Povežite se sa nama

INTERVJU

SENAD BEGIĆ, EPIDEMIOLOG, POMOĆNIK DIREKTORA INSTITUTA ZA JAVNO ZDRAVLJE CG: Prijetnju shvatiti ozbiljno

Objavljeno prije

na

Borba sa ovim virusom je udruženi napor i građana i zdravstvenog sistema i zahtijeva lično angažovanje svakog od nas ponaosob. Ovu borbu ne može da iznese samostalno ni jedan jedini zdravstveni sistem na svijetu ma koliko bio spreman za apokaliptične scenarije

 

 MONITOR: Komentar na širenje ovog virusa, medijske natpise, situaciju otkazivanja brojnih događaja, činjenicu da je u Italiji proglašen karantin za cijelu državu?

BEGIĆ: Ako bih smio da budem malo ličan, djeluje mi da mnogi građani situaciju sa korona vuirusom nisu shvatili dovoljno ozbiljno. Njegov epidemijski i pandemijski potencijal su mnogi potcijenili. Na svu sreću 80 odsto oboljelih ima blage simptome ali to nikome ne daje za pravo da se neodgovorno i samovoljno ponaša. Borba sa ovim virusom je udruženi napor i građana i zdravstvenog sistema i zahtijeva lično angažovanje svakog od nas ponaosob. Ovu borbu ne može da iznese samostalno ni jedan jedini zdravstveni sistem na svijetu ma koliko bio spreman za apokaliptične scenarije.

Prema informacijama od kolega iz Italije,  dešavanje u protekle dvije sedmice karakterisala je činjenica da su ljudi reagovali u dva ekstremna vida ponašanja. Prvi je karakterisala panika i paranoja koja je dovela do praznih polica u martketima (što smo nažalosti mi iskusili ovdje) a drugi je karakterisala potpuna ravnodušnost i negiranje da se bilo šta dešava. Najteže je  bilo naći balans koji je i ključ pobjede nad ovim virusom, a to je lekcija koju moramo da naučimo dok još uvijek imamo vremena – da je lična odgovornost, angažovanost, posvećenost, praćenje saopštenja i preporuka zdravstvenih vlasti, odupiranje pritisku i izmišljenim informacijama sa društvenih mreža, obrazac koji moramo primjeniti.

MONITOR: U kojim slučajevima je neophodno testiranje na ovaj virus? Koliko je do sada ljudi u Crnoj Gori testirano na korona virus i da li ima dovoljno testova?

BEGIĆ: Zaključno sa 11.03.2020. godine u ponoć, u Crnoj Gori testirano je ukupno 47 osoba na novi korona virus i svi rezultati su bili negativni.  Stopa testiranih je 7,58/100.000 stanovnika i znatno je viša od nekih država u regionu koje već imaju uspostavljeno širenje virusa – primjera radi u Srbiji je testirano ukupno 160 osoba sa stopom od 2,3 na 100.000 stanovnika (19 slučajeva) ili u Albaniji koja „ima“ 15 slučajeva i ukupno je testirala 77 sumnjivih: 2,66/100.000.

Testiranje oboljelih se obavlja  u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Nacionalnim planom za postupanje – dokumentima u kojima je predviđeno da se testiranje vrši samo osobama koje ispunjavaju definiciju sumnjivog slučaja gdje je na ovom nivou obolijevanja ključni elemenat činjenica da osoba ima pozitivnu epidemiološku anamnezu, tj. da navodi podatke koji mogu ukazivati na boravak u pogođenom području ili eventualnu izloženost virusu.

Dijagnostika se sprovodi u laboratorijima Instituta za javno zdravlje Crne Gore i trenutno dostupna količina testova je dovoljna za prvi talas obolijevanja. Isporuka novih količina testova se očekuje.

MONITOR: Pojedine zemlje zbog nedostatka zaštitne opreme odlažu operacije. Da li u Crnoj Gori ima dovoljno zaštitne opreme za medicinsko osoblje?

BEGIĆ: I Klinički centar Crne Gore je u sklopu priprema za postupanje u slučaju masovnog obolijevanja od novog korona virusa odlučio da odloži kompletan „elektivni“ hirurški program. To znači da su odložene sve operacije koje nisu hitne,  odnosno operacije pacijenata koji nisu životno ugroženi. Ovo je samo jedna od mjera koje su predviđene u sklopu sprečavanja širenja infekcije i racionalne potrošnje lične zaštitne opreme a postoji i čitav niz drugih mjera koje je Institut dostavio zdravstvenim ustanovama kako bi se postojeća količina opreme koristila na najracionalniji mogući način.

Glavni problem sa ličnom zaštitnom opremom nisu postojeće količine već činjenica da se njena potrošnja ne može predvidjeti te da je situacija na svjetskom tržištu takva da proizvođači sve svoje kapacitete preusmjeravaju na podmirivanje nacionalnih potreba tako da države koje nemaju svoje proizvodne kapacitete ostaju uskraćene uprkos činjenici da raspolažu sa odgovarajućim finansijskim sredstvima. Isto tako i mnoge države ne dozvoljavaju izvoz zaštitne opreme.

Takođe, u mnogim državama zabilježeni su primjeri neracionalnog trošenja zaštitne opreme tako da su određene zemlje pribjegle drakonskim mjerama za zdravstvene radnike ograničavajući količinu opreme koja je dostupna u jednoj smjeni tamo gdje je obolijevanje masovno ali i primoravajući zdravstvene radnike da npr. nose pelene za odrasle ispod zaštitnih kombinezona kako bi se potrošnja kombinezona smanjila. Svi se nadamo da nijedna zemlja neće biti u takvoj situaciji.

MONITOR: Govori se o neophodnosti respiratora u liječenju korona virusa. Da li medicinske ustanove u Crnoj Gori imaju dovoljan broj respiratora?

BEGIĆ: Respiratori, odnosno mehanička pomoć pri disanju je medicinska procedura predviđena za najteže pacijente kojih je na svu sreću jako malo. Cilj cijelog društva treba da bude da se pridržavanjem mjera i preporuka Instituta učini sve što je moguće da respirator nikome ne zatreba. Iluzorno  je očekivati da postoji respirator za svakog oboljelog, ali zato nije iluzorno očekivati da postoji sapun za svakoga – svugdje i svima dostupan i na tome se uporno mora insistirati kao i na strogom pridržavanju svih mjera prevencije.

MONITOR: Kada se očekuje prestanak sezone gripa, i da li će se sa većim temperaturama i opasnost od korona virusa smanjiti?

BEGIĆ: I ove kao i svake sezone, teško je, jako nezahvalno i nemoguće precizno predvidjeti kretanje obolijevanja od gripa. Posljednje nadzorne sedmice bilježi se značajniji pad broja osoba koje su se sa simptomima gripa javljale svojim izabranim ljekarima i za očekivati je da se takav trend nastavi i u sedmicama koje dolaze.

Kada se radi o visokim temperaturama, nisu one isključivo te koje same pogoduju smanjenju širenja respiratornih infekcija već posebno količina UV zraka koji negativno djeluju na opstanak virusa na površinama. Ograničena količina naučnih podatka ukazuje da je moguće i za očekivati da sunčani dani pred nama dovedu  do smanjenja rizika od širenja novog korona virusa. Međutim kada se radi o onome što znamo o SARS-u (epidemija završena u julu) ili MERS-u (nikada nije imao jasnu sezonalnost)  još je rano za donošenje bilo kakvih zaključaka.

MONITOR: Koje su generalne  mjere prevencije od korona virusa?

BEGIĆ: Novi korona virus je jedna od najozbiljnijih javnozdravstvenih prijetnji sa kojom se svijet ikada susreo. Ali uprkos tome izgleda da mnogi nisu shvatili njegovu pravu ozbiljnost. Olako shvatanje problema možda leži i u činjenici da se radi o kapljičnoj infekciji čije mjere prevencije mnogima nisu ni po čemu posebne i specijalne a veoma su učinkovite naročito u situacijama kada ne postoji specifična prevencija tj. vakcina. Tako u cilju prevencije obolijevanja svi treba da se pridržavaju jednostavnih pravila lične higijene (ponajprije higijene ruku), bontona (kijanje i kašljanje u papirnu maramicu koja se odmah nakon toga baci a ruke operu), higijene životnog i radnog prostora (dezinfekcija radnih površina i predmeta) kao i mjera društvenog distanciranja – udaljavanja i izbjegavanja kontakta sa osobama koje imaju simptome respiratornih infekcija. Posebno je bitno izbjegavanje dodirivanja očiju, nosa i usta ali i izbjegavanje nekih oblika ponašanja koji su tako svojstveni našem kulturološkom miljeu pa su samim tim i teški za sprovođenje – kao što su rukovanje, grljenje i ljubljenje u obraz.

Sve nabrojane mjere su istovremeno i mjere prevencije gripa i drugih respiratornih oboljenja.

MONITOR: Koji dio populacije bi trebao da bude na posebnom oprezu?

BEGIĆ: Ovo je po prvi put da ovaj soj korona virusa izaziva oboljenje kod ljudi. Samim tim svi smo podjednako osjetljivi na njega pri čemu osjetljivost na novi virus ne zavisi od boje kože, religije niti nacije.

Naravno, određene situacije i stanja neke osobe zaista stavljaju pod povećani rizik kako od obljevanja (npr. zdravstveni radnici zbog prirode svoga posla) tako i od razvoja komplikacija i najtežih, smrtnih, ishoda – osobe  starije od 65 godina, lica sa hroničnim bolestima i stanjima i slično.

Prema trenutno dostupnim informacijama posebno osjetljivi za razvoj komplikacija i smrtnih ishoda su stari. Stari su posebno ranjiva  kategorija, kada se radi i o mnogim drugim bolestima i stanjima i nerijetko u potpunosti zavise od svoje okoline. Ovdje je to posebno naglašeno te je samim tim posebna odgovornost na svim elementima društva da zaštite svoje roditelje i starije sugrađane pridržavanjem mjera prevencije.

 

Razlika između gripa i korone

 

MONITOR: Kako ljekari mogu razlikovati korona virus od običnog gripa?

BEGIĆ: Simptomi infekcije novim korona virusom su nespecifični i u dobroj mjeri podsjećaju i nerijetko su identični simptomima gripa.

Klinička slika bolesti u rasponu je od jako blagih simptoma do teške upale pluća koja se može završiti i smrću. Kod gotovo 80 odsto oboljelih klinička slika je blaga do umjerena.

Na osnovu podatka iz studije kineskog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti na 55.924 laboratorijski potvrđenih slučajeva, tipični znakovi i simptomi uključivali su: povišenu tjelesnu temperaturu (87,9 odsto), suv kašalj (67,7), umor (38,1), iskašljavanje gustog sadržaja (33,4), nedostatak daha (18,6), bol u grlu (13,9), glavobolju (13,6), bolove u mišićima i zglobovima (14,8), drhtavicu (11,4), mučninu ili povraćanje (5,0), začepljen nos (4,8), dijareju (3,7), iskašljavanje sukrvice (0,9), i upalu konjuktiva oka (0,8 odsto).

Oboljeli su uglavnom razvijali znakove i simptome bolesti, uključujući blage respiratorne simptome i temperaturu, u prosjeku 5-6 dana nakon infekcije, a najviše do 14 dana.

Upravo zbog činjenice da su simptomi nespecifični u čitavom nizu situacija zabilježeno je inficiranje zdravstvenih radnika koji se prilikom pregleda pacijenata nisu pridržavali mjera prevencije za zdravstvene radnike ili zbog ponašanja pacijenata koji se nisu pridržavali preporuka i nisu tražili pomoć i instrukcije telefonom prije dolaska u  ordinaciju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo