Povežite se sa nama

OKO NAS

DEPOPULACIJA SJEVERA NEZAUSTAVLJIV PROCES: Prazne učionice i prazna obećanja

Objavljeno prije

na

Zabrinjavajuće je ali i očekivano što je novoizgrađeni školski objekat u selu Kaludra kod Berana zatvoren. Nekoliko godina imao je samo jednog đaka. Ove školske godine – nijednog. Depopulacija ruralnog područja na sjeveru države očigledno je nezaustavljiv proces.

Na to ukazuju i rezultati posljednjeg popisa koji govore da u ovoj sjevernoj opštini trenutno živi 33.970 stanovnika, što je za 1.098 manje nego 2003, a čak za 10.000 manje nego 1981. godine.

Da je odliv stanovništva posebno izražen na ruralnom području, Kaludra je najbolji primjer. Ova beranska mjesna zajednica nalazi se na dvanaestom kilometru od centra grada. Kao poznati stočarski i voćarski kraj, Kaludra je 1961. godine imala 611 stanovnika, da bi 2003. taj broj bio sveden na 267.

Danas u Кaludri živi oko četrdeset domaćinstava sa svega stotinak stanovnika.

Nagli odliv stanovništva iz ovog živopisnog i pitomog mjesta najbolje ilustruje podatak o zatvaranju škole. Ljudi u ovom kraju prosto ne mogu da vjeruju da je četvororazredna škola ostala bez učenika, jer je ta ista škola četiri decenije unatrag imala 105 đaka.

Mještani kažu da se demografska slika Кaludre drastično promijenila i pored toga što ovo područje raspolaže s ogromnim prirodnim potencijalima. Oni su uglavnom saglasni da su slaba seoska infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga države za sela uzrok iseljavanja stanovništva.

„Nekada je Кaludra bila puna naroda, a danas prosto čovjeka uhvati tuga od samoće. Ljudi su se odselili u srećnije krajeve, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu. Tako je ovo područje u posljednjih nekoliko decenija napustilo čak 80 odsto stanovništva koje se uglavnom bavilo poljoprivredom i stočarstvom”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Radovan Anđić.

Prema njegovim riječima, u Kaludri su ostala još samo staračka domaćinstva.

„Ako se iseljavanje nastavi ovakvim tempom, ovi će krajevi ubrzo ostati pusti. Po mojem uvjerenju do ovakve situacije došlo je zato što država nije preduzimala ništa kako bi unaprijedila uslove za život”, naglašava Anđić.

On nije optimista i smatra da je sada uzaludno pokušavati da se zaustavi odliv stanovništva.

„Čitava ova situacija zaslužuje neke mnogo ozbiljnije analize. Jer, nekada je ovdje i pored mukotrpnog života bilo deset puta više stanovništva nego danas. Sada su stvorene određane pogodnosti, ali naroda nema. Trebalo je unaprijed predviđati šta se može desiti i preduzimati mjere da se to preduprijedi, a ne onda kad je za to kasno. Jednostavno, država je mnogo obećavala, a tako malo radila”, – smatra Anđić.

Mještani ocjenjuju da uzroke iseljavanja treba tražiti i u činjenici što raspoloživi resursi Кaludre nijesu stavljeni u funkciju razvoja. Priča je standardna. Žale se da je s prostora Кaludre decenijama eksploatisano ogromno šumsko bogatstvo, od čega lokalno stanovništvo nije imalo neke naročite koristi.

Tako, na primjer, Radoslav Ralević tvrdi da u kaludarskim šumama vlada prava anarhija i da nadležne službe ne preduzimaju nikakve mjere da stanje dovedu u red.

„Imam više od 70 godina, ali ovakvog jada nijesam zapamtio. Nekada, ovdje u Кaludri, dok je bila velika Jugoslavija, šumsko gazdinstvo je zapošljavalo stotinu i pet radnika koji su bili osigurani i redovno primali platu. Danas iz Кaludre niko ne radi, jer šumama gospodari šumska mafija koja ne okreće glavu na lokalno stanovništvo. Zato se nije čuditi što ovi krajevi ostaju pusti i što smo stavili ključ u školu”, konstatuje Ralević.

Mještani ističi da je zabrinjavajuće to što se malo računa posvećuje selu i poljoprivredi i što se ne donose posebne uredbe koje bi stimulisale mlade ljude da rade i žive od svog rada.

„Кoliko je država kriva za iseljavanje kriv je i narod jer je sve manje mladih ljudi spremnih da rade ono što su radili njihovi preci. Svi traže neki lagodan život, zato sva naša sela polako izumiru. Nekad su ljudi pješke putovali od Кaludre do Berana i sve su to prihvatali kao normalno. Danas svi skoro imaju auta i opet nije dobro”, kažu mještani Kaludre.

Malo je onih, tvrde, koji hoće da se posvete radu.

„Svi hoće da žive, što bi se reklo, na gotovo. Možda bi se stanje popravilo ako bi se uvele neke stimulativne mjere gdje bi mladi ljudi dobijali garancije da će, kroz otkup tržnih viškova, unovčiti svoj rad. Očigledno je da se nešto mora mijenjati jer Кaludra ničim nije zaslužila da joj se ovo dešava”, žale se sve malobrojniji mještani.

Ni na drugom kraju beranske opštine nije ništa bolje. Primjer sela Tmušiće, koje zajedno sa selima Mašte, Dragosava, Babino, Goražde i Zagrađe čini mjesnu zajednicu Polica, u potpunosti odslikava tvrdnje da „bijela kuga” kuca na vrata.

Raspoloživi podaci govore da broj stanovnika u ovom pitomom mjestu rasprostranjenom duž neopisivo lijepih padina i proplanaka, iz godine u godinu drastično opada.

Tmušiće je prije nekoliko decenija brojalo nekoliko desetina domaćinstava, koja su, baveći se stočarstvom i poljoprivredom, obezbjeđivala pristojnu egzistenciju. Danas u ovom mjestu ima svega pet kuća u kojima neko živi tokom cijele godine.

Da se život u Tmušiću polako gasi uvjeriće se svako ko se uputi k tom mjestu, jer će ga dočekati netaknuta priroda i zatvorene kuće. Uz to, moraće, i pored tradicionalnog gostoprimstva ponosnih gorštaka, dobro da se namuči da bi došao do nekog sagovornika. Putnika namjernika u Tmušiću će dočekati i ostaci srušene školske zgrade koja je nekada brojala pedesetak učenika. Zatvorena je osamdesetih a upamćena po đacima koji su kasnije postajali ljudi od pera i nauke.

Kao i u Kaludri, rijetki mještani navode da su slaba putna infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica i nebriga uzrokovali sve izraženiju migraciju stanovništva i iz ovog sela. Кažu da je zagospodarila tišina iako se selo nalazi na svega tri kilometra od magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama.

„Sada je sve drugačije, nema ko kome „dobar dan” da nazove. Čim padne snijeg selo biva odsječeno od gradskog jezgra. Ni nakon dvanaest godina ne nazire se završetak izgradnja vodovoda za polička sela. Takođe, i elektromreža je u lošem stanju, tako da svi ovi problemi zajedno idu naruku sve izraženijoj migraciji”, navodi Ljubo Đurišić, koji je sa suprugom i dva sina ostao da živi u rodnom selu.

Kako u Kaludri i Tmušiću, tako i u ostatku ruralnog području na sjeveru. I ne samo na ruralnom. Kako objasniti podatak da je u gradskoj školi u Andrijevici ove školske godine upisano svega trinaest prvaka. Čemu onda čuđenje što se zatvaraju seoske škole.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo