Povežite se sa nama

INTERVJU

Ričard Birn, urednik časopisa Wilson Quarterly, međunarodnog naučnog Vilson centra Univerziteta Džordž Vašingon u Vašingtonu:  Strepnja zbog Trampove većine u vrhovnom sudu 

Objavljeno prije

na

Ovi američki izbori mogli bi da podsjete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Vidjećemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promjenu u SAD

 

MONITOR: Dok čekamo konačni još neizvjesni ishod rezultata u SAD,  kako ocjenjujete Trampov predsjednički mandat? Da li je ispunio ono što je obećavao biračima prije četiri godine?

BIRN: Gotovo u svakoj oblasti, sem na berzi, Trampovo predsednikovanje je bilo katastrofalno. Na svakom planu, uključujući javno zdravstvo, nacionalnu bezbednost, vladavinu prava, političku podelu, Amerika je danas slabija i manje poštovana u svetu. Istini za volju, teško je suditi o Trampu prema ispunjavanju njegovih predizbornih obećanja. On je 2016. izgubio ako se gleda broj glasova, i nikada njegov rejting, prema anketama javnog mnjenja, nije prelazio 50 posto. Mnoga njegova obećanja su bila nepopularna, i nisu odobrena od Kongresa ili sudova.

MONITOR:Tramp je tvdio da će se njegov mandat fokusirati na interese Amerikanaca, donio  je dosta čudnih odluka koje se tiču međunarodnih organizacija, posebno onih u vezi sa UN i NATO, multirateralnim ekonomskim sporazumima, bilateralnim spoljnopolitičkim odnosima. Šta vi mislite o Trampovom globalnom uticaju?

BIRN:  U Vašingtonu se to smatra najmanje objašnjivim delom Trampovog mandata. On je poništio ugovore od važnosti za međuarodne institucije, uključujući i one sa NATO, Svetskom trgovinskom organizacijom i Pariskim dogovorom o klimi.

Ova strast za razbijanjem osnova američke spoljne politike, i njegov veliki obzir prema autokratama kao što su Putin, Erdogan, Kim Džong-Un i vladarima Saudijske Arabije, stvorili su široki konsenzus o tome da je vreme njegovog predsednikovanja fundamentalo izokrenulo američke vrednosti.

MONITOR: Jasno je da Trampova administracija nije imala nekog posebnog interesa za Balkan sve do Vašingtonskog sporazuma koji je neposredno prethodio izborima.

BIRN: Pošto je raskinuo međunarodne sporazume kao što Iranski nuklearni sporazum i Pariski dogovor o klimi, Tramp je bio u potrazi za bilo kakvim sporazumima koje bi mogao da napravi. Sporazum između Srbije i Kosova bio je upravo jedan od takvih. Biće interesantno videti da li će se taj sporazum održati u svetlu Bajdenove jake indentifikacije sa Kosovskom nezavisnošću.

MONITOR: Tramp je uspješno postavio svoju kandidatkinju u Vrhovni sud SAD, konzervativnu Ejmi Koni Baret na upražnjeno mjesto poslije smrti liberalne sudinice Rut Bejder Ginsburg. Tako je poremetio relativni balans liberala i konzervativaca. Da li je to kao neka vrsta ﮼sigurnosnog zida” za njega lično jer je Baret već treći sudija koji je u Vrhovni sud došao po Trampovom predlogu Senatu.

BIRN: Pakovanje” Vrhovnog suda (i nižih sudova) konzervativnim sudijama – od kojih su mnogi neiskusni i/ili nekvalifikovani  – je saradnja između Trampa i Senata SAD, koji kontrolišu Republikanci. Zaista, mnogi senatori Demokrate ukazivali su na to da Senat u poslednje dve godine nije prošao kroz obimnu i neophodnu zakonsku regulativu i da je postao mašina za proizvodnju sudija”.

Trampovo viđenje da bi troje koje je on nominovao trebalo da ga podržavaju u svim slučajevima na izborima 2020, dobro je poznato. Razmatrajući događaje iz novembra i decembra 2000. (i odluku u vezi sa slučajem Buš protiv Gora”), veština konzervativne većine u Vrhovnom sudu koja bi mogla pokušati da donese odluku u Trampovu korist u slučaju tesnog rezultata, veliki je izvor strepnje u SAD upravo sada.

MONITOR: Može li se pronaći neki način da se opravda pogrešan odgovor Trampove administracije na kovid krizu?

BIRN: Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je da je Tramp u februaru 2020. odlučio da bi kovid mogao biti  pretnja njegovom ponovnom izboru. Tako je on odlučio da ga potceni, sabotira taj odgovor na krizu, nanese štetu nezavisnim agencijama koje bi se borile protiv virusa, i pravi se da on ne postoji – i takođe da napadne Kinu.

Moguće je zamisliti i alternativni scenario u kojem je Tramp savetovan da bi uspešna borba protiv virusa mogla da pomogne u njegovom reizboru.

Ironički gledano, to bi značilo da ukoliko bi Tramp umanjivao stepen širenja virusa i broj smrti, on bi imao više izgleda da lakše bude ponovo izabran.

MONITOR: Izgledalo je da Tramp ima čvrstu namjeru da skrati agendu koja je ustanovljena Obaminim programom zdravstvenog osiguranja. Da li se to odrazilo na šanse građana u borbi sa kovid krizom?

BIRN: Trampov rat sa ključnim naučnim i agencijama za javno zdravlje – Centrom za kontrolu bolesti, Nacionalnim institutom za zdravlje, Federalnom agencijom za lekove – dobro je dokumentovan. On je odbacio planove koje su razvili i Obama i Džordž V. Buš u slučaju pandemije. Stepen njegovog nemara kada je u pitanju javno zdravlje prevazilazi svaku mogućnost razumnog objašnjenja i rasprave.

MONITOR: Povodom izbora 2016. bilo je mnogo primjedbi na američki izborni sistem, posebno u vezi sa postojanjem elektorskog koledža koji u stvari bira predsjednika SAD a ne glasovi građana, ali u međuvremenu nije došlo ni do kakave reforme. Zašto?

BIRN: Odlično pitanje. Uglavnom to ide na teret politike, U ovom političkom trenutku, reforma izbornog procesa – kraj elektorskog koledža, dodavanje oblasti grada Vašingtona i Portorika kao država, osnaživanje izbornih zakona – to bi pomoglo Demokratama a ugrozilo bi Republikance. Zato u vezi sa tim nema dogovora. Predsednik i Kongresna većina iz redova Demokrata, verovatno bi napravili ove promene.

Još jedna opaska: ovi američki izbori mogli bi da podsete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Videćemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promenu u SAD. Ili nam je potreban i bager?

 

Objavljeni rezultati izbora su vjerovatno tačni, samo su nezvanični

MONITOR: Da li je tačno da su Demokrate u najvećem broju glasale poštom i da većina glasova koji se još broje pripada njima? Da li je to značajno za krajnji rezultat?

BIRN:  Jeste. Dosadašnji rezultati nam to pokazuju. Trampovo značajno vođstvo se dramatično smanjuje od kako su počeli da se broje glasovi pristigli poštom.

MONITOR: Šta mislite o Trampovim žalbama sudovima saveznih država i šansi da se o izborima raspravlja na Vrhovnom sudu SAD?

BIRN: Sada to ne izgleda kao ozbiljna mogućnost. Glasovi se broje i pred republikanskim i pred demokratskim posmatračima, i važno je podsetiti se izora na Floridi 2000, kada se većina nepravilnosti, zbog kojih se na kraju završilo na sudu, odnosila na način na koji su izrađeni glasački listići i zbog čega su ljudi glasali na nepravilan način ili zbog toga što nisu potpuno ispunili svoj glasački listić. Ovi problemi do sada nisu primećeni da bi ih sud razmatrao.

MONITOR: Postoji li neki period do kada sudovi moraju da daju odgovor? Da li je to vid legalne opstrukcije za onog ko će, u međuvremenu, sakupiti 270 elektorskih glasova za pobedu?

BIRN: Trebalo bi razumeti da su dosadašnji rezultati koji su i objavljeni verovatno tačni ali još uvek nisu „zvanični“. Različite države imaju različite procedure ali će sve one potvrditi i priznati te brojke zvanično izmeđi 10. novembra i 8.decembra. Osmi decembar je „sigurna luka“ – dedlajn za države da odluče o svim problematičnim pitanjima. Tako da rezultati govore ko je pobednik, ali ne zvanično.

MONITOR: Severna Karolina je najavila da će glasove brojati do 12. novembra?

BIRN: To jeste neobično ali je u okviru zakona. Broj glasačkih listića koji stiže između današnjeg dana i 12. novembra verovatno je u stotinama ili čak manje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo