Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČARI I PLANERI  NA DJELU: Budva izgrađena na korupciji

Objavljeno prije

na

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere

 

Snimak na kome dvojica inspektora Ministarstva održivog razvoja i turizma uzimaju novac od jednog investitora iz Budve imao je kao posljedicu ostavku ministra Pavla Radulovića i razrješenje Rine Ivančević, v.d. direktorice Direktorata za inspekcijske poslove. On je istovremeno pokazao kako je korupcija na svim nivoima urbanizacije crnogorskog turističkog centra bila njen sastavni dio. Podmićivanje inspektora, državnih službenika zaduženih za sprečavanje nelegalne gradnje i nepoštovanja zakona i propisa u ovoj oblasti, samo su mali dio onoga što se u periodu nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore dešavalo na primorju, posebno u Budvi.

Ekspanzija gradnje objekata svih vrsta koja je zahvatila ekskluzivni prostor budvanske opštine početkom 2007. godine, izrodila je mnoge korupcionaške afere u kojima su brojni istaknuti funkcioneri vladajuće Demokratske partije socijalista osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. U osnovi svih afera koje je istraživalo Specijalno državno tužilaštvo i koje su okončane osuđujućim presudama članovima budvanske organizovane kriminalne grupe, leži korupcija u urbanizmu, građevinarstvu i gazdovanju zemljištem u državnoj svojini. Korupcija ove vrste koštala je karijere dva predsjednika opštine Budva, Rajka Kuljaču i Lazara Rađenovića, kojima je dosuđena odgovarajuća kazna. Međutim, „najveća riba“ koja je u Crnoj Gori osuđena za korupciju, između ostalog i  zbog uticaja na gradske i partijske funkcionere u trgovini zemljištem i povezanosti sa investitorima, bio je Svetozar Marović, bivši potpredsjednik vladajuće partije i bivši predsjednik zajedničke države Srbija i Crna Gora.

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije i odlučujućeg učešća drugih državnih funkcionera, predstavnika lokalne uprave i planera u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere.

U proces izrade planske dokumentacije aktivno i odlučujuće bilo je učešće Ministarstva održivog razvoja u mandatu Branimira Gvozdenovića. Predstavnici MORT-a u obraćanju javnosti najčešće umanjuju doprinos ove institucije u donošenju devastirajućih planskih dokumentata, pravdajući se kako se saglasnost Ministarstva odnosi samo na kontrolu zakonom propisane procedure izrade plana, delegirajući krivicu ka odbornicima lokalne skupštine, koji ih na koncu, usvajaju. Učinak MORTA-a za današnji izgled Budve, bio je daleko pogubniji. Neće biti da je organizovana interesna grupa uticajnih Budvana, sama i na svoju ruku, sledeći sopstvene interese, donijela i sprovela u djelo urbanističke planove po kojima je drastično urbanizovan svaki pedalj izgrađenog i neizgrađenog atraktivnog prostora. Nad Budvom je u XXI vijeku izvršen urbicid, u kome su učestvovali mnogi. Ogroman kapital, korupcija i kriminal, pratili su proces planiranja prostora i izgradnje Budve, a da niko za to odgovarao nije.

Tadašnji ministar Gvozdenović davao je saglasnosti na najvažnije planove, kojima je članovima njegove uže i šire familije omogućena izgradnja stambenih naselja i višespratnica u Pržnu i centru Budve. Mnogi „strateški“ investitori završavali su svoje potrebe preko Vlade i ministarstava, nije bilo političke volje da se zaštiti vrijedni prostor budvanske rivijere. Sjetimo se samo izjave ministra Predraga Sekulića koji je studentima Arhitektonskog fakulteta objašnjavao kako je uništenu Budvu  treba prepustiti da propadne do kraja. Njegov mandat u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, ostaće upamćen samo  po ovoj skandaloznoj izjavi.

Proces donošenja urbanističkih planova za područje centra Budve i Petrovca, te za Bečiće, Pržno i atraktivna paštrovska sela, obilježen je korupcijom u svim fazama planiranja. Od opštinske odluke da se neki prostor urbanizira pa sve do izrade plana i na kraju do njegove primjene za svaki objekat ponaosob. Najveću krivicu u procesu urbanizacije budvanske opštine snosi Arhitektonski fakultet u Beogradu čiji pečat nose planovi kojima se na prostoru malih turističkih mjesta predviđa izgradnja nekoliko miliona kvadrata stanova i apartmana. Arhitektonski fakultet beogradskog Univerziteta prodao je Budvi i Crnoj Gori ideje i rješenja po kojima uz morsku obalu Budve, Bečića i Petrovca treba zidati kule i nebodere, bez ulica, trotoara, bez zelenila i parkova. Javno je pogažena struka zbog ogromnog interesa. Fakultet nije posao dobio na tenderu, nego je angažovan kao podizvođač od strane biroa AG Infoplan iz Nikšića, privilegovane firme koja je po pravilu dobijala poslove izrade najvažnijih planova, a onda ih, uz naknadu ustupala drugima.

Šef planerskog tima beogradskog fakulteta, kontroverzni profesor Miodrag Ralević, optuživan je za korupciju. Navodno je za ucrtavanje traženih kvadrata i spratova postojala utvrđena tarifa. O tome je bilo riječi i na sjednicama SO Budva kada su pojedini odbornici govorili kako se novac za ucrtavanje objekata u vrećama odnosi na Arhitektonski fakultet, obrađivaču i povezanim licima.Pojedini građani Budve podnosili su krivične prijave protiv planera Ralevića Vrhovnom državnom tužilaštvu, koje ih je proslJeđivalo  Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, glavnom tužiocu Borisu Saviću. Svaka prijava protiv Ralevića bila je odbijena, kao i prijave protiv odgovornih iz lokalne uprave, koji su zajedno sa planerima donosili rješenja protivno zakonu i propisima iz oblasti planiranja prostora. Specijalnost organizovanog tima na relaciji planer – lokalna uprava, tačnije Agencija za planiranje, bilo je ucrtavanje novih kvadrata i etaža investitorima nakon sprovedene javne rasprave, tako da građani, prije konačnog usvajanja plana, nisu bili u prilici da vide šta ih u neposrednom okruženju očekuje. Jedini lijek za nevolje koje su građanima na ovaj način napravljene, bio je mukotrpni sudski postupak sa neizvjesnim ishodom.

Nakon davanja mita planerima na red su dolazili lokalni činovnici, sa naglaskom na zaposlene u Sekretarijatu za urbanizam. Oni su uzimali svoj dio kolača u fazi izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za gradnju, koji su po pravilu bili suprotni smjernicama plana. Poslije toga slijede naknade za izdavanje građevinske dozvole za projekat koji premašuje sve date parametre. Iako se po gradu znalo kolika je čija tarifa za uslugu nezakonitog povećanja gabarita i spratnosti, za sada nema snimaka podmićivanja gradskih urbanista. U nedostatku popularnih snimaka poturanja koverata ispod fascikle projekata, izvedeni objekti jasno ukazuju na korupciju velikih razmjera, za koju nikada nije sprovedena  istraga. Gotovo nema zgrade ni solitera izgrađenih u skladu sa važećim DUP-om. U korupcionaškom lancu izgradnje objekata kakve danas gledamo po Budvi, svi donosioci odluka bili su uvezani, od političara, preko planera do urbaniste. Investitoru je često isplativije podmititi podmitljive urbaniste i ući u legalne tokove dobijanjem građevinske dozvole, nego da grade nelegalno, pa da im se na gradilištu pojave inspektori poput Zorana Boškovića ili Vladana Juretića.

Temelji današnje preizgrađene Budve postavljeni su na mitu, korupciji i organizovanom kriminalu. Mnogi su se u tom procesu obogatili, i  izmakli ruci pravde. Turistička metropola postala je primjer pogrešne urbanizacije, njeni građani su pod stanovitim stresom zbog smanjenja kvaliteta života među soliterima povlašćenih pripadnika moćnog građevinskog lobija.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo