Povežite se sa nama

INTERVJU

PROJEKAT FOUR: Infuzija umjetnosti

Objavljeno prije

na

four

Ideja projekta FOUR podrazumijeva da se otvaranje i sama izložba produkcijski kvalitetno i profesionalno realizuje i na taj način isprate standardi organizacije svjetskih kulturnih događaja s jedne, a sa druge strane da uvedemo novitete na crnogorsku likovnu scenu po pitanju prezentacije likovne umjetnosti. Projekat se realizuje u organizaciji produkcije ENTER na čelu sa Vanjom Kljajević – projekt menadžerom i Filipom Đurišićem, izvršnim direktorom organizacije. Sa autorima FOUR-a pričali smo o ideji, cilju i sadržaju projekta.

MONITOR: Šta je krajnji cilj projekta Four?
FOUR: Cilj projekta FOUR je realizacija četiri izložbe, četiri autora na teritoriji Crne Gore sa izazovom vaninstitucionalnog predstavljanja. Uz koncepcijski dobro osmišljen program otvaranja i kvalitetno produkcijski organizovane izložbe želimo da vratimo publici likovni rad, da skinemo famu sa predstave da se umjetnost stvara samo za one koji je „razumiju” i da vratimo umjetnost svima koji je vole i trebaju. Svaka za sebe izložba u okviru svog programa otvaranja ima posebne karakteristike. Ono što je za sve zajedničko je isticanje položaja umjetnika, umjetničkog rada i publike koji se nalaze na društvenoj margini.

MONITOR: Možete li reći nešto o cijelom procesu nastajanja jedne ovakve izložbe.
FOUR: Stvaralački proces i na kraju likovni rad je potpuno nezavisan od osmišljavanja koncepta otvaranja i realizacije izložbe u okviru projekta FOUR. Do sada su realizovane tri izložbe. Prva pod nazivom FOUR je realizovana u kafe baru Galerija u Podgorici gdje se i razvila ideja projekta. Izabrali smo mjesto gdje se ljudi okupljaju i druže. Ne želimo da čekamo publiku da dođe do našeg rada već naš rad izlažemo tamo gdje je publika, to je bilo polazište prve izložbe. Izložbu je otvorio crnogorski glumac Dušan Kovačević koji je odigrao scenu ,,klasičnog otvaranja izložbe” po tekstu Gorana Ćetkovića Ćenta koji sarkastično govori o konfuziji i nebliskosti sa umjetničkim radom koji se stvara kod uobičajenog otvaranja izložbi u galerijama. Izložbu su činili po četiri rada Ivana Đurišića, Srđana Ilinčića, Marka Markovića i Srđe Radulovića.

Nakon toga dobili smo poziv od gradonačelnika Cetinja da sledeću izložbu realizujemo u tom gradu. To je bio poseban izazov s obzirom da smo svi akademsko obrazovanje stekli na FLU – Cetinje. Izazov je bio veći kada smo za mjesto izložbe dobili kulturno istorijski spomenik – bolnicu Danilo I. Kada smo obišli prostor više nije bilo nedoumica, neophodna je bila sveobuhvatna hospitalizacija. Našli smo prostor, kulturno istorijski spomenik u stanju ,,kliničke smrti” i odlučili da umjetničke radove pridružimo tom stanju. Pored likovne naša želja je bila da hospitalizujemo i dramsku i muzičku umjetnost. Otvaranje izložbe pod nazivom FOUR – HOSPITALIZACIJA je počelo izvedbom crnogorske glumice Branke Stanić po tekstu književnice Ksenije Popović kojim je umjetnost predstavljena u liku žene koja pati, ali ponosno i prkosno prolazi pored publike i ulazi u bolnicu. Pored dramske na red je došla muzička umjetnost koju je kroz četiri arije predstavila Alisa Popović, operska diva porijeklom Crnogorka, koja živi i radi u Njujorku. Na izložbi FOUR – HOSPITALIZACIJA radove su izložili Ivan Đurišić, Srđa Radulović, Srđan Ilinčić i Vidak Radmilović. Katalog izložbe je takođe u duhu koncepta i njegovo vizuelno rješenje je inspirisano bolničkim kartonom koji smo pronašli u prostoru bolnice. Biografiju, odnosno bolničke kartone autora je napisala diplomirani psiholog Ana Milošević. U pripremi izložbe je učestvovao veliki broj ljudi koji su zbog saosjećanja sa našom idejom bez bilo kakvih nadoknada dali svoj maksimum da sve izgleda na visokom nivou. Danima pred otvaranje izložbe Cetinjani su prilazili i hvalili našu ideju i namjeru. Ono što posebno raduje je to što se na samoj izložbi bilo najviše „običnih” ljudi koje je privukla umjetnost. Izostali su najviše oni koji su tu među prvima trebali da dođu, od kojih su neki slučajno navratili da prime infuziju umjetnosti. Cijeli događaj je snimljen i emitovan kao specijalna emisija na RTV Atlas koja je bila medijski pokrovitelj događaja.

MONITOR: Koliko je klasični galerijski prostor danas potreban umjetnosti?
FOUR: Galerijski prostori sve više podsjećaju na kapele u kojima se na otvaranju izložbe pojavi određeni broj ljudi, mahom rođaka i prijatelja, koji odaju počast radu. Održi se stručni hvalospjev, sve ukupno tužno podsjeća na poslednji pozdrav dragoj nam slici. Poslije otvaranja slike samuju u društvu dežurnog kustosa koji gleda neki od rialiti šoua, tako da imamo dva važna, ali ne i dovoljna čina, rađanje i smrt slike. Ono što nedostaje je primanje umjetnosti, publika.

MONITOR: Natrag u garažu. Da li je ovo nužna stvar u današnjem umjetničkom okruženju?
FOUR: Naš glavni zadatak je da stvaramo, što i radimo. Međutim, ne možemo nezainteresovani stajati ako oko sebe imamo svršene slikare koji ne slikaju nego voze taksi, vajare koji prave krevete i grafičare koji uređuju spavaće sobe, što su sve pošteni poslovi, ali bi trebalo da ih obavljaju ljudi koji su učili za to, a ne stvaraoci koji bi trebalo da utiču na razvoj kulture u društvu. To nas dovodi do situacije da na FLU gdje je do prije deset godina bio prestiž da se upišete na neki od odsjeka danas jedva da se prijavi onoliko studenata koliko se prima. Pitanje koje se nameće je, šta će biti za deset godina? Garažirali smo vrijednosti, nijesu nam neophodne.

Pozvani smo od strane Podgoričkog sajma knjiga du budemo njihovi gosti. Sa oduševljenjem smo prihvatili izlagane u garaži Shoping mola Delta City i konstrusiali sopstvenu garažu. Garažirali smo naše radove. Izložbu je otvorio glumac Nikola Vasiljević koji je izveo tekst Gorana Ćetkovića.

MONITOR: Koliko je cijela priča doprla do publike?
FOUR: Sve je bilo kako treba. Preko 20.000 ljudi je posjetilo sajam. Većina njih je ušlo u našu garažu u kojoj su mogli da osjete duh garažiranih “stvari”. Svi imamo svoju garažu, onu u nama, gdje volimo s vremena na vrijeme da zavirimo i podstaknemo svoj duh da živi. Poruka koncepta otvaranja ove izložbe je potpuno jasna i mislim da smo većinu prisutnih pokrenuli da zavire u svoje garaže.

MONITOR: Promotivnim materijalom izložbe dominiraju pin-up djevojke. Aluzija na popularizaciju kulture ili nešto drugo?
FOUR: Dizajn je jedno od ,,oružja”s kojim projekat FOUR raspolaže i trudimo se da svaku izložbu oplemenimo temetski što autentičnijim, ili sloganom ili samim vizuelnim identitetom štampanog materijala koji je prati. Što se tiče treće po redu izložbe FOURA – GARAGE izabrali smo temu garažiranja tako da je vizuelni – dizajnerski pečat bio u tom pravcu, odatle i pin up posteri kao neizbježan dio GARAGE ambijenta.

MONITOR: U katalogu stoji da ste vas četvorica ,,četiri radnika koja su našla zajednički jezik u želji da promijene odnose između umjetnika i publike”. Koliko mislite da možete uticati na taj odnos?
FOUR: Odnos publike i umjetnosti se gradi, razvija, slabi i iznova jača. To je proces i na taj proces utiče veliki broj faktora. Važno je da svi skupa snažnije rade na unapređivanju trenutne situacije. Mi smo ovo što smo do sad napravili, napravili bez određenih sredstava, redovnih primanja za poslove koje smo radili i posebnih uslova. Ovi rezultati i pažnja koju smo privukli do sada napravili su proizvod dobrih ideja, volje i rada. Ako smo mi uradili ovoliko pod ovim uslovima iskreno vjerujemo da ostale instance koje utiču na unapređivanje odnosa kultura – publika moraju uraditi mnogo više.

MONITOR: Kakvi su dalji planovi Four projekta?
FOUR: Već imamo pripremljene tri ideje od kojih ćemo izabrati jednu koja nam se učini najprihvatljivija. Planiramo da četvrtu po redu izložbu projekta FOUR realizujemo do kraja 2013. Po završetku četvrte izložbe projekat se nastavlja kao FOUR u regionu.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo