Partijski apetiti razlog su oslabljene administracije koja nije sposobna da povuče dovoljno sredstava iz evropskih fondova, ali i vlasti koja po istom tom ključu planira infrastrukturne projekte i koči reforme. Kako prije avgusta 2020, tako i danas

Prošlo je gotovo neprimjetno. U ovogodišnjem Izvještaju Evropske komisije (EK)  navodi se da je Crna Gora izgubila grant od skoro pola miliona eura (400.000),  za izgradnju migrantskog centra u Božaju. Iako su iz Brisela i u prošlogodišnjem izvještaju podsjetili da se sa tim poslom kasni.  Očito, nije pomoglo.

“Crna Gora nije na vrijeme pripremila tendersku dokumentaciju, zbog čega nije došlo do realizacije tog projekta“, navodi se u Izvještaju.  U međuvremenu, konstatuje EK, iz državnog budžeta izdvojeno je 640.000 eura za povećanje i renoviranje postojećih kapaciteta centara za migrante. U prevodu, crnogorski građani platili su  nesposobnost vlasti i administracije.  Koja se tim povodom nije ni oglasila.  Za izgubljeni grant ne bi ni saznali da nije bilo izvještaja Evropske komisije.

Uobičajeno, Brisel i ove godine konstatuje brojna kašnjenja u razvoju saobraćajne i energetske infrasktrukture.To, upozoravaju, ukazuje na „slabost u izradi projekata, donošenju odluka i sposobnosti upravljanja“. EK konstatuje da se moraju razviti „institucionalne politike za zadržavanje i zapošljavanje kvalifikovanog kadra za upravljanje infrastrukturnim projektima“.

Nijesu to jedina upozorenja. U Izvještaju za 2023. godine, konstatuje se u okviru poglavlja koje se tiče poljoprivrede, a koje posebno zavisi o evropskih fondova i sledeće: “U narednom periodu Crna Gora treba da ubrza trošenje fondova EU u okviru IPARD II kako bi se izbeglo poništavanje obaveza i započela implementaciju IPARD III programa”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka

U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova.  Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.

U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.

Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je  vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.

Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a   su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.

Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži  “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući  se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.

Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.

U srijedu veče dobili smo, za sada, konačne rezultate jednomjesečnih pregovora o normalizaciji popisa. Umjesto 30. novembra popis stanovnika, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori počeće 3. decembra. Vlada je tu odluku, saopštio je premijer Spajić, usvojila na elektronskoj sjednici a ona je iste večeri objavljena i u Službenom listu. “Na sve izazove odgovorili smo u rekordnom roku i poslali jasnu poruku da su nam prioriteti društveni konsenzus i interes građana. Imamo kontrolu procesa koja nije postojala ni 2011, ni 2003. godine”, saopštio je Spajić. Očito ohrabren uvjerenjem da će nemali napor njegovog kabineta u minulih 30-tak dana konačno uroditi plodom: obavljanjem popisa bez bojkota i pratećih tenzija koje je obećavala atmosfera s kraja oktobra.

Samo par dana pred početak prvo novembarskog popisa na kome je uporno insistirala prethodna vlada Dritana Abaozovića –  ostajući gluva na primjedbe opozicionih i nacionalnih partija manje brojnih naroda, nacionalnih vijeća i nevladinog sektora – Monstat je saopštio da mu za planirani posao nedostaje dio popisnih instruktora, 1.700 popisivača (tri puta više nego sada) i od nadležnih zatražio da izvrši procjenu bezbjednosti onih koji će u tom poslu učestvovati, i pored najavljenog bojkota. Jedva tridesetak dana kasnije izgleda kao da smo godinama udaljeni od tako toksične atmosfere u društvu, barem kada je o popisu riječ. Jasno je:  u cijeloj  priči o popisu Crna Gora će biti pobjednik  ako niko ne bude poražen.

Nakon Spajića, i DPS je potvrdio da bi popis mogao da počne u nedjelju. A oni su spremni, poručeno je nakon sjednice Glavnog odobora partije, da u novom roku daju “puni doprinos” kako bi se “u potpunosti ispunili svi uslovi za održavanje popisa koji će početi 3. decembra”.  Registrovano je, da je to prvi put da se DPS, tokom višemjesečne popisne sage,  javno saglasio sa datumom početka njegovog održavanja. Ne propuštajući, doduše, priliku da naglasi kako je  trodnevno odlaganje  “najbolja potvrda ispravnosti njihovih stavova”.

Oprezniji su sa pažnjom iščitali zajedničko saopštenje Vijeća i Savjeta manje brojnih naroda koji su bili glavni inicijatori zajedničkog rada na podizanju povjerenja u predstojeći popis .

“Apelujemo na Vladu, Monstat i sve aktere da u narednih nekoliko dana strpljivo doprinesu da se ispune svi uslovi predviđeni Zakonom i Sporazumom, pa da svi zajedno pozovemo građane da se izjasne i daju podatke za opšteprihvaćen popis”, stoji u saopštenju koje su potpisali Momčilo Vuksanović, predsjednik Srpskog savjeta, Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća, Faik Nika, predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca, Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, Sabrija Vulić, predsjednik Savjet Muslimana i Mensur Šaljaj, predsjednik Romskog savjeta.

Može biti da će  svi ključni akteri ovdašnje političke scene, zaista  pozvati građane da učestvuju u predstojećem popisu, ali to ne znači kako su svi bili saglasni sa novim odlaganjem njegovog početka.

Prvi je protivljenje toj odluci iskazao Milan Kneževć, predsjednik DNP. On je u srijedu, nakon sastanka predstavnika partija parlamentarne većine u Vladi CG, rekao da su svi zahtjevi opozicije ispunjeni i da DPS opstruira dogovoreno. “Sad traže nova odgađanja i ovaj proces odvlače unedogled, kako bi popis prebacili u novu godinu”.

Još glasniji i u optužbama konkretniji bio je doskorašnji premijer.

“Građani moraju znati da Spajića u svemu ovome ne zanima ni država ni popis. Njega zanima novac. I ovo je dio dogovora oko enormnog zaduženja države od kojeg će uzeti procenat za sebe, kao i par projekata koji bi trebalo da se razviju u narednom periodu, čije će benefite dijeliti aktuelni premijer sa nekoliko spoljnih savjetnika i par zvjezdi sa Skaja”, naveo je Abazović na društvenim mrežama, dan nakon novog dogovora o odlaganju popisa. “Iznenađenje je samo činjenica da je Spajić za manje od mjesec dana dokazao da on nije suštinski premijer ove države i da se konci vuku daleko od zgrade Vlade”.

Abazović je optužio “Spajićeve sponzore” koji su mu, kaže, pomogli pri formiranju vlade ali i od skorašnjeg predsjednika parlamenta Andriju Mandića, spočitavajući mu da više ne insistira da popis mora početi 30. novembra. Ipak, bivši premijer se u kritikama prvenstveno fokusirao na svog nasljednika: “ Spajiću je važnije što misli DPS nego li njegovi partneri u Vladi. Nije nemoguće da mu u subotu 2. decembra isti ovaj DPS ne zatraži ponovno odlaganje. A i ukoliko prihvati popis, prihvatiće ga sa namjerom da njegovi rezultati nikada ne ugledaju svjetlost dana. Već da se u dogovorenoj igri za par mjeseci zamijene uloge”, konstatuje Abazović ostajući pri tvrdnji da će DPS zamijeniti koaliciju ZBCG u vladi prije njene dogovorene rekonstrukcije i imenovanja četvoro ministara iz partija koje predvode Mandić i Knežević.

Nije jasno da li bi i kako  posao oko izrade, bezbjednosne provjere i primjene najavljenog programa za provjeru prikupljenih popisnih podataka mogao uticati na njihovo objavljivanje i interpretaciju. Ideja je da svaki popisani stanovnik CG dobije priliku da elektronskim putem provjeri da li su podaci koje je dao popisivaču tačno preneseni u popisnu bazu podataka. Ako se ona do kraja realizuje, dobićemo popisne rezultate na koje se neće moći staviti krupnija zamjerka.

Šta, međutim, ako taj program ne bude pripremljen u svima prihvatljivom roku? Da li će Monstat i pored toga izaći sa neprovjerenim podacima i o ona tri pitanja koja  su uzrokovala cijelu predpopisnu peripetiju  (jezik, vjera, nacija). Ili će ti odgovori ostati, do daljnjeg, pohranjeni u bazama podataka Uprave za statistiku, bez prava da ugledaju svjetlost dana. Šta ako neko, naknadno, ospori podatke koji nijesu prošli provjeru novog softvera. Ili insistira da se rok za njihovo objavljivanje produžava dok određeni (veliki) broj popisanih ne izvrši najavljenu provjeru, iako je to nešto što ćemo, prema sadašnjem dogovoru, moći ali ne i morati da uradimo…

Zakon o popisu, nanovo mijenjan početkom nedjelje, ne sadrži precizne odgovore na eventualno sporne situacije vezane za objavu dobijenih podataka. A njih može biti raznih. Šta, recimo, ako neki od glasnogovornika srpskog sveta iz Beograda, koji ne kriju da je srpska Crna Gora sastavni dio njihovih velikodržavnih projekata, objavi popisnu pobjedu prije nego Monstat saopšti zvanične rezultate predstojećeg prebrojavanja. Pa onda, preko saradničke mreže u Crnoj Gori, zatraži da se na osnovu tih rezultata krene u izmjene Ustava. O  tome je, neki dan, govorio i predsjednik parlamenta Andrija Mandić nadajući se da će popisni rezultati omogućiti početak rasprave o izmjenama Ustava, kako bi srpski postao službeni jezik u Crnoj Gori.

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikupljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

“Najpoznatiji je po ilegalnom švercu cigareta” preko kojeg je korumpirao i podrivao nezavisnost crnogorskih institucija ali i šire po Zapadnom Balkanu.  Dovodi se u vezu sa “zloupotrebom javne imovine, eksproprijacijom privatne imovine”, sve  “radi lične dobiti ili političkih ciljeva, ili mita”.

Ovi  navodi nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost, Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima Mićunovića i Davidovića,  koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića. Oni su i lični prijatelji sa doskorašnjim vladarom zemlje uprkos Davidovićevom formalno opozicionom angažmanu nakon raskola u DPS-u. Mićunovića veže sa Đukanovićem i zajednička optužnica talijanskog tužilaštva za šverc cigareta sa mafijom na drugoj strani Jadrana koja nije dokazana na sudu. Davidović je i kum bivšeg predsjednika Crne Gore  pokojnog Momira Bulatovića koji ga je pred kraj svog mandata abolirao od optužbi za manipulacije u trgovini cigaretama kojima je navodno oštetio tadašnju republičku kasu za više od deset miliona njemačkih maraka i zbog čega je na kratko uhapšen.

Za razliku od Mićunovića koji je uvijek slovio za žestokog momka i stajao sa one strane zakona (iako to sudski nikada nije dokazano) Davidović je bio načelnik nikšićke policije,  ministar trgovine u tzv. Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Hercegovina koju je osnovala Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića pred početak sukoba 1991. godine. Vlasnik je i firme Neksan koja se bavi proizvodnjom alkoholnih i bezalkoholnih pića, trgovinom gorivom i građevinskim poslovima. Davidović  je nekoliko puta  uskakao sa svojim resursima da spasi Željezaru Nikšić, u kojoj je nekada radio kao ekonomista, od stečaja i bankrotstva što mu je kod običnog stanovništva donijelo određene simpatije. Mediji su izvještavali da se Neksan, zajedno sa još nekim državnim i privatnim firmama bliskim vrhu režima, bavio fiktivnim izvozom goriva na Kosovo 2009. godine  dok je gorivo istakano i prodavano u zemlji bez plaćenih aksciza državi. Nije bilo demantija ali ni provjera pravosudnih organa, a kamoli optužnice.

Dakin pokušaj samostalnog političkog organizovanja kroz Narodni pokret je neslavno prošao. Poznat je i kao veliki ktitor Srpske crkve (SPC) i često viđan u društvu episkopa i drugih poglavara. Preživio je i atentat u Beogradu 2019. godine upravo kada je bio u društvu tadašnjeg episkopa nikšićko-budimljankog i sadašnjeg crnogorsko – primorskog mitropolita Joanikija Mićovića.

Mićunović se uvijek držao podalje od istupa u javnosti i nikada nije odgovarao direktno na optužbe protiv njega. To je po pravilu prepuštao ljudima iz bezbjednosnog sektora, kao što su bivši direktor policije Veselin Veljović ili medijima pod kontrolom DPS-a. Osnovana je i Facebook grupa Brano Micunović – Ponos Crne Gore gdje su svi kritičari dotičnog označavani “saradnicima stranih službi i neprijateljima Crne Gore”, prije svega tadašnji poslanik Nebojša Medojević. Veljović je na prozivke u Skupštini javno rekao da “Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom operacijom Balkanski ratnik” u kojoj je zaplijenjeno 5.7 tona kokaina u Južnoj Americi. Odmah nakon toga, da li slučajno, otpao je i projekat izgradnje prioritetne dionice auto puta Bar – Boljare koju je trebao graditi odavno bankrotirani splitski Konstruktor.

Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal  je u slučaju Darka Šarića pominjalo Mićunovića kao osobu sa kojom je Šarić u bliskim odnosima. Srbijanski tužiltelji su u zahtjevu za prisluškivanje Šarića naveli Mićunovića kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama ali optužnica nikada nije dizana protiv njega. Štaviše, na suđenju Šariću i njegovoj grupi, na zahtjev advokata odbrane Borivoja Borovića, Mićunovićevo ime je zatamnjeno, jer on “nije bio predmet ni optužnice ni istrage”.

Mićunović je, kada se radi o crnogorskom pravosuđu, takođe rođen pod sretnom zvijezdom. Maratonsko suđenje za ubistvo iz bezobzirne osvete na nosilima voženog i već ranjenog Radovana Raca Kovačevića ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra CG, završeno  je oslobađajućom presudom i to dva puta. Vrhovni sud je tada kao drugostepena instanca ukinula prvu presudu i vratila je sudiji Radomanu Mandiću na ponovno odlučivanje usljed brojnih propusta i mijenjanja izjava svjedoka koji su simultano oboljeli od amnezije i samo mogli primijetiti “dlakavu ruku” koja puca ali ne i osobu. Kada je Mandić po drugi put oslobodio Mićunovića, nevoljno tužilaštvo predvođeno Vesnom Medenicom (takođe bliskom prijateljicom vladarske porodice Đukanović) se opet formalno žalilo. Umjesto tada “nekooperativnog” Vrhovnog suda, žalbu je dočekalo vijeće novoosnovanog Apelacionog suda čiji izvjestilac Milivoje Katnić je pripremio opravosnaženje oslobađajuće presude Mićunoviću nakon što je “vještačenjem utvrđeno da je oštećeni Kovačević već bio mrtav na nosilima”. Prema tome nije ni moglo biti ubistva.

Mjesec dana po finalno oslobađajućoj presudi Medenica se preselila na čelo Vrhovnog suda i riješila svaki budući nedostatak kooperativnosti tamošnjih sudija sa vladajućom partijom. Istražni sudija u slučaju ubistva Kovačevića, Mušika Dujović je postao predsjednik Apelacionog suda dok će Milivoje Katnić postati šef novoosnovanog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje je formirano tobože radi borbe protiv kriminala i korupcije, i na zahtjev EU. Katnić će kasnije nemilosrdno progoniti sve neprijatelje vlasti i zaobići one koje treba zaobići, između ostalog i Daku Davidovića, bilo da se radi o tzv. Državnom udaru ili nečemu drugom.

Nakon američke objave sankcija reakcije crnogorske javnosti su veoma uzdržane. Osim ministra pravde Andreja Milovića koji je rekao da nadležni trebaju ispitati američke navode (uz isticanje da njegovo ministarstvo nije nadležno) maltene da nije bilo  reakcije ni političkih partija ni pojedinaca iz bilo kog tabora. Iz vana se samo glasnuo bivši crnogorski diplomata i sada univerzitetski profesor Vesko Garčević koji je rekao da su Amerikanci “poslali jasne poruke sadašnjim i bivšim vlastima” te da je ovo prilika “za dalje jačanje saradnje sa SAD u pravosudnoj oblasti” jer je to u saglasju “sa našom ambicijom da budemo članica EU u bliskoj budućnosti”.

Ako saradnja bude ista kao između Katnića i  američkih vlasti dok je “istraživao” Aferu Telekom u kojoj se indirektno pominje Đukanović,  sve će se  završiti na ćutanju. Na to  je crnogorska javnost odavno navikla.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari