Povežite se sa nama

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT: Dio društva je još u stanju šoka

Objavljeno prije

na

Polako kao društvo shvatamo da je staro nepovratno prošlo, ali novo koje se otvara pred nama je puno nepoznanica. Psiholozi bi ovako stanje nazvali liminalni prostor, odnosno stanje tjeskobe i grča gdje se stari obrasci ponašanja odbacuju kao neprikladni i nefunkcionalni dok se novi traže i to traženje je neka vrsta haosa, zamagljenog stanja

 

MONITOR: Tri koalicije vladajuće većine su se konačno dogovorile, tačnije vratile se na početno obećanje – formiranje ekspertske vlade. Obećanja i očekivanja je mnogo, šta je neophodno da nova vlada uradi?

SEKULOVIĆ: Živimo novu realnost. Polako kao društvo shvatamo da je staro nepovratno prošlo, ali novo koje se otvara pred nama je puno nepoznanica. Psiholozi bi ovako stanje nazvali liminalni prostor, odnosno stanje tjeskobe i grča gdje se stari obrasci ponašanja odbacuju kao neprikladni i nefunkcionalni dok se novi traže i to traženje je neka vrsta haosa, zamagljenog stanja. Mislim da se dobar dio društva još nalazi u stanju šoka, odnosno ne prihvata promjenu. Moguće je da smo u nekoj vrsti post-traumatskog stresnog poremećaja. No da izađem sa psihološkog terena i da se složim sa vama da su očekivanja od nove vlade, mada se bolje može reći od nove vlasti, velika i da su obećanja koja su data ambiciozna. Ne pripadam ljudima koji u politici očekuju čuda. Mislim da je zdravije i poštenije imati realističan pristup. Nova vlada, ako bude formirana, ima pred sobom nekoliko prioriteta. Osnovno je da pokaže pristojnost i normalnost koju će pratiti nultna stopa tolerancije prema korupciji i puna otvorenost. Ovo je  lako izvodljivo jer isključivo zavisi od političke volje. Takođe, mora pokazati da umije da upravlja sistemom jer ekonomska i zdrastvena kriza zahtijevaju odlučnost, čvrstinu i stručnost. Uz ovo bi morala da radi na depolitizaciji institucija i integraciji crnogorskog društva, koje se kreće između etnocentričkih centrifugalnih sila i građanske države.

MONITOR: Smatrate li da će nova vlada imati dovoljno vremena za te reforme?

SEKULOVIĆ: Politički dogovor konstituenata nove većine ograničio je mandat vlade na period od šest mjeseci do godinu dana i to sigurno predstavlja limitirajući faktor u smislu dubljih društvenih reformi te ostvarivanja strateške vizije. Međutim, ovakav dogovor bi trebalo bar u prvih sto dana da rastereti rad vlade i da joj se omogući da krene u ostvarivanje onog što je izvodljivo, između ostalog i pripremi novih izbora koji bi bili u najvećoj mjeri rasterećeni zloupotreba javnih resursa u partijske svrhe i sa izgrađenim povjerenjem u birački spisak. Ovo vlada može da realizuje. Naravno ne možemo posmatrati izvršnu vlast kao izolovano ostrvo, jer će mnogi potezi i njihova (ne)uspješna realizacija zavisiti od njenog odnosa sa parlamentom. Kako se politika vratila na velika vrata, ovo prvenstveno usljed nepredvidivosti političke scene koja će vratiti značaj i snagu parlamenta, pitanje je koliko će se vlada uspjeti nametnuti kao politički autoritet, jer će biti pod kontrolom i kritikom oba pola političke scene. Politička pozicija vlade će zavisiti i od političkih ambicija premijera. Dakle, ograničenost mandata je limitirajući faktor, ali i rasterećujući sa druge strane.

MONITOR: Kako će obrti i grube kvalifikacije tokom pregovora o vladi uticati na biračko tijelo pa i na  budućnost nekih partija ?

SEKULOVIĆ: Zaista je postizborni period imao neobičnu dinamiku. Od potpisivanja sporazuma o osnovnim principima, koji se desio brzinom svjetlosti, do krize legitimiteta koja se otvorila nakon, može se slobodno reći sukoba, između konstituenata liste koja je osvojila najveći broj mandata unutar dojučerašnje opozicionog spektra, sa njenim nosiocem. Mislim da je ta kriza legitimiteta, ili možda pitanje ko je nosilac legitimineta, uticala i na skraćenje mandata vladi. Sigurno da je,  na momente otvoreni,  konflikt uticao zbunjujeće na biračko tijelo i da se reakcije kreću od nepovjerenja do razočarenja. Najbolji odgovor daće izborni rezultat. Kakav će on biti za partije pojedinačno nemoguće je u ovom trenutku prognozirati, jer će period pred nama biti politički dinamičan i zavisiće od faktora koji su u ovom trenutku nepoznanica i mogućnost.

MONITOR: Najavljen je kongres DPS-a. Vjerujete li u mogućnost reforme te stranke i eventualni povratak na vlast?

SEKULOVIĆ: Politička pozicija DPS-a i perspektiva stanke uslovljena je sa više faktora. Jednim dijelom zavisi od ponašanja ,,druge’’strane. Koliko će nova vlast biti uspješna, na koji način će se međunarodno pozicionirati i koliko će uspjeti da izbjegne politiku identiteta. Što stabilnija i uspješnija bude nova vlast to će DPS-u biti teže da se vrati na stare pozicije. Ukoliko identitetska politika bude jedna od dominantnih politika, toliko će DPS-u biti lakše da izgradi i učvrsti svoj politički prostor. Takođe, zavisiće od same odluke DPS-a da li je stratešti pravac stranke da širi koalicioni kapacitet ili da bude noseća politička snaga jednog dijela Crne Gore, što bi značilo da nas na narednim izborima očekuje neki vid ,,novog referenduma’’. U svakom slučaju DPS  mora pretrpjeti dublju reformu ukoliko želi da bude snažna politička struktura i u budućnosti.

MONITOR: Da li će nakon smrti mitropolita Amfilohija uticaj crkve na društvene i političke procese oslabiti i koliko će u tom smislu biti važan izbor novog mitropolita?

SEKULOVIĆ: Izbor novog mitropolita će sigurno biti važan događaj. Ovo ne samo iz političkih razloga koji bi se vezivali za odnose unutar Crne Gore ili u odnosu na Srbiju, već i zbog toga što izbor ličnosti koja treba da predstavlja Mitropoliju je pitanje koje nosi posebnu simboliku. U tom pravcu su se mogla čuti i određena očekivanja. Naravno u ovom trenutku se ne može znati koja će ličnost biti izabrana. Tek nakon što se to desi možemo ući u analizu i eventualnog daljeg odnosa i uticaja crkve na društvo. Ono što možemo sa velikim stepenom izvjesnosti konstatovati je da će uticaj crkve na državu i društvo biti veći u slučaju da državnu politiku oblikuju konzervativne političke snage. Biće suprotno ukoliko državnu politiku budu oblikovale lijeve i liberalne ideje. U svakom slučaju demokratska vlast koja želi da Crnu Goru gradi kao građansku državu zasnovanu na vladavini prava mora da pronađe ravnotežu i da sprovede ustavni princip o razdvojenosti crkve i vjerskih zajednica od države.

MONITOR: Na koji način i u kojem roku nova vlast  može napraviti izmjene na čelnim pozicijama u sudstvu i tužilaštvu i koji su još potezi neophodni u pravosuđu?

SEKULOVIĆ: Izbor vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika i sudija Ustavnog suda će biti test političke zrelosti i zaloga ubrazanja evropskog puta kako nove većine, tako i parlamentarne opozicije. Da li je moguće da do izbora dođe pokazaće vrijeme pred nama. Mora se stvoriti  politički i društveni ambijent koji će motivisati stručnu javnost da u ovom postupku uzme učešće. Dakle, poželjno bi bilo da se na oglas javi što veći broj kandidata koji će se u otvorenoj i poštenoj raspravi predstaviti kako onima koji ih biraju tako i crnogorskoj javnosti.  Uz to moguće je da dođe i do normativnih promjena npr. Zakona o državnom tužilaštvu. Takođe nije isključeno da se djeluje i  na neka druga zakonska rješenja. U svakom slučaju izbor ovih ličnosti u koje bi javnost imala povjerenja bi bila ozbiljana poruka da se krećemo u pravom smjeru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ALEKSANDAR VUJOVIĆ, REDITELJ: Trenutak spoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča se odvija iz junakovog doživljaja svijeta koji ga okružuje, djeteta koje sredinom dvadesetog vijeka odrasta u malom mediteranskom selu. U pitanju je doživljaj i iskustvo sa kojim se dječak uzrasta između pet i šest godina prvi put susrijeće i u tom kontekstu nije „kontaminiran” bilo kakvim uticajem odraslih

 

Višestruko nagrađivani film Duga reditelja Aleksandra Vujovića, početkom jula imao je crnogorsku premijeru u Lustica Bay-u. Od svjetske premijere krajem oktobra 2020. godine, Vujovićev film je dobio ukupno 21 međunarodnu nagradu i priznanja. Izabran  je na oko 40 festivala u takmičarskim kategorijama na međunarodnim festivalima u Italiji, Španiji, Turskoj, Češkoj, Kini, Indiji, Grčkoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Rusiji, Ukrajini, Sjedinjenim Američkim Državama, Srbiji, Brazilu i Francuskoj.

Film Duga čiju režiju, montažu i izvršnu produkciju potpisuje Vujović, nastao je po motivima istinite priče iz knjige Dipingo dunque esisto!, italijanskog umjetnika Gaetana Grila. Scenario je po ideji i sinopsisu Vujovića napisala Jelena Lela Milošević, direktor fotografije je Vladimir Vučinić, dok pored Vujovića izvršni producent je i Anja Sekulić. Uloge u filmu tumače: Nikša Radojičić, Miloš Pejović, Ana Vučković i Đorđije Tatić. Film je realizovan u okviru međunarodnog projekta CIRCE, finansiran je iz evropskih fondova u produkciji Apulia Film Commission, u izvršnoj produkciji Boka F i uz podršku Filmskog centra Crne Gore.

Aleksandar Vujović je docent na Fakultetu za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica.

MONITOR: Film ,,Duga” je nastao po motivima istinite priče. Bavite se trenutkom kada šestogodišnje dijete prepoznaje svoju životnu vokaciju. Otkuda je došla ideja da baš ovo bude tema kratkometražnog filma?

VUJOVIĆ: Tematika koja je sama po sebi prilično atipična u odnosu na teme koje se obično tretiraju u filmovima na ovom prostorima bila mi je jako zanimljiva, tim prije što je priča koncipirana iz vizure djeteta. Dakle, priča se odvija iz junakovog doživljaja svijeta koji ga okružuje, djeteta koje sredinom dvadesetog vijeka odrasta u malom mediteranskom selu. U pitanju je doživljaj i iskustvo sa kojim se dječak uzrasta između pet i šest godina prvi put susrijeće i u tom kontekstu nije „kontaminiran” bilo kakvim uticajem odraslih koji bi u bilo kom smislu mijenjao njegovu percepciju. Zbog toga je događaj potpuno jedinstven, pritom zauvijek određuje životni put jednog djeteta  u čovjeka koji će postati. Upravo iz takve vizure sam koncipirao cijeli film i to su glavni elementi koji su me inspirisali da ovoj priči udahnem filmski život.

MONITOR: U Milanu ste upoznali Gaetana Grila, autora knjige prema kojoj ste napravili film. Kažite nam o tom poznanstvu i da li je on zadovoljan kako ste priču pretočili u film?

VUJOVIĆ:  Gaetana Grila upoznao sam kada sam imao osamnaest godina. Tada sam otišao na studije u Milano, upisao sam milansku Breru. Naše poznanstvo sticaj je različitih i slučajnih okolnosti, ako slučajnost uopšte postoji! Čovjek koji je postao moj mentor, imao veoma značajnu ulogu, pogotovo u toj prvog godini mog života u Milanu. Iako ne tako davno, za razliku od danas, 2005. godine bilo je značajno teže otići na studije u inostranstvo. Naša zemlja tada nije bila ni u Šengen zoni, samo putovanje u Evropu bilo je značajno komplikovanije nego što je to slučaj danas… U tom periodu, Gaetano je bio dominantno vezan za Torino, bio je šef katedre na Albertini u Torinu, u Milanu je živio i imao svoj studio. Nekoliko godina kasnije postao je jedan od direktora milanske Brere.
Tokom niza godina mog stalnog života i rada u Milanu, i nakon završenih studija, stvoreno je jedno doživotno prijateljstvo sa Gaetanom koji je postao i moj vjenčani kum.
Negdje 2017. godine, Gaetano mi poklonio svoju autobiografsku knjigu Dipingo dunque esisto!. U prvom poglavlju te knjige, Gaetano govori o tome kako je postao umjetnik. Već na prvom čitanju, na mom omiljenom mjestu, u kultnoj biblioteci Braidense u Milanu, znao sam da ću u odnosu na taj događaj snimiti film.
Gaetano je znao da su neophodna određena oblikovanja originalne priče, kako se bi se narativna struktura prilagodila mediju kakav je film, i u tom kontekstu veoma je zadovoljan rezultatom i filmom u konačnom.

MONITOR:  U filmu se komunikacija među likovima temelji na filmskom jeziku koji nadilazi verbalni, a on je i omaž umjetnosti i stvaralačkom procesu. Da li ste to htjeli otpočetka, od prvobitne zamisli?

VUJOVIĆ:  Od samog početka, to mi je bila odrednica. Kao što svi znamo, film je prvenstveno audiovizuelna umjetnost, koristeći isključivo te karakteristike, sliku i muziku, bez korišćenja bilo kakvog dijaloga, od samog početka želio sam da na taj način ispričam film. Cijenim da se u takvoj postavci ostvaruje mnogo snažniji doživljaj priče koju tretira film, a to je doživljaj priče sa stanovišta petogodišnjeg dječaka. Mislim da bi u konkretnom slučaju, bilo kakav dijalog između likova, umanjio taj doživljaj filma koji predstavljam kroz vizuru glavnog junaka. S druge strane, i konceptualno i simbolično-metaforički se takav tip kreativnog rješenja potpuno uklapa u tematiku filma. To je svakako bio dodatni izazov i rizik u procesu stvaranja filma. Vjerujem da je teže ispričati priču samo slikom u pokretu nego kada to radite verbalnom komunikacijom.

MONITOR:  Protagonista Nikša Radojičić je tokom snimanja imao šest godina. Da li je rad sa djetetom bio najveći izazov u procesu snimanja?

VUJOVIĆ:  Rad sa djetetom tog uzrasta bio je jedan u nizu izazova u procesu stvaranja Duge, zbog cijelog niza karakteristika koje su prilično atipične, pogotovo za ovaj prostor i koje su vezane za ovaj film. To mi je kao autoru bila primarna intencija – napraviti film koji će i tematski i vizuelno biti drugačiji, a da te karakteristike budu u potpunosti stavljene u službu filma i njegove priče.

MONITOR: U čemu je prednost kratkometražnog filma naspram dugometražnog? Da li je slobodniji i kritičniji od dugometražnog?

VUJOVIĆ:  Razlika je samo u formatu i karakteristikama. Ne bih mogao da kažem da jedan format ima više ili manje prednosti u odnosu na drugi. Nerijetko je značajno teže ispričati priču u formi kratkometražnog filma, nego u formi dogometražnog, iz razloga što vladaju ista plavila narativne strukture. Samo što u kratkoj formi od početka morate biti skoncentrisani na suštinu. Kod dugog metra možete da dozvolite da nekada napravite digresiju koja opet mora imati makar simboličku konekciju sa nukleusom. Dakle, film je film, bez obzira na tip formata, njegova umjetnička vrijednost data je kvalitetom i poetikom rada, a ne dužinom trajanja.

MONITOR:  Film je od svjetske premijere krajem oktobra 2020. godine imao ogroman uspjeh. Da li ste pozvani na još festivala i mislite li da film tek očekuju nova priznanja?
VUJOVIĆ:
  Film je od oktobra 2020. godine, do ovog trenutka, dobio 21 nagradu na međunarodnim festivalima i selektovan je na više od 40 festivala širom svijeta u takmičarskim kategorijama. Imao je špansku premijeru na 32. izdanju Aguilar Film Festivalua – festival sa GOYA licencom. Regionalnu na 68. Izdanju Martovskog festivala u Beogradu gdje je otvorio međunarodni takmičarski program kao jedini film iz Crne Gore u takmičarskim programima, na jednom od najstarijih evropskih i svjetskih festivala. Kako je u pitanju i dalje relativno mlad film, očekujem da kulminacija međunarodnog festivalskog života tek predstoji i nadam se da će biti uspješna kao od oktobra mjeseca kada je film zvanično izašao.

Miroslav MINIĆ
Foto: Monika PARKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo