću da igraju predstave pred publikom. Kao umjetnik kako Vi gleda na ovaj period?

NOVAKOVIĆ: Veoma težak i izazovan period je iza nas. Morali smo da se adaptiramo na nove okolnosti diktirane pandemijom, a budući da je pozorište jedna prvenstveno interaktivna pojava, imali smo i imamo mnogo prepreka. No, izgleda da smo se kolektivno uspješno prilagodili i polako nastavljamo gdje smo stali.

MONITOR: Vaše kolege i vi ste ljetos u Bijelom Polju napravili predstavu ,,Medvjed i prosidbaˮ, dvije Čehovljeve jednočinke. Kako je nastala ideja da radite ovu predstavu i kakav je bio proces rada na predstavi tokom pandemije?

NOVAKOVIĆ: Pored privatne potrebe da stvaramo, da ne dangubimo i da zaradimo platu koju primamo, ideju smo dobili isprovocirani saznanjem da naše nezaposlene kolege četiri mjeseca nisu imale angažman, a samim tim ni primanja. Direktor Centra za Kulturu Milko Kovačević dao nam je punu podršku da pokušamo da napravimo predstavu, i mi smo se bacilli na posao. Radili smo takoreći sami nas četvoro, izolovani od društva, sa ciljem da se ne zarazimo i zakomplikujemo već dovoljno komplikovanu situaciju. Proces je bio jako zabavan i inspirativan, lijepo smo radili, i na kraju smo ponosni igrali ,,za svoju dušu”.

MONITOR: Koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama?

NOVAKOVIĆ: Rad nezavisnih produkcija vrlo je važan za opštu dobrobit kulture Crne Gore. Institucije kulture treba uvijek da imaju razumijevanje i pružaju podršku nezavisnim produkcijama, upravo zbog entuzijazma koji ih pokreće, koji je od vitalnog značaja za opstanak i napredak našeg posla.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo