Povežite se sa nama

INTERVJU

 SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK BiH: Dodik bi, na kraju, mogao biti izolovan i od službenog Beograda

Objavljeno prije

na

Odluči li se na uklanjanje Dodika i eventualno još ponekog s vrha RS, međunarodna zajednica bi se oslonila na međunarodne potencijale, one koji su već stacionirani u BiH, moguće i na dodatne snage koje bi za tu svrhu naknadno angažirala

 

MONITOR: Skupština RS je donijela zakone kojim se entitet obavezuje da u RS neće sprovoditi odluke Ustavnog suda BiH  i da neće objavljivati odluke Visokog predstavnika. Nakon što je Kristijan Šmit poništio te zakone, Milorad Dodik kaže da to  neće uticati na institucije RS. Koliko će ovo uticati na život građanstva u RS i funkcionisanje institucija u Sarajevu?

KUKIĆ:  Ne radi se o sukobu Banja Luke i Sarajeva nego o udaru Milorada Dodika na ustavni poredak i državu BiH. Istina, Dodik se pokušava sakriti iza Narodne skupštine RS, ali je svima, i u BiH i u centrima svjetske moći, jasno da je Narodna skupština tek paravan , a Dodik onaj kome se udar stvarno ima „zahvaliti“.S druge strane, u ovom momentu je teško reći u kom pravcu će se ovaj Dodikov juriš na državu i njezine institucije razvijati. Puno toga ovisi od svjetskih centara moći, Washingtona i Bruxellesa, prije svega. Ostanu li oni samo na verbalnoj osudi, a upravo to čine zadnjih desetak godina, Dodik bi to mogao shvatiti kao zeleno svjetlo za nastavak svojih akcija destrukcije BiH-onih koje je, uostalom, nedavno i najavio – da će na prostoru RS zabraniti djelovanje SIPA-e, Tužiteljstva i Suda BiH, a u konačnici i da će organizirati referendum o budućnosti RS-a. Ceh takvih avantura će, upusti li se Dodik u njih, platiti svi građani BiH, oni koji žive u RS-u posebice. Njemačka je, uostalom, stopirala sve svoje projekte u ovom dijelu zemlje, ovih dana EK je za BiH odobrila oko 300 miliona eura, ali je iz toga izuzela RS itd. Sve to će na svojim leđima osjetiti građani, a ne Dodik i njemu slični.

MONITOR: Kristijan Šmit je upozorio političke aktere da su „sve opcije na stolu“. Donio je i izmjene Krivičnog zakona BiH, tako da će narušavanje ustavnog poretka biti kažnjivo zatvorom, a postoji i mogućnost smjene. Koliko bi daleko Šmit mogao da ide u primjeni bonskih ovlašćenja ?

KUKIĆ: Osobno sam, vjerujem i većina bosanskohercegovačkih građana, očekivao da će visoki predstavnik posegnuti za bonskim ovlastima i postupiti na način kao njegovi prethodnici Petritsch i Ashdown početkom dvijehiljaditih – da će smijeniti Dodika i zabraniti mu političko djelovanje. On to, međutim, nije učinio, a da će se to dogoditi moglo se pretpostaviti jer je na obraćanje novinarima, povodom odluka koje je donio, kasnio puni sat vremena što je dalo naslutiti da se do zadnjeg časa nije znalo što će učiniti. Sklon sam vjerovati da je gospodin Schmidt bio spreman na carski rez ali da je u tome onemogućen od nekih članova Vijeća za implementaciju mira baš kao što je, i opet u vezi s Dodikom, 2007. godine onemogućen bio Christian Schwarz-Schilling. No, ne isključujem da bi se takav rasplet mogao dogoditi, čak i u bližoj budućnosti.

MONITOR:  Jednom se to desilo: VP Karlos Vestendorp 1999. godine je smijenio predsjednika RS Nikolu Poplašena?

KUKIĆ: Takav scenarij uopće ne treba isključiti. Nije, naime, nemoguće da je i kod opredjeljivanja za najnovije odluke Visokom predstavniku sugerirano da s radikalnim pristupom ne ide u prvom koraku nego da postupi na način na koji je postupio, a da, ne dadu li te mjere rezultata, naknadno učini ono što se mora – da Milorada Dodika skloni iz političkog života. Ako se radi o tome, siguran sam da na slijedeću mjeru nećemo dugo čekati, barem po onome što nakon Schmidtovih odluka najavljuje predsjednik RS. A ponovit ću, na prostoru RS je najavio zabranu djelovanja SIPA-e, Tužiteljstva i Suda BiH, čak i referendum o secesiji RS od BiH.

MONITOR: Ako bi Visoki predstavnik i odlučio da realizuje svoje prijetnje smjenom, da li bi smjena Milorada Dodika bila sprovodiva?

KUKIĆ: Svakako. Ne vjerujem, doduše, da bi to bilo moguće domaćim instrumentima pravne države jer su oni pod punom kontrolom centara političke moći. Dodik, recimo, ima punu kontrolu nad entitetskom policijom, nad dijelom vojnog potencijala također, da ne nabrajam. A to, onda, znači da bi oslanjanje na domaće snage najvjerojatnije dovelo do unutarnjih sukoba i pitanje je gdje bi sve to završilo. Ali, ne dvojim da je to jasno i međunarodnoj zajednici, što god pod njom podrazumijevali, i da bi se ona, odluči li se na uklanjanje Dodika i eventualno još ponekog s vrha RS, oslonila na međunarodne potencijale, one koji su već stacionirani u BiH, moguće i na dodatne snage koje bi za tu svrhu naknadno angažirala.

MONITOR: Jelena Trivić koja je, po nekima, pobjedila Dodika na izborima, nije pokazala nimalo blagonakloniji odnos prema institucijama države. Kao i Dodik, i ona ima potrebu da stalno izjavljuje da joj je bliskost sa Beogradom, na prvom mjestu. SDS koji takođe kritikuje Dodika, samo je tek nešto „razumniji“ kada s radi o položaju RS unutar BiH. Šta bi se promijenilo odlaskom Dodika?

KUKIĆ: Istina je da se takav sud može nametnuti ako čitavu priču reduciramo na samo jednu dimenziju. No, ona je puno kompleksnija. Prisjetimo se, uostalom, vremena Paddy Ashdowna na mjestu Visokog predstavnika, koji je u svom mandatu smijenio čak 59 funkcionera iz RS. Učinak tih smjena se, hoću reći, ne završava samo na smjenama nego znači i poruku svima ostalima što ih u slučaju sličnog djelovanja i same čeka. S druge strane, te smjene utječu i na promjenu socijalne klime u široj zajednici, pojačavaju kritički odnos prema destruktivnom djelovanju, ali i povećavaju sklonost prema univerzalnim vrijednostima za koje se kaže da pripadaju evropskim vrijednostima. Budite sigurni da ti učinci ne bi izostali i u slučaju pokazivanja „crvenog kartona“ Dodiku i najbližim mu suradnicima.

MONITOR: Čović traži da se svi politički akteri u BiH vrate na 14 reformskih uslova Brisela. Da li je moguće ispuniti te zahtjeve u ovim okolnostima?

KUKIĆ: U uvjetima dominacije etnonacionalističke paradigme definitivno ne. I ne radi se tu samo o političkim vratolomijama Milorada Dodika i njegova političkog kruga. Naprotiv, ništa manje od evropskih zahtjeva ne odudaraju ni druge etnonacionalističke oligarhije. Dragan Čović i HDZ, recimo, za račun nacionalističke logike potpuno isključuju vrijednosti građanskoga društva. Prisjetimo se samo presuda Suda u Strasbourgu i nespremnosti da se one implementiraju, ili nedavnog upiranja u Dodikova kola u vezi s Ustavnim sudom, masu drugih primjera kočenja stabilizacije BiH. U barem istoj mjeri se, na koncu, to isto može reći i za SDA i bošnjačke nacionaliste uopće. Uz to što svaki sudski proces za kriminal i korupciju ljudima iz vrha SDA kvalificiraju kao napad na bošnjački narod, što građanski princip pokušavaju iskoristiti kao instrument majorizacije, u najnovije vrijeme njihovi ideolozi idu tako daleko da razvijaju tezu o BiH kao mononacionalnoj državi bosanske nacije unutar koje Bošnjaci, Srbi i Hrvati egzistiraju samo kao zasebne religijske grupe itd.

MONITOR: Dodik se ovih dana pored uobičajenih invektiva o Visokom predstavniku, hvalio  povećanjem broja međunarodnih prijatelja RS, uz primjedbu da su neprijatelji ostali isti-dvije ambasade u Sarajevu (američka i britanska). Dodik je i ranije podvlačio da ga nervira ponašanje diplomata tih ambasada, odvajajući ih od politike zemalja koje one u Sarajevu predstavljaju. Kako razumjeti ovakve spoljnopolitičke stavove ?

KUKIĆ: Istina, Dodik je dosta vremena dvojnom retorikom pokušavao praviti razliku između službenih stavova SAD i Ujedinjenog Kraljevstva i politika njihovih diplomata u BiH. Što je time htio ,samo on zna. Pretpostavljam da mu je to služilo za stvaranje identičnog uvjerenja kod građana srpske nacionalnosti, prvenstveno onih iz RS-a, moguće i dijela građana Srbije, a isključiti ne treba-naprotiv, i šibicarski pokušaj izazivanja jaza između službenih politika dviju zemalja i njihovih diplomatskih predstavništava u BiH. Kad je, međutim, shvatio da ta logika ne prolazi, jer su SAD i UK preozbiljne zemlje da bi se takvo nesuglasje i teorijski moglo pretpostaviti, započeo je, sve naglašenije tražiti spas u Moskvi i Putinu, s otvorenim optužbama i politike i vlada dviju zemalja. Koliko će mu to biti slamka spasa ostaje za vidjeti. Bojim se, međutim, da je u tom zaokretu-a radikalni zaokreti nisu ništa neobično za laktaškog „vožda“, igrao na pogrešne karte.

MONITOR: Dodik tvrdi da Šmit pokušava da smijeni vlast u RS i Srbiji.  Najavljuje na jesen referendum o statusu RS. Koliko politička sudbina Milorada Dodika zavisi i od politike „srpskog“ i „ruskog“ svijeta?

KUKIĆ: Mislim da najnovijim konstrukcijama o istodobnoj zavjeri Zapada i protiv RS i protiv Srbije, Dodik pokušava uvesti i Vučića u otvoreni sukob s Washingtonom i Bruxellesom. Podsjećam na njegovu nedavnu izjavu da je RS spremna riješiti pitanje Kosova ali da očekuje od Srbije da tada potpomogne RS-u u njezinoj želji da se odvoji od BiH i pridruži matici. Daleko od toga da isto ne želi i prvi čovjek Srbije. Uostalom, to je smisao „srpskog sveta“, ne samo u odnosu na BiH nego i u odnosu na Crnu Goru i Kosovo, u drugoj fazi možda i u odnosu na Hrvatsku i Makedoniju. Ali otvoreno svrstavanje uz taj projekt bi doveo do trenutne izolacije Srbije, a značilo bi i radikalan pad moći njezina predsjednika među građanima vlastite zemlje. Stoga ne vjerujem da takva Dodikova politika može rezultirati razumijevanjem i otvorenom potporom srbijanskog vrha. Sasvim suprotno, ona može biti samo uzrok njegova dodatnog izoliranja i od službenog Beograda. I to će mu se, živi bili pa vidjeli, u konačnici i dogoditi.

 

Čovićev ples po žici

MONITOR: Dragan Čović, lider HDZ, kritikovao je najnovije Dodikove poteze i izjave kao „neprihvatljive i nepromišljene“ i pozvao na „ustavni sklad“. Čović je, duže veliku podršku za „ hrvatsko pitanje“ u BiH, imao od Dodika. Ima onih koji ovu otvorenu kritiku Čovića tumače da on Dodika „pušta niz vodu“ jer je Šmit  efikasniji u ispravljanju nepravdi prema bosanskim Hrvatima?

KUKIĆ: Nisam siguran da se radi o Čovićevom „puštanju niz vodu“ njegova dugogodišnjeg partnera u destruiranju BiH kako države i društva. Ali, ne isključujem da je po srijedi neka vrsta „plesa po žici“ kojim Čović pokušava očuvati svoje odnose s Dodikom, a istodobno,  barem dijelom, i barem formalno, udovoljiti pritiscima pod kojima se sam nalazi, onima iz Washingtona i Bruxellesa, ali i onima iz Zagreba koji su posljedica pritisaka, kojima je hrvatska vlast, premijer Plenković prije svega, izložena, iz sjedišta EU posebice. Što će od ta dva scenarija u budućnosti prevladati vrlo je upitno i ovisi od toga hoće li se i sam Čović naći pod udarom pravne države zbog onoga što je zadnjih dvadesetak godina činio, a što se svugdje u svijetu tretira na isti način – kao kriminal zbog kojeg se mora odgovarati.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo