Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČARI I PLANERI  NA DJELU: Budva izgrađena na korupciji

Objavljeno prije

na

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere

 

Snimak na kome dvojica inspektora Ministarstva održivog razvoja i turizma uzimaju novac od jednog investitora iz Budve imao je kao posljedicu ostavku ministra Pavla Radulovića i razrješenje Rine Ivančević, v.d. direktorice Direktorata za inspekcijske poslove. On je istovremeno pokazao kako je korupcija na svim nivoima urbanizacije crnogorskog turističkog centra bila njen sastavni dio. Podmićivanje inspektora, državnih službenika zaduženih za sprečavanje nelegalne gradnje i nepoštovanja zakona i propisa u ovoj oblasti, samo su mali dio onoga što se u periodu nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore dešavalo na primorju, posebno u Budvi.

Ekspanzija gradnje objekata svih vrsta koja je zahvatila ekskluzivni prostor budvanske opštine početkom 2007. godine, izrodila je mnoge korupcionaške afere u kojima su brojni istaknuti funkcioneri vladajuće Demokratske partije socijalista osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. U osnovi svih afera koje je istraživalo Specijalno državno tužilaštvo i koje su okončane osuđujućim presudama članovima budvanske organizovane kriminalne grupe, leži korupcija u urbanizmu, građevinarstvu i gazdovanju zemljištem u državnoj svojini. Korupcija ove vrste koštala je karijere dva predsjednika opštine Budva, Rajka Kuljaču i Lazara Rađenovića, kojima je dosuđena odgovarajuća kazna. Međutim, „najveća riba“ koja je u Crnoj Gori osuđena za korupciju, između ostalog i  zbog uticaja na gradske i partijske funkcionere u trgovini zemljištem i povezanosti sa investitorima, bio je Svetozar Marović, bivši potpredsjednik vladajuće partije i bivši predsjednik zajedničke države Srbija i Crna Gora.

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije i odlučujućeg učešća drugih državnih funkcionera, predstavnika lokalne uprave i planera u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere.

U proces izrade planske dokumentacije aktivno i odlučujuće bilo je učešće Ministarstva održivog razvoja u mandatu Branimira Gvozdenovića. Predstavnici MORT-a u obraćanju javnosti najčešće umanjuju doprinos ove institucije u donošenju devastirajućih planskih dokumentata, pravdajući se kako se saglasnost Ministarstva odnosi samo na kontrolu zakonom propisane procedure izrade plana, delegirajući krivicu ka odbornicima lokalne skupštine, koji ih na koncu, usvajaju. Učinak MORTA-a za današnji izgled Budve, bio je daleko pogubniji. Neće biti da je organizovana interesna grupa uticajnih Budvana, sama i na svoju ruku, sledeći sopstvene interese, donijela i sprovela u djelo urbanističke planove po kojima je drastično urbanizovan svaki pedalj izgrađenog i neizgrađenog atraktivnog prostora. Nad Budvom je u XXI vijeku izvršen urbicid, u kome su učestvovali mnogi. Ogroman kapital, korupcija i kriminal, pratili su proces planiranja prostora i izgradnje Budve, a da niko za to odgovarao nije.

Tadašnji ministar Gvozdenović davao je saglasnosti na najvažnije planove, kojima je članovima njegove uže i šire familije omogućena izgradnja stambenih naselja i višespratnica u Pržnu i centru Budve. Mnogi „strateški“ investitori završavali su svoje potrebe preko Vlade i ministarstava, nije bilo političke volje da se zaštiti vrijedni prostor budvanske rivijere. Sjetimo se samo izjave ministra Predraga Sekulića koji je studentima Arhitektonskog fakulteta objašnjavao kako je uništenu Budvu  treba prepustiti da propadne do kraja. Njegov mandat u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, ostaće upamćen samo  po ovoj skandaloznoj izjavi.

Proces donošenja urbanističkih planova za područje centra Budve i Petrovca, te za Bečiće, Pržno i atraktivna paštrovska sela, obilježen je korupcijom u svim fazama planiranja. Od opštinske odluke da se neki prostor urbanizira pa sve do izrade plana i na kraju do njegove primjene za svaki objekat ponaosob. Najveću krivicu u procesu urbanizacije budvanske opštine snosi Arhitektonski fakultet u Beogradu čiji pečat nose planovi kojima se na prostoru malih turističkih mjesta predviđa izgradnja nekoliko miliona kvadrata stanova i apartmana. Arhitektonski fakultet beogradskog Univerziteta prodao je Budvi i Crnoj Gori ideje i rješenja po kojima uz morsku obalu Budve, Bečića i Petrovca treba zidati kule i nebodere, bez ulica, trotoara, bez zelenila i parkova. Javno je pogažena struka zbog ogromnog interesa. Fakultet nije posao dobio na tenderu, nego je angažovan kao podizvođač od strane biroa AG Infoplan iz Nikšića, privilegovane firme koja je po pravilu dobijala poslove izrade najvažnijih planova, a onda ih, uz naknadu ustupala drugima.

Šef planerskog tima beogradskog fakulteta, kontroverzni profesor Miodrag Ralević, optuživan je za korupciju. Navodno je za ucrtavanje traženih kvadrata i spratova postojala utvrđena tarifa. O tome je bilo riječi i na sjednicama SO Budva kada su pojedini odbornici govorili kako se novac za ucrtavanje objekata u vrećama odnosi na Arhitektonski fakultet, obrađivaču i povezanim licima.Pojedini građani Budve podnosili su krivične prijave protiv planera Ralevića Vrhovnom državnom tužilaštvu, koje ih je proslJeđivalo  Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, glavnom tužiocu Borisu Saviću. Svaka prijava protiv Ralevića bila je odbijena, kao i prijave protiv odgovornih iz lokalne uprave, koji su zajedno sa planerima donosili rješenja protivno zakonu i propisima iz oblasti planiranja prostora. Specijalnost organizovanog tima na relaciji planer – lokalna uprava, tačnije Agencija za planiranje, bilo je ucrtavanje novih kvadrata i etaža investitorima nakon sprovedene javne rasprave, tako da građani, prije konačnog usvajanja plana, nisu bili u prilici da vide šta ih u neposrednom okruženju očekuje. Jedini lijek za nevolje koje su građanima na ovaj način napravljene, bio je mukotrpni sudski postupak sa neizvjesnim ishodom.

Nakon davanja mita planerima na red su dolazili lokalni činovnici, sa naglaskom na zaposlene u Sekretarijatu za urbanizam. Oni su uzimali svoj dio kolača u fazi izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za gradnju, koji su po pravilu bili suprotni smjernicama plana. Poslije toga slijede naknade za izdavanje građevinske dozvole za projekat koji premašuje sve date parametre. Iako se po gradu znalo kolika je čija tarifa za uslugu nezakonitog povećanja gabarita i spratnosti, za sada nema snimaka podmićivanja gradskih urbanista. U nedostatku popularnih snimaka poturanja koverata ispod fascikle projekata, izvedeni objekti jasno ukazuju na korupciju velikih razmjera, za koju nikada nije sprovedena  istraga. Gotovo nema zgrade ni solitera izgrađenih u skladu sa važećim DUP-om. U korupcionaškom lancu izgradnje objekata kakve danas gledamo po Budvi, svi donosioci odluka bili su uvezani, od političara, preko planera do urbaniste. Investitoru je često isplativije podmititi podmitljive urbaniste i ući u legalne tokove dobijanjem građevinske dozvole, nego da grade nelegalno, pa da im se na gradilištu pojave inspektori poput Zorana Boškovića ili Vladana Juretića.

Temelji današnje preizgrađene Budve postavljeni su na mitu, korupciji i organizovanom kriminalu. Mnogi su se u tom procesu obogatili, i  izmakli ruci pravde. Turistička metropola postala je primjer pogrešne urbanizacije, njeni građani su pod stanovitim stresom zbog smanjenja kvaliteta života među soliterima povlašćenih pripadnika moćnog građevinskog lobija.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

Jedinp što se može gledsati kao tračak nade nade u francuskom dokumentu od šest stranica je navod da „Albanija, BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Crna Gora kulturno, istorijski i geografski spadaju u Evropu“. Indikativno je da Pariz ne traži samo reformu pristupnog procesa već i reformu cijele EU, što znači da Francuzi sa Balkanom ne misle ozbiljno. Ili, kako je rekao jedan zapadni diplomata za list Politico, iz francuskog dokumenta je vidljiva jedino želja da se čitav proces proširenja maksimalno uspori.

Berlin je  takođe kritičan prema državama-kandidatkinjama, ali nipošto ne želi zaustavljanje procesa.  Njemci smatraju da su moguće promjene unutar postojeće regulative kako bi se pojačala kontrola reformskih koraka – i da je to potrebno zbog stvaranja povjerenja u zemljama članicama. Jer, strukturna korupcija i „zarobljena država“ su uzele maha i u pojedinim zemljama članicama EU , u kojima su kriminalne i korumpirane mreže preuzele državu.

„Vidimo da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemalja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu“, smatra francuska državna sekretarka za evropske poslove Ameli de Monšalen.

Istovremeno su se Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana.

Sigurno je da će konačni prijedlog dati nova Evropska komisija početkom naredne godine. O svemu će se podrobno razgovarati na Samitu EU, koji će se u maju održati u Zagrebu, jer će Hrvatska od 1. januara predsjedavati Unijom.

„EU ne može da odustane od obećanja datog Zapadnom Balkanu, niti je trenutno stanje održivo. Nama je neophodan novi pristup proširenju sa novim, duplim angažmanom – političkim i ekonomskim“, kaže nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Možda je jedan od takvih, prelaznih aranžmana tzv. mini Šengen, inicijativa o ukidanju trgovinskih barijera u regionu koju su nedavno pokrenuli premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako su izrazili uvjerenje da će im se u tome pridružiti i ostale zemlje „balkanske šestorke“, u Podgorici, Prištini i Sarajevu nema, bar za sada, previše spremnosti da se slijedi ova inicijativa.

“Poboljšanje regionalne saradnje upotpunjava se s procesom približavanja EU. Od jačanja dobrosusjedskih odnosa i ekonomske saradnje profitiraju sve zemlje Zapadnog Balkana. Ti procesi jačaju kompletan region. Kroz Berlinski proces već godinama podržavamo ta stremljenja i već smo mnogo toga postigli. Na primjer  osnivanje Regionalne kancelarije za mlade (RYCO), kao i smanjenje taksi za roming”, kaže šef njemačke diplomatije.

No, prema riječima kosovskog analitičara Vetona Suroija, ovakve inicijative su samo loš alibi diplomatama koji pronalaze nove ideje za regionalnu integraciju kada nemaju dobru ideju kako da region Zapadnog Balkana izvuku iz kaljuge konflikata, nerazvijenosti i demografskog pada.

“Masovno iseljavanje će dovesti do toga da će u tim zemljama ostati sirotinja i oligarhija. Sloj koji je neophodan kako bi se u jednom društvu sprovele reforme na kojima EU insistira više uopšte neće postojati u regionu“, pesimističan je novinar Dušan Reljić.

 

“Non paper” i Crna Gora

Iako je Crnoj Gori nakon više od sedam godina, ostalo još jedno pregovaračko poglavlje neotvoreno, u EK su skeptični napretkom naše države. Ocjene iz posljednjeg “Non-paper” (neformalni dokument koji se iznosi u zatvorenim pregovorima unutar institucija EU radi postizanja dogovora o nekom spornom političkom pitanju) u Vladi Crne Gore smatraju   pozitivnim. „Sve ovo, naravno, ne znači da ne ostaju i nedostaci i izazovi. E, upravo tome i služe ovakvi dokumenti, i mi ih vidimo i kao uput šta i kako dalje, ali i kao potvrdu zrelosti u budućim fazama sprovođenja reformi”, rekao je premijer Duško Marković.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević podsjeća da ovakvi dokumenti nastaju u dužem vremenskom periodu i da imaju mnogo ekspertskih i političkih čitanja, pa ni ocjene i konstatacije u njima nijesu nešto što je tek tako zalutalo. “Zato bi produktivnije bilo zasukati rukave i napraviti plan kako da se te zamjerke što prije otklone i na tome posvećeno raditi nego planirati kako da se pred Evropskom komisijom odbrani neobranjivo. Izvještaj EK, koji je i mnogo značajniji dokument, stiže na proljeće, a problemi neće nastati ubjeđivanjem da ne postoje“, ističe ona.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPORNU BOJU U ŠKOLI ŠTAMPAR MAKARIJE U PODGORICI OTKRILI RODITELJI: Šta su radili nadležni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri mjeseca nakon što je jedan roditelj otkrio da su nedozvoljenom bojom prefarbani zidovi svlačionica u OŠ ,,Štampar Makarije”, svlačionice su zatvorene.  Sporna  boja je  nakon drugog pokušaja uklonjena . Sada se čeka upotrebna dozvola. Da nije bilo upućenog roditelja, djeca bi godinama koristila nedozvoljenom bojom okrečene svlačionice

 

,,Uprava škole je zatvorila svlačionice za korišćenje sve dok se ne dobije nalaz Inspekcije koja je opet dolazila. Zabrana će biti na snazi dok se ne dobiju rezultati o korišćenoj boji. Sala za fizičko može kao i do sada da se koristi”, piše u obavještenju  o zatvaranju svlačionica filskulturne sale u Osnovnoj školi ,,Štampar Makarije” u Podgorici koje je proslijeđeno Savjetu roditelja ove škole.  Svlačionice djeca ne koriste od početka školske godine – skoro tri mjeseca.

Razlog – materijali korišćeni za adaptaciju svlačionica neusklađeni su sa Pravilnikom o zabrani i ograničenju korišćenja, stavljanja u promet i proizvodnji hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministar sporta i mladih Nikola Janović je, 1. avgusta ove godine, sa Alijom Muhovićem, izvršnim direktorom firme Art Gradnja doo Bar, postpisalo ugovor o izvođenju radova na adaptaciji sportske sale – sanitarnim čvorovima sa svlačionicama u JU OŠ ,,Štampar Makarije”. Vrijednost radova 28.855 eura.

Tokom radova, jedan roditelj učenika ove škole, stručan za nadzor građevinskih radova, je primijetio da izvođač koristi nedozvoljenu boju prilikom premazivanja zidova i podova u svlačionicama.

Roditelj se, početkom oktobra, dopisom u kojem upozorava da korišćene boje  nisu usklađene sa Pravilnikom i u kome traži da se obustave radovi i ukloni neadekvatna boja, obraća: Ministarstvu prosvjete, Direktoratu za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, Ministarstvu sporta i mladih i upravi škole.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo