Povežite se sa nama

Izdvojeno

REBALANS U SJENCI: Juriš u nove dugove

Objavljeno prije

na

Od decembra prošle do septembra ove godine, procjena državnih troškova uvećana je za gotovo 200 miliona eura (precizno: 191,33). Sada treba naći novac kojim će se sve to platiti. Prema računici Ministarstva finansija, nedostaje 756 miliona eura

 

Odlazeća vlada je usvojila Predlog izmjena i dopuna Zakona o budžetu za 2022. godinu, tražeći od Skupštine da ga usvoji po hitnom postupku, do kraja septembra. Predloženi rebalans prati i prijedlog izmjena Odluke o zaduživanju Crne Gore.

Dobiju li ponuđena dokumenta potrebnu podršku, Vlada će se umjesto planiranih 70 zadužiti za 350 miliona eura kako bi pokrila izdatke do kraja godine. Kako je nesrazmjera između planiranih prihoda (1,93 milijarde) i rashoda (2,69 milijardi) mnogo veća, država će za pokrivanje sopstvenih troškova iskoristiti i postojeće depozite. A šta će biti dogodine – to ne znamo.

I pored aktuelne političke krize, iz Vlade očekuju da će parlament prihvatiti njihov prijedlog. Inicijalni razgovori sa predstavnicima najvećih poslaničkih klubova obećavaju, kažu izvori Monitora iz Vlade.  U Vladi se nadaju da su poslanici svjesni ozbiljnosti finansijske situacije u kojoj se nalazimo, pošto bi eventualno odbijanje ponuđenog rebalansa moglo dovesti do skorog sloma javnih finansija. Uz neizvijesnost redovne isplate socijalnih davanja, penzija i zarada iz državne kase. To bi, dalje, u pitanje dovelo egzistenciju skoro 200.000 građana Crne Gore, ne računajući njihove porodice.

„Predložili smo rebalans kao temelj ukupnih finansija i stabilno finansiranje do kraja godine. Ovo je podloga i za stabilno finansiranje za 2023. godinu”, poručio je ministar finansija Aleksandar Damjanović objašnjavajući kako predloženi rebalans predstavlja verifikaciju naslijeđenog stanja: „Svi moramo da se uključimo i bez obzira na politički status predložimo održiv budžet koji će ponovo biti u funkciji građana i privrede”.

Pominjanje naslijeđenog stanja je, očekivano, izazvalo odgovor od strane onih koji se smatraju odgovornima za postojeći budžet. Pošto takvih, znamo, nema u Skupštini – većina poslanika bivše i, moguće, buduće većine kritikovala je u decembru skupa sa opozicijom, prijedlog vlade Zdravka Krivokapića ali su ga podržali nakon što su podmićeni ponudom „amandman vrijedan million eura za svakog poslanika vladajuće većine” – javili su se prvaci pokreta Evropa sad.

Milojko Spajić, predvodnik nove političke organizacije i nekadašnji ministar finansija, najavljeni rebalans vidi kao predizborni. On u Danu prezentuje računicu: „Nova zapošljavanja, 38 miliona bespotrebnog novca za EPCG, 20 miliona eura Gradu Podgorici, 29,6 miliona eura za razno podizanje zarada poslije Evrope sad usvojene i primjenjivane u julu, 38,6 miliona duga za zdravstvo – što je decenijski problem koji hoće da riješe preko noći i isplate sve odjednom, 36 miliona za fond PIO koji će pokriti jednokratne naknade koje hoće da daju penzionerima…”.

Pažljivijima, ipak, ne promiče kako Spajić „previđa” sporna mjesta njegovog budžeta, od kojih su neka bila vidljiva još u decembru dok se aktuelni Zakon o budžetu još nalazio u formi Predloga. Tako je na prihodnoj strani budžeta izostao priliv od približno 55 miliona koje je bivša Vlada računala da će naplatiti po osnovu zakona koji tada, baš kao ni danas, nijesu bili usvojeni. A neki od njih ni predloženi.

Nijesu ostvarena ni predviđanja da će promjene na tržištu rada, uslovljene provedenom poreskom reformom (program Evropa sad) državi donijeti više novca. Aktuelni podaci i projekcije do kraja godine govore da će na ime poreza na dohodak fizičkih lica (plate) u budžet biti uplaćeno 45,5 milona manje od očekivanog (približno trećina). I uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje manje su za 10 miliona (oko dva odsto) od očekivanih.

Druga je priča da li je izostanak očekivanih prihoda posljedica loših predviđanja ili nedovoljne kontrole na tržištu rada. Uglavnom, samo na pomenutim stavkama biće zabilježen minus od 110 miliona, što čini oko pet odsto ukupnih državnih prihoda planiranih za ovu godinu.

Dio tih prihoda nadoknađen je povećanom naplatom, uglavnom PDV-a, za šta najveće zasluge pripadaju galopirajućoj inflaciji i velikom rastu cijena, ali ne treba zaboraviti ni prošlogodišnju fiskalizaciju koja je doprinijela smanjenu sive ekonomije u sektoru trgovine, turizma i usluga. Taj posao, usljed stalnih političkih turbulencija, nije priveden kraju. Uglavnom, rebalansom planirani prihodi države su za 3,7 miliona manji od očekivanja s kraja prošle godine. Uz dvocifrenu inflaciju, to je ozbiljan podbačaj koji ukazuje da se negdje ozbiljno zakazalo – ili u prošlogodišnjim planovima ili u njihovoj ovogodišnjoj realizaciji.

Bacimo, sada, kratak pogled i na rashodnu stranu budžeta čiji rebalans očekujemo krajem septembra. Tu se, po veličini, izdvajaju troškovi finansiranja Fonda zdravstvenog osiguranja. Za namirenje dijela dugova prema dobavljačima Vlada je naumila izdvojiti dodatnih 38,6 miliona. Novac će, kako stoji u obrazloženju predloženog rebalansa, otići „dominantno Montefarmu”.

Spajiću je sporno što se višegodišnji problem pokušava riješiti „preko noći i sve odjednom”. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, riječ je tek o približno polovini ukupnog duga Fonda zdravstvenog osiguranja. Dodatno, u kuloarima se govori o još 30-ak miliona duga koji bi se tek mogao pojaviti u papirima. A, navodno, nije naslijeđen iz vremena DPS vladavine.

Sljedeća su, po veličini, dodatna izdvajanja za Fond PIO (36 miliona). Suprotno Spajićevim tvrdnjama (jednokratne naknade penzionerima), ministar Damjanović kaže da je 21 milion potreban za usvojeno povećanje minimalnih penzija i redovno usklađivanje penzija sa rastom zarada i troškova života, dok je 15 miliona namijenjeno za „jednokratna davanja najugroženijim kategorijama penzionera”.

Tu je i dodatnih 28,5 miliona potrebnih za redovnu isplatu zarada. Taj novac dominantno ide u resore zdravlja i prosvjete (19 + 7 miliona) i, prema najavama esnafskog sindikata koji traži povećanje zarada „zaobiđenih” učitelja i nastavnika osnovnih i srednjih škola, uskoro bi moglo trebati još. Pa 25 miliona namijenjenih za kupovinu akcija EPCG-a. To bi, možda, moglo biti sporno mjesto predloženog rebalansa, ukoliko poslanici odluče da partijske interese i populizam podrede realnim potrebama i mogućnostima ovdašnje države i društva. Posebno u kontekstu najavljivanih ekonomskih i finansijskih problema koje mogu donijeti predstojeća jesen i zima.

Predloženi rebalans budžeta, ipak, ne daje povoda za tvrdnje koje dolaze iz krugova bliskih pokretu Evropa sad da je „spakovan najviše zbog rudarenja glasova, kako bi partije, kojima to može biti, tako pokušale da ostvare što bolji izborni rezultat”. Kao što se ne mogu, u potpunosti, prihvatiti ni stavovi iz vlade Dritana Abazovića po kojima svu krivicu za rast troškova i pad državnih prihoda nosi prethodna vlada. Tim prije što tvrdnje o nezakonitim postupcima njihovih prethodnika nijesu dokumentovane i predate za to nadležnim organima. Još uvijek. Sa izuzetkom sječe direktora bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić. Te su rabote već postale predmet sudskih presuda, na štetu države, pa se u Vladi traži rješenje kojim bi se, koliko toliko, umanjili neizbježni troškovi naknada nezakonito smijenjenim direktorima.

Parlamentarne partije se predloženim rebalansom uglavnom još nijesu pozabavile. Valjda čekaju da im se prvo definiše status – da li su vlast ili opozicija. I da izvide kad će izbori. Pa da, sa tim u skladu, izaberu i svoju priču.

Da skratimo, od decembra do septembra, procjena državnih troškova uvećana je za gotovo 200 miliona eura (precizno: 191,33). Sada treba naći novac kojim će se sve to platiti. Prema računici Ministarstva finansija, nedostaje ukupno 756 miliona eura.

Uprostimo li račun, dolazimo do spoznaje da na svaka tri eura ovogodišnjeg prihoda, država mora negdje pronaći još jedan euro kako bi servisirala obaveze, vraćala dugove, uz (minimalna) izdvajanja za kapitalne investicije. Zahvaljujući činjenici da se u državnim depozitima nalazi oko 300 miliona (prethodna vlada je računala na 385), taj posao će, dijelom, biti olakšan. I koga je sada briga što je i taj novac obezbijeđen zaduženjem (decembar 2020). Fali nam još „samo” 350 miliona (pozajmice od 100 miliona su ranije ugovorene). I nije potpuno izvjesno da ćemo taj novac naći brzo i po prihvatljivoj cijeni (kamati). Mada, vjerovatno je da nećemo ni pitati koliko košta.

Onda dolazi naredna godina. Sa mogućom globalnom ekonomskom (inflacija), energetskom (dostupnost gasa, cijena naftnih derivata) ratnom (Ukrajina) i zdravstvenom krizom (pandemija korone). Tome kod nas valja dodati još političku i institucionalnu krizu. Lako je razumjeti da je teških pitanja više nego dobrih odgovora: Ko će, kada i u kojoj vladi praviti budžet za 2023. (ne treba isključiti ni ponovni model privremenog finansiranja primijenjen početkom prošle godine); ko će u parlamentu glasati za/protiv njega; da li će ista vlada predlagati i realizovati budžet… Izvjesna su, samo, nova zaduženja.

Zoran RADULOVIĆ       

Komentari

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo