Povežite se sa nama

OKO NAS

POSAO NA KRUZERU: Nojeva barka za bijeg iz balkanske svakodnevice

Objavljeno prije

na

Dobra zarada, putovanja u zemlje na nekim drugim meridijanima, upoznavanje različitih kultura, napuštanje svakodnevice – zvuči kao posao iz snova. Kruzeri koji nude razne poslove ljudima sa Balkana djeluju kao Nojeva barka za bijeg od nedostatka perspektive, posla i pristojne plate. Ni mladi u Crnoj Gori nisu ravnodušni prema ovakvoj prilici i sve je veći broj onih koji odlučuju da se okušaju u ovakvom načinu života.

„Tokom godine veliki broj ljudi pokaže interesovanje za rad na kruzerima. Do kraja procesa broj se smanji i cifra se svodi na oko stotinak ljudi, jer broj kandidata koji će se ukrcati zavisi od toga koliko njih prođe glavni intervju sa kompanijama sa kojima sarađujemo”, kaže Borče Risteski iz agencije Kouzon Montenegro, koja u Crnoj Gori regrutuje ljude zainteresovane za rad na kruzerima.

Poslovi na brodovima uglavnom su iz oblasti ugostiteljstva. Riječ je o angažmanima u baru, restoranu, housekeeping sektoru, recepciji, poslovi turističkog vodiča, obezbjeđenja. Nude se i tehničke pozicije (Video, Sound, Light, Stage Manager).

Iako su radnici najtraženiji za sferu ugostiteljstva, te je iskustvo u ovim poslovima poželjno, Risteski kaže da i neiskusni mogu aplicirati, a agencija se trudi da im pomogne i pripremi ih za posao na kruzeru.

Jedan od najbitnijih kriterijuma je poznavanje engleskog jezika. „Dovoljno je da engleski jezik bude na srednjem konverzacijskom nivou jer je glavni intervju takođe na engleskom jeziku”, objašnjava naš sagovornik.

Prvi korak za prijavljivanje je slanje biografije na e-mail agencije, a dalja procedura objašnjava se na prezentacijama koje Kouzon organizuje nekoliko puta mjesečno. „Prezentacija o zapošljavanju na kruzerima je detaljna i obuhvata sve informacije o prijavi, platama i uslovima renomiranih brodskih kompanija sa kojima sarađujemo”, navode iz ove agencije.

Plate na kruzerima kreću se od 800 do 2.500 dolara, a u zavisnosti od pozicije i do 4.000 dolara. Radno vrijeme i priroda posla uglavnom ne pružaju mnogo prilika za trošenje tog novca, te je zarada sa kojom se radnici vraćaju kući prilična.

Ipak, karijera na kruzeru ne može se posmatrati kao dream job. Valja biti dobro informisan o ovom načinu života, kao i o potencijalnim poslodavcima, odnosno kompanijama za koje se prijavljujete.

Aleksandra Macanović, Tivćanka koja već treći put plovi za američko-britansku kompaniju Carnival Cruise Line, za Monitor kaže da se za posao na brodu prijavila iako nije puno razmišljala o tome šta je čeka: „Pošto se sve brzo odvijalo, odlučila sam da probam, pa šta bude”.

Nakon slanja biografije, intervjua na engleskom sa predstavnicima agencije, a zatim i kompanije, uslijedilo je prikupljanje potrebne dokumentacije za ukrcavanje. Troškove oko papirologije (ljekarsko uvjerenje, dokaz o nevođenju krivičnog postupka, neophodne vakcine) snosi budući zaposleni. On plaća i avionsku kartu, dok troškove povratka nakon isteka ugovora, kao i prilikom narednog ukrcavanja plaća kompanija.

„Kada stigneš u hotel (u mom slučaju sa prvog ugovora, Majami), sretneš grupu ljudi koja ide da radi za istu kompaniju. Svi idu na koledž koji traje mjesec, a podrazumijeva predavanja uz obavezne testove. Nakon položenih testova počinje praksa. Onoga ko padne na testovima ili se postavi kao neodgovorna osoba, šalju kući”, objašnjava Aleksandra. Ugovor zvanično počinje ukrcajem na brod.

Kada je riječ o uslovima u kojima radnici borave na kruzeru, naša sagovornica kaže da to zavisi od klase broda. „Postoje tri klase, i uslovi zavise od toga na kojoj si. Ja sam za ova tri ugovora prošla kroz sve tri, a najlošija je bila ona na kojoj sam bila kada sam prvi put otišla”, kaže ona ističući da je najnezadovoljnija bila hranom, koja je na toj klasi uglavnom indijska i azijska. Takođe, navodi, nije lako privići se na sistem rada, naučiti kako on funkcioniše, jer pored posla često se održavaju treninzi o bezbijednosti prilikom potencijalnih opasnosti na brodu.

„Kupatila se dijele na muška i ženska,što znači da djevojke imaju veliko kupatilo od po otprilike 12 tuš kabina i toaleta. Kabinu uvijek dijeliš sa jednom osobom istog pola, osim ako nemaš svog partnera i tražiš kabinu za parove. Postoji mogućnost da zamijeniš kabinu u slučaju da ti cimer/ka ne odgovara. U suštini, sve je obezbijeđeno i ništa ne plaćaš”, pojašnjava.

U kompaniji za koju ona radi, radno vrijeme zavisi od rasporeda koji se dobija i od radnog mjesta. Prilikom boravka u luci, minimalno je šest sati, dok je za vrijeme plovidbe od 10 do 12 sati, uz pauze.

Kada su u pitanju zdravstveni problemi, Aleksandra Macanović kaže da postoji medicinski centar u kojem je dostupna njega, ali ljekari uglavnom izostave pregled i daju lijekove za navedene simptome: „Jedino u slučaju da se osjećaš baš loše, postoji mogućnost za medical off , što znači da imaš dan, dva odmora. Taj dan ti je plaćen procentualno, u zavisnosti od zarade tvog departmanta tog dana, u svakom slučaju zadovoljavajuće”.

Ona ističe da je jako teško dobiti medical off i da nadležni izbjegavaju da to dopuste koliko je moguće.

Ograničenja za radnike su rigorozna. Otkaz se vrlo lako dobija i ne postoji prostor za opravdanja, a troškove povratka kući snosi radnik. Naizgled sitnice kao što su korišćenje telefona na radnom mjestu, pijanstvo, konflikt sa šefovima ili supervizorima, pritužba gosta (koja ne mora biti istinita), predstavljaju ozbiljan problem. „Ako si dobar sa nekim ko je na dobroj poziciji, u smislu prijateljstva, veze ili usputne romanse, jako si zaštićen i šta god da uradiš neko će intervenisati i spasiti te posljedica”, navodi Aleksandra.

Ona naglašava da je ovakav sistem jako teško prihvatljiv ljudima našeg mentaliteta: „Mi ne govorimo ‘Yes, boss!’ kada nešto nije u redu i zato smo često pozivani na razgovore sa nadležnima”.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDUG PUT IZMEĐU HAPŠENJA I PRESUDE: Pritvor pretvoren u kaznu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok licitiramo imenima sledećih sa lisicama na rukama, gotovo neopaženo je prošlo nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi upozoravaju da treba povesti računa o pritvorenim osobama i njihovim pravima

 

Sve više je onih koji smatraju kako su suđenje u razumnom roku i poštovanje pretpostavke nevinosti, kao osnovni postulati primjene zakona, postali upitni u Crnoj Gori. To se, kažu, može vidjeti na sve više primjera.

Bivši prvi čovjek Budve Milo Božović u pritvoru se nalazi skoro 13 mjeseci.Suđenje mu nije ni počelo jer je optužnica kojom je obuhvaćen bila „nejasna i nerazumna“, zbog čega je iz suda Specijalnom državnom tužilaštvu vraćena na doradu. Na razmatranje ispravljenog optužnog akta još se čeka. U međuvremenu, sudovi su odbili prijedlog Božovićevih advokata koji su ponudili jemstvo u iznosu od 1,3 miliona eura, kako bi se njihov klijent u daljem postupku branio sa slobode.

Da sudovi svojim odlukama stvaraju utisak kako je pritvor pretvoren u kaznu,  svjedoči i slučaj bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kojem suđenje još nije počelo. On se u pritvoru nalazi skoro godinu i po dana, od decembra 2022. Istovremeno, još nije donijeta ni odluka o jemstvu koje je predloženo prije više od mjesec.

Sličan prizvuk ima i slučaj Miloša Medenice sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. On se u pritvoru nalazi skoro dvije godine, i pored jasnih stavova koje su iznijele sudije Apelacionog i Ustavnog suda prema kojima se tom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom Crne Gore. Prije svega pravo na slobodu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDSKI PROCESI PROTIV BIVŠE MINISTARKE PROSVJETE VESNE BRATIĆ: Nezakonite i skupe smjene direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Centar za građansko obrazovanje prozvao je institucije za nerad u slučaju smjene direktora škola od strane Vesne Bratić. Bivša ministarka odgovorila je da će kad vrijeme prođe ,,mnogi imati štošta da objašnjavaju”.  Građani će na osnovu sudskih presuda, morati da plate više stotina hiljada eura zbog nezakonitog rada bivše ministarke

 

 

Od 140 pokrenutih postupaka zbog smjena direktora vaspitno-obrazovnih ustanova u vrijeme mandata Vesne Bratić, bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta, do sada je 130 okončano pravosnažnim presudama koje utvrđuju nezakonitost tih smjena i administracije kojom je rukovodila Bratić. U toku je 10 postupaka.

Ministarstvo prosvjete iz  Budžeta Crne Gore mora da isplati  102 hiljade eura samo na račun sudskih troškova. Iznos će biti višestruko veći jer traju i paralelni postupci za naknadu štete.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je nedavno podsjetio da su zbog ovog slučaja u novembru 2022. predali krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu koje, po dostupnim informacijama, do danas po njoj nije postupilo. Takođe, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa najavljivala je tokom 2022. regresnu tužbu protiv Bratić koja, po dostupnim informacijama, još nije pokrenuta.

CGO ukazuje da ni nadležno Ministarstvo prosvjete nije iskoristilo mogućnost sudskog poravnanja kroz mirno rješavanja sporova pred Agencijom za mirno rešavanje radnih sporova u ovim predmetima , koji je bio najefikasniji mehanizam za smanjenje troškova koji padaju na teret države, odnosno građana i građanki, a što predstavlja dodatni vid odgovornosti onih koji su na ovo morali paziti po službenoj dužnosti. Pozvali su tužilaštvo i zaštitnicu imovinskopravnih interesa u Crnoj Gori da pokrenu postupke iz domena svoje nadležnosti u vezi sa ovim pitanjem.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠIN NAKON OTVARANJA TUNELA KLISURA: Novi put, nove muke  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otvaranje rekonstruisanog puta Jezerine -Lubnice, još je jedan od projekata za koji kolašinska infrastruktura nije bila spremna. Ulice tog grada sada su tranzit, to jest,  veza između auto puta i tunela Klisura. Lokalna vlast tek treba da nađe način  da gradske ulice postanu bezbjednije za pješake

 

Stanje na kolašinskim ulicama, nakon otvaranja puta Jezerine-Lubnice i tunela Klisura, mještani  opisuju kao haotično i nebezbjedno.  Lokalne vlasti za sedam godina, koliko je trajala rekonstrukcija puta ka Beranama, gotovo ništa nijesu učinile da spremnije dočekaju okončanje tog projekta, pa se djelimična rješenja tek sada  traže.

Nekoliko saobraćajnica u centru grada sada služe kao tranzit ka auto putu, odnosno, novom putu ka Beranama. Vozači vrlo često ne poštuju propise, pa gradske ulice tretiraju kao magistralu. Zbog toga, kako je nedavno kazao  predsjednik Opštine Petko Bakić, dnevno stigne i po 30  pritužbi Kolašinaca koji smatraju da su nebezbjedni na ulicama. Iako iz lokalne uprave  najavljuju rješavanje problema, još nije jasno na koji način namjeravaju to da učine, a dosadašnji trud sveo se  na  postavljanje „usporivača“ u nekim ,i  početak gradnje trotoara u jednoj  saobraćajnici. Izostalo je, čak, i  postavljanje adekvatane vertikalne signalizacije, nedostaju putokazi…

Početak ljetnje sezone, jasno je,  značajno će  pogoršati  takvo stanje, naročito u ulicama Boška Rašovića, Milivoja Bulatovića, Željezničkoj i Zaobilaznici. Nekoliko desetina Kolašinca na tim adresama nedavno su, u otvorenom pismu Opštini, kazali da su im čak i životi ugroženi zbog neprospisne vožnje i nepostojanja signalizacije. Ponovo je i aktelizovano pitanje gradnje obilaznice, kao veze puta od Mateševa i skijališta u blizini kojih je i početak tunela Klisura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo