Povežite se sa nama

Izdvojeno

REBALANS U SJENCI: Juriš u nove dugove

Objavljeno prije

na

Od decembra prošle do septembra ove godine, procjena državnih troškova uvećana je za gotovo 200 miliona eura (precizno: 191,33). Sada treba naći novac kojim će se sve to platiti. Prema računici Ministarstva finansija, nedostaje 756 miliona eura

 

Odlazeća vlada je usvojila Predlog izmjena i dopuna Zakona o budžetu za 2022. godinu, tražeći od Skupštine da ga usvoji po hitnom postupku, do kraja septembra. Predloženi rebalans prati i prijedlog izmjena Odluke o zaduživanju Crne Gore.

Dobiju li ponuđena dokumenta potrebnu podršku, Vlada će se umjesto planiranih 70 zadužiti za 350 miliona eura kako bi pokrila izdatke do kraja godine. Kako je nesrazmjera između planiranih prihoda (1,93 milijarde) i rashoda (2,69 milijardi) mnogo veća, država će za pokrivanje sopstvenih troškova iskoristiti i postojeće depozite. A šta će biti dogodine – to ne znamo.

I pored aktuelne političke krize, iz Vlade očekuju da će parlament prihvatiti njihov prijedlog. Inicijalni razgovori sa predstavnicima najvećih poslaničkih klubova obećavaju, kažu izvori Monitora iz Vlade.  U Vladi se nadaju da su poslanici svjesni ozbiljnosti finansijske situacije u kojoj se nalazimo, pošto bi eventualno odbijanje ponuđenog rebalansa moglo dovesti do skorog sloma javnih finansija. Uz neizvijesnost redovne isplate socijalnih davanja, penzija i zarada iz državne kase. To bi, dalje, u pitanje dovelo egzistenciju skoro 200.000 građana Crne Gore, ne računajući njihove porodice.

„Predložili smo rebalans kao temelj ukupnih finansija i stabilno finansiranje do kraja godine. Ovo je podloga i za stabilno finansiranje za 2023. godinu”, poručio je ministar finansija Aleksandar Damjanović objašnjavajući kako predloženi rebalans predstavlja verifikaciju naslijeđenog stanja: „Svi moramo da se uključimo i bez obzira na politički status predložimo održiv budžet koji će ponovo biti u funkciji građana i privrede”.

Pominjanje naslijeđenog stanja je, očekivano, izazvalo odgovor od strane onih koji se smatraju odgovornima za postojeći budžet. Pošto takvih, znamo, nema u Skupštini – većina poslanika bivše i, moguće, buduće većine kritikovala je u decembru skupa sa opozicijom, prijedlog vlade Zdravka Krivokapića ali su ga podržali nakon što su podmićeni ponudom „amandman vrijedan million eura za svakog poslanika vladajuće većine” – javili su se prvaci pokreta Evropa sad.

Milojko Spajić, predvodnik nove političke organizacije i nekadašnji ministar finansija, najavljeni rebalans vidi kao predizborni. On u Danu prezentuje računicu: „Nova zapošljavanja, 38 miliona bespotrebnog novca za EPCG, 20 miliona eura Gradu Podgorici, 29,6 miliona eura za razno podizanje zarada poslije Evrope sad usvojene i primjenjivane u julu, 38,6 miliona duga za zdravstvo – što je decenijski problem koji hoće da riješe preko noći i isplate sve odjednom, 36 miliona za fond PIO koji će pokriti jednokratne naknade koje hoće da daju penzionerima…”.

Pažljivijima, ipak, ne promiče kako Spajić „previđa” sporna mjesta njegovog budžeta, od kojih su neka bila vidljiva još u decembru dok se aktuelni Zakon o budžetu još nalazio u formi Predloga. Tako je na prihodnoj strani budžeta izostao priliv od približno 55 miliona koje je bivša Vlada računala da će naplatiti po osnovu zakona koji tada, baš kao ni danas, nijesu bili usvojeni. A neki od njih ni predloženi.

Nijesu ostvarena ni predviđanja da će promjene na tržištu rada, uslovljene provedenom poreskom reformom (program Evropa sad) državi donijeti više novca. Aktuelni podaci i projekcije do kraja godine govore da će na ime poreza na dohodak fizičkih lica (plate) u budžet biti uplaćeno 45,5 milona manje od očekivanog (približno trećina). I uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje manje su za 10 miliona (oko dva odsto) od očekivanih.

Druga je priča da li je izostanak očekivanih prihoda posljedica loših predviđanja ili nedovoljne kontrole na tržištu rada. Uglavnom, samo na pomenutim stavkama biće zabilježen minus od 110 miliona, što čini oko pet odsto ukupnih državnih prihoda planiranih za ovu godinu.

Dio tih prihoda nadoknađen je povećanom naplatom, uglavnom PDV-a, za šta najveće zasluge pripadaju galopirajućoj inflaciji i velikom rastu cijena, ali ne treba zaboraviti ni prošlogodišnju fiskalizaciju koja je doprinijela smanjenu sive ekonomije u sektoru trgovine, turizma i usluga. Taj posao, usljed stalnih političkih turbulencija, nije priveden kraju. Uglavnom, rebalansom planirani prihodi države su za 3,7 miliona manji od očekivanja s kraja prošle godine. Uz dvocifrenu inflaciju, to je ozbiljan podbačaj koji ukazuje da se negdje ozbiljno zakazalo – ili u prošlogodišnjim planovima ili u njihovoj ovogodišnjoj realizaciji.

Bacimo, sada, kratak pogled i na rashodnu stranu budžeta čiji rebalans očekujemo krajem septembra. Tu se, po veličini, izdvajaju troškovi finansiranja Fonda zdravstvenog osiguranja. Za namirenje dijela dugova prema dobavljačima Vlada je naumila izdvojiti dodatnih 38,6 miliona. Novac će, kako stoji u obrazloženju predloženog rebalansa, otići „dominantno Montefarmu”.

Spajiću je sporno što se višegodišnji problem pokušava riješiti „preko noći i sve odjednom”. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, riječ je tek o približno polovini ukupnog duga Fonda zdravstvenog osiguranja. Dodatno, u kuloarima se govori o još 30-ak miliona duga koji bi se tek mogao pojaviti u papirima. A, navodno, nije naslijeđen iz vremena DPS vladavine.

Sljedeća su, po veličini, dodatna izdvajanja za Fond PIO (36 miliona). Suprotno Spajićevim tvrdnjama (jednokratne naknade penzionerima), ministar Damjanović kaže da je 21 milion potreban za usvojeno povećanje minimalnih penzija i redovno usklađivanje penzija sa rastom zarada i troškova života, dok je 15 miliona namijenjeno za „jednokratna davanja najugroženijim kategorijama penzionera”.

Tu je i dodatnih 28,5 miliona potrebnih za redovnu isplatu zarada. Taj novac dominantno ide u resore zdravlja i prosvjete (19 + 7 miliona) i, prema najavama esnafskog sindikata koji traži povećanje zarada „zaobiđenih” učitelja i nastavnika osnovnih i srednjih škola, uskoro bi moglo trebati još. Pa 25 miliona namijenjenih za kupovinu akcija EPCG-a. To bi, možda, moglo biti sporno mjesto predloženog rebalansa, ukoliko poslanici odluče da partijske interese i populizam podrede realnim potrebama i mogućnostima ovdašnje države i društva. Posebno u kontekstu najavljivanih ekonomskih i finansijskih problema koje mogu donijeti predstojeća jesen i zima.

Predloženi rebalans budžeta, ipak, ne daje povoda za tvrdnje koje dolaze iz krugova bliskih pokretu Evropa sad da je „spakovan najviše zbog rudarenja glasova, kako bi partije, kojima to može biti, tako pokušale da ostvare što bolji izborni rezultat”. Kao što se ne mogu, u potpunosti, prihvatiti ni stavovi iz vlade Dritana Abazovića po kojima svu krivicu za rast troškova i pad državnih prihoda nosi prethodna vlada. Tim prije što tvrdnje o nezakonitim postupcima njihovih prethodnika nijesu dokumentovane i predate za to nadležnim organima. Još uvijek. Sa izuzetkom sječe direktora bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić. Te su rabote već postale predmet sudskih presuda, na štetu države, pa se u Vladi traži rješenje kojim bi se, koliko toliko, umanjili neizbježni troškovi naknada nezakonito smijenjenim direktorima.

Parlamentarne partije se predloženim rebalansom uglavnom još nijesu pozabavile. Valjda čekaju da im se prvo definiše status – da li su vlast ili opozicija. I da izvide kad će izbori. Pa da, sa tim u skladu, izaberu i svoju priču.

Da skratimo, od decembra do septembra, procjena državnih troškova uvećana je za gotovo 200 miliona eura (precizno: 191,33). Sada treba naći novac kojim će se sve to platiti. Prema računici Ministarstva finansija, nedostaje ukupno 756 miliona eura.

Uprostimo li račun, dolazimo do spoznaje da na svaka tri eura ovogodišnjeg prihoda, država mora negdje pronaći još jedan euro kako bi servisirala obaveze, vraćala dugove, uz (minimalna) izdvajanja za kapitalne investicije. Zahvaljujući činjenici da se u državnim depozitima nalazi oko 300 miliona (prethodna vlada je računala na 385), taj posao će, dijelom, biti olakšan. I koga je sada briga što je i taj novac obezbijeđen zaduženjem (decembar 2020). Fali nam još „samo” 350 miliona (pozajmice od 100 miliona su ranije ugovorene). I nije potpuno izvjesno da ćemo taj novac naći brzo i po prihvatljivoj cijeni (kamati). Mada, vjerovatno je da nećemo ni pitati koliko košta.

Onda dolazi naredna godina. Sa mogućom globalnom ekonomskom (inflacija), energetskom (dostupnost gasa, cijena naftnih derivata) ratnom (Ukrajina) i zdravstvenom krizom (pandemija korone). Tome kod nas valja dodati još političku i institucionalnu krizu. Lako je razumjeti da je teških pitanja više nego dobrih odgovora: Ko će, kada i u kojoj vladi praviti budžet za 2023. (ne treba isključiti ni ponovni model privremenog finansiranja primijenjen početkom prošle godine); ko će u parlamentu glasati za/protiv njega; da li će ista vlada predlagati i realizovati budžet… Izvjesna su, samo, nova zaduženja.

Zoran RADULOVIĆ       

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo