Povežite se sa nama

FOKUS

PREUZIMANJE VLASTI: Dubinsko čišćenje

Objavljeno prije

na

Dok joj jedni prebacuju „revanšizam“ a drugi „kontinuitet“, vlada počinje ozbiljan posao, preuzimanja vlasti. Uz utisak da joj je efikasnost važnija od poštovanja propisa i procedura

 

Drugu sedmicu na čelu izvršne vlasti premijer Zdravko Krivokapić započeo je nenajavljenom posjetom Upravi za imovinu.

„Jutros sam u 8 i 30 sa ministrima Milojkom Spajićem i Jakovom Milatovićem posjetio Upravu za imovinu, kako bih od direktora Blaža Šaranovića dobio izvještaj o stanju državne imovine. Međutim, gospodina Šaranovića nijesam zatekao u kancelariji, jer je navodno, bio na nekom sastanku, iako je dužan da u tom periodu bude na svom radnom mjestu i sa svojim zaposlenima. Ovakvo ponašanje direktora institucija Vlada neće tolerisati“, tvitnuo je premijer, skupa sa fotografijom tri člana vlade koja dangube u praznom kabinetu direktora Uprave za imovinu.

Izostalo je objašnjenje kakav su to izvještaj o stanju državne imovine očekivali premijer i saradnici kad su krenuli u tu blickrig posjetu. Bilo bi, logičnije da su direktoru Uprave poslali poziv sa popisom informacija koje očekuju od njega i njegovih saradnika i zakazali sastanak. Ili kontrolno saslušanje.

Ovako je ostala dilema da li je vrijeme premijera, ministra ekonomskog razvoja i ministra finansija i socijalnog staranja isuviše dragocjeno da bi ga trošili na tako banalan način. Da su imali i pametnijeg posla – imali su.

Istog jutra, mediji naklonjeni DPS-u objavili su, pa međusobno razmjenjivali, priču prema kojoj „nova vlast planira da u narednih dvadesetak dana smijeni više od 420 direktora uprava, agencija, javnih preduzeća, osnovnih i srednjih škola, domova zdravlja i bolnica, kao i da opozove 33 ambasadora“ (citat iz Dnevnih novina). Priču o sječi direktora i ambasadora do danas (četvrtak 17.12) nije komentarisao niko od članova Vlade, iako je ona proizvela popriličnu pometnju.

Prema nezvaničnim interpretacijama, u pitanju je poluistina, naslonjena na dva stvarna događaja. Prvi je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji je prošlog petka Skupštini dostavila grupa poslanika vladajuće većine. O tom Predlogu detaljnije se možete informisati u tekstu Crtanje zakona po partijskom liku. Ovdje samo pomenimo da je predloženim izmjenama nova većina naumila da svojim članovima i aktivistima iz drugog i trećeg partijskog ešalona omogući zaposlenje u državnoj administraciji. Po mogućnosti na rukovodećim mjestima. To nije moguće po sadašnjim propisima, pošto potencijalni kandidati doskorašnje opozicije, uglavnom, ne zadovoljavaju propisane kriterijume (državni ispit, staž u državnoj administraciji, iskustvo na rukovodećim mjestima).

Dodatno se priča o smjenama direktora i ambasadora („revanšizam po dubini“) nadovezala na najavu ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića. On je najavio (vidjeti boks), da bi premijer Krivokapić to i potvrdio, kako će Vlada početi proceduru opoziva sedam ambasadora. „Osnovni kriterijum je bio povlačenje nekarijernih diplomata i diplomata koji su svojim nekorektnim djelovanjem u posljednja tri mjeseca nanijeli štetu Crnoj Gori”, izjavio je Krivokapić tokom posjete Briselu.

Sa strane gledano, spisak iz Ministarstva vanjskih poslova lakše bi bilo proširiti nego skratiti.

U međuvremenu je za generalnog sekretara Vlade imenovan Božo Milonjić, a za šefa Kabineta predsjednika Vlade Ivan Malović. Premijer je na funkciju glavnog pregovarača za pregovore o pristupanju Crne Gore EU imenovao Zorku Kordić. To je bio povod glasnogovornicima nove većine, zvaničnim i neformalnim, da nastave priču o bliskosti novih i starih vlasti. „Skandal, narod je prevaren: Premijer Krivokapić za glavnog pregovarača sa EU postavio najbližu saradnicu Duška Markovića“, kliču sa jednog od ovdašnjih tzv. prosrpskih portala, znajući da priča o „najbližoj saradnici“ nema veze sa istinom.

Još možemo pročitati: „Imenovanje kadrova u novoj Vladi Crne Gore propraćeno je od strane javnosti ali i građana sa velikim negodovanjem. Naime, jedan dio novih-starih savjetnika, šefova kabineta, usko je povezan sa DPS, što nije želja onih građana koji su 30. avgusta glasali za smjenu režima. Takođe, imenovanjem Rada Miloševića i Zorana Miljanića za državne sekretare u MUP-u, prekršen je princip oko kojeg se premijer prethodno dogovorio sa koalicijama vladajuće većine, jer se radi o funkcionerima koalicije Crno na bijelo.“

Sporenja unutar vladajuće koalicije oko novih imenovanja/razrješenja prekidaju se samo da bi se iskazale nesuglasice sa drugim vladinim potezima. Posebno je na meti prošlonedjeljna odluka o emitovanju obveznica vrijednih 750 miliona eura (vidi boks). Odluku kritikuju i vlast i opozicija. Zaboravljajući pri tom da je nova vlada zatekla praznu kasu. Bez izgleda da bi se ona, u dogledno vrijeme, redovnim prihodima mogla dovoljno dopuniti. Ako je takvo ponašanje opozicionih prvaka razumljivo, makar oni danas kritikuju isto ono što su radili dok su bili vlast, čude neumjerene kritike onih koji navodno podržavaju novu vladu.

Polemike oko u zakonitosti rada nove vlade započele su od Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave. Nju je Vlada usvojila na konstitutivnoj sjednici. Broj ministarstava je, tom uredbom, smanjen sa 17 na 12 a broj uprava povećan za jednu (Uprava za sport i mlade). Naknadno je uočeno da Zakon o budžet za 2020. godinu ne prepoznaje takvu organizaciju državne uprave. Novoformirana ministarstva ne mogu raspolagati sredstvima koja su Zakonom o budžetu namijenjena drugima, a ti drugi više ne postoje (Ministarstvo kulture, Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Ministarstvo saobraćaja…). Zato je, na sljedećoj sjednici Vlade, usvojena Uredba o dopuni Uredbe o organizaciji.

Pokazalo se da je to rješenje efikasno ali nezakonito. I da Vlada, ipak, parlamentu mora dostaviti prijedlog rebalansa ovogodišnjeg budžeta. Vladi pišemo minus za iskazani nedostatak administrativnih kapaciteta i plus zbog sposobnosti da prizna grešku i pokuša da je ispravi.

U skladu sa predizbornim obećanjima, Vlada je riješila da izmijeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Ministarstvo pravde je završilo prijedlog izmjena Zakona i uputilo ga Vladi koja će se, možda i do štampanja ovog broja, odrediti prema tom dokumentu. Iz onoga što se može zaključiti na prvo čitanje, prihvaćeni su svi zahtjevi SPC. Iz Zakona se brišu članovi na osnovu kojih su bivše vlasti željele osporiti vlasnička prava SPC nad crkvama i manastirima u Crnoj Gori. Dodatno, izlazi se u susret i zahtjevu koji je pravni tim Mitropolije (u njemu je bio i sadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić) ispostavio naknadno. U momentu kada je izgledalo da je, nakon ustupaka Markovićeve vlade, moguć dogovor po pitanju Zakona. Sada se SPC, kao i druge tradicionalne vjerske organizacije, ne mora registrovati već se evidentira kod nadležnih državnih organa. Da se zna ko je stariji.

Predstavnici Barske nadbiskupije, Kotorske biskupije, Islamske zajednice u Crnoj Gori i Jevrejske zajednice Crne Gore ocijenili su, razgovarajući o Predlogu izmjena i dopuna o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, da je rok za eventualne sugestije kratak da bi mogli poslati zvaničan stav, navodi se nakon njihovog sastanka. U saopštenju Jevrejske zajednice CG, koja je bila domaćin sastanka, još se navodi: „Ovaj susret bio je prilika za razgovor o najavljenom predlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, te su prisutni izrazili nadu da će prilikom donošenja istog Vlada voditi računa o ravnopravnoj zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda u državnim institucijama“. Iz SPC su poručili da se oni, ovim povodom, neće oglašavati. Valjda nemaju primjedbi.

I pomenuto saopštenje svjedoči kako su izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti pripremljene, baš kao i osnovni Zakon, krajnje netransparentno. Bez javne rasprave, ili bilo kakve mogućnosti da se čuju i prihvate argumenti drugih. Čak je i izgovor isti – hitnost postupka. Vidjećemo kakva će ovog puta  biti reakcija  nezadovoljne javnosti, a takvih nije malo. To u velikoj mjeri zavisi od načina na koji će se predstavnici koalicije Crno na bijelo, u Vladi i Parlamentu, odnositi prema predloženim izmjenama Zakona.

I Skupština se uhodava i priprema za ozbiljan rad. Na redu je bio izbor članova i predsjednika skupštinskih odbora. Dok opozicija čeka kongres DPS, da bi nakon njega zajednički dogovorili podjelu mjesta koja im pripadaju, vladajuće partije su izašle sa svojim kandidatima. I izglasali ih.

Dva rješenja nas podsjećaju gdje smo. „Slušam kukumakanje nacionalnih manjina: Srebrenica, Srebrenica… Plamtite kad se govori o Srebrenici i još nekim zločinima koji nijesu genocid… Montenegrinski nacisti… Ovo je država svetosavska i nemanjićka…“. Ovo su (probrani) izvodi iz nedavnog skupštinskog izlaganja poslanika DF Jovana Vučurovića. Novog predsjednika Odbora za ljudska prava i slobode. Koji misli da nam prijeti kad kaže „ovdje će se, ubuduće, govoriti i o zločinima nad Srbima…“.

Njegov koalicioni kolega, nepravosnažno osuđen na pet godina zatvora zbog  navodnog članstva u organizovanoj kriminalnoj grupi i pokušaja terorizma, postaje predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, pa po slovu zakona i član Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Milan Knežević, u međuvremenu, treba od ANB da dobije potvrdu (bezbjednosnu procjenu) koja će mu omogućiti uvid u najpovjerljivije bezbjednosne podatke. Kako?

U Monitoru su od kraja 2016. ispisane stranice i stranice na kojima se navodi da SDT nije ponudilo dovoljno dokaza sa osudu Kneževića, Andrije Mandića i, možda i ponajviše, njegovog vozača Mihaila Čađenovića (ako ga čelnici DF i ministar pravde zaboravljaju i ne pominju, mi nećemo). Odnosno, da ponuđeni iskaz svjedoka saradnika Aleksandra Saše Sinđelića nije dokaz. Pošto je on nepopravljivi lažov.

I danas stojimo iza svake riječi iz tih tekstova. Ali, nepravosnažno osuđeni terorista – predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu!? To nije pristojno. Dok izbor Vučurovića na mjesto predsjednika Odbora za ljudska prava, u  Parlamentu – u ime svih nas, izaziva stid.

 

Pare ili papir

(Ne)zakonitost postupka emitovanja obveznica vrijednih 750 miliona i dalje pobuđuje pažnju poslanika vlasti i opozicije. Vlada ne spori da je zaduženje realizovano u tajnosti, zbog moguće opstrukcije (čije?). Priložena dokumentacija svjedoči da je posao pripreman na brzinu, da je značajno učešće u procesu  imala prethodna vlada – što, usput rečeno, ne bi trebalo da je sporno. I da sve to za posljedicu ima priličan broj grešaka ili, makar, zanimljivih ali teško dokazivih tvrdnji. Barem kad je riječ o dokumentu na crnogorskom jeziku.

Tako na naslovnoj strani jednog od objelodanjenih dokumenta, Ugovoru o upisu, piše da obveznice na naplatu dospijevaju 2017. godine.

U Prospektu koji prati emisiju obveznica stoji da je Crna Gora 2018. imala  ekonomski rast „najveći u regionu koji obuhvata Srbiju, Albaniju, Rumuniju, Sjevernu Makedoniju i Hrvatsku“. Nema BiH, Kosova pa ni Bugarske (bliža je od Rumunije).

Prema Prospektu „Vlada trenutno razmatra koncesione ugovore za ispitivanje 18 lokacija koje bi mogle da dovedu do izgradnje 37 malih hidroelektrana“. Nadamo se da ovaj dio nije istinit.

A ovaj sigurno nije: prema podacima iz Prospekta, broj nezaposlenih se od 30. juna prošle do istog datuma ove godine smanjio za 800!? Zato je broj „neaktivnih lica“ porastao za 22.000. Za koliko je, otprilike, smanjen i broj zaposlenih.

Ima još. Opet, i ovakvi podaci su neuporedivo bolji od svega što su nam u sličnim prilikama prezentovale prethodne vlasti DPS-a i njihovih „tradicionalnih partnera“. Oni su, da ne idemo dalje, u svojim dokumentima izgubili cijelu petlju auto puta (Smokovac). Ako je nijesu… sakrili.

 

Diplomate i presedani

Ministar Radulović je obznanio kako je odlučio da opozove ambasadora u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadora u Vatikanu Miodraga Vlahovića, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića i ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš.

Osobe sa popisa uglavnom znamo. Svako od njih je imao neku priču zbog koje su stizali na naslovne strane medija (politička korupcija, plagijat, neprijavljivanje imovine, sumnje o učešću u duvanskom švercu…). Izuzetak je Vera Kuliš, ambasadorka u Njemačkoj u trećoj misiji u Berlinu (šefica trgovinske misije u vrijeme SCG i dva puta ambasadorka Crne Gore), relativno nepoznata javnosti. Zato je, može biti, znaju Njemci. Na jednoj od nacionalnih televizija svojevremeno je, u udarnom dnevniku, prikazan prilog o bahatom ponašanju vozača automobila sa diplomatskim tablicama. Jedan od najupečatljivijih primjera dalo je vozilo naše ambasadorke.

„Crnogorski vozač pred kamerama pravi prekršaj za prekršajem“, objašnjava reporter TV ZDF, „vozi unazad jednosmjernom ulicom što je zakonom zabranjeno, da bi vozilo parkirao tamo gdje je parking strogo zabranjen“. U Podgorici je mnogo važnije bilo to što je Kuliš bila u milosti Milana Roćena.

Komentarišući popis ambasadora koji će biti opozvani, predstavnici vladajućih partija ukazuju da je zakon grubo prekršen kada je Duška Jeknić postala ambasadorka u UAE, „i pored nekadašnje optužnice iz Italije“. Istovremeno, isti oni zahtijevaju da se iz kriterijuma za zapošljavanje u državnoj administraciji briše onaj koji eliminiše kandidate protiv kojih je tužilaštvo podiglo optužnicu. Zbog, objašnjavaju, mogućih političkih manipulacija.

Iz opozicije kažu kako je odluka o opozivu ambasadora „bez presedana“. To, baš, i nije istina. Upravo je gospođa Kuliš po treći put otišla u Njemačku nakon što je iz Berlina, bez obrazloženja, opozvan ambasador Ranko Vujačić. Inače, Veliki majstor Regularne velike lože Srbije, kome je tadašnji premijer Milo Đukanović dao crnogorsko državljanstvo 2010. Što će reći da ni on nije bio karijerni diplomata.

Ima i začkoljica. Važeći Zakon o vanjskim poslovima, u Članu 40 propisuje: „Predlog za opoziv ambasadora utvrđuje Vlada, na predlog ministra vanjskih poslova. Predsjednik ukazom opoziva ambasadora.“ Nije, dakle, precizirano da li je predsjednik Đukanović dužan da prihvati prijedlog vlade. A to garantuje da, u crnogorskoj diplomatiji, dosadno neće biti.

Zoran  RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA TAJNO FINANSIRALA MONTENEGRO AIRLINES: Internim odlukama do javne propasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu dokumentacije koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su oni sasjekli krila

 

Prije nepunih 14 mjeseci, u decembru 2019, Skupština je na prijedlog Vlade usvojila Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa (MA). Plan kabineta Duška Markovića predviđao je otpis, preuzimanje i otplatu  dugova MA uz širenje i modernizaciju flote.

Za to je, ukupno, trebalo iz državnog budžeta izdvojiti 155,1 miliona. MA bi zauzvrat, najavljivali su planeri, tokom ove 2021. godine postao vlasnik dva aviona koja trenutno iznajmljuje preko operativnog lizinga, kupio još dva, i tako u floti imao četiri aviona u svom vlasništvu. Uz peti koji je kupljen preko finansijskog lizinga, ali još nije do kraja otplaćen (dug iznosi oko šest miliona).

Trebalo je, dakle, da već ove godine imamo kompaniju bez dugova sa pet operativnih aviona u svom vlasništvu. „Ova promjena u vlasništvu osnovnih sredstava se ne bi odrazila na RASK (prihod po putniku po kilometru) ali bi se značajno odrazila na CASK (trošak po putniku po kilometru), što bi u krajnjoj instanci pozitivno uticalo na poslovni rezultat“, zaključuje se u analizi opravdanosti Vladinih ulaganja koju je pripremila beogradska Deloitte.

Ali, stvarnost je bitno drugačija.

MA je, krajem prošle godine, trebalo da prizemlji jedini avion tipa Fokker100 koji je u vlasništvu kompanije, a može da leti (MA je već vlasnik četiri takva aviona koji ne lete). Zbog neizmirenih dugova avionu kupljenom na lizing prijeti zapljena, a kompanija je krajem prošle godine obustavila letove, ostavljajući putnike sa kupljenim kartama da se snalaze kako znaju i umiju. Sami se snalaze i zaposleni kojima MA duguje zaradu za više mjeseci i godine neuplaćenih doprinosa.

Kako je državna avio-kompanija stigla tu gdje jeste – na dno? Iz Vlade Zdravka Krivokapića tvrde da ne postoji zakonit model po kome bi država mogla ponovo pomoći MA. Sve mogućnosti su protraćene bez efekta, pa je preostalo samo da se krene u postupak osnivanja nove kompanije. ToMontenegro je upisana u registar privrednih preduzeća a ostaje da se vidi šta bi nova kompanija mogla naslijediti od MA. Osim mogućih dugova. Javnih i tajnih.

Od osnivanja 1994. godine MA je gutao državni novac. Često bez jasnih tragova. Tako je, sa privatnog računa u Švajcarskoj, 1995. „nestalo“ deset miliona dolara namijenjenih za kupovinu prvih aviona. Nakon što je direktor kompanije Zoran Đurišić u Londonu potpisao ugovor o kupovini letjelica. Država ni potom nije štedjela na svojoj ljubimici.

Prema analizi koju  su uradili NVO MANS i dnevnik Vijesti, država je u MA, po osnovu osnivačkog uloga, dokapitalizacije i subvencija u periodu 1994.-2014. uložila makar 58,5 miliona. Ni to nije bilo dovoljno.

„Poslovanje MA je tokom 2013. i 2014. obilježilo prispjeće izvršnih sudskih presuda na ukupna dugovanja kompanije prema Aerodromima CG u ukupnom iznosu od 10,6 miliona eura, kao i prema Kontroli letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) od 9,59 miliona“, stoji u Vladinom izvještaju sa sjednice održane 24. septembra 2015. godine. I pored pravosnažnih presuda, pa i Zakona o  konsolidaciji MA iz 2019. godine, ti dugovi do danas nijesu otplaćeni. Ponajviše zaslugom vlada koje su na svoje odluke o podršci MA najčešće stavljale oznaku tajnosti „interno“. I tako ih čuvali od uvida javnosti.

Već krajem januara 2016, Vlada Mila Đukanovića razmotrila je Informaciju o prioritetnim obavezama kompanije MA prema dobavljačima, koja je označena sa stepenom tajnosti „interno“. Vlada tada zadužuje Ministarstvo saobraćaja (ministar Ivan Brajović) da u saradnji sa Ministarstvom finansija (ministar Radoje Žugić) pripremi i dostavi informacije „o svim neizmirenim obavezama MA s pregledom nastalih dugova po godinama, analizom uzroka njihovog nastanka i predlogom rješavanja ovog problema“. Do danas ne znamo da li je traženi dokument urađen i, ako jeste, šta on sadrži. Javnost je o dugovima MA detaljnije obaviještena tek krajem 2019, uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji.

Do tada, izvršne vlasti nesmetano nastavljaju internu saradnju sa MA.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AUTOKORUPCIJA: Zadužim te po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Iz NVO sektora ukazuju da  građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom

 

„Nova demokratska vlast u Crnoj Gori (će) izvršiti potpunu depolitizaciju ključnih institucija vlasti radi obezbjeđivanja beskompromisne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije“, navodi se u drugom stavu Sporazuma koji su, prije formiranja Vlade, potpisali lideri pobjedničkih koalicija Za budućnost Crne Gore Zdravko Krivokapić (premijer), Mir je naša nacija Aleksa Bečić (predsjednik Skupštine) i Crno na bijelo Dritan Abazović (vicepremijer). Nakon prvog sastanka, koji je prethodio sporazumu, lideri su saopštili da su dogovorena četiri ključna principa. Jedan od njih je da „će nova, demokratska vlast, biti ekspertska, konstituisana od kadrova koji su stručnjaci iz konkretnih oblasti bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“. I u predizbornoj kampanji su liderima tadašnje opozicije bila puna usta „eksperata“ i „nepartijskih kadrova“.

Raspodjele kadrova unutar resora – „po dubini“ – pokazale su da je Sporazum tek slovo na papiru. Iako je koalicija Crno na bijelo, okupljena oko građanskog pokreta URA, prednjačila u zagovoranju principa eksperata i depolitizacije javne uprave,  te uslovila i  formiranje Vlade po tim principima,  kadrovi te političke grupacije među prvima su uvršteni po dubini. Riječ je  o imenovanju kadrova sa te liste – Rada Miloševića i Zorana Miljanića za pomoćnike ministra unutrašnjih poslova.  Miljanić ima bekgraund u bezbjednosnom sektoru. Za  Miloševića, preduzetnika iz Nikšića, bilo je očigledno da je riječ o partijskom kadriranju. Prethodno je koncept  ekspertske Vlade narušen ulaskom lidera URA Dritana Abazovića, na mjesto potpredsjednika Vlade.

Abazović  je potom saopštio da će biti eksperata po dubini, ali da mora biti i članova partija. Pojasnio je da građani ne mogu očekivati da niko od ljudi koji su se decenijama iz opozicije borili protiv režima ne dobije nijednu funkciju po dubini.

Uslijedili su i drugi primjeri partijskih imenovanja i nepotizma. Za vršioca dužnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) imenovan je nosilac liste Za budućnost Crne Gore u Kotoru Dejan Vukšić, koji je prije imenovanja izabran za predsjednika lokalnog parlamenta u tom gradu. Za predsjednicu Upravnog odbora Nacionalnih parkova Crne Gore izabrana je bivša poslanica Demokratskog fronta (DF) i bivša novinarka Marina Jočić. Za pomoćnicu vršioca dužnosti pomoćnice generalnog sekretara Vlade advokatica Žana Praščević – Milačić – supruga poslanika Prave Crne Gore Marka Milačića. Za direktoricu Kliničkog centra Crne Gore imenovana je doktorica Ljiljana Radulović – kćerka poslanika Pokreta za promjene (PZP) Branka Radulovića.

Da se priprema teren za partijsko zapošljavanje vidjelo se i po izmjenama Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Glavne izmjene bile su da vršilac dužnosti može biti osoba koja prethodno nije radila u državnom organu ili preduzeću i da rukovodiocima prestaje mandat kada se ukine državni organ ili promijeni njegov opis poslova, što omogućava ubacivanje partijskih kadrova bez konkursa. Međutim, iako usvojen u Skupštini, taj zakon je jedan od akata koje je Skupštini vratio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Vrhunac partijskog udomljavanja dostignut je prije nekoliko dana, kada je ozvaničena podjela državnih preduzeća, ustanova i institucija između pobjedničkih koalicija. Prema pisanju medija, mjesta po dubini podijelili su srazmjerno podršci koju su koalicije dobile na parlamenarnim izborima 30. avgusta.

Najviše pozicija će prema toj podjeli pokriti partije unutra saveza Za budućnost Crne Gore. Pokret za promjene, koji se izdvojio iz Demokratskog fronta, dobio je najviše pozicija unutar koalicije. Pored direktorskog mjesta u Kliničkom centru, Pokretu  je pripalo i mjesto izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, izvršnog direktora Uprave za nekretnine, izvršnog direktora Fonda PIO, izvršnog direktora Crnogorskog elektroprenosnog sistema, izvršnog direktora Crnogorskog operatora tržišta električne energije, kao i izvršnog direktora Agencije za zaštitu životne sredine. Partiji Nebojše Medojevića će pripasti i mjesto izvršnog direktora Agencije za investicije Crne Gore, Zavoda sa seizmologiju i hidrometeorologiju i Direkcije za zaštitu tajnih podataka, kao i pozicije predsjednika upravnih odbora Montefarma i Agencije za elektronsku komunikaciju i poštansku djelatnost.

Demokratskom frontu bi trebalo da pripadnu pozicije izvršnog direktora Budvanske rivijere, Plantaža, Uprave za imovinu, Željezničkog prevoza, Uprave za šumu, Nacionalnih parkova, Uprava carina, kao i mjesta predsjednika odbora direktora EPCG i CEDIS-a. Takođe im sljeduje funkcija predsjednika borda direktora Nacionalnih parkova, Regionalnog vodovoda, Ulcinjske rivijere, Prokona, Održavanja željezničkih voznih sredstava i Agencije za zaštitu ličnih podataka. Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) će pripasti funkcije izvršnog direktora Fonda za zdravstveno osiguranje, Uprave za sport i mlade, Castelo Montenegro a.d. Pljevlja, Agencije za civilno vazduhoplovstvo i UIKS-a. Jokovićevoj partiji po sporazumu pripada i funkcija predsjednika borda direktora Plantaža, Pošte Crne Gore i Regulatorne agencije za energetiku.

Koaliciji Mir je naša nacija bi trebalo da pripadne pozicija izvršnog direktora Elektroprivrede (EPCG), Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS), Pošte, Luke Bar, Skijališta Crne Gore, Uprave za saobraćaj i Uprave javnih radova, Zavoda za zapošljavanje, Regionalnog vodovoda, Instituta Simo Milošević, Arhiva, Civilnog vazduhoplovstva, Radio-difuznog centra i Zavoda za dječiju i socijalnu zaštitu. Toj koaliciji takođe treba da pripadnu funkcije predsjednika odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja, Željezničkog prevoza, Budvanske rivijere, Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, Monteputa, Montenegrobonusa i Instituta za crnu metalurgiju.

URA dobija funkcije izvršnog direktora Uprave za dijasporu, Uprave pomorske sigurnosti, Centra za ekotoksikološka istraživanja i predsjednike borda direktora Morskog dobra i Instituta za ljekove.

Član organizacije KOD Darko Zarubica  za Monitor kaže  kako se očekivalo da će nova vlast napraviti otklon od  loše prakse prethodnika, ali da se očito  teško mijenjaju navike koje se odnose na partijsko zapošljavanje.

„Sada se postavlja pitanje,  da li za mjesta za koja se raspisuju konkursi a koja bi moguće bila podijeljena ’po dubini’ po partijskom ključu, ima svrhe da se prijavljuje onaj ko nema saglasnost neke partije“,  kaže Zarubica za Monitor. I precizira: „Da li će  ovo  dodatno podstaći ljude  da se učlanjuju u partije da bi dobijali posao?“

On smatra da građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom.

Direktor istraživačkog centra u Mreži za afirmaciju navladinog sektora (MANS) Dejan Milovac smatra da nas najavljena podjela funkcija u državnoj upravi i javnim preduzećima može uvesti u novi krug politizacije institucija i znatno obesmisliti naredne korake u reformi javnog sektora čiji bi rezultat trebao biti njegovo pretvaranje u profesionalni servis građana.

„Oslobađanje državnih institucija stega DPS-a jeste legitiman cilj nove vlasti, ali je  pitanje do koje će mjere biti moguće obezbjediti njihovu nezavisnost ako jedne političke kadrove zamijenimo drugim. U agendi reforme javne uprave nove vlasti na prvom mjestu mora biti interes građana da imaju efikasne i depolitizovane institucije i to je imperativ koji ne smije biti podređen bilo kakvom ličnom ili partijskom interesu“, kazao je Milovac za Monitor.

Poslanik koalicije Mir je naša nacija Momo Koprivica saopštio je da će se poštovati sva pravila pravnog sistema i da će svi imati pravo da se prijave na konkurs kako bi najbolji bili izabrani.

U Institutu Alternativa smatraju da informacije koje su procurile šalju poruku da su pozicije u  javnom sektorau predodređene i dogovorene kroz svojevrsne ,,partijske kvote”. Podsjetili su da je to bila praksa Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera.

„Godinama smo svjedočili lošim posljedicama takvog pristupa i sklonosti da se partijski interesi podrede javnom interesu“, saopštila je Milena Muk iz Instituta Alternativa.

Institut Alternativa je više puta ukazivao da licitiranje imenima i partijskom pripadnošću prilikom popune rukovodećih pozicija, naročito onih koje podliježu javnom konkursu, nije u duhu profesionalizacije niti privlačenja najboljih kadrova. Oni upozoravaju da,  ukoliko su informacije o raspodjeli mjesta tačne, ostajemo u začaranom krugu partijskih raspodjela. ,,Stvara se alibi da svaka nova vlast po sličnoj matrici obavlja  imenovanja uz izgovor da su oni prije nje radili isto“.

Demokratska partija socijalista i koalicione Socijaldemokrate (SD) prve su se oglasile povodom podjele državnih funkcija i kritikovale novu vladajuću većinu zbog partijskog zapošljavanja. U DPS-u su ovaj dogovor ocijenili kao „potkupljivanje parlamentarne većine funkcijama“, dok je SD podjelu fotelja nazvao „skubanje funkcija po dubini“. Valjda znaju iz iskustva. Obje partije prepoznate su po nepotizmu i prekomjernom zapošljavanju svojih kadrova u državnoj upravi, na šta je Evropska komisija ukazivala u svakom izvještaju o napretku.

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Srećna nam „promjena“.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIZEMLJENJE DRŽAVNE AVIOKOMPANIJE: Slomljena krila MNA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika ali je ima. To, s druge strane, nije kraj problemima u državnim kompanijama koje nam je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS

 

Avioni Montenegroerlajnsa (MNA) ne lete od subote. Zaposleni platu ne primaju od septembra. Doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje nijesu plaćani od 2016. Prizemljena kompanija duguje više od 100 miliona, a na popisu neizmirenih obaveza nalaze se:

– Dugovanje Euracontrolu od 160.000 eura zbog koga, od subote 26. decembra, postoji mogućnost zapljene aviona MNA na evropskim aerodromima.

– Dugovanja Aerodromu Nikola Tesla u Beogradu u iznosu od pola miliona, zbog kojih se kompanija ne usuđuje da leti za Beograd.

Dugovanje kompaniji GECAS, zakupodavcu aviona Embraer 195, od približno 1,2 miliona (tražen raskid ugovora i povraćaj aviona).

– Dugovanje zakupodavcu motora za dva Embraera 195, kompaniji BEAUTECHU u iznosu od 600.000 (zatražen raskid ugovora i povraćaj motora).

Finansijski problemi Montenegroerlajnsa nijesu od juče. Traju od osnivanja kompanije. U decembru prošle godine Skupština je usvojila Zakon o konsolidaciji i razvoju MNA, kojim je predviđeno da država u kompaniju uloži 155 miliona.

Kompanija u tom trenutku, prema analizi konsultantske kuće Deloitte, raspolaže sa osam aviona od kojih su četiri prizemljena (tipa fokker 100, vjerovatno neupotrebljiva). Od četiri operativna aviona jedan je bio u vlasništvu MNA (takođe fokker100), dva u zakupu (tipa Embraer E195), a četvrti u finansijskom lizingu (prema dostupnim podacima treba otplatiti još šest miliona da bi taj avion tipa Embraer E195 postao vlasništvo MNA).

Plan Vlade Duška Markovića, koji je prihvatio parlament, bio je da 100 miliona ode tokom 2020. godine, uglavnom za vraćanje dugova (državi 34 miliona, Aerodromima Crne Gore 32 miliona, bankama sedam miliona, dobavljačima šest, Kontroli leta SiCG – 1,63 miliona). Ostatak je trebalo da se potroši za održavanje likvidnosti (11) i restauraciju motora (8,8 miliona). Preostalih 50-ak miliona planirano je za obnovu flote u periodu 2021–2024. godine.

Nemamo podatke o tome šta je od ovogodišnjeg plana ispunjeno do 3. septembra, kada je Agencija za zaštitu konkurencije donijela rješenje kojim je Ministarstvu saobraćaja i pomorstva naloženo „da odmah, po prijemu ovog rješenja, privremeno obustavi dodjelu sredstava MNA…“.

Odluka nije bila neočekivana, ali jeste zakašnjela. I, možda, motivisana i nečim što nije u nadležnosti Agencije za zaštitu konkurencije (vidi antrfile MNA i izbori). Devet mjeseci ranije, 23. decembra 2019, Agencija je u izvještaju konstatovala kako „nema uslova“ da ocijeni da li je Zakon o konsolidaciji i razvoji MNA usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći, jer je dostavljeni materijal nepotpun. Ti se uslovi nijesu stekli sve dok je DPS bio na vlasti.

Uglavnom, odluka o „privremenoj obustavi“ svake vrste pomoći MNA svezala je ruke izvršnim vlastima. Od 3. septembra, da podsjetimo još jednom na taj važan detalj. „Jasno je da nastavak pomoći Montenegro Airlainsu od strane Vlade ne bi bio u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ne bi bio u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći, ne bi bio u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije i konačno ne bi bio u skladu sa Ustavom Crne Gore (člana 140 stav 3)“, navodi pravni konsultant Veselin Koprivica konstatujući kako nova Vlada „nije imala drugog izbora osim da postupi onako kako je postupila“.

Koprivica nije usamljen u stavu da Vlada Zdravka Krivokapića nije imala drugog izbora osim da MNA prepusti tržišnoj utakmici u kojoj se naš nacionalni avioprevoznik, dokazano, ne snalazi najbolje. Čula su se, međutim, i drugačija mišljenja.

„Ukoliko želi i ima političku volju, Vlada može da pomogne MNA“, ustvrdila je Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta i nekadašnja potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih integracija. „Jedan od mogućih zakonskih modela je pretvaranje potraživanja u trajni ulog, odnosno da se ovaj Zakon (o konsolidaciji MNA) sprovede u potpunosti. Drugi je restrukturiranje…“, navela je Đurović uz ideju da bi se moglo razmišljati i o spajanju Aerodroma CG i MNA u novo preduzeće.

Komentarišući njene tvrdnje, nekadašnji poslanik i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović kaže da Đurović ne govori kao profesor već kao kandidat sa liste poslanika DPS-a. „Ona zna da je dokapitalizacija i pretvaranje duga u akcijski kapital vid klasične državne pomoći“. On tvrdi kako je prelomna tačka koja je odredila sudbinu MNA prekoračena još 2012. godine, kada je Državna revizorska institucija (DRI) objavila reviziju poslovanja MNA i ukazala na potrebu donošenja hitnog plana sanacije državne kompanije. Pošto su svi njeni bilansi pokazivali da ona srlja u propast. „Niko se iz tadašnje vlasti na taj signal nije okrenuo“, podsjeća Damjanović.

Sada sve izgleda drugačije.

Na vijest da nova vlada neće nastaviti da novcem poreskih obveznika pegla finansijske dubioze MNA, oglasili su se svi koji vrebaju priliku da kritikuju poteze izvršnih vlasti. Među njima je bilo i ljekara i inženjera, trgovaca, građevinara… ali nije bilo nikoga iz ranijih uprava kompanije osuđene na stečaj. Baš oni bi trebali da objasne šta i kako. Ako ni zbog čega drugog, a ono da opravdaju bogate apanaže koje su dobijali sa kompanijskog računa. I objasne – šta je nama Montenegro Airlines?

Prema podacima s kraja prošle godine, prije pandemije korona virusa, MNA saobraća na sedam redovnih i osam sezonskih odredišta. Državna aviokompanija u Crnu Goru dovozi između trećine i četvrtine svih putnika koji prođu kroz naše aerodrome. A skoro polovina (49 odsto) putnika koje u Podgoricu i Tivat stižu avionima MNA dolazi iz Beograda… Konačno, MNA je u rekordnoj 2018. godini prevezao oko 650.000 putnika. Matematika kaže: MNA u Crnu Goru doveze svakog četvrtog ili svakog petog turistu koji u Crnu Goru dođu avionom. Malo ili mnogo?

Predsjednik odbora direktora MNA prima 4–4,5 hiljade, saopštio je resorni ministar za kapitalne investicije Mladen Bojanić. Prosječna plata u kompaniji bila je, za to vrijeme, oko 800 eura, dodaje Zoran Radunović, državni sekretar u istom Ministarstvu sa 16 godina iskustva u Montenegro Airlinesu. „Bilo je i onih koji su primali 280 ili 320 eura a radili su odgovoran posao“.

Bojanić najavljujuje da Vlada „sjutra (30.12) kreće sa formiranjem nove kompanije“. Pethodno se obratilia Evropskoj komisiji od koje traže da im omogući da MNA nastavi rad nekoliko mjeseci, dok nova kompanija ne stane na noge. Kako bi Too Montenegro, to je ime nove kompanije otkriva Bojanić, naslijedila dio materijalne (avion u vlasništvu i avion čija se otplata bliži kraju) i nematerijalnu imovinu MNA. To nije beznačajno.

Tako menadžeri MNA navode da „stvarna vrijednost“ njihove kompanije nije u bilansima stanja i uspjeha (to vidimo – tamo nema ničega što vrijedi) već u sertifikatima, članstvu u svjetskim asocijacijama avioprevoznika, liceniranom osoblju… „Dozvole, istorijski slotovi, saobraćajna prava, code share ugovori, interline ugovori, Amadeus prodajni sistem… neće mirovati mjesecima i čekati novu kompaniju. Biće trajno izgubljeni i moraće se krenuti iz početka da se dobiju ni blizu kvalitetni slotovi i aerodromi u odnosu na one koje sada MNA. Dakle, praveći operativnu pauzu, gubimo sve ovo. U roku od 90 dana, gubimo licence svih pilota, gubimo licence kabinaca, mehaničara, inženjera”, tvrde iz sadašnjeg menadžmenta.

Podvucimo crtu: šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika, ali je ima. To nije kraj problemima koje je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS. Skoro identična priča ponoviće se kada na dnevni red Vlade dođe nova tranša državne pomoći brodarskim kompanijama u vlasništvu Crne Gore. Neko će, opet, zaplakati.

 

Bačene pare

Vlada Duška Markovića raspravljala je o zakonu koji bi omogućio dalju pomoć MNA na sjednici održanoj 9. decembra 2019. godine. Analiza Deloitta o opravdanosti tog ulaganja, naslovljenja Projekat Boing, završena je četiri dana kasnije, 13. decembra.

Marković i njegovi saradnici su, znači, po inerciji odlučili da nastave sipati novac u kompaniju čiji su dugovi, u tom trenutku, višestruko prelazili njenu vrijednost. To je, zapravo, nemoguće poređenje. Trebalo je prvo uplatiti 60 miliona, pa MNA dovesti u poziciju da ne vrijedi ništa. Nula. U svakoj poznatoj valuti. Novac je ipak preusmjeren uz obrazloženje da MNA „svojim poslovanjem utiče na ekonomski razvoj Crne Gore u cjelini”.

Marković tada kaže: „Ovaj model će nam već iduće godine pokazati da li su naše procjene dobre. Ako te procjene ne budu dobre i ako ne budu davale rezultate, likvidacije i stečaj su uvijek na stolu“!?  A sto pedeset miliona, više ili manje, šta je to za ovoliku Crnu Goru i onoliki DPS? Bravo!

Tek, kad je došla 2020. Vlada je zaboravila Montenegro Airlines. Prema dnevnom redu ovogodišnjih sjednica Markovićeve Vlade, o MNA se razgovaralo samo dva puta. Prvo 14. maja a, potom i 11. juna kada je odlučeno da se obezbijede sredstva i izmire troškovi MNA nastali „realizacijom specijalnih čarter letova za vrijeme prekida komercijalnog saobraćaja“. I tu svrhu je izdvojeno nekih 600–700 hiljada.

Neka je. Da nije bilo MNA, ko zna kada bi se, i kako, građani Crne Gore vratili kućama nakon sveopšteg zaključavanja planete u martu i aprili. Ali – ni riječi o realizaciji Zakona o konsolidaciji, stanju u kompaniji čiji avioni su prizemljeni silom prilika, odluci Agencije za zaštitu konkurencije kojom su dalja ulaganja stavljena van zakona, dok je već uloženo (navodno je riječ o nekih 45 miliona) postalo – bačeno.

I sad Marković sa družinom leleče zbog udesa državnog avioprevoznika, kriveći za to one koji vladaju evo već četiri nedjelje. Ali bježi od sučeljavanja sa njima. A, zamislimo samo da je prethodna vlada u maju, ili junu, kada je postala izvjesna propast ljetnje turističke sezone, povukla neminovne poteze – one koje je utrapila svojim nasljednicima. Danas bi smo već imali alternativu. A DPS bi, svakako, bio u opoziciji.

 

Prvo afera, pa prvi let

Crnogorska aviokompanija zvanično postoji od 15. februara 1995. godine. „Za sada samo na papiru“, bilježi koleginica Branka Plamenac zahvaljujući kojoj su čitaoci Monitora bili izuzetno upućeni u sva dešavanja vezana za MNA. „Bilo je više nego upadljivo odsustvo najznačajnijih predstavnika političkog života Republike, i pozicije i opozicije. Premijer Đukanović se izgovorio bolešću, dok je predsjednik Republike (Momir) Bulatović iznenada otputovao za Beograd…“.

Osnivanju MNA prethodile su „interesantne“ odluke vlasti u Beogradu – tzv. saveznih i srpskih. Jugoslovenski aerotransport (JAT), preduzeće u vlasništvu nekadašnje SFRJ, je dekretom Vlade Srbije, 1992. postalo javno preduzeće Republike Srbije. U paketu, srpska imovina postali su i aerodromi u Tivtu i Podgorici.

U Crnoj Gori se stidljivo (LSCG i Monitor) postavilo pitanje poštene podjele imovine JAT-a, koji je tada u svojoj floti imao dvocifren broj kvalitetnih letjelica (uglavnom tipa boing). Računalo se da bi nam, po tom osnovu, mogla pripasti makar dva aviona. U Beogradu nijesu htjeli ni da čuju. U stvari JAT i Aviogeneks su odbili da razgovaraju i o iznajmljivanju prizemljenih aviona crnogorskoj avio kompaniji.

Crna Gora se nakon 16 mjeseci odlučuje za kupovinu prvih putničkih aviona koji će nositi oznaku MNA. „Početkom jula (1996) prvi direktor (Zoran Đurišić) prve nacionalne aviokompanije u Crnoj Gori stavlja svoj potpis na istorijski ugovor o kupovini prvih aviona“, piše Plamenac. „Ostalo je još samo da ciriška banka otvori kreditno pismo i novac transferiše, poslije čega bi se moglo pristupiti farbanju aviona u crnogorske boje i ambleme“.

Ali, novac namijenjen za kupovinu dva boinga 727 je, bez traga, nestao. Prema jednoj verziji 14,5 miliona dolara završili su na švajcarskom računu privatne firme Montiko, odakle mu se gubi svaki trg. Montiko je, navodno, bio u vlasništvu Đukanovićevog kuma Ratka Kneževića (razišli se koju godinu kasnije).

Druga verzija iste priče kaže kako je novac, nakon neuspjele kupovine boinga u Londonu, prebačen na švajcarski račun tadašnjeg ministra finansija Predraga Goranovića (sve ovo se dešava u vrijeme sankcija UN prema SRJ), odakle je dalje korišćen „u državne svrhe“.

Pa i za kupovinu dva fokera 25, krajem 1996.

Zbog niza otkrivenih mana, proizvodnja tog tipa aviona bila je obustavljena još 1987. Tako smo, za manje para (šest umjesto 14 miliona), umjesto dva aviona kupili dvije tranje sa groblja aviona u Francuskoj. I osudili nacionalnu aviokompaniju na ono što joj se sada dešava.

Priča o nestalim milionima nije dobila epilog.

 

MNA i izbori

Prvi avion sa oznakama MNA doletio je u Crnu Goru 26. oktobra 1996. godine, nedjelju dana pred parlamentarne izbore na kojima se, tada jedinstveni, DPS sučelio sa koalicijom Narodna sloga (LSCG Slavka Perovića i Narodna stranka Novaka Kilibarde). Slučajno.

„MNA nema još uvijek potrebne kadrove, pilote, inženjere, pomoćno, tehničko i letačko osoblje“, piše Monitor po dolasku aviona, u broju koji je izašao tri dana uoči izbora (Foker – DPS džoker). „Nije oformljena komercijalna služba, nisu štampane karte, nisu otvorena prodajna mjesta, poslovnice ili predstavništva… Nije urađen ni AOC, dokument bez kojeg kompanija praktično ne postoji“.

Zaista, prvi komercijalni (larter) let MNA obavlja tek sredinom naredne godine, na relaciji Podgorica – Bari. Na redovan linijski saobraćaj trebalo je još sačekati.

Četvrt vijeka kasnije, neobična koincidencija. Tri dana nakon prvih izbora koje je DPS izgubio, Agencija za zaštitu konkurencije donosi rješenje kojima se njihovim nasljednicima vežu ruke kada je u pitanju budućnost državne avio kompanije. Zaslužena kazna za građane ili još jedna slučajna podudarnost?

MNA je jedina državna kompanija koju je, za trideset godina, osnovala i podigla DPS vlast. Vidimo kako. Većinu ostalih je upropastila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo