Povežite se sa nama

Izdvojeno

 ŠPELA ROZIN, LJUBLJANA, RIM, SARAJEVO…: Plavetnilo koje traje

Objavljeno prije

na

I dalje Špela Rozin  gleda onim čarobnim plavim pogledom.  „Boje filma su bile njene oči…” napisao je Marcel Štefančič u prošle godine objavljenoj knjizi Špela Rozin: filmska monografija. Njen profesionalni početak liči na holivudsku priču

 

Opisivali su je kao  najljepšu ženu jugoslovenskog filma. I danas, iako na pragu osme decenije,  njeno lice je lijepo.  Veselo, odrješito i energično, a onda, za tren i bez najave, preplavi ga tuga i melanholija. I dalje Špela Rozin  gleda onim čarobnim plavim pogledom.  „Boje filma su bile njene oči…” napisao je Marcel Štefančič u, prošle godine objavljenoj knjizi Špela Rozin: filmska monografija.

Njen profesionalni početak liči na holivudsku priču. Dok je sa drugaricom šetala ulicama rodne Ljubljane zaustavilo je pitanje nepoznatog muškarca: ” Djevojko, da li bi voljela igrati u fimu?”. Predstavio se kao Žarko Petan i objasnio da radi kao pomoćnik režisera. ” Ma nemoj,  bogati. Ajd, zdravo”, odgovorila je mlada Špela. Srećom Petan je bio uporan. ” Sa Žarkom, koji me doveo na film, ostala sam prijatelj…” kaže danas velika glumica.

Debitovala je 1958, kratkim nastupom u filmu  On i njegovi.  Režiser Mirko Globler je u petnaestogodišnoj Špeli,  prepoznao glumicu. Angažovaće je i godinu kasnije za film  Noćni izlet. I Špela i film imaće veliki uspjeh.

Okušala se i u pozorištu. Ulogu Julije u predstavi  Žarka Petana  Romeo Julija i tama  ljubljanskog Mladinskog gledališća  igrala je 1960/1961.Pozorište je nije privuklo. Svira klavir i razmišlja o studiju solo pjevanja, ali na upis mora čekati još dvije godine do punoljetstva. Odustaje i od studija na Pozorišnoj akademiji da  ne bi „ pokvarila fimsku glumu” . Uz to,  studentima je zabranjen rad na filmu ili pozorištu tokom studija, a ponude mladoj Špeli stižu sa svih strana. U Rimu će kasnije privatno nastaviti studij glume.  „Ali,  neću naučiti mnogo novog. Najbolja škola je bio rad na filmu”. A radila je mnogo. „Voljela sam film, a glumiti je bio lijepo…”

U Beogradu snima film  Pesme u režiji Radoša Novakovića. Talentom uspijeva da se probije u prvu ligu jugoslovenskih glumica. Bila je to 1961. doba kada su  počinjale i Milena Dravić, Beba Lončar i Dušica Žegarac. ” Milena je igrala seljančice, a Beba gradske djevojke. Sa njima sam se najviše družila, a Dušica, koja je tada glumila partizanke i ilegalke, bila je nekako po strani”, sjeće se Špela.

U Beogradu se održava Prvi skup nesvrstanih na vrhu. Jovan Živanović priprema snimanje  filma  Čudna djevojka u Avala fimu. U ulozi glavnog lika, djevojke Minje, režiser Živanović i pisac scenarija Jug Grizelj vide Špelu Rozin. Direktor Avala filma Ratko Dražević  ovu ulogu  želi za Bebu Lončar, već poznatu nakon uloge u filmu  Ljubav i moda.” Vjerovala sam da će ona tu ulogu i dobiti i potpisala sam ugovor za  ulogu u filmu Lejdi Magbet u režiji tadašnje poljske zvijezde,  Andžeja Vajde. Ali, Živanović i Grizelj ne odustaju. Ponovljeno je probno snimanje za uži izbor glumice. ” Dobijam ulogu. Termini snimanja poklapaju se sa Vajdinim filmom. Objasnila sam mu situaciju i Vajda me savjetuje da prihvatim ulogu Minje. Ratko Dražević je poludio jer sam raskinula ugovor za  Lejdi Magbet. Odbija da mi da  ugovor za  Neobičnu djevojku.  Nikad nisam saznala, ali mislim da je tek Mihiz ( Borislav Mihajlović) tada umjetnički direktor Avale,  uspio  smiriti Draževića.”

Film  Neobična djevojka doživio je nevjerovatan uspjeh. I danas nije rijetkost da ga televizijske kuće emituju, a prodaje se i na kasetama i diskovima. Te 1962. publika u Pulskoj areni,  oduševljena filmom,  na rukama je nosila Špelu Rozin do hotela Rivijera u kojem je odsjela. Zlatnu arenu za ulogu Minje nije dobila jer je nadsinhronizirala Mira Stupica. Uloga Minje donijela joj je nagradu publike.

Špela Rozin najpopularnija je jugoslovenska glumica. Na ulici je zaustavljaju riječima ” Pa ti si lijepa Minja”, a ona grubo odgovara: „ Otkači. ” Nije svjesna popularnosti. „ Bila su druga vremena. Nije bilo televizije, štampalo se malo novina. Kino je bilo velika zabava, a ja nikad nisam išla gledati svoje filmove. U Ljubljani nisam imala pojma za tu anketu novina  Sport i svet, i kad su me zvali da mi saopšte da sam najpopularnija od iznenadjenja zamalo nisam pala sa stolice…”, sjeća se Špela.

Sa Boštjanom Hladnikom  1961. snima u Ljubljani  Peščani grad. ” Rekao mi je da sam previše popularna te ću zato teško dobiti dovoljno posla u Sloveniji. Hladnik me želio za glavnu ulogu, ali se neko nije sa tim složio. Producent, distributer? Nikad nisam saznala. Imao je pravo.U Sloveniji nisam snimala sve do 1974.  kada mi je ulogu ponudio Igor Prah u tv seriji  Smeška.

Poljski režiser Jan Rutkievič, a na preporuku kolege Vajda, angažuje mladu Špelu za glavnu ulogu u filmu Julija. U početku smo se sporazumijevali na francuskom, ali tokom snimanja u malom selu na Visli ubrzo sam morala progovoriti poljski. Nakon mjesec dana snimanja sa producentom sam ljutita razgovarala telefonom. Na kraju razgovora rekao je: „Bravo, nijedne greške, odlično ste naučili jezik.“

Snimanje je završeno, bliži se Nova 1962. Špela putuje za Rim. Na par dana, misli, ali uskoro mijenja plan. Upisuje studij glume u filijali američkog Actors Studia. Primaju samo već ostvarene glumce uz visoke iznose školarine. Glumi kako bi zaradila novac za usavršavanje.U Italiji je snimila dvadesetak filmova. Igrala je bez dublera. I u scenama kad puca iz pištolja, skače sa konja na konja, ispada iz automobila koji jure, ili svira klavir. Talijanska štampa objavljuje niz njenih fotografija. Pozira najboljima, Benecanu Luiđiju, Angelu Frontoni i Čiari Samugeu .

Italiju će napustiti sedamdesetih i vratiti se u Jugoslaviju. Ostalo je zabilježeno   da je  u Italiji 1964. godine nagradjena kao najbolja inostrana glumica. Ali i da je  na kongresu talijanskih kritičara dobila nagradu  Coopola Pinetamare  za glavnu ulogu u filmu  Izbor Enrika Maria Salerna. Za ulogu  u filmu Slatke noći nagradjena je 1969. godine  sa Gran simpatico, po rangu trećom nagradom u italijanskom filmu.

Na poziv Veljka Bulajića,  koji je okupio brojne slavne glumce, dolazi da snima u Jugoslaviji  Bitku na Neretvi.  „Bićeš angažovana na filmu ako se dopadneš Julu Brineru , jer je on osjetljiv na partnerice“ , objasnio joj je Bulajić. Oštro mu je odgovorila ” Znaš šta, ako mene zoveš zato da vidiš hoću li se svidjeti njemu ili neću, odoh ja na avion i natrag u Rim”.

Na snimanju filma  19 djevojaka i mornar  u Ljubljani upoznala je scenografa filma, slikara Ismara Mujezinovića. Ljubav. Sele za Sarajevo jer su Ismara pozvali da pomogne osnivanje sarajevske Akademije likovnih umjetnosti . Tih godina pjeva u emisiji  Na Ti. Emisiji koju je lansirala Neda Ukraden, a pjevali Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković… Periodično je do 1991. i na filmu.  Derviš i smrt,  Miris dunja,  Bal na vodi, Neke nedelje,  Bio jednom jedan sneško,  Vanbračna putovanja, Azra,  Žena sa krajolikom, Praznik u Sarajevu,Bračna putovanja, a onda sve do 2009. godine  nestaje sa filmskog platna. Na velikom platnu ponovo je u filmu  Osobni prtljag. Uloga Lidije, koju je igrala, nagradjena je posebnim priznanjem na Festivalu slovenačkog filma u Portorožu 2009.

Špela Rozin je i u zemlji u kojoj je 1943. godine rođena, 2018, dobila  nagradu  BERT, priznanje koje dodjeljuju slovenački režiseri. I slovenački glumci na tradicionalnom festivalu  Kraft dodijeli su joj 2023.godine. nagradu Ita Rina za životni rad.  Kinoteka Slovenije štampala joj je  monografiju 2012. ” Lijepo je dobiti priznanje od kolega”, kaže.

Radi i dalje.”Upravo sam snimila film  Protagonistica, dokumentarno igrani film o meni. Ovo je inače treći film koji radim sa  režiserom Žigom Virc.”

Špela Rozin, plavetnilo koje traje.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i komemoracija Mojkovačke bitke poslužila za novo političarenje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Premijer Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori

 

Obilježen  je dan mojkovačke opštine koji pada na Božić po julijanskom kalendaru i koji se poklopio sa komemoracijom Mojkovačke bitke (6-7 januara 1916.) iz Prvog svjetskog rata. Tada je oko 6500 slabo naoružanih i opremljenih vojnika kraljevske crnogorske vojske pod zapovjednikom generalom Jankom Vukotićem zaustavilo prodor tri puta brojnije austro-ugarske vojske generala Vilhelma von Rajnera. Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i ova komemoracija poslužila za novo političarenje i poentiranje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Prisutni su bili i NSD-ov predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednik Skupštine opštine Marko Janketić i Marko Kovačević, javnosti poznati Mandićev nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića.

Mandić je istakao da “želimo da gradimo budućnost Mojkovca, Crne Gore i boljih odnosa sa bratskom Srbijom sa kojom smo sto godina bili u istoj državi”. U tih “100 godina nismo imali ni najmanjih sukoba ni nesporazuma” izjavio je, ne trepnuvši. Potom je napomenuo da u našoj zemlji “živi više od trećine građana koji su Srbi, isti narod kao i u Srbiji, većina građana govori srpskim jezikom a to su važne niti koje nas povezuju“. Onda se Mandić okrenuo pohvalama gradonačelniku (kojim osim partijske pripadnosti i tvrdnje da je Srbin nema nikakvu drugu zvaničnu biografiju) rekavši da je Delić “izložio važne projekte a nadam se da će ovo o čemu smo pričali biti podržano od strane Vlade Republike Srbije“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

ANKETA

MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?

 

RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju

Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja).

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe

Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.

 

BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama

Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija…

 

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera

Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva.  Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija…

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme

Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava…

 

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija

Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo