Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR NOVAKOVIĆ, GLUMAC: Težak i izazovan period

Objavljeno prije

na

Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat

 

Petar Novaković diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi Branislava Mićunovića. Prvi nastup je imao u predstavi Njegoš. Vatre koju su osmislili i režirali Paolo Mađeli i Radmila Vojvodić. Glumio je u mnogim predstavama među kojima se izdvajaju – Vjera, ljubav, nada i Hamlet u režiji Ane Vukotić, Everyman Đilas Radmile Vojvodić, Tri Sestre Ane Vukotić i Slobodana Milatovića, Nobelovci i Crveni petao leti prema nebu Gorana Bulajića, Povratak u režiji Mirka Radonjića… Glumio je u filmu Intro u režiji Ivana Salatića, i za tu rolu dobio prvu nagradu za glavnu mušku ulogu na Festivalu kratkog metra u Maroku.

Tumači lik Igora Varagića u kriminalističkoj seriji 12 reči u režiji Jelene Stolice, u produkciji Telekoma Srbija i Public filma.

MONITOR: Novu seriju o advokaturi u mreži organizovanog kriminala i sudstva možemo da gledamo i u Crnoj Gori.  Kakvi su vam utisci sa snimanja serije, koliko je bilo zahtjevno?

NOVAKOVIĆ: Snimanje je bilo prilično zahtjevno i veoma zanimljivo budući da nikad do sad nisam bio dio tako ozbiljne i velike produkcije. Uprkos tome što smo pred kraj snimanja zbog mjera zaštite od zaraze virusom KOVID-19 morali da ,,desetkujemo” ekipu ljudi koji se nalaze na setu, za razliku od prvih par mjeseci kada je iza kamere bilo i po četrdeset ljudi, i dalje se osjećala sva snaga i posvećenost svakog prisutnog čovjeka kao i prvog dana. Bio sam u šoku dok se nisam privikao i uhvatio tempo. Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat. To je ostavilo ogroman utisak na mene, a najveći je ostavila rediteljka serije Jelena Stolica, koja je harizmom i neobičnom snagom neprikosnoveno vladala svim što se dešavalo na snimanju. Nijedan kadar nije kupljen olako, sve je moralo da bude snimljeno onako kako je zamišljeno, i snimalo se dok nije bilo tako. Makar radili prekovremeno, makar se vraćali istoj sceni sjutradan, nije ostavljala prostor za kompromis. Tražila je da posvećeno i punim kapacitetom radimo na seriji, motivisala nas, pružala nam prostor da se pokažemo i dokažemo i to je bio jako osvježavajuć i inspirativan proces. Usadila je u nas takav pristup radu, i vrlo brzo nije bilo potrebe da ikome dva puta govori bilo šta, predano i iskreno se radilo dok se ne postigne ciljani rezultat. Rad sa njom me je glumački otvorio, unaprijedio i očvrsnuo, uz njenu pomoć sam mnogo napredovao. Prilikom izgradnje lika pružila mi je slobodu da predlažem i probam neke stvari za koje nisam bio siguran da će uspjeti, ohrabrila me je da grizem i više nego što sam mislio da mogu da sažvaćem. Nikad do sad nisam imao takvu priliku. Jelena mi je ukazala ogromno povjerenje time što mi je otvorila prostor da do detalja stvaram lik koji tumačim, uvijek bi me saslušala, razumjela, usmjeravala ka najboljim rješenjima i strpljivo tražila ono što nam je bilo potrebno. Iskreno, smatram da je lik Igora Varagića moj najbolji rad do sad, i ona je najzaslužnija što je to tako. Zaista sam ponosan na saradnju sa njom. Nadam se da će još dugo režirati, fali nam takvih ljudi u poslu.

MONITOR:  ,,12 reči” je neobičan krimi triler. U seriji je sve prikazano realistično – sudski procesi, ljudske sudbine i odnosi u svijetu advokature i kriminala… Sad kad je gledate na televiziji, da li ste zadovoljni serijom?

NOVAKOVIĆ: Veoma sam zadovoljan. Reakcije publike su pozitivne, ljudima se dopada serija, zaintrigirani su, traže još, i to mi mnogo znači. Dobar je osjećaj kada trud urodi plodom, kada dobijete potvrdu da ste uradili dobar posao.  Svaka scena je duboko promišljana, ništa nije pisano na prvu loptu. Likovi su izuzetno slojeviti, slijed događaja je logičan, i radnja se lako prati. Izuzetno me raduje činjenica da priča nije ,,našminkana”, posebno strana sa koje je moj lik dio, strana kriminala. Ne služi da bi podstrekivala bilo koga da bude dio takvog okruženja, naprotiv. Kaljuga života van zakona, svirepost i bezumlje tih ljudi prikazani su vjerodostojno, i iskreno se nadam da odvraća mlade ljude od takvog života.

MONITOR: Da li je veći izazov igrati nekog s druge strane zakona? Kako ste gradili lik koji vam je toliko suprotan?

NOVAKOVIĆ: Najveća razlika između čovjeka ogrezlog u kriminalu i čovjeka koji sa kriminalom nema dodirnih tačaka je u duši tog čovjeka, odnosno u njenom nedostatku. Neko ko je prebijao, ubijao, zastrašivao, neko ko svakodnevno koristi vatreno oružje, uništava porodice, snove i živote, ima drugačiji sjaj u oku od čovjeka koji to sebi nikad ne bi dozvolio. U početku sam tražio odgovore tako što sam pokušao da se stavim u kožu osobe koju sam tumačio, da na svojoj koži osjetim kako je biti u tim okolnostima, a kasnije, kada sam našao par centralnih odrednica za karakter, puštao sam zlo i užase koje sam pronalazio oko njih da se rasplamsaju i oblikuju me. To je izuzetno mračan put, i iz tog mraka crpio sam motive i rješenja i tako izgradio lik.

MONITOR: Za glumce je ovo bio veoma težak period  jer pozorišta tek sad kreću da igraju predstave pred publikom. Kao umjetnik kako Vi gleda na ovaj period?

NOVAKOVIĆ: Veoma težak i izazovan period je iza nas. Morali smo da se adaptiramo na nove okolnosti diktirane pandemijom, a budući da je pozorište jedna prvenstveno interaktivna pojava, imali smo i imamo mnogo prepreka. No, izgleda da smo se kolektivno uspješno prilagodili i polako nastavljamo gdje smo stali.

MONITOR: Vaše kolege i vi ste ljetos u Bijelom Polju napravili predstavu ,,Medvjed i prosidbaˮ, dvije Čehovljeve jednočinke. Kako je nastala ideja da radite ovu predstavu i kakav je bio proces rada na predstavi tokom pandemije?

NOVAKOVIĆ: Pored privatne potrebe da stvaramo, da ne dangubimo i da zaradimo platu koju primamo, ideju smo dobili isprovocirani saznanjem da naše nezaposlene kolege četiri mjeseca nisu imale angažman, a samim tim ni primanja. Direktor Centra za Kulturu Milko Kovačević dao nam je punu podršku da pokušamo da napravimo predstavu, i mi smo se bacilli na posao. Radili smo takoreći sami nas četvoro, izolovani od društva, sa ciljem da se ne zarazimo i zakomplikujemo već dovoljno komplikovanu situaciju. Proces je bio jako zabavan i inspirativan, lijepo smo radili, i na kraju smo ponosni igrali ,,za svoju dušu”.

MONITOR: Koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama?

NOVAKOVIĆ: Rad nezavisnih produkcija vrlo je važan za opštu dobrobit kulture Crne Gore. Institucije kulture treba uvijek da imaju razumijevanje i pružaju podršku nezavisnim produkcijama, upravo zbog entuzijazma koji ih pokreće, koji je od vitalnog značaja za opstanak i napredak našeg posla.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo