Povežite se sa nama

OKO NAS

POSAO NA KRUZERU: Nojeva barka za bijeg iz balkanske svakodnevice

Objavljeno prije

na

Dobra zarada, putovanja u zemlje na nekim drugim meridijanima, upoznavanje različitih kultura, napuštanje svakodnevice – zvuči kao posao iz snova. Kruzeri koji nude razne poslove ljudima sa Balkana djeluju kao Nojeva barka za bijeg od nedostatka perspektive, posla i pristojne plate. Ni mladi u Crnoj Gori nisu ravnodušni prema ovakvoj prilici i sve je veći broj onih koji odlučuju da se okušaju u ovakvom načinu života.

„Tokom godine veliki broj ljudi pokaže interesovanje za rad na kruzerima. Do kraja procesa broj se smanji i cifra se svodi na oko stotinak ljudi, jer broj kandidata koji će se ukrcati zavisi od toga koliko njih prođe glavni intervju sa kompanijama sa kojima sarađujemo”, kaže Borče Risteski iz agencije Kouzon Montenegro, koja u Crnoj Gori regrutuje ljude zainteresovane za rad na kruzerima.

Poslovi na brodovima uglavnom su iz oblasti ugostiteljstva. Riječ je o angažmanima u baru, restoranu, housekeeping sektoru, recepciji, poslovi turističkog vodiča, obezbjeđenja. Nude se i tehničke pozicije (Video, Sound, Light, Stage Manager).

Iako su radnici najtraženiji za sferu ugostiteljstva, te je iskustvo u ovim poslovima poželjno, Risteski kaže da i neiskusni mogu aplicirati, a agencija se trudi da im pomogne i pripremi ih za posao na kruzeru.

Jedan od najbitnijih kriterijuma je poznavanje engleskog jezika. „Dovoljno je da engleski jezik bude na srednjem konverzacijskom nivou jer je glavni intervju takođe na engleskom jeziku”, objašnjava naš sagovornik.

Prvi korak za prijavljivanje je slanje biografije na e-mail agencije, a dalja procedura objašnjava se na prezentacijama koje Kouzon organizuje nekoliko puta mjesečno. „Prezentacija o zapošljavanju na kruzerima je detaljna i obuhvata sve informacije o prijavi, platama i uslovima renomiranih brodskih kompanija sa kojima sarađujemo”, navode iz ove agencije.

Plate na kruzerima kreću se od 800 do 2.500 dolara, a u zavisnosti od pozicije i do 4.000 dolara. Radno vrijeme i priroda posla uglavnom ne pružaju mnogo prilika za trošenje tog novca, te je zarada sa kojom se radnici vraćaju kući prilična.

Ipak, karijera na kruzeru ne može se posmatrati kao dream job. Valja biti dobro informisan o ovom načinu života, kao i o potencijalnim poslodavcima, odnosno kompanijama za koje se prijavljujete.

Aleksandra Macanović, Tivćanka koja već treći put plovi za američko-britansku kompaniju Carnival Cruise Line, za Monitor kaže da se za posao na brodu prijavila iako nije puno razmišljala o tome šta je čeka: „Pošto se sve brzo odvijalo, odlučila sam da probam, pa šta bude”.

Nakon slanja biografije, intervjua na engleskom sa predstavnicima agencije, a zatim i kompanije, uslijedilo je prikupljanje potrebne dokumentacije za ukrcavanje. Troškove oko papirologije (ljekarsko uvjerenje, dokaz o nevođenju krivičnog postupka, neophodne vakcine) snosi budući zaposleni. On plaća i avionsku kartu, dok troškove povratka nakon isteka ugovora, kao i prilikom narednog ukrcavanja plaća kompanija.

„Kada stigneš u hotel (u mom slučaju sa prvog ugovora, Majami), sretneš grupu ljudi koja ide da radi za istu kompaniju. Svi idu na koledž koji traje mjesec, a podrazumijeva predavanja uz obavezne testove. Nakon položenih testova počinje praksa. Onoga ko padne na testovima ili se postavi kao neodgovorna osoba, šalju kući”, objašnjava Aleksandra. Ugovor zvanično počinje ukrcajem na brod.

Kada je riječ o uslovima u kojima radnici borave na kruzeru, naša sagovornica kaže da to zavisi od klase broda. „Postoje tri klase, i uslovi zavise od toga na kojoj si. Ja sam za ova tri ugovora prošla kroz sve tri, a najlošija je bila ona na kojoj sam bila kada sam prvi put otišla”, kaže ona ističući da je najnezadovoljnija bila hranom, koja je na toj klasi uglavnom indijska i azijska. Takođe, navodi, nije lako privići se na sistem rada, naučiti kako on funkcioniše, jer pored posla često se održavaju treninzi o bezbijednosti prilikom potencijalnih opasnosti na brodu.

„Kupatila se dijele na muška i ženska,što znači da djevojke imaju veliko kupatilo od po otprilike 12 tuš kabina i toaleta. Kabinu uvijek dijeliš sa jednom osobom istog pola, osim ako nemaš svog partnera i tražiš kabinu za parove. Postoji mogućnost da zamijeniš kabinu u slučaju da ti cimer/ka ne odgovara. U suštini, sve je obezbijeđeno i ništa ne plaćaš”, pojašnjava.

U kompaniji za koju ona radi, radno vrijeme zavisi od rasporeda koji se dobija i od radnog mjesta. Prilikom boravka u luci, minimalno je šest sati, dok je za vrijeme plovidbe od 10 do 12 sati, uz pauze.

Kada su u pitanju zdravstveni problemi, Aleksandra Macanović kaže da postoji medicinski centar u kojem je dostupna njega, ali ljekari uglavnom izostave pregled i daju lijekove za navedene simptome: „Jedino u slučaju da se osjećaš baš loše, postoji mogućnost za medical off , što znači da imaš dan, dva odmora. Taj dan ti je plaćen procentualno, u zavisnosti od zarade tvog departmanta tog dana, u svakom slučaju zadovoljavajuće”.

Ona ističe da je jako teško dobiti medical off i da nadležni izbjegavaju da to dopuste koliko je moguće.

Ograničenja za radnike su rigorozna. Otkaz se vrlo lako dobija i ne postoji prostor za opravdanja, a troškove povratka kući snosi radnik. Naizgled sitnice kao što su korišćenje telefona na radnom mjestu, pijanstvo, konflikt sa šefovima ili supervizorima, pritužba gosta (koja ne mora biti istinita), predstavljaju ozbiljan problem. „Ako si dobar sa nekim ko je na dobroj poziciji, u smislu prijateljstva, veze ili usputne romanse, jako si zaštićen i šta god da uradiš neko će intervenisati i spasiti te posljedica”, navodi Aleksandra.

Ona naglašava da je ovakav sistem jako teško prihvatljiv ljudima našeg mentaliteta: „Mi ne govorimo ‘Yes, boss!’ kada nešto nije u redu i zato smo često pozivani na razgovore sa nadležnima”.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo