Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZASTAVA NA KRANU: Trijumf degradacije budvanske rivijere

Objavljeno prije

na

Na svakom gradilištu na kome Bemax izvodi radove, a to je gotovo svaki značajniji investicioni poduhvat u Crnoj Gori i na prostoru Opštine Budva, na visokim kranovima vijori se omanja crnogorska zastava. Moćni Bemax iza kojeg, navodno, stoje još moćniji crnogorski političari i tajkuni, sa mnogobrojnih otvorenih gradilišta šalje poruku o udarničkom patriotizmu, o posebnoj ljubavi prema Crnoj Gori, kojom se betoniraju zadnji kvadrati slobodnog prostora uz obalu

 

Na većim gradilištima u Budvi, na visokim kranovima kojima se betoniraju spratovi solitera uz obalu budvanske rivijere, vijore se crvene državne crnogorske zastave. Ova zanimljiva pojava izaziva pažnju prolaznika, koji se vjerovatno pitaju otkuda državni simboli na ružnim građevinskim mašinama i kome je tako nešto palo na pamet u vremenu u kome njihovo isticanje na mjestima na kojima to zakonom nije predviđeno, izaziva raznovrsne reakcije.

Pokazalo se da je  upotreba zastave Crne Gore na gradilištima manir najveće građevinske firme na Balkanu, podgoričkog Bemax-a. Na svakom gradilištu na kome Bemax izvodi radove, a to je gotovo svaki značajniji investicioni poduhvat u Crnoj Gori i na prostoru Opštine Budva, na visokim kranovima vijori se omanja crnogorska zastava. Moćni Bemax iza kojeg,  navodno, stoje još moćniji crnogorski političari i tajkuni, sa mnogobrojnih otvorenih gradilišta šalje poruku o udarničkom patriotizmu,o posebnoj ljubavi prema Crnoj Gori, kojom se betoniraju zadnji kvadrati slobodnog prostora uz obalu. Uz zastavu sve je moguće, ona sva vrata širom otvara. Busanje u patriotske grudi ili „držanje šake na lijevoj bradavici“ (novinar Viktor Ivančić),  put je do vrijednih državnih poslova i koncesija, do monopola u građevinskoj industriji kakav se ne pamti na ovim prostorima.

Logo firme zaokružen je parolom „Mi gradimo Crnu Goru“. I to je stvarno tačno, oni grade sve, za manje građevisnke firme ovdje više nema mjesta. Sa zastavom istaknutom na svakom kranu koji stremi ka visinama,  Bemax na terenu ostavlja utisak neke državne institucije koja polaže pravo na isticanje državnih simbola.

Zakon o državnim simbolima jasno propisuje na kojim se institucijama zastava stalno vije, na kojima se i u kakvim prilikama ona ističe. Tu gradilišta i privatnih građevinskih firmi nema. Član 7  Zakona o državnim simbolima propisuje: „Slobodna je upotreba zastave u umjetničkom stvaralaštvu, nastavnom i obrazovnom radu, na način kojim se ne narušavaju javni moral, ugled i dostojanstvo Crne Gore“.

Kompanija Bemax je, čini se, iznad zakona, na njenim kranovima zastava se „stalno vije“, poput one na zgradi Vlade ili rezidenciji predsjednika države. Kranovi rade, betoniraju, neprestano se okreću, pa se i zastave vrte u krug i zasmijavaju prolaznike. Višak patritozma istaknut je i na gradilištu kompanije Zeta film u centru Budve. Ako je igdje zastavom narušen ugled i dostojanstvo države, odnosno njenih građana,u ovom slučaju Budvana, onda bi se to moglo reći za postupak privatizacije, rušenja i izgradnje Zeta filma.  Na mjestu nekadašnje državne kulturne institucije Zeta film, u toku su radovi na izgradnji solitera čija je namjena definisana kao kondo hotel. Što je sinonim za gradnju stanova namijenjenih tržištu.

U oktobru prošle godine porušena je stara zgrada Zeta filma  da bi se na toj lokaciji izgradili stanovi, poslovni prostori, kockarnica i drugi komercijalni sadržaji u vlasništvu kontroverznog biznismena Branislava  Brana Mićunovića.

U lijepoj zgradi nekadašnjeg Zeta filma, nalazio se budvanski Dom kulture, opremljen bioskopskom i pozorišnom salom i gradskom bibliotekom. Zgradu je projektovao nagrađivani crnogorski arhitekta Milan Popović. Bila je kulturno središte više generacija Budvana. Zeta film je bila renomirana filmska kompanija koja se bavila distribucijom i snimanjem filmova. Sve su to Budvani izgubili u jednom trenu, u procesu privatizacije, kada ovu kulturnu instituciju od značaja za crnogorsku filmsku umjetnost i kulturu, 2004. godine kupuje Mićunović. Novi vlasnik ekspresno ukida pozorište i bioskop i u Domu kulture otvara diskoteku i kockarnicu. Filmska kuća Zeta film prestaje sa radom. Ubrzo otkazuje gostoprimstvo i biblioteci koja se u jednom trenutku našla na ulici. To je bio najveći udarac za društveni život i kulturu grada Budve, od kojeg se još nije oporavila. Ni 16 godina kasnije Budva nije izgradila zdanje sa izgubljenim sadržajima. Novi vlasnik zadržao je samo ime čuvene filmske institucije, kojom je nazavao svoju firmu – Zeta film AD Budva.

Pod crnogorskom zastavom Zeta film sada zida velelepnu komercijalnu građevinu u centru Budve. Zastava na kranu podvlači trijumf vlasnika kapitala, degradaciju kulture, prostora i sadržaja od javnog značaja. Poređenja radi, stara dvospratna zgrada Zeta filma raspolagala je sa 3.149 kvadrata poslovnog prostora. Ova nova, čija je gradnja u toku, zaokružena je na 15.150 m2 i 12 spratova.

Kompanija Bemax izvodi radove na izgradnji  hotela  Falkons, na lokaciji uz gradsko šetalište na Slovenskoj obali. Na dva visoka krana pobjedonosno lepršaju zastave Crne Gore. Gradi se hotel-tvrđava sa više od 20 hiljada kvadrata, smještenih na 14 spratova. U pitanju je investicija iza koje stoji kompanija S&I Invest iz Podgorice, vrijedna oko 35 miliona eura. Još jedan soliter u nizu kojim se betonira zaleđe duge Slovenske plaže. Pravi prizor patriotizma na djelu, kako investitora tako i izvođača. Okreću se milioni duž budvanske rivijere, vijore se crnogorske zastave, dok se prostor besomučno uništava. Kontroverzni urbanistički plan DUP-Budva Centar, donijet prema zahtjevima građevinskog lobija, uspješno se realizuje.  Ne smeta ni što mu je rok na koji je donijet, davno istekao. Ni nova lokalna uprava u Budvi koju čine stranke iz opozicije, nije ništa uradila kako bi ekspanziju gradnje i razaranje prostora zaustavila.

Brojna su gradilišta duž budvanske rivijere na kojima je angažovana kompanija Bemax.  Na sajtu kompanije, među ključnim projektima na kojima rade, navodi se hotel Kraljičina plaža u Miločeru, površine oko 38.000 kvadrata. Što je daleko više od brojke koja je projektom predviđena i koju investitor, kompanija Adriatic properties, zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, navodi na svom sajtu. Bemax završava izgradnju dva solitera u naselju Rafailovići u Bečićima. Soliteri na obali Rafailovića predstavljaju najveće graditeljsko ruglo na rivijeri. Oni su sinonim korupcije i haosa u oblasti planiranja prostora kojim je ovo staro ribarsko naselje zauvijek urbanistički uništeno. Podrazumijeva se da krivicu ne snosi izvođač radova nego vlasnik zemljišta, planeri, državni i opštinski činovnici, ali isticanje državnih simbola prilikom realizacije pogrešnih objekata, izaziva samo prezir i simbola i države koja je tako nešto dozvolila.

Mašine Bemaxa izgradile su soliter Royal garden u centru Budve, zatim stambeni kompleks od četiri solitera Fontana centar. Grade turistička i apartmanska naselja u selima Kuljače, Maine i Lapčići. Bemax je angažovan na izgradnji turističkog naselja Smokvice u Reževićima, hipermarketa Lakovići… Na širem području Crnogorskog pirmorja učestvuju u realizaciji velikih strateških projekata, izgradnji turističkih naselja i gradova Luštica Bay, Porto Novi, Porto Montenegro…U pitanju su projekti vrijedni na stotine miliona eura. Ogromni poslovi u maloj Crnoj Gori, najmanje što joj se može dati za uzvrat, jeste mahanje njenim zastavama kao izraz interesnog patriotizma privilegovanih, koji ima svoju cijenu.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK SMRT VREBA NA ULICAMA: A ostavki i smjena nigdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život je izgubilo osam osoba. Još troje državljana Crne Gore je u istom periodu ubijeno u zemljama regiona. Nadležni broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost za nastalo stanje. Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost

 

Više od sedmice  bez ubistva. Registrovali su to i nadležni. “Svi smo živi jutros u Crnoj Gori, to je najbitnije”, konstatovao je glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić na ovonedjeljnom presu.  Tu se, na podsjećanje jednog od prisutnih policajaca, pohvalio: „Sinoć smo spriječili jednu likvidaciju… Bilo je planirano da vozilo bude dignuto u vazduh, ali će oni opet sjutra veče pokušati, vjerovatno, i sve tako  redom”.

Katnić i njegovi saradnici nijesu otkrili više detalja o tom događaju ali se već narednog  jutra u medijima spekulisalo da je u Baru, ne prvi put, spriječena likvidacija visoko pozicioniranih članova kriminalnog klana koji, nakon smrti njegovog brata Luke, predvodi Jovan Đurović. Ko, kada, kako i zašto – te detalje za sada ne otkrivaju ni dobro informisani izvori bliski policiji/tužilaštvu. Ili to više nije ni važno u zemlji u kojoj su krvavi mafijaški obračuni postali – ali doslovno – dio svakodnevice. Priča za jedan dan.

Nešto ranije, početkom ove sedmice, obaviješteni smo o hapšenju Kotoranina  Nikole Mršića. On je u Srbiji priveden po Interpolovoj potjernici koju je za njim raspisala ovdašnja policija, zbog sumnji da je u septembru 2017, na pomoćnom stadionu Bokelja hicima u potiljak usmrtio fudbalera Gorana Lenca i pokušao da ubije Milana Jovićevića. Zločin je,  iste večeri, stavljen u kontekst obračuna zaraćenih kotorskih narko klanova, dok je iz policije tada javljeno  kako je Mršić saslušavan i nakon ubistva Srđana Vlahovića i paljenja diskoteke Maksimus 2016. godine.

Onda je iz Požege, gdje su Mršiću stavljene lisice na ruke, da se poslužimo žargonom crne hronike, stigla vijest da se odbjegli Kotoranin zapravo  predao policiji. Nakon što je mu se tokom boravka u Kraljevu učinjelo da ga nadgledaju i prate neke njemu nepoznate osobe. Imajući ideju kako bi se ta priča mogla završiti, Mršić je uhvatio taksi i zaputio se na jedino sigurno mjesto koje mu je u tom momentu bilo na pameti. U policijsku stanicu.

Nove priče potiskuju stare. Tako je već u zaborav pala prošlonedjeljna rasprava između Uprave policije i Specijalnog tužilaštva na temu da li su Cetinjani Andrija Gazivoda i Petar Muhadinović, ubijeni u Prijestonici sredinom februara u dva odvojena i brižljivo planirana napada, bezbjednosno interesantna lica pa samim tim i, na neki perverzan ali odomaćen način, očekivane žrtve rata kavačkog i kotorskog klana. Ili je riječ o običnim, normalnim građanima, civilima,koji nemaju nikave veze sa kriminalnim aktivnostima, mada se – kao i većina punoljetnih stanovnika Crne Gore – poznaje a možda i druguje sa osobama koje su prešle na onu stranu zakona.

“Istina je, to sva policija crnogorska zna i ja to ne krijem, on (Andrija) se kao momak družio sa neka dva momka koji su imali problem“, ispričao je Vijestima  Vaso Gazivoda, otac ubijenog mladića, poznatog podvodnog ribolovca i aktiviste za očuvanje prirode. „Njegov je najveći grijeh to što je majku jednog od tih momaka povezao na Kosovo da vidi svog sina…“, rekao je Gazivoda precizirajući da je to bila majka Vukana Vujačića, Cetinjanina koji se od sredine 2018.  nalazi u zatvoru na Kosovu, dok ga ovdašnja policija i tužilaštvo potražuju zbog sumnji da je učestvovao u  ubistvu Cetinjanina Radomira Đuričkovića, krajem 2016. Riječ je o još  jednom od zločina koji se  pripisuju aktuelnom ratu narko klanova.

Prethodno je Igor Popović, šef cetinjskog Odjeljenja bezbjednosti (Prijestonica nema Centar bezbjednosti, već se aktivnostima tamošnje policije upravlja iz CB Podgorica) na sjednici lokalnog parlamenta saopštio kako su njihovi sugrađani stradali u sukobu organizovanih kriminalnih grupa. Tu informaciju osporio je Milivoje Katnić. „Ova lica nijesu bila ni interesantno bezbjednosna lica, a kamoli da su bili članovi organizovanih kriminalnih grupa. Za to nemamo saznanja. To sada ne znači ništa, ali znači da se to tako ne može saopštiti”. Da nije riječ o nečijem lapsusu, ili nesporazumu, potvrdio je šef Sektora kriminalističke policije Enis Baković. On, vjeruje Popoviću: “Naša operativna saznanja govore da se radi o posljedici sukoba organizovanih kriminalnih grupa”.

U koju od ovih izjava možemo povjerovati? I, još važnije, na osnovu čega?

Možda se tužioci i policajci spore o karakteru zločina koje zajednički istražuju, kada već nijesu u stanju da ih spriječe, ali im je zajedničko da ne razmišljaju o vlastitoj odgovornosti i, eventualno, ostavci. Katnić najavljuje kandidaturu za novi mandat glavnog SDT. Ni Baković neće dobrovoljno odstupiti sa povjerene funkcije, pošto je, kaže, „spreman da se bori sa problemima“. Slično razmišlja i njegov pretpostavljeni, direktor Uprave policije.

„Policija može i mora proaktivnim djelovanjem obeznijediti efikasne odgovore izazovima kriminala“, lucidno  podučava Veselin Veljović nakon ubistava na Cetinju. Potom se osvrnuo i na kritičare: „Povremeno kritizerstvo u neutemeljenim ocjenama rezultata policije prihvatamo kao propratne pojave i nećemo ih komentarisati“. Slično razmišlja, i ministar MUP Melvudin Nuhodžić. Govoreći u parlamentu on je pokazao razumijevanje za „opravdanu uznemirenost i zabrinutost građana“, da bi potom poslanike ali i građane podučio kako je „za uspješnu borbu protiv organizovanog kriminala  neophodna je koordinacija svih državnih organa“. Eto.

Tako se to radi u zemlji od nepunih pola miliona punoljetnih građana (mnogi konače na nekim bogatijim i bezbjednijim mjestima) u kojoj je od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život izgubilo osam osoba. Uz još toliko lakše i teže ranjenih. Troje državljana Crne Gore u istom periodu ubijeno je u zemljama regiona (Srbija i Grčka), pred porodicama, u novim obračunima povezanim sa trgovinom narkoticima. Nadležni  broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost.  Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost. Zahvalni što smo i ovog  jutra osvanuli živi i zdravi.

 

Kadrovska vrteška

Ako je neko zaboravio: Veselin Veljović je bio prvi direktor UP (Zakon o policiji iz 2005.). Policija je tada izbrojala da u Crnoj Gori postoji sedam kriminalnih grupa. A danas ih ima , pa vidite i sami. Uglavnom, Veljović nije reizabran na konkursu za direktora UP 2009. godine, kada je o tom izboru odlučivao kabinet premijera Igora Lukšića.

Aktuelni premijer Duško Marković ocijenio je tada da je Veljović „vrlo profesionalno” obavljao svoju dužnost, i da su „razlozi njegovog odlaska političke prirode”. Zato je vjenčanom kumu omogućio da se vrati u fotelju direktora UP nakon što je dotadašnji direktor Slavko Stojanović podnio ostavku. Stojanovi je sa funkcije odstupio prije dvije godine (31. mart 2018.), skupa sa tadašnjim načelnikom CB Podgorica Jovicom Rečevićem, nakon što su u Glavnom gradu za tri dana izvršena tri profesionalna, klanovska ubistva.

Sada ostavki nema. Novi ljudi, novi običaji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo