Povežite se sa nama

OKO NAS

DEPOPULACIJA SJEVERA NEZAUSTAVLJIV PROCES: Prazne učionice i prazna obećanja

Objavljeno prije

na

Zabrinjavajuće je ali i očekivano što je novoizgrađeni školski objekat u selu Kaludra kod Berana zatvoren. Nekoliko godina imao je samo jednog đaka. Ove školske godine – nijednog. Depopulacija ruralnog područja na sjeveru države očigledno je nezaustavljiv proces.

Na to ukazuju i rezultati posljednjeg popisa koji govore da u ovoj sjevernoj opštini trenutno živi 33.970 stanovnika, što je za 1.098 manje nego 2003, a čak za 10.000 manje nego 1981. godine.

Da je odliv stanovništva posebno izražen na ruralnom području, Kaludra je najbolji primjer. Ova beranska mjesna zajednica nalazi se na dvanaestom kilometru od centra grada. Kao poznati stočarski i voćarski kraj, Kaludra je 1961. godine imala 611 stanovnika, da bi 2003. taj broj bio sveden na 267.

Danas u Кaludri živi oko četrdeset domaćinstava sa svega stotinak stanovnika.

Nagli odliv stanovništva iz ovog živopisnog i pitomog mjesta najbolje ilustruje podatak o zatvaranju škole. Ljudi u ovom kraju prosto ne mogu da vjeruju da je četvororazredna škola ostala bez učenika, jer je ta ista škola četiri decenije unatrag imala 105 đaka.

Mještani kažu da se demografska slika Кaludre drastično promijenila i pored toga što ovo područje raspolaže s ogromnim prirodnim potencijalima. Oni su uglavnom saglasni da su slaba seoska infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga države za sela uzrok iseljavanja stanovništva.

„Nekada je Кaludra bila puna naroda, a danas prosto čovjeka uhvati tuga od samoće. Ljudi su se odselili u srećnije krajeve, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu. Tako je ovo područje u posljednjih nekoliko decenija napustilo čak 80 odsto stanovništva koje se uglavnom bavilo poljoprivredom i stočarstvom”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Radovan Anđić.

Prema njegovim riječima, u Kaludri su ostala još samo staračka domaćinstva.

„Ako se iseljavanje nastavi ovakvim tempom, ovi će krajevi ubrzo ostati pusti. Po mojem uvjerenju do ovakve situacije došlo je zato što država nije preduzimala ništa kako bi unaprijedila uslove za život”, naglašava Anđić.

On nije optimista i smatra da je sada uzaludno pokušavati da se zaustavi odliv stanovništva.

„Čitava ova situacija zaslužuje neke mnogo ozbiljnije analize. Jer, nekada je ovdje i pored mukotrpnog života bilo deset puta više stanovništva nego danas. Sada su stvorene određane pogodnosti, ali naroda nema. Trebalo je unaprijed predviđati šta se može desiti i preduzimati mjere da se to preduprijedi, a ne onda kad je za to kasno. Jednostavno, država je mnogo obećavala, a tako malo radila”, – smatra Anđić.

Mještani ocjenjuju da uzroke iseljavanja treba tražiti i u činjenici što raspoloživi resursi Кaludre nijesu stavljeni u funkciju razvoja. Priča je standardna. Žale se da je s prostora Кaludre decenijama eksploatisano ogromno šumsko bogatstvo, od čega lokalno stanovništvo nije imalo neke naročite koristi.

Tako, na primjer, Radoslav Ralević tvrdi da u kaludarskim šumama vlada prava anarhija i da nadležne službe ne preduzimaju nikakve mjere da stanje dovedu u red.

„Imam više od 70 godina, ali ovakvog jada nijesam zapamtio. Nekada, ovdje u Кaludri, dok je bila velika Jugoslavija, šumsko gazdinstvo je zapošljavalo stotinu i pet radnika koji su bili osigurani i redovno primali platu. Danas iz Кaludre niko ne radi, jer šumama gospodari šumska mafija koja ne okreće glavu na lokalno stanovništvo. Zato se nije čuditi što ovi krajevi ostaju pusti i što smo stavili ključ u školu”, konstatuje Ralević.

Mještani ističi da je zabrinjavajuće to što se malo računa posvećuje selu i poljoprivredi i što se ne donose posebne uredbe koje bi stimulisale mlade ljude da rade i žive od svog rada.

„Кoliko je država kriva za iseljavanje kriv je i narod jer je sve manje mladih ljudi spremnih da rade ono što su radili njihovi preci. Svi traže neki lagodan život, zato sva naša sela polako izumiru. Nekad su ljudi pješke putovali od Кaludre do Berana i sve su to prihvatali kao normalno. Danas svi skoro imaju auta i opet nije dobro”, kažu mještani Kaludre.

Malo je onih, tvrde, koji hoće da se posvete radu.

„Svi hoće da žive, što bi se reklo, na gotovo. Možda bi se stanje popravilo ako bi se uvele neke stimulativne mjere gdje bi mladi ljudi dobijali garancije da će, kroz otkup tržnih viškova, unovčiti svoj rad. Očigledno je da se nešto mora mijenjati jer Кaludra ničim nije zaslužila da joj se ovo dešava”, žale se sve malobrojniji mještani.

Ni na drugom kraju beranske opštine nije ništa bolje. Primjer sela Tmušiće, koje zajedno sa selima Mašte, Dragosava, Babino, Goražde i Zagrađe čini mjesnu zajednicu Polica, u potpunosti odslikava tvrdnje da „bijela kuga” kuca na vrata.

Raspoloživi podaci govore da broj stanovnika u ovom pitomom mjestu rasprostranjenom duž neopisivo lijepih padina i proplanaka, iz godine u godinu drastično opada.

Tmušiće je prije nekoliko decenija brojalo nekoliko desetina domaćinstava, koja su, baveći se stočarstvom i poljoprivredom, obezbjeđivala pristojnu egzistenciju. Danas u ovom mjestu ima svega pet kuća u kojima neko živi tokom cijele godine.

Da se život u Tmušiću polako gasi uvjeriće se svako ko se uputi k tom mjestu, jer će ga dočekati netaknuta priroda i zatvorene kuće. Uz to, moraće, i pored tradicionalnog gostoprimstva ponosnih gorštaka, dobro da se namuči da bi došao do nekog sagovornika. Putnika namjernika u Tmušiću će dočekati i ostaci srušene školske zgrade koja je nekada brojala pedesetak učenika. Zatvorena je osamdesetih a upamćena po đacima koji su kasnije postajali ljudi od pera i nauke.

Kao i u Kaludri, rijetki mještani navode da su slaba putna infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica i nebriga uzrokovali sve izraženiju migraciju stanovništva i iz ovog sela. Кažu da je zagospodarila tišina iako se selo nalazi na svega tri kilometra od magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama.

„Sada je sve drugačije, nema ko kome „dobar dan” da nazove. Čim padne snijeg selo biva odsječeno od gradskog jezgra. Ni nakon dvanaest godina ne nazire se završetak izgradnja vodovoda za polička sela. Takođe, i elektromreža je u lošem stanju, tako da svi ovi problemi zajedno idu naruku sve izraženijoj migraciji”, navodi Ljubo Đurišić, koji je sa suprugom i dva sina ostao da živi u rodnom selu.

Kako u Kaludri i Tmušiću, tako i u ostatku ruralnog području na sjeveru. I ne samo na ruralnom. Kako objasniti podatak da je u gradskoj školi u Andrijevici ove školske godine upisano svega trinaest prvaka. Čemu onda čuđenje što se zatvaraju seoske škole.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo