Ideja projekta FOUR podrazumijeva da se otvaranje i sama izložba produkcijski kvalitetno i profesionalno realizuje i na taj način isprate standardi organizacije svjetskih kulturnih događaja s jedne, a sa druge strane da uvedemo novitete na crnogorsku likovnu scenu po pitanju prezentacije likovne umjetnosti. Projekat se realizuje u organizaciji produkcije ENTER na čelu sa Vanjom Kljajević – projekt menadžerom i Filipom Đurišićem, izvršnim direktorom organizacije. Sa autorima FOUR-a pričali smo o ideji, cilju i sadržaju projekta.
MONITOR: Šta je krajnji cilj projekta Four?
FOUR: Cilj projekta FOUR je realizacija četiri izložbe, četiri autora na teritoriji Crne Gore sa izazovom vaninstitucionalnog predstavljanja. Uz koncepcijski dobro osmišljen program otvaranja i kvalitetno produkcijski organizovane izložbe želimo da vratimo publici likovni rad, da skinemo famu sa predstave da se umjetnost stvara samo za one koji je „razumiju” i da vratimo umjetnost svima koji je vole i trebaju. Svaka za sebe izložba u okviru svog programa otvaranja ima posebne karakteristike. Ono što je za sve zajedničko je isticanje položaja umjetnika, umjetničkog rada i publike koji se nalaze na društvenoj margini.
MONITOR: Možete li reći nešto o cijelom procesu nastajanja jedne ovakve izložbe.
FOUR: Stvaralački proces i na kraju likovni rad je potpuno nezavisan od osmišljavanja koncepta otvaranja i realizacije izložbe u okviru projekta FOUR. Do sada su realizovane tri izložbe. Prva pod nazivom FOUR je realizovana u kafe baru Galerija u Podgorici gdje se i razvila ideja projekta. Izabrali smo mjesto gdje se ljudi okupljaju i druže. Ne želimo da čekamo publiku da dođe do našeg rada već naš rad izlažemo tamo gdje je publika, to je bilo polazište prve izložbe. Izložbu je otvorio crnogorski glumac Dušan Kovačević koji je odigrao scenu ,,klasičnog otvaranja izložbe” po tekstu Gorana Ćetkovića Ćenta koji sarkastično govori o konfuziji i nebliskosti sa umjetničkim radom koji se stvara kod uobičajenog otvaranja izložbi u galerijama. Izložbu su činili po četiri rada Ivana Đurišića, Srđana Ilinčića, Marka Markovića i Srđe Radulovića.
Nakon toga dobili smo poziv od gradonačelnika Cetinja da sledeću izložbu realizujemo u tom gradu. To je bio poseban izazov s obzirom da smo svi akademsko obrazovanje stekli na FLU – Cetinje. Izazov je bio veći kada smo za mjesto izložbe dobili kulturno istorijski spomenik – bolnicu Danilo I. Kada smo obišli prostor više nije bilo nedoumica, neophodna je bila sveobuhvatna hospitalizacija. Našli smo prostor, kulturno istorijski spomenik u stanju ,,kliničke smrti” i odlučili da umjetničke radove pridružimo tom stanju. Pored likovne naša želja je bila da hospitalizujemo i dramsku i muzičku umjetnost. Otvaranje izložbe pod nazivom FOUR – HOSPITALIZACIJA je počelo izvedbom crnogorske glumice Branke Stanić po tekstu književnice Ksenije Popović kojim je umjetnost predstavljena u liku žene koja pati, ali ponosno i prkosno prolazi pored publike i ulazi u bolnicu. Pored dramske na red je došla muzička umjetnost koju je kroz četiri arije predstavila Alisa Popović, operska diva porijeklom Crnogorka, koja živi i radi u Njujorku. Na izložbi FOUR – HOSPITALIZACIJA radove su izložili Ivan Đurišić, Srđa Radulović, Srđan Ilinčić i Vidak Radmilović. Katalog izložbe je takođe u duhu koncepta i njegovo vizuelno rješenje je inspirisano bolničkim kartonom koji smo pronašli u prostoru bolnice. Biografiju, odnosno bolničke kartone autora je napisala diplomirani psiholog Ana Milošević. U pripremi izložbe je učestvovao veliki broj ljudi koji su zbog saosjećanja sa našom idejom bez bilo kakvih nadoknada dali svoj maksimum da sve izgleda na visokom nivou. Danima pred otvaranje izložbe Cetinjani su prilazili i hvalili našu ideju i namjeru. Ono što posebno raduje je to što se na samoj izložbi bilo najviše „običnih” ljudi koje je privukla umjetnost. Izostali su najviše oni koji su tu među prvima trebali da dođu, od kojih su neki slučajno navratili da prime infuziju umjetnosti. Cijeli događaj je snimljen i emitovan kao specijalna emisija na RTV Atlas koja je bila medijski pokrovitelj događaja.
MONITOR: Koliko je klasični galerijski prostor danas potreban umjetnosti?
FOUR: Galerijski prostori sve više podsjećaju na kapele u kojima se na otvaranju izložbe pojavi određeni broj ljudi, mahom rođaka i prijatelja, koji odaju počast radu. Održi se stručni hvalospjev, sve ukupno tužno podsjeća na poslednji pozdrav dragoj nam slici. Poslije otvaranja slike samuju u društvu dežurnog kustosa koji gleda neki od rialiti šoua, tako da imamo dva važna, ali ne i dovoljna čina, rađanje i smrt slike. Ono što nedostaje je primanje umjetnosti, publika.
MONITOR: Natrag u garažu. Da li je ovo nužna stvar u današnjem umjetničkom okruženju?
FOUR: Naš glavni zadatak je da stvaramo, što i radimo. Međutim, ne možemo nezainteresovani stajati ako oko sebe imamo svršene slikare koji ne slikaju nego voze taksi, vajare koji prave krevete i grafičare koji uređuju spavaće sobe, što su sve pošteni poslovi, ali bi trebalo da ih obavljaju ljudi koji su učili za to, a ne stvaraoci koji bi trebalo da utiču na razvoj kulture u društvu. To nas dovodi do situacije da na FLU gdje je do prije deset godina bio prestiž da se upišete na neki od odsjeka danas jedva da se prijavi onoliko studenata koliko se prima. Pitanje koje se nameće je, šta će biti za deset godina? Garažirali smo vrijednosti, nijesu nam neophodne.
Pozvani smo od strane Podgoričkog sajma knjiga du budemo njihovi gosti. Sa oduševljenjem smo prihvatili izlagane u garaži Shoping mola Delta City i konstrusiali sopstvenu garažu. Garažirali smo naše radove. Izložbu je otvorio glumac Nikola Vasiljević koji je izveo tekst Gorana Ćetkovića.
MONITOR: Koliko je cijela priča doprla do publike?
FOUR: Sve je bilo kako treba. Preko 20.000 ljudi je posjetilo sajam. Većina njih je ušlo u našu garažu u kojoj su mogli da osjete duh garažiranih “stvari”. Svi imamo svoju garažu, onu u nama, gdje volimo s vremena na vrijeme da zavirimo i podstaknemo svoj duh da živi. Poruka koncepta otvaranja ove izložbe je potpuno jasna i mislim da smo većinu prisutnih pokrenuli da zavire u svoje garaže.
MONITOR: Promotivnim materijalom izložbe dominiraju pin-up djevojke. Aluzija na popularizaciju kulture ili nešto drugo?
FOUR: Dizajn je jedno od ,,oružja”s kojim projekat FOUR raspolaže i trudimo se da svaku izložbu oplemenimo temetski što autentičnijim, ili sloganom ili samim vizuelnim identitetom štampanog materijala koji je prati. Što se tiče treće po redu izložbe FOURA – GARAGE izabrali smo temu garažiranja tako da je vizuelni – dizajnerski pečat bio u tom pravcu, odatle i pin up posteri kao neizbježan dio GARAGE ambijenta.
MONITOR: U katalogu stoji da ste vas četvorica ,,četiri radnika koja su našla zajednički jezik u želji da promijene odnose između umjetnika i publike”. Koliko mislite da možete uticati na taj odnos?
FOUR: Odnos publike i umjetnosti se gradi, razvija, slabi i iznova jača. To je proces i na taj proces utiče veliki broj faktora. Važno je da svi skupa snažnije rade na unapređivanju trenutne situacije. Mi smo ovo što smo do sad napravili, napravili bez određenih sredstava, redovnih primanja za poslove koje smo radili i posebnih uslova. Ovi rezultati i pažnja koju smo privukli do sada napravili su proizvod dobrih ideja, volje i rada. Ako smo mi uradili ovoliko pod ovim uslovima iskreno vjerujemo da ostale instance koje utiču na unapređivanje odnosa kultura – publika moraju uraditi mnogo više.
MONITOR: Kakvi su dalji planovi Four projekta?
FOUR: Već imamo pripremljene tri ideje od kojih ćemo izabrati jednu koja nam se učini najprihvatljivija. Planiramo da četvrtu po redu izložbu projekta FOUR realizujemo do kraja 2013. Po završetku četvrte izložbe projekat se nastavlja kao FOUR u regionu.
Dragan LUČIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice