Dobra zarada, putovanja u zemlje na nekim drugim meridijanima, upoznavanje različitih kultura, napuštanje svakodnevice – zvuči kao posao iz snova. Kruzeri koji nude razne poslove ljudima sa Balkana djeluju kao Nojeva barka za bijeg od nedostatka perspektive, posla i pristojne plate. Ni mladi u Crnoj Gori nisu ravnodušni prema ovakvoj prilici i sve je veći broj onih koji odlučuju da se okušaju u ovakvom načinu života.

„Tokom godine veliki broj ljudi pokaže interesovanje za rad na kruzerima. Do kraja procesa broj se smanji i cifra se svodi na oko stotinak ljudi, jer broj kandidata koji će se ukrcati zavisi od toga koliko njih prođe glavni intervju sa kompanijama sa kojima sarađujemo”, kaže Borče Risteski iz agencije Kouzon Montenegro, koja u Crnoj Gori regrutuje ljude zainteresovane za rad na kruzerima.

Poslovi na brodovima uglavnom su iz oblasti ugostiteljstva. Riječ je o angažmanima u baru, restoranu, housekeeping sektoru, recepciji, poslovi turističkog vodiča, obezbjeđenja. Nude se i tehničke pozicije (Video, Sound, Light, Stage Manager).

Iako su radnici najtraženiji za sferu ugostiteljstva, te je iskustvo u ovim poslovima poželjno, Risteski kaže da i neiskusni mogu aplicirati, a agencija se trudi da im pomogne i pripremi ih za posao na kruzeru.

Jedan od najbitnijih kriterijuma je poznavanje engleskog jezika. „Dovoljno je da engleski jezik bude na srednjem konverzacijskom nivou jer je glavni intervju takođe na engleskom jeziku”, objašnjava naš sagovornik.

Prvi korak za prijavljivanje je slanje biografije na e-mail agencije, a dalja procedura objašnjava se na prezentacijama koje Kouzon organizuje nekoliko puta mjesečno. „Prezentacija o zapošljavanju na kruzerima je detaljna i obuhvata sve informacije o prijavi, platama i uslovima renomiranih brodskih kompanija sa kojima sarađujemo”, navode iz ove agencije.

Plate na kruzerima kreću se od 800 do 2.500 dolara, a u zavisnosti od pozicije i do 4.000 dolara. Radno vrijeme i priroda posla uglavnom ne pružaju mnogo prilika za trošenje tog novca, te je zarada sa kojom se radnici vraćaju kući prilična.

Ipak, karijera na kruzeru ne može se posmatrati kao dream job. Valja biti dobro informisan o ovom načinu života, kao i o potencijalnim poslodavcima, odnosno kompanijama za koje se prijavljujete.

Aleksandra Macanović, Tivćanka koja već treći put plovi za američko-britansku kompaniju Carnival Cruise Line, za Monitor kaže da se za posao na brodu prijavila iako nije puno razmišljala o tome šta je čeka: „Pošto se sve brzo odvijalo, odlučila sam da probam, pa šta bude”.

Nakon slanja biografije, intervjua na engleskom sa predstavnicima agencije, a zatim i kompanije, uslijedilo je prikupljanje potrebne dokumentacije za ukrcavanje. Troškove oko papirologije (ljekarsko uvjerenje, dokaz o nevođenju krivičnog postupka, neophodne vakcine) snosi budući zaposleni. On plaća i avionsku kartu, dok troškove povratka nakon isteka ugovora, kao i prilikom narednog ukrcavanja plaća kompanija.

„Kada stigneš u hotel (u mom slučaju sa prvog ugovora, Majami), sretneš grupu ljudi koja ide da radi za istu kompaniju. Svi idu na koledž koji traje mjesec, a podrazumijeva predavanja uz obavezne testove. Nakon položenih testova počinje praksa. Onoga ko padne na testovima ili se postavi kao neodgovorna osoba, šalju kući”, objašnjava Aleksandra. Ugovor zvanično počinje ukrcajem na brod.

Kada je riječ o uslovima u kojima radnici borave na kruzeru, naša sagovornica kaže da to zavisi od klase broda. „Postoje tri klase, i uslovi zavise od toga na kojoj si. Ja sam za ova tri ugovora prošla kroz sve tri, a najlošija je bila ona na kojoj sam bila kada sam prvi put otišla”, kaže ona ističući da je najnezadovoljnija bila hranom, koja je na toj klasi uglavnom indijska i azijska. Takođe, navodi, nije lako privići se na sistem rada, naučiti kako on funkcioniše, jer pored posla često se održavaju treninzi o bezbijednosti prilikom potencijalnih opasnosti na brodu.

„Kupatila se dijele na muška i ženska,što znači da djevojke imaju veliko kupatilo od po otprilike 12 tuš kabina i toaleta. Kabinu uvijek dijeliš sa jednom osobom istog pola, osim ako nemaš svog partnera i tražiš kabinu za parove. Postoji mogućnost da zamijeniš kabinu u slučaju da ti cimer/ka ne odgovara. U suštini, sve je obezbijeđeno i ništa ne plaćaš”, pojašnjava.

U kompaniji za koju ona radi, radno vrijeme zavisi od rasporeda koji se dobija i od radnog mjesta. Prilikom boravka u luci, minimalno je šest sati, dok je za vrijeme plovidbe od 10 do 12 sati, uz pauze.

Kada su u pitanju zdravstveni problemi, Aleksandra Macanović kaže da postoji medicinski centar u kojem je dostupna njega, ali ljekari uglavnom izostave pregled i daju lijekove za navedene simptome: „Jedino u slučaju da se osjećaš baš loše, postoji mogućnost za medical off , što znači da imaš dan, dva odmora. Taj dan ti je plaćen procentualno, u zavisnosti od zarade tvog departmanta tog dana, u svakom slučaju zadovoljavajuće”.

Ona ističe da je jako teško dobiti medical off i da nadležni izbjegavaju da to dopuste koliko je moguće.

Ograničenja za radnike su rigorozna. Otkaz se vrlo lako dobija i ne postoji prostor za opravdanja, a troškove povratka kući snosi radnik. Naizgled sitnice kao što su korišćenje telefona na radnom mjestu, pijanstvo, konflikt sa šefovima ili supervizorima, pritužba gosta (koja ne mora biti istinita), predstavljaju ozbiljan problem. „Ako si dobar sa nekim ko je na dobroj poziciji, u smislu prijateljstva, veze ili usputne romanse, jako si zaštićen i šta god da uradiš neko će intervenisati i spasiti te posljedica”, navodi Aleksandra.

Ona naglašava da je ovakav sistem jako teško prihvatljiv ljudima našeg mentaliteta: „Mi ne govorimo ‘Yes, boss!’ kada nešto nije u redu i zato smo često pozivani na razgovore sa nadležnima”.

Miljana DAŠIĆ

Komentari