Povežite se sa nama

INTERVJU

RADOMIR LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK ZELENO-LIJEVOG KLUBA NE DAVIMO BEOGRAD, U SKUPŠTINI SRBIJE: Klimatska prava i ljudska prava su neodvojivi

Objavljeno prije

na

Kada pričamo o energetskoj tranziciji uvijek pričamo o pravednoj energetskoj tranziciji koja neće ići preko leđa običnih građana

 

MONITOR: Nedavno ste učestvovali na kongresu Evropske partije Zelenih u Kopenhagenu. Kako Vam izgledaju smernice Kongresa za izbore u EU 2024. godine?

LAZOVIĆ: Tri  teme dominantne na ovogodišnjem kongresu Evropske partije Zelenih bile su mir i bezbednost, energetska nezavisnost, efikasnost i prelazak na obnovljive izvore energije i bezbednost i dostupnost hrane. Ovo će ujedno biti i glavne teme kampanje za predstojeće izbore za Evropski parlament. Ove teme jednako su bitne i za zemlje poput Srbije koje se čak nalaze i u daleko lošijoj poziciji. Zahvaljujući Vladi Republike Srbije i predsedniku, Srbija se nalazi u spoljnopolitičkoj oluji u kojoj je vidljivo da politika nesvrstavanja ne funkcioniše. Mi smo odavno pozivali na to da Srbija mora da uskladi svoju spoljnu politiku sa EU i uvede restriktivne mere Rusiji.

A zahvaljujući nesposobnom ministarstvu energetike i višem menadžmentu EPS-a, nalazimo se i u velikoj energetskoj krizi koja je dodatno zakomplikovana usled nediverzifikovanja uvoza energenata – pa je za gotovo sav uvoz Srbija zavisna od Rusije.

MONITOR: Koliko su po diskusijama bile bitnije razlike u prijedlozima za rešavanje posljedica tri krize (pandemija, rat u Ukrajini i klima) među evropskim Zelenim te da li je  situacija na Zapadnom Balkanu pobudila  specifično interesovanje predstavnika Zelenih iz EU tokom kongresa?

LAZOVIĆ: Na kongresu se dosta pričalo o sve tri krize, ali ne kao o odvojenim već suštinski uvezanim krizama. Sve dok negde na svetu besni rat biće nemoguće rešiti dugoročne probleme poput klimatskih promena i uvek će neko profitirati i ucenjivati druge cenom i dostupnošću energenata. Energetska efikasnost i prelazak na obnovljive izvore energije osim što povoljno utiču na sprečavanje klimatskih promena i ekonomiju, podstiču i na energetsku nezavisnost što je ključno za male države poput Srbije.

Tokom kongresa sastali smo se sa brojnim delegacijama Zelenih iz različitih evropskih država – od Portugala do Gruzije, a jedan deo programa bio je fokusiran na Balkan i proširenje EU. Zeleni širom Evrope ostaju pobornici priključenja balkanskih država EU ali su i njima potpuno jasne autoritarne tendencije vlasti u Srbiji.

Za nas je jako važno da smo prepoznati kao deo evropske Zelene porodice, što ćemo dodatno potvrditi na sledećem kongresu koji će tokom 2023. godine biti održan u Beču. Kada ćemo i zvanično postati deo Evopske zelene partije.

MONITOR: Ovu jesen obilježio je i veliki samit UN o klimi-COP 27, u Egiptu. Jedan od njihovih slogana je – „Ne može biti klimatske pravde bez ljudskih prava“. Da li je za spas planete dovoljno da se većina saglasi da nivo zagrijevanja ne sme biti viši od 1,5 Celzijusa?

LAZOVIĆ: Nažalost, čini se da na ovogodišnjem klimatskom samitu nije puno toga postignuto i da se sa rešavanjem klimatske krize kasni, a svaka izgubljena godina znači da će buduća smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte morati da budu još radikalnija. Ovaj klimatski samit bio je posvećen malim – uglavnom nerazvijenim i najviše ugroženim zemljama, koje su se sa pravom pobunile da obećani fond od 100 milijardi dolara za sprečavanje i adaptaciju na klimatske promene nije napunjen, i da bogate države koje su i najodgovornije- istorijski za promenu klime, izbegavaju da plate svoj deo.

Klimatska pravda i ljudska prava su neodvojivi, i to ne samo ljudska prava prvog reda već i socio-ekonomska prava. Bez poštovanja i unapređenja ljudskih prava nije moguće rešiti ni klimatsku krizu koja je, ujedno i do sada, najveći izazov sa kojim se globalno čovečanstvo susreće. Zato je važno da i kada pričamo o energetskoj tranziciji uvek pričamo o pravednoj energetskoj tranziciji koja neće ići preko leđa običnih građana, već će njihove životne uslove učiniti boljim.

MONITOR: Kako ocjenjujete ekonomsku i socijalnu politiku Vlade Srbije o kojoj se, ovih dana, debatovalo i u Skupštini a povodom predloga budžeta?

LAZOVIĆ: O socijalnoj i ekonomskoj politici Vlade možda vam najbolje govori činjenica da nijednom rečenicom u ekspozeu Vlade nije pomenuto smanjenje društvenih nejednakosti u Srbiji. Naša država ima jednu od najvećih stopa nejednakosti u Evropi, što znači da pojedinci, uglavnom u direktnoj vezi sa SNS-om, raspolažu ogromnim bogatstvima, a velika većina ljudi se jedva snalazi za egzistenciju. Zato i naši predlozi zakona i amandmana upravo idu u pravcu smanjenja ove nepravde.

Sa druge strane, u Srbiji samo od zagađenja vazduha svake godine umre oko 15 hiljada ljudi. Imamo desetine hiljada divljih deponija. Trećina Srbije nema pijaću vodu, a prerađuje se samo 16 posto otpadnih voda. Imamo ozbiljnu krizu u polju energetike. Zato se borimo da Srbija ozbiljno shvati probleme očuvanja životne sredine  i predlažemo konkretna rešenja u ovom polju.

Moram da istaknem da Vlada nema odgovore na naše argumente i da je to i razlog ozbiljnih napada koje trpimo. Kada pitamo o siromaštvu, oni nas napadaju da smo strani plaćenici, kada pitamo o korupciji – da smo ubice i deo Belivukovog klana, kada pitamo o zagađenju – napadaju me da mi je otac silovatelj… Eto to je pravo lice SNS-a. Bežanje od odgovora, sakrivanje od pitanja i napadi na političke neistomišljenike.

MONITOR: Nacrti zakona o oporezivanju odnose se, prije svega, na privredne aktivnosti u kojima se lako stiče profit u ratnoj i energetskoj kriz i- trgovini energentima i oružjem, ekstra prihod od kocke i klađenja. To su glavne neuralgične tačke gdje se interesi građanstva decenijama potčinjavaju političkim i tajkunskim vrhuškama. Vi kao da ste dirnuli u „osinje gnezdo“?

LAZOVIĆ: Hvala vam na ovom pitanju, apsolutno ste u pravu. Nema budućnosti za Srbiju ukoliko ne demontiramo taj nepravedni sistem. Ovo je samo početak, a mi planiramo da u potpunosti reformišemo poresku politiku tako da ona bude zaista pravedna. Mi poresku politiku vidimo i kao instrument za postizanje pravednijeg društva.  U tom smislu, kao država moramo više oporezovati i one koji su se okoristili u ovoj krizi i one koji na jako isplativim poslovima crpe naša prirodna dobra ili kao kladionice i kockarnice stvaraju ozbiljne probleme u društvu. Ova sredstva ćemo iskoristiti za smanjenje društvenih nejednakosti, podizanje energetske efikasnosti i podršku programima za smanjenje siromaštva.

MONITOR: U posljednje vrijeme, prorežimski tabloidi su se okomili baš na Vas lično. Sada ste i šef poslaničke grupe, Vaša izlaganja i pitanja predstavnicima vlasti može da čuje čitava Srbija. Da li je opozicija (koja se teško ujedinjuje i oko osnovnih tema)u Skupštini, samo „neprijatna činjenica“ ili i nešto više od toga?

LAZOVIĆ: Mi smo na meti režima godinama, ali to nam samo govori da smo na dobrom putu. Što se opozicije u Narodnoj skupštini tiče, čini se da imamo razloga za optimizam. Neki novi duh saradnje i podrške vlada u Narodnoj skupštini i to se vidi po izlaganjima koja su često koordinisana i to me iskreno raduje. Iako se SNS trudi da se drugačije predstavi, oni su u osetnom padu podrške.

MONITOR:  U vrijeme dok je bio ministar unutrašnjih poslova, postavljali ste nezgodna pitanja Aleksandru Vulinu. Nedavno je postavljen na čelo BIA. Kako ocjenjujete ovo najnovije kadriranje Aleksandra Vučića, kome bi ono moglo da ide u prilog?

LAZOVIĆ: Vulin će pre svega biti angažovan oko praćenja i kontrolosanja opozicije i pretnji, ne po državu, već po vlast SNS-a. Mislim da će on služiti za obračunavanje sa političkim neistomišljenicima vlasti, a nastaviće se i destrukcija osnovne delatnosti BIA. Ovo je znak potpune partijske, naprednjačke privatizacije ove institucije.

MONITOR: Najnovija rezolucija Parlamenta EU podigla je nivo kritičnosti prema politici Srbije, posebno prema njenoj spoljnoj politici. Predsjednik Srbije i dalje „prkosi“ ili tek „tvrdi pazar“ sjedeći na svojim spoljnopolitičkim stubovima. Koliki udio u tome ima njegova politika prema zemljama našeg regiona koju, relativno uspješno, prekriva inicijativom Otvoreni Balkan?

LAZOVIĆ: Vidite, nemojte se nikada prevariti i pomisliti da tu ima neke državne politike. Jedina politika koju Vučić sprovodi je politika njegovog opstanka na vlasti i obezbeđivanja bogaćenja ljudima bliskim SNS-u. U tom smislu, balansiranje između EU i Rusije se dešava samo da SNS ne bi trpeo posledice po rejting, a ne da bi se zaštitili interesi Srbije. Mi smo o ovome upozorili sve naše međunarodne kontakte i izneli stav da je za Srbiju važno da usaglasi spoljnu politiku sa EU, ali je važno da se dostignu evropski standardi i po pitanju borbe protiv kriminala, slobode medija i poštovanja zakona. I zato SNS-u ni ne odgovara Srbija u EU i oni su najveća prepreka evrointegracija. Ne mogu oni kojima je osnovna odlika vlasti zloupotreba medija, koji svakodnevno krše zakone kako bi obezbedili korist svojoj ekipi i koji su u direktnoj vezi sa organizovanim kriminalom, odjednom da se promene – jer će izgubiti vlast, a neki i završiti u zatvoru.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo