Svojim životom i radom Joličić je obilježio vrijeme u kojem živi, a njegovo djelo je prepoznatljivo i trajno dobro Crne Gore. Istinski  je ekolog koji brine za svako stvorenje na našoj planeti: 17 puta je preplivavao Skadarsko jezero da bi ukazao na značaj krapova. Stizao je da pliva i po Plavskom jezeru da bi skrenuo pažnju na borovnice.  Živi i radi, kako sam ističe, u oblacima iznad Rumije

“Nije važno kako se Bogu moliš

i koju držiš vjeru,

važno je da voliš ljude

i da u svemu imaš mjeru.”

Ovi stihovi Rajka Joličića možda najbolje oslikavaju njega samog. Poštovati sve vjere, voljeti sve ljude i vazda imati mjeru, moto je koji je Rajko živio u svojih 77 godina. Kao takvog ga doživljavaju svi oni koji ga znaju i poznaju. To je pisac iz čitanki, čije se pjesme i priče pamte i pjevaju.

Joličić je uvijek bio istinski humanista i svestrani stvaralac; pjesnik, novinar, glumac, humorista, satiričar, rođen 1947. godine u Krnjicama, pitomom selu na obali Skadarskog jezera, podno planine Rumije.

Neumorno piše od svoje 20. godine. Objavio je preko 30 knjiga pjesama, aforizama i satire. Mnoge njegove pjesme su postale hitovi, gotovo narodne pjesme, jer se o autoru malo govori. Rijetko ko zna da je upravo Joličić napisao pjesmu – Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore.  Autor je himni niza poznatih manifestacija: Maslinijade u Starom Baru, Koštanijade u Ostrosu, Festivala vina i ukljeve na Virpazaru, Festivala borovnice u Plavu, kao i Himne dijaspore.

Takav je Rajko: vrijedni, samozatajni čovjek, koji sebe nikada ne ističe. Draže mu je da vidi uspjeh drugog, nego   vlastiti. Najljepše se osjeća sa djecom: on je vječiti barski Đedo Mraz. Predstava Dva gusara iz Bara je najizvođenije djelo u istoriji grada pod Rumijom.

Najmanje govori o onom što je najvrjednije učinio: preko 130 puta je u dobrovoljnim akcijama dao krv (za što je dobio priznanje Ministarstva zdravlja Crne Gore) i spasio pet života nakon nekoliko nesreća i/ili tragičnih dešavanja.

Rajko je istinski ekolog koji brine za svako stvorenje na našoj planeti: 17 puta je preplivavao Skadarsko jezero da bi ukazao na značaj krapova. Stizao je da pliva i po Plavskom jezeru da bi skrenuo pažnju na borovnice.

Često se označava kao najbolji primjer živog interkulturalizma Bara i Crne Gore, jer je njegov angažman snažno obilježila ljubav prema ljudima, širenje ideja mira i tolerancije. U svojim pjesmama i pričama čuva od zaborava najljepše primjere humanosti i čovjekoljublja kojima se ponose podrumijski prostor i Crna Gora.

Dobitnik je mnogih priznanja za svoje stvaralaštvo, između ostalih, laureat je najvećeg opštinskog priznanja grada Bara, 24. novembar, i nagrade za sveukupno stvaralaštvo za đecu i mlade Stara Maslina.

Njegove pjesme prevođene su na više stranih jezika, zastupljen je u lektiri za najmlađe.

Živi i radi, kako sam ističe, u oblacima iznad Rumije. Stoga uz Bar, posebno voli i Ulcinj, kao grad interkulture i velike istorije.

Rajko je nedavno predložio da se tokom trajanja trećeg Ulcinjskog mundijala prijateljstva, koji će se održati sredinom oktobra, u ovom gradu zasadi Balkansko drvo mira. Tako se zove i jedna njegova poznata pjesma. (Da se balkanska krčma pretvori / U rajski vrt, u radost bez kraja, / Da svako u svom toplome domu / Traga za onim što ga s’ komšijom spaja.)

„Ulcinj to zaslužuje, jer je grad sloge i ljubavi. To svi koji ovđe dođu osjećaju i doživljavaju“, navodi Rajko  Joličić. Na prošlogodišnjem Mundijalu prijateljstva, on je u prepunoj Velikoj sali ulcinjskog Centra za kulturu, recitovao svoje stihove.

                                                                                               Mustafa CANKA