Povežite se sa nama

INTERVJU

Ričard Birn, urednik časopisa Wilson Quarterly, međunarodnog naučnog Vilson centra Univerziteta Džordž Vašingon u Vašingtonu:  Strepnja zbog Trampove većine u vrhovnom sudu 

Objavljeno prije

na

Ovi američki izbori mogli bi da podsjete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Vidjećemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promjenu u SAD

 

MONITOR: Dok čekamo konačni još neizvjesni ishod rezultata u SAD,  kako ocjenjujete Trampov predsjednički mandat? Da li je ispunio ono što je obećavao biračima prije četiri godine?

BIRN: Gotovo u svakoj oblasti, sem na berzi, Trampovo predsednikovanje je bilo katastrofalno. Na svakom planu, uključujući javno zdravstvo, nacionalnu bezbednost, vladavinu prava, političku podelu, Amerika je danas slabija i manje poštovana u svetu. Istini za volju, teško je suditi o Trampu prema ispunjavanju njegovih predizbornih obećanja. On je 2016. izgubio ako se gleda broj glasova, i nikada njegov rejting, prema anketama javnog mnjenja, nije prelazio 50 posto. Mnoga njegova obećanja su bila nepopularna, i nisu odobrena od Kongresa ili sudova.

MONITOR:Tramp je tvdio da će se njegov mandat fokusirati na interese Amerikanaca, donio  je dosta čudnih odluka koje se tiču međunarodnih organizacija, posebno onih u vezi sa UN i NATO, multirateralnim ekonomskim sporazumima, bilateralnim spoljnopolitičkim odnosima. Šta vi mislite o Trampovom globalnom uticaju?

BIRN:  U Vašingtonu se to smatra najmanje objašnjivim delom Trampovog mandata. On je poništio ugovore od važnosti za međuarodne institucije, uključujući i one sa NATO, Svetskom trgovinskom organizacijom i Pariskim dogovorom o klimi.

Ova strast za razbijanjem osnova američke spoljne politike, i njegov veliki obzir prema autokratama kao što su Putin, Erdogan, Kim Džong-Un i vladarima Saudijske Arabije, stvorili su široki konsenzus o tome da je vreme njegovog predsednikovanja fundamentalo izokrenulo američke vrednosti.

MONITOR: Jasno je da Trampova administracija nije imala nekog posebnog interesa za Balkan sve do Vašingtonskog sporazuma koji je neposredno prethodio izborima.

BIRN: Pošto je raskinuo međunarodne sporazume kao što Iranski nuklearni sporazum i Pariski dogovor o klimi, Tramp je bio u potrazi za bilo kakvim sporazumima koje bi mogao da napravi. Sporazum između Srbije i Kosova bio je upravo jedan od takvih. Biće interesantno videti da li će se taj sporazum održati u svetlu Bajdenove jake indentifikacije sa Kosovskom nezavisnošću.

MONITOR: Tramp je uspješno postavio svoju kandidatkinju u Vrhovni sud SAD, konzervativnu Ejmi Koni Baret na upražnjeno mjesto poslije smrti liberalne sudinice Rut Bejder Ginsburg. Tako je poremetio relativni balans liberala i konzervativaca. Da li je to kao neka vrsta ﮼sigurnosnog zida” za njega lično jer je Baret već treći sudija koji je u Vrhovni sud došao po Trampovom predlogu Senatu.

BIRN: Pakovanje” Vrhovnog suda (i nižih sudova) konzervativnim sudijama – od kojih su mnogi neiskusni i/ili nekvalifikovani  – je saradnja između Trampa i Senata SAD, koji kontrolišu Republikanci. Zaista, mnogi senatori Demokrate ukazivali su na to da Senat u poslednje dve godine nije prošao kroz obimnu i neophodnu zakonsku regulativu i da je postao mašina za proizvodnju sudija”.

Trampovo viđenje da bi troje koje je on nominovao trebalo da ga podržavaju u svim slučajevima na izborima 2020, dobro je poznato. Razmatrajući događaje iz novembra i decembra 2000. (i odluku u vezi sa slučajem Buš protiv Gora”), veština konzervativne većine u Vrhovnom sudu koja bi mogla pokušati da donese odluku u Trampovu korist u slučaju tesnog rezultata, veliki je izvor strepnje u SAD upravo sada.

MONITOR: Može li se pronaći neki način da se opravda pogrešan odgovor Trampove administracije na kovid krizu?

BIRN: Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je da je Tramp u februaru 2020. odlučio da bi kovid mogao biti  pretnja njegovom ponovnom izboru. Tako je on odlučio da ga potceni, sabotira taj odgovor na krizu, nanese štetu nezavisnim agencijama koje bi se borile protiv virusa, i pravi se da on ne postoji – i takođe da napadne Kinu.

Moguće je zamisliti i alternativni scenario u kojem je Tramp savetovan da bi uspešna borba protiv virusa mogla da pomogne u njegovom reizboru.

Ironički gledano, to bi značilo da ukoliko bi Tramp umanjivao stepen širenja virusa i broj smrti, on bi imao više izgleda da lakše bude ponovo izabran.

MONITOR: Izgledalo je da Tramp ima čvrstu namjeru da skrati agendu koja je ustanovljena Obaminim programom zdravstvenog osiguranja. Da li se to odrazilo na šanse građana u borbi sa kovid krizom?

BIRN: Trampov rat sa ključnim naučnim i agencijama za javno zdravlje – Centrom za kontrolu bolesti, Nacionalnim institutom za zdravlje, Federalnom agencijom za lekove – dobro je dokumentovan. On je odbacio planove koje su razvili i Obama i Džordž V. Buš u slučaju pandemije. Stepen njegovog nemara kada je u pitanju javno zdravlje prevazilazi svaku mogućnost razumnog objašnjenja i rasprave.

MONITOR: Povodom izbora 2016. bilo je mnogo primjedbi na američki izborni sistem, posebno u vezi sa postojanjem elektorskog koledža koji u stvari bira predsjednika SAD a ne glasovi građana, ali u međuvremenu nije došlo ni do kakave reforme. Zašto?

BIRN: Odlično pitanje. Uglavnom to ide na teret politike, U ovom političkom trenutku, reforma izbornog procesa – kraj elektorskog koledža, dodavanje oblasti grada Vašingtona i Portorika kao država, osnaživanje izbornih zakona – to bi pomoglo Demokratama a ugrozilo bi Republikance. Zato u vezi sa tim nema dogovora. Predsednik i Kongresna većina iz redova Demokrata, verovatno bi napravili ove promene.

Još jedna opaska: ovi američki izbori mogli bi da podsete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Videćemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promenu u SAD. Ili nam je potreban i bager?

 

Objavljeni rezultati izbora su vjerovatno tačni, samo su nezvanični

MONITOR: Da li je tačno da su Demokrate u najvećem broju glasale poštom i da većina glasova koji se još broje pripada njima? Da li je to značajno za krajnji rezultat?

BIRN:  Jeste. Dosadašnji rezultati nam to pokazuju. Trampovo značajno vođstvo se dramatično smanjuje od kako su počeli da se broje glasovi pristigli poštom.

MONITOR: Šta mislite o Trampovim žalbama sudovima saveznih država i šansi da se o izborima raspravlja na Vrhovnom sudu SAD?

BIRN: Sada to ne izgleda kao ozbiljna mogućnost. Glasovi se broje i pred republikanskim i pred demokratskim posmatračima, i važno je podsetiti se izora na Floridi 2000, kada se većina nepravilnosti, zbog kojih se na kraju završilo na sudu, odnosila na način na koji su izrađeni glasački listići i zbog čega su ljudi glasali na nepravilan način ili zbog toga što nisu potpuno ispunili svoj glasački listić. Ovi problemi do sada nisu primećeni da bi ih sud razmatrao.

MONITOR: Postoji li neki period do kada sudovi moraju da daju odgovor? Da li je to vid legalne opstrukcije za onog ko će, u međuvremenu, sakupiti 270 elektorskih glasova za pobedu?

BIRN: Trebalo bi razumeti da su dosadašnji rezultati koji su i objavljeni verovatno tačni ali još uvek nisu „zvanični“. Različite države imaju različite procedure ali će sve one potvrditi i priznati te brojke zvanično izmeđi 10. novembra i 8.decembra. Osmi decembar je „sigurna luka“ – dedlajn za države da odluče o svim problematičnim pitanjima. Tako da rezultati govore ko je pobednik, ali ne zvanično.

MONITOR: Severna Karolina je najavila da će glasove brojati do 12. novembra?

BIRN: To jeste neobično ali je u okviru zakona. Broj glasačkih listića koji stiže između današnjeg dana i 12. novembra verovatno je u stotinama ili čak manje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Vrijeme za promjene curi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, DPS bi već bio na nekih dvadeset odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju

 

MONITOR: Dok nastaje ovaj intervju čekamo novu Vladu, a još nisu poznata sva imena budućih ministara. Kako vidite proces formiranja Vlade, i političku scenu nakon izbora 30. avgusta?

ŠARKIĆ: Umjesto brze reakcije nove vlasti i brzog formiranja Vlade kako bi se iskoristila ogromna nada građana i demontirao grogirani DPS, pokazalo se da je nova vlast bila više iznenađena i zatečena svojom pobjedom od bivše vlasti. Ozbiljna opozicija, ako je ozbiljna i ako je istinski vjerovala u sebe, imala bi pripremljenih više varijanti u slučaju pobjede na izborima, okvirna imena ministara za sastav Vlade, zacrtan redosljed poteza… Poslije prvog, ad hok, ali veoma ohrabrujućeg dogovora lidera tri pobjedničke koalicije o principima djelovanja nove Vlade, nastupile su unutrašnje opstrukcije i neslaganja u koaliciji koja je osvojila najviše mandata, zatim posredovanje Crkve u političkim pregovorima, odustajanja od proklamovanih principa, niz zbunjujućih, neprimjerenih, duboko teokratskih i kontroverznih mandatarovih izjava, sve otvorenijih i brutalniji napada čelnih ljudi koalicije ZBCG na svog nosioca liste… Formiranje Vlade postalo je nalik trećerazrednoj seriji, a skoro tri mjeseca poslije izbora, evo čekamo da bude formirana, dok se nepovjerenje i razočarenje u novu vlast širi, a one prvobitne nade u sveopšti preporod i demontažu postojećeg sistema je sve manje.

MONITOR: Kako ocjenjujete argumentaciju predsjednika parlamenta za odlaganje sjednice za 2. decembar, na zahtjev bivše vlasti, da se datum ne bi poklopio sa Podgoričkom skupštinom?

ŠARKIĆ: Umjesto novog pristupa i součavanja sa gorućim problemima društva, nastavilo se sa starom praksom nacionalizma, nacionalnih i vjerskih podjela. One su čak veće nego u prethodnom periodu. Nijesam od onih koji bi za to optužili samo staru, već i novu vlast.

Ipak, gaf sa traženjem odlaganja zakazane sjednice zbog preklapanja sa spornim datumom je dio iz arsenala „patriotskih“ igara stare vlasti. Mislim da je predsjednik Skupštine pravilno postupio što je odložio sjednicu, da se novoj opoziciji ne bi davao argument da skreće priču na takve teme, a i zbog potrebe drugačijeg pristupa rješavanju problema i nalaženju kompromisa.

MONITOR: Da li je previše prošlosti trenutno na političkoj sceni, a premalo istinskog suočavanja sa njom?

ŠARKIĆ: Ovdje se uglavnom priča o prošlosti a malo misli na budućnost. Zato smo, pored ostalog, tu đe jesmo. Revidiraju se nepobitne istorijske činjenice, veličaju se kvislinški pokreti a narodnooslobodilački pokret, koji je izazvao istinsko divljenje širom svijeta se nipodoštava, pripisujući mu se nerijetko zločinački i nazadni karakter. Ratne zločince iz posljednih ratova većina u nacionalnim zajednicama i dalje slavi kao svoje heroje. Aktuleni političari su postali glavni istoričari, a pravih, nezavisnih i objektivnih istoričara skoro i da nemamo. Istinskog suočavanje sa prošlošću ne može biti bez nezavisnih institucija, istinski nezavisnih intelektualaca i naučnih radnika, bez vladavine prava i sprovedene lustracije.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da u novoj vladi neće biti manjina, te da se mnoga imena dovode u vezu sa Crkvom?

ŠARKIĆ: Poražavajuće je da predlog ministara za sastav nove Vlade bude jednovjerski i praktično jednonacionalan, bez ijednog predstavnika manjina, čak i nacionalnih Crnogoraca. Uz dominantno crkvenu retoriku mandatara, te predloženih ministara koji su bar polovina u uskoj vezi sa Crkvom, mandatar radi ono što je radila bivša vlast, samo u obrnutom smjeru. Normalno da to izaziva revolt, nepovjerenje, kod mnogih čak i strah od namjera nove Vlade. Nju dio javnosti, i ja među njima, doživlja kao   izvorište antisekularnih, a po nekim izjavama mandatara i vjersko- fundamentalističkih tendencija u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

OBRAD NENEZIĆ, PISAC: Teatar uživo

Objavljeno prije

na

Objavio:

U međučinovima kovida 19 imamo klasičnu brehtovsku začudnost i gimnastiku uma sa novim mandatarom i njegovim egzibicionizmom o sastavljanju četiri ministarstva, koja su neophodna za duhovni progres naroda i države. Da tu skalameriju napišem u romanu ili postavim na sceni, čitaoci ili gledaoci bi mi to pripisali kao konstrukciju, neznanje ili pretjerivanje

 

MONITOR: U romanu „Deset za jednoga“ pisac iz Londona dolazi u Crnu Goru, otkriva skrivene porodične tajne i zamršenu istoriju zemlje svojih predaka. Priča ima dva toka – jedan u sadašnje vrijeme pandemije i drugi u periodu Drugog svjetskog rata. Kako biste vi opisali vaš novi roman?

NENEZIĆ: Tema koju sam obrađivao u romanu Deset za jednog nastala je prije nekoliko godina kada su me iz Kulturnog centra Bar pozvali da radim predstavu sa motivima iz Bara. Zanosio sam se mišlju da insceniram zločin koji se desio u Drugom svjetskom ratu na barskom Belvederu, kada je  surovo strijeljana barska mladež od strane njemačkih okupatora i njihovih saradnika. Međutim, odustao sam od istorijske priče, jer je istorija obično nedovoljna za složenost umjetničkog djela, pa sam sličnoj temi pristupio iz ugla stranca koristeći elemente istorijske fikcije, dnevničkih zapisa, psihološkog romana, ali i detektivske zanatske trikove… Imajući sve nabrojano u obzir, roman Deset za jednog bih označio kao postmoderni roman. Namjerno sam naraciju prepustio strancu koji bolje i objektivnije sagledava Crnu Goru u čeljustima pluralizma. Ovo je priča o antiherojima, kao što su u mojim djelima obično antiheroji noseći likovi. Vjerujem da je modernom čitaocu previše mitomanije, on želi da se osjeti urbanim stanovnikom ove planete.  I suštinski i formalno. Na taj način želi da pristupi i novim i vječnim temama, jer živi digitalno doba.

MONITOR: U romanu se pominju brojna stradanja u Crnoj Gori tokom 20. vijeka. Da li smo se i koliko odmaknuli od te bratoubilačke prošlosti?

NENEZIĆ: Posljednji događaji pokazuju da nijesmo. Sve se više zvecka oružjem. Međutim, znajući da smo u NATO, ta priča mi je teatralna. A teatralnost se ni u pozorištu ne cijeni, osim ako nijeste Pirandelo. Siguran sam da su posljednje podjele, koje su inicirali SPC i Zakon o slobodi vjeroispovijesti, pravoslavno stanovništvo u Crnoj Gori u etničkom i vjerskom smislu razdvojile za sva vremena. Valjda je trebalo da se desi nešto ovako mučno da se ljudi napokon klone od onog višedecenijskog manira da vas ubjeđuju u ono što jeste ili nijeste ili da vas tjeraju i prisvajaju. Jednostavno su svi izabrali svoje strane. A poslije iskrene ili lažne ljubavi preostaje nam suživot, kakav takav, čiji će kvalitet svakako zavisiti od našeg evropskog puta i ulaska u EU.

MONITOR: Iste identitetske nedoumice muče vaše savremene i junake iz prošlosti, tu nema razrješenja?

NENEZIĆ: Naprotiv, ja i moji književni junaci mislimo da nas je rješenje iznenadilo sve. Iako im je bila druga namjera, pomenuti događaji su riješili vjerske, nacionalne i identitetske zavrzlame. To rješenje neće prihvatiti samo oni koji sjede na dvije stolice i kojima odgovara status kvo.  Čovjek i identitet su kao knjiga i naslov. Ne postoji knjiga sa dva naslova. Čak i ako se naslov izgubi u prevodu, to se zove „nesrećni prevod“. A i vremena su se promijenila. Meni kao crnogorskom piscu više nije cijeli „svijet” isto govorno područje i region, već je moj svijet internet. Međutim, kad se kao stvaralac uhvatim u koštac sa nekom temom, ja moram da zaboravim svoj crnogorski identitet, jer on postaje breme ili sljepilo, a likovi u djelu moraju biti izbalansirani da to ne bi ispao pamflet a ne umjetničko djelo. To se najviše osjeća u ovom romanu gdje su glavni likovi Englez, Italijan i Crnogorac islamske vjeroispovijesti, kroz čije karaktere pričam priču o podijeljenoj ondašnjoj i današnjoj Crnoj Gori.  Takođe, ovim romanom potvrđujem da je moje djelo mnogo angažovanije od mene kao intelektualca. Mene ne zanima instant politika, jer sam svim svojim bićem usmjeren na umjetnost. Ali sam informisan. Tek kad u meni zrene svijest o nečemu ili nekome, to pretvaram u angažovano djelo, bez obzira da li se radi o romanu, drami ili filmu, jer savremenost je nophodna i djelu i konzumentu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAŠKO ĐENOVIĆ, VJERSKI ANALITIČAR: Vučić se može samo nadati „jedinstvu oltara i trona“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rimu su važni odnosi sa pravoslavnim crkvama. Nemojmo da zaboravimo da je upravo Beograd dugo vremena bio „most“ između Vatikana i Moskve

 

MONITOR: SPC je, za samo 20-ak dana ostala bez dva najviša i vjerovatno najuticajnija arhijereja: partijarha Irineja i mitropolita Amfilohija. Hoće li to, i na koji način, ostaviti značajne posljedica na funkcionisanje SPC-a?

ĐENOVIĆ: Iako se možda neki neće složiti sa mnom, ali i Njegova svetost i Visokopreosvećeni mitropolit su bili ljudi. Crkvu vodi Hristos, a patrijarh, arhiepiskopi, mitropoliti i episkopi služe Bogu i narodu.

MONITOR: Kao neformalni predvodnik crnogorske opozicije na izborima, mitropolit Amfilohije je značajno uticao na poraz vladajuće partije. Da li se tu radilo o ličnoj moći mitropolita ili uticaju SPC-a, između ostalog?

ĐENOVIĆ: Mislim da je mitropolit Amfilogije imao harizmu i da su ga vernici slušali. Tu harizmu on nije dobio zbog funkcije već je to dar koji neko ima ili nema. Kao neko ko se bavi verskim pravima i slobodama, meni je bila nezamisliva i pomisao da će vlast pokušati da pomisli ono što je crnogorska vlast uradila – da napravi pravni okvir za konfiskaciju crkvene imovine. Političari moraju da shvate da su prolazni. Partije nastaju i nestaju. Danas su parlamentarne, sutra opozicione. Ali crkva je konstanta. Crkva nisu zidovi već živi ljudi – vernici. Vernici različitih političkih opredeljenja, ali ujedinjeni i sabrani u veri. Znači nije u pitanju bilo čija moć, već bezumlje vlasti koja nije shvatala realnost da Crna Gora 2020. godine nije ona ista CG iz vremena komunizma. Pre godinu dana su pokušali da urade ono što ni komunisti nisu u vrhuncu svoje vlasti.

MONITOR: Mitropolit Amfilohije je, kada je preminuo patrijarh Pavle, važio za jednog od najjačih kandidata za patrijarha. Koliko je uspio kasnije da vodi svoju „politiku“ u Saboru i SPC-u?

ĐENOVIĆ: Mitropolit Amfilohije je formacijski bio čovek broj dva u SPC-u jer je osoba koja je arhijerej Mitropolije crnogorsko-primorske, ujedno i čuvar svešteničkog trona. Mitropolit Amfilohije je bio mjestobljustitelj patrijaršijskog trona jer je u trenutku bolesti i kasnije smrti patrijarha Pavla bio član Svetog arhijerejskog sinoda. Što se favorita za izbor kandidata tiče, ni patrijarh Pavle ni patrijarh Irinej, nisu bili izabrani kao favoriti tako da sva nagađanja i procene ko bi mogao da bude naredni patrijarh ne znače puno. Svaki episkop SPC-a koji je u episkopskom zvanju duže od pet godina, može da bude izabran za patrijarha. Njegova „politika“ se umnogome razlikovala od „politike“ patrijarha Irineja koji se priklonio vlasti. Mitropolit Amfilohije je uvek interese Crkve stavljao na prvo mesto što je često značilo sukob sa vlašću, političarima, policijom…

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo