Povežite se sa nama

INTERVJU

Ričard Birn, urednik časopisa Wilson Quarterly, međunarodnog naučnog Vilson centra Univerziteta Džordž Vašingon u Vašingtonu:  Strepnja zbog Trampove većine u vrhovnom sudu 

Objavljeno prije

na

Ovi američki izbori mogli bi da podsjete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Vidjećemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promjenu u SAD

 

MONITOR: Dok čekamo konačni još neizvjesni ishod rezultata u SAD,  kako ocjenjujete Trampov predsjednički mandat? Da li je ispunio ono što je obećavao biračima prije četiri godine?

BIRN: Gotovo u svakoj oblasti, sem na berzi, Trampovo predsednikovanje je bilo katastrofalno. Na svakom planu, uključujući javno zdravstvo, nacionalnu bezbednost, vladavinu prava, političku podelu, Amerika je danas slabija i manje poštovana u svetu. Istini za volju, teško je suditi o Trampu prema ispunjavanju njegovih predizbornih obećanja. On je 2016. izgubio ako se gleda broj glasova, i nikada njegov rejting, prema anketama javnog mnjenja, nije prelazio 50 posto. Mnoga njegova obećanja su bila nepopularna, i nisu odobrena od Kongresa ili sudova.

MONITOR:Tramp je tvdio da će se njegov mandat fokusirati na interese Amerikanaca, donio  je dosta čudnih odluka koje se tiču međunarodnih organizacija, posebno onih u vezi sa UN i NATO, multirateralnim ekonomskim sporazumima, bilateralnim spoljnopolitičkim odnosima. Šta vi mislite o Trampovom globalnom uticaju?

BIRN:  U Vašingtonu se to smatra najmanje objašnjivim delom Trampovog mandata. On je poništio ugovore od važnosti za međuarodne institucije, uključujući i one sa NATO, Svetskom trgovinskom organizacijom i Pariskim dogovorom o klimi.

Ova strast za razbijanjem osnova američke spoljne politike, i njegov veliki obzir prema autokratama kao što su Putin, Erdogan, Kim Džong-Un i vladarima Saudijske Arabije, stvorili su široki konsenzus o tome da je vreme njegovog predsednikovanja fundamentalo izokrenulo američke vrednosti.

MONITOR: Jasno je da Trampova administracija nije imala nekog posebnog interesa za Balkan sve do Vašingtonskog sporazuma koji je neposredno prethodio izborima.

BIRN: Pošto je raskinuo međunarodne sporazume kao što Iranski nuklearni sporazum i Pariski dogovor o klimi, Tramp je bio u potrazi za bilo kakvim sporazumima koje bi mogao da napravi. Sporazum između Srbije i Kosova bio je upravo jedan od takvih. Biće interesantno videti da li će se taj sporazum održati u svetlu Bajdenove jake indentifikacije sa Kosovskom nezavisnošću.

MONITOR: Tramp je uspješno postavio svoju kandidatkinju u Vrhovni sud SAD, konzervativnu Ejmi Koni Baret na upražnjeno mjesto poslije smrti liberalne sudinice Rut Bejder Ginsburg. Tako je poremetio relativni balans liberala i konzervativaca. Da li je to kao neka vrsta ﮼sigurnosnog zida” za njega lično jer je Baret već treći sudija koji je u Vrhovni sud došao po Trampovom predlogu Senatu.

BIRN: Pakovanje” Vrhovnog suda (i nižih sudova) konzervativnim sudijama – od kojih su mnogi neiskusni i/ili nekvalifikovani  – je saradnja između Trampa i Senata SAD, koji kontrolišu Republikanci. Zaista, mnogi senatori Demokrate ukazivali su na to da Senat u poslednje dve godine nije prošao kroz obimnu i neophodnu zakonsku regulativu i da je postao mašina za proizvodnju sudija”.

Trampovo viđenje da bi troje koje je on nominovao trebalo da ga podržavaju u svim slučajevima na izborima 2020, dobro je poznato. Razmatrajući događaje iz novembra i decembra 2000. (i odluku u vezi sa slučajem Buš protiv Gora”), veština konzervativne većine u Vrhovnom sudu koja bi mogla pokušati da donese odluku u Trampovu korist u slučaju tesnog rezultata, veliki je izvor strepnje u SAD upravo sada.

MONITOR: Može li se pronaći neki način da se opravda pogrešan odgovor Trampove administracije na kovid krizu?

BIRN: Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je da je Tramp u februaru 2020. odlučio da bi kovid mogao biti  pretnja njegovom ponovnom izboru. Tako je on odlučio da ga potceni, sabotira taj odgovor na krizu, nanese štetu nezavisnim agencijama koje bi se borile protiv virusa, i pravi se da on ne postoji – i takođe da napadne Kinu.

Moguće je zamisliti i alternativni scenario u kojem je Tramp savetovan da bi uspešna borba protiv virusa mogla da pomogne u njegovom reizboru.

Ironički gledano, to bi značilo da ukoliko bi Tramp umanjivao stepen širenja virusa i broj smrti, on bi imao više izgleda da lakše bude ponovo izabran.

MONITOR: Izgledalo je da Tramp ima čvrstu namjeru da skrati agendu koja je ustanovljena Obaminim programom zdravstvenog osiguranja. Da li se to odrazilo na šanse građana u borbi sa kovid krizom?

BIRN: Trampov rat sa ključnim naučnim i agencijama za javno zdravlje – Centrom za kontrolu bolesti, Nacionalnim institutom za zdravlje, Federalnom agencijom za lekove – dobro je dokumentovan. On je odbacio planove koje su razvili i Obama i Džordž V. Buš u slučaju pandemije. Stepen njegovog nemara kada je u pitanju javno zdravlje prevazilazi svaku mogućnost razumnog objašnjenja i rasprave.

MONITOR: Povodom izbora 2016. bilo je mnogo primjedbi na američki izborni sistem, posebno u vezi sa postojanjem elektorskog koledža koji u stvari bira predsjednika SAD a ne glasovi građana, ali u međuvremenu nije došlo ni do kakave reforme. Zašto?

BIRN: Odlično pitanje. Uglavnom to ide na teret politike, U ovom političkom trenutku, reforma izbornog procesa – kraj elektorskog koledža, dodavanje oblasti grada Vašingtona i Portorika kao država, osnaživanje izbornih zakona – to bi pomoglo Demokratama a ugrozilo bi Republikance. Zato u vezi sa tim nema dogovora. Predsednik i Kongresna većina iz redova Demokrata, verovatno bi napravili ove promene.

Još jedna opaska: ovi američki izbori mogli bi da podsete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Videćemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promenu u SAD. Ili nam je potreban i bager?

 

Objavljeni rezultati izbora su vjerovatno tačni, samo su nezvanični

MONITOR: Da li je tačno da su Demokrate u najvećem broju glasale poštom i da većina glasova koji se još broje pripada njima? Da li je to značajno za krajnji rezultat?

BIRN:  Jeste. Dosadašnji rezultati nam to pokazuju. Trampovo značajno vođstvo se dramatično smanjuje od kako su počeli da se broje glasovi pristigli poštom.

MONITOR: Šta mislite o Trampovim žalbama sudovima saveznih država i šansi da se o izborima raspravlja na Vrhovnom sudu SAD?

BIRN: Sada to ne izgleda kao ozbiljna mogućnost. Glasovi se broje i pred republikanskim i pred demokratskim posmatračima, i važno je podsetiti se izora na Floridi 2000, kada se većina nepravilnosti, zbog kojih se na kraju završilo na sudu, odnosila na način na koji su izrađeni glasački listići i zbog čega su ljudi glasali na nepravilan način ili zbog toga što nisu potpuno ispunili svoj glasački listić. Ovi problemi do sada nisu primećeni da bi ih sud razmatrao.

MONITOR: Postoji li neki period do kada sudovi moraju da daju odgovor? Da li je to vid legalne opstrukcije za onog ko će, u međuvremenu, sakupiti 270 elektorskih glasova za pobedu?

BIRN: Trebalo bi razumeti da su dosadašnji rezultati koji su i objavljeni verovatno tačni ali još uvek nisu „zvanični“. Različite države imaju različite procedure ali će sve one potvrditi i priznati te brojke zvanično izmeđi 10. novembra i 8.decembra. Osmi decembar je „sigurna luka“ – dedlajn za države da odluče o svim problematičnim pitanjima. Tako da rezultati govore ko je pobednik, ali ne zvanično.

MONITOR: Severna Karolina je najavila da će glasove brojati do 12. novembra?

BIRN: To jeste neobično ali je u okviru zakona. Broj glasačkih listića koji stiže između današnjeg dana i 12. novembra verovatno je u stotinama ili čak manje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo