Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPC, USTROJSTVO I DJELOVANJE: Ključevi u Beogradu  

Objavljeno prije

na

MCP poslije referendima o nezavisnosti nije dobila  autonomiju u okviru SPC, niti je teritorija malene Crne Gore stavljena pod jednu crkvenu jurisdikciju umjesto sadašnjih četiri. Sve suštinske odluke i dalje donosi Sinod SPC-a i Sv. Arhijerejski sabor u Beogradu. Crnogorska vlast nije nikada inicirala razgovore sa SPC centralom u Beogradu, tražila stavljanje Crne Gore pod jednu jurisdikciju ili  bilo kakvu autonomiju

 

Crkveni protesti u vidu molebana i litija zbog izglasanog Zakona o slobodi vjeroispovjesti će uskoro navršiti tri mjeseca bez vidljivih znakova opadanja. Kako vrijeme odmiče, sve manje se pominje sporni Zakon i pored sastanka ekspertskih timova Vlade i Crkve, a na zamahu dobijaju stare priče iz 90tih i međusobna optuživanja. Nedavna anketa je pokazala da je svega 20 posto % građana pročitalo sporni zakon donesen u Skupštini Crne Gore.

Za sada Mitropoliji i sestrinskim eparhijama u Crnoj Gori uspijeva održati nezavisan kurs u odnosu na opozicione političke partije ali i na vlast u Beogradu. Crkvene vlasti su uspjele simultano izvesti na ulice više ljudi nego bila koja politička partija ili državna služba još od „dešavanja naroda“ januara 1990. u organizaciji Miloševićeve Državne bezbednosti i Kontraobavještajne službe federalne vojske (zloglasni KOS).

Te službe su 1989. i 1990. na valu propagande o očuvanju Kosova i borbi protiv „albanske iredente“ instalirale marionetske režime na Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori i time došle do 4 glasa u osmočlanom Predsjedništvu Jugoslavije kojim su mogle blokirati federalne institucije i koristiti ih u svoje svrhe. Dovođenje Momira Bulatovića i Mila Đukanovića na vlast 1990. je pojačano“ i dovođenjem Amfilohija Radovića na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske (MPC) uprkos tome što je dotadašnji mitropolit Danilo Dajković bio živ i radno sposoban. Granice Mitropolije su tada uglavnom pratile granice Socijalističke Republike Crne Gore.

Osim podrške tadašnjoj (i sadašnjoj) komunističkoj vlasti u borbi za srpstvo i Veliku Srbiju tokom prve polovine 90-tih, crkvena vlast oličena u Mitropolitu Amfilohiju je krenula u obnovu manastira, crkvi kao i jačanju monaštva i sveštenstva kojih je bilo svega dvadesetak u čitavoj republici prije dolaska novog mitropolita.

Istovremeno se sa građenjem velikosprskog identiteta i razgrađivanjem crnogorskog radilo i na reduciranju i rastakanju Mitropolije crnogorsko-primorske. Srpska pravoslavna crkva (SPC) je 1992. „obnovila drevnu Mileševsku eparhiju“ kojoj je pripala opština Pljevlja, do tada u sastavu Mitropolije dabro-bosanske iako je do decembra 1918. ta opština bila sastavni dio Mitropolije crnogorske. Sveti Arhijerejski Sabor SPC-a je 2001. „obnovio“ i Eparhiju budimljansko-nikšićku pa je Mitropolija na Cetinju ostala bez 10 opština u Crnoj Gori koji pokrivaju 52 posto državne teritorije: Nikšić, Plužine, Šavnik, Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Plav, Rožaje, Žabljak i Mojkovac. Time je MPC svedena na nekih 40 posto teritorije Crne Gore. Posljednja prepravka granica MPC je bilo „vraćanje“ Sutorine kod Herceg Novog Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj. Sutorina je do 1947. bila drugi izlaz Bosne i Hercegovine na more. Tada je pripala Crnoj Gori u zamjenu za dio teritorije na sjeveru koji je Crna Gora ustupila BiH.  Sutorina je nekoliko mjeseci bila kamen spoticanja graničnom sporazumu između Crne Gore i BiH. Određeni krugovi u Federaciji BiH i Republici Srpskoj (RS) su tražili „ispravku granice“ kako bi RS dobila izlaz na more.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK SMRT VREBA NA ULICAMA: A ostavki i smjena nigdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život je izgubilo osam osoba. Još troje državljana Crne Gore je u istom periodu ubijeno u zemljama regiona. Nadležni broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost za nastalo stanje. Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost

 

Više od sedmice  bez ubistva. Registrovali su to i nadležni. “Svi smo živi jutros u Crnoj Gori, to je najbitnije”, konstatovao je glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić na ovonedjeljnom presu.  Tu se, na podsjećanje jednog od prisutnih policajaca, pohvalio: „Sinoć smo spriječili jednu likvidaciju… Bilo je planirano da vozilo bude dignuto u vazduh, ali će oni opet sjutra veče pokušati, vjerovatno, i sve tako  redom”.

Katnić i njegovi saradnici nijesu otkrili više detalja o tom događaju ali se već narednog  jutra u medijima spekulisalo da je u Baru, ne prvi put, spriječena likvidacija visoko pozicioniranih članova kriminalnog klana koji, nakon smrti njegovog brata Luke, predvodi Jovan Đurović. Ko, kada, kako i zašto – te detalje za sada ne otkrivaju ni dobro informisani izvori bliski policiji/tužilaštvu. Ili to više nije ni važno u zemlji u kojoj su krvavi mafijaški obračuni postali – ali doslovno – dio svakodnevice. Priča za jedan dan.

Nešto ranije, početkom ove sedmice, obaviješteni smo o hapšenju Kotoranina  Nikole Mršića. On je u Srbiji priveden po Interpolovoj potjernici koju je za njim raspisala ovdašnja policija, zbog sumnji da je u septembru 2017, na pomoćnom stadionu Bokelja hicima u potiljak usmrtio fudbalera Gorana Lenca i pokušao da ubije Milana Jovićevića. Zločin je,  iste večeri, stavljen u kontekst obračuna zaraćenih kotorskih narko klanova, dok je iz policije tada javljeno  kako je Mršić saslušavan i nakon ubistva Srđana Vlahovića i paljenja diskoteke Maksimus 2016. godine.

Onda je iz Požege, gdje su Mršiću stavljene lisice na ruke, da se poslužimo žargonom crne hronike, stigla vijest da se odbjegli Kotoranin zapravo  predao policiji. Nakon što je mu se tokom boravka u Kraljevu učinjelo da ga nadgledaju i prate neke njemu nepoznate osobe. Imajući ideju kako bi se ta priča mogla završiti, Mršić je uhvatio taksi i zaputio se na jedino sigurno mjesto koje mu je u tom momentu bilo na pameti. U policijsku stanicu.

Nove priče potiskuju stare. Tako je već u zaborav pala prošlonedjeljna rasprava između Uprave policije i Specijalnog tužilaštva na temu da li su Cetinjani Andrija Gazivoda i Petar Muhadinović, ubijeni u Prijestonici sredinom februara u dva odvojena i brižljivo planirana napada, bezbjednosno interesantna lica pa samim tim i, na neki perverzan ali odomaćen način, očekivane žrtve rata kavačkog i kotorskog klana. Ili je riječ o običnim, normalnim građanima, civilima,koji nemaju nikave veze sa kriminalnim aktivnostima, mada se – kao i većina punoljetnih stanovnika Crne Gore – poznaje a možda i druguje sa osobama koje su prešle na onu stranu zakona.

“Istina je, to sva policija crnogorska zna i ja to ne krijem, on (Andrija) se kao momak družio sa neka dva momka koji su imali problem“, ispričao je Vijestima  Vaso Gazivoda, otac ubijenog mladića, poznatog podvodnog ribolovca i aktiviste za očuvanje prirode. „Njegov je najveći grijeh to što je majku jednog od tih momaka povezao na Kosovo da vidi svog sina…“, rekao je Gazivoda precizirajući da je to bila majka Vukana Vujačića, Cetinjanina koji se od sredine 2018.  nalazi u zatvoru na Kosovu, dok ga ovdašnja policija i tužilaštvo potražuju zbog sumnji da je učestvovao u  ubistvu Cetinjanina Radomira Đuričkovića, krajem 2016. Riječ je o još  jednom od zločina koji se  pripisuju aktuelnom ratu narko klanova.

Prethodno je Igor Popović, šef cetinjskog Odjeljenja bezbjednosti (Prijestonica nema Centar bezbjednosti, već se aktivnostima tamošnje policije upravlja iz CB Podgorica) na sjednici lokalnog parlamenta saopštio kako su njihovi sugrađani stradali u sukobu organizovanih kriminalnih grupa. Tu informaciju osporio je Milivoje Katnić. „Ova lica nijesu bila ni interesantno bezbjednosna lica, a kamoli da su bili članovi organizovanih kriminalnih grupa. Za to nemamo saznanja. To sada ne znači ništa, ali znači da se to tako ne može saopštiti”. Da nije riječ o nečijem lapsusu, ili nesporazumu, potvrdio je šef Sektora kriminalističke policije Enis Baković. On, vjeruje Popoviću: “Naša operativna saznanja govore da se radi o posljedici sukoba organizovanih kriminalnih grupa”.

U koju od ovih izjava možemo povjerovati? I, još važnije, na osnovu čega?

Možda se tužioci i policajci spore o karakteru zločina koje zajednički istražuju, kada već nijesu u stanju da ih spriječe, ali im je zajedničko da ne razmišljaju o vlastitoj odgovornosti i, eventualno, ostavci. Katnić najavljuje kandidaturu za novi mandat glavnog SDT. Ni Baković neće dobrovoljno odstupiti sa povjerene funkcije, pošto je, kaže, „spreman da se bori sa problemima“. Slično razmišlja i njegov pretpostavljeni, direktor Uprave policije.

„Policija može i mora proaktivnim djelovanjem obeznijediti efikasne odgovore izazovima kriminala“, lucidno  podučava Veselin Veljović nakon ubistava na Cetinju. Potom se osvrnuo i na kritičare: „Povremeno kritizerstvo u neutemeljenim ocjenama rezultata policije prihvatamo kao propratne pojave i nećemo ih komentarisati“. Slično razmišlja, i ministar MUP Melvudin Nuhodžić. Govoreći u parlamentu on je pokazao razumijevanje za „opravdanu uznemirenost i zabrinutost građana“, da bi potom poslanike ali i građane podučio kako je „za uspješnu borbu protiv organizovanog kriminala  neophodna je koordinacija svih državnih organa“. Eto.

Tako se to radi u zemlji od nepunih pola miliona punoljetnih građana (mnogi konače na nekim bogatijim i bezbjednijim mjestima) u kojoj je od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život izgubilo osam osoba. Uz još toliko lakše i teže ranjenih. Troje državljana Crne Gore u istom periodu ubijeno je u zemljama regiona (Srbija i Grčka), pred porodicama, u novim obračunima povezanim sa trgovinom narkoticima. Nadležni  broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost.  Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost. Zahvalni što smo i ovog  jutra osvanuli živi i zdravi.

 

Kadrovska vrteška

Ako je neko zaboravio: Veselin Veljović je bio prvi direktor UP (Zakon o policiji iz 2005.). Policija je tada izbrojala da u Crnoj Gori postoji sedam kriminalnih grupa. A danas ih ima , pa vidite i sami. Uglavnom, Veljović nije reizabran na konkursu za direktora UP 2009. godine, kada je o tom izboru odlučivao kabinet premijera Igora Lukšića.

Aktuelni premijer Duško Marković ocijenio je tada da je Veljović „vrlo profesionalno” obavljao svoju dužnost, i da su „razlozi njegovog odlaska političke prirode”. Zato je vjenčanom kumu omogućio da se vrati u fotelju direktora UP nakon što je dotadašnji direktor Slavko Stojanović podnio ostavku. Stojanovi je sa funkcije odstupio prije dvije godine (31. mart 2018.), skupa sa tadašnjim načelnikom CB Podgorica Jovicom Rečevićem, nakon što su u Glavnom gradu za tri dana izvršena tri profesionalna, klanovska ubistva.

Sada ostavki nema. Novi ljudi, novi običaji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo