Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, PREOKRET: DPS dubine

Objavljeno prije

na

Ova Vlada  je već po do sada učinjenim imenovanjima u velikoj većini slučajeva pokazala da neće mijenjati praksu partijskog kadriranja. Izvjesno je da će nova vlada u političkim trgovinama samo balansirati koje će partijske boje biti te dubine. Ako se sve glasnije čuje da DPS dobija skoro trećinu kadrova u izvršnoj vlasti „po dubini”, onda je jasno i ka kojoj nijansi ide ta kolorika

 

MONITOR: Posljednjih dana priča se o Otvorenom Balkanu, i o malo čemu drugom. Čini li Vam se da je pitanje te regionalne inicijative u javnosti prenaglašeno?

PERIĆ: Gotovo sve naše teme su prenaglašene, jer mi nismo društvo dijaloga već zaglušujuće buke. Da smo izgradili kulturu uzajamnog uvažavanja, mi bismo o Otvorenom Balkanu razgovorali na krajnje racionalan način i pokušavali bismo da kroz otvorenu debatu izvučemo nedvosmislen zaključak koja je opcija bolja po nas – ulazak ili ne. Umjesto toga, kao i oko mnogo čega drugog, iskristalisala su se dva povika, a ne dva stava. Prvi: da ako ste za Otvoreni Balkan, da su svi koji su protiv te ideje retrogradni, nedokazani, frustrirani i klaustrofobični. Drugi: ako ste protiv uključenja u ovu inicijativu, da su oni koji su za – zapravo pobornici velikodržavnih projekata susjednih zemalja. Dakle, ni o ovoj temi ne možemo razložno govoriti, a da dominatna „argumentacija” nije napad na drugog, nerijetko i ad hominem. Izuzeci su zaista rijetki.

Da ne budem neodređen, smatram da ta inicijativa, bez obzira na namjere, Crnoj Gori više odnosi nego li donosi. Razlozi: mi smo mali, ekonomski i administrativno prilično zapušten sistem, naša privreda nije kompetitivna i u ovoj fazi razvoja u takvom okviru može dodatno postati inferiorna, a što potvrđuje stalni rast našeg spoljnotrgovinskog deficita koji je u deceniju porastao sa manje od milijardu i po na preko dvije. Kada je u pitanju tržište rada, mislim da bolje kvalifikovana radna snaga iz Crne Gore neće ići u okruženje već na Zapad koji im pruža mnogo bolje uslove i više mogućnosti. Dodajmo i da razlog migracije nije samo želja da zaradite već i da se „izmjerite“ i naučite najsavremenija znanja, što, uz dužno uvažavanje, možete u manjoj mjeri u regionu. Kao potvrda ovoj tezi je i činjenica da mladi iz svih zemalja koje se pominju kao sadašnje ili potencijalne članice ove inicijative masovno migriraju ka Zapadu – ne ka regionu. Evo i još jednog argumenta: kada ulazite u regonalnu inicijativu, to ne činite na pola godine, nego očekivano na najmanje srednjoročni period. A ako ulazimo u EU, kako tvrdi nova vlast do 2025. godine, dakle za dvije i po godine, zar ne bi sve snage valjalo usmjeriti ka tom cilju? Pomenimo i da je ubrzo nakon intenziviranja priče o Otvorenom Balkanu, brzo sa samita u Solunu grčki premijer iznio projekciju da bi rok za pristupanje svih zemalja Zapadnog Balkana trebalo da bude 2033. godina. I u konačnom, rečeno je da će to biti inicijativa u kojoj svako uzima šta hoće i da se potpisuju samo bilateralni sporazumi – pa zašto ne bismo potpisivali bilateralne sporazume nezavisno od Otvorenog Balkana i tako otklonili sve rizike? Sarađivati se treba i mora, ali zašto ne povedemo otvoren i razložan dijalog o pronalasku najoptimalnijeg modaliteta? Podsjećam da do sada osim argumenata tipa „ne vidim zašto ne bismo ušli” i opštih mjesta o slobodoj trgovini i protoku ljudi, od dijela vlasti koji se zalaže za priključenje ovoj inicijativi nismo čuli ubjedljiviju argumentaciju.

I u ovoj situaciji je potvrđeno dominanto ponašanje vlasti – bez obzira na personalni sastav – da se izbjegava dijalog na racionalnoj ravni. Ona ga želi na iracionalnoj, jer tada ne morate da nudite promišljene argumente i kontraargumente – tada kreće rat etiketama i još jedno prebrojavanje na „za” i „protiv”.

MONITOR: Paralelno, i dalje čekamo na oslobađanje institucija, pravosuđa, i ostale ključne procese na evropskom putu. Kako vidite aktivnosti nove vlade na tom polju?

PERIĆ: Valja priznati – mi jesmo stara država, ali naše institucije nisu nikada bile snažne. One su rijetko kada izdržavale pritisak onog ili onih koji su na vlasti. Uopšte uzev, proces njihovog građenja je spor, jer sve i da imate nepodijeljenu političku volju svih učesnika na političkoj sceni – a nemate je, sve da nemate posla sa korupcijom – a imate je, da biste snažili instuticije, dva su osnovna preduslova – institucionalno pamćenje i znanje. Prvo smo u kontinuitetu razgrađivali, a drugo smo uvijek potcjenjivali. Tu nema brzih poteza koji ispunjavaju vatromete očekivanja i koji daju instat rezultate, to je mukotrpan proces. Ne vidim tu vrstu nužne posvećenosti i upornosti. Kao da se želi sve sad i odmah, a očito da je fali iskustva i znanja. Tu je nužan preokret ne samo u praski, već i promišljanju.

MONITOR: Može li ova vlada da napravi pomake na polju vladavine prava, imajući u vidu da joj parlamentarnu podršku daje Demokratska partija socijalista?

PERIĆ: Svaka vlada koja zavisi od podrške Demokratske partije socijalista može na polju vladavine prava da učini samo one pomake koje bi učinila Demokratska partija socijalista. A ona je uvijek pazila da se na tom polju nikada ne dogode nikakvi pomaci.

MONITOR: Nekoliko važnih slučajeva, od Carina do Telekoma, koji su godinama bili u fokusu javnosti, pali su pred sudovima. U čemu je problem?

PERIĆ: Malo ko vjeruje da u dogledno vrijeme može nastati ambijent u kojem će bilo koji slučaj sa kojim su povezani najviši funkcioneri države i DPS-a, od tužilaštva i suda biti zakonito otvoren, precesuiran i okončan. Problem je i u pravosudnom sistemu, ali jednako ili možda i više u sistemu funkcionisanja države u cjelini. Imamo vrlo malo pojedinaca, na funkcijama, koji nose nekakav osjećaj lične odgovornosti za ono što rade ili kažu. Imamo previše ljudi koji smatraju da im državna funkcija daje pravo na samovolju i neograničenu bezobzirnost u donošenju odluka. Slučaj Carina je najočitiji primjer, jer imate gradonačelnika koji smatra da državno zemljište može da pokloni po pet puta nižoj cijeni od one koja je za isto zemljište postignuta na javnom nadmetanju, a istovremeno imate i disciplinovanu odborničku većinu koja naknadno potvrđuje takvu odluku gradonačelnika, jer su svi zajedno uvjereni da mogu da donose odluke kakve požele. I prirodno je da u takvom sistemu imate na kraju sudije koji to smatraju normalnim i regularnim.

MONITOR: Uhapšeni su čelni ljudi pravosuđa Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Vjerujete li da se ti slučajevi mogu izvesti do kraja u ovakvoj situaciji i atmosferi?

PERIĆ: Mislim da je stigao očigledan kraj sadašnjeg modela pravosuđa. U modelu prije ovog, crnogorsko pravosuđe je bilo manje korumpirano, sa mnogo manje skandaloznih presuda i pojedinaca kakvih imamo danas. Sadašnji model je bio uveden kao reformski, da se nezavisnim izborom obezbijedi nezavisnost sudija. Pravosudni sistem su, međutim, u tom trenutku činile sudije koje je ranije izabrala poslanička većina koja je na vlasti bila prethodne dvije decenije, a ista ta većina je ovlastila tako stvoren sitem da bira sam sebe, da se sam multiplikuje. Izgubili smo iz vida da nezavisno sudstvo nije vezano za način izbora sudija, nego za način funkcionisanja sistema u cjelini. Sudije kojima izvršna vlast dodjeljuje stanove, koje stambeno zbrinjava Glavni grad, ne mogu biti nezavisne. Dakle, potrebno je otvoriti društveni dijalog u kojem će se preispitati sadašnji model funkcionisanja pravosuđa i pokušati naći primjereniji model za Crnu Goru. Postoje brojni efikasni modeli u kojima sudije postavlja predsjednik države, ministar pravde ili ih bira parlament. Ne treba bježati ni od neposrednog izbora. U svakom slučaju, sadašnji model je po svim pokazateljima loš i on se mora mijenjati.

Očigledno je: za drugačiji ishod je potrebno stvoriti drugačije pretpostavke. U suprotnom ćemo stalno ići ukrug i dolaziti do tačke u kojoj se sada nalazimo: da imamo potrebu za nezavisnim sudstvom – koju ne uspijevamo dostići.

MONITOR: Ministar odbrane Raško Konjević je optužio Demokratski front da, iako je u opoziciji, pregovara o zadržavanju pozicija „po dubini”. Zašto još pričamo o političkim dubinama, može li ova vlada uvesti drugačiju praksu?

PERIĆ: Da se može drugačije, ako je suditi po početnim potezima, ostavljeno je da pokaže neka buduća Vlada. Ova je već po do sada učinjenim imenovanjima u velikoj većini slučajeva pokazala da neće mijenjati praksu partijskog kadriranja. Izvjesno je da će Vlada u političkim trgovinama samo balansirati koje će partijske boje biti te dubine. Ako se sve glasnije čuje da DPS dobija skoro trećinu kadrova u izvršnoj vlasti „po dubini”, onda je jasno i ka kojoj nijansi ide ta kolorika. Moramo se konačno naviknuti da pojave lociramo precizno i da ne pristajemo na mentalno maltretiranje kada nam se uporno govori da nešto nije što svi vidimo da jeste. To je i prvi korak da se vlast dovede u nelagodnu poziciju suočavanja sa svojim činjenjem – da počne da shvata da se protiv toga valja boriti. To bi bilo blagotvorno i za vlast i za cijelu zajednicu.

MONITOR: Slavili smo 16 godina nezavisnosti, pet od ulaska u NATO. Koliko imamo razloga za slavlje?

PERIĆ: Svakako da postoje datumi koje država obilježava kao podsjetnik na određena pregnuća i dostignuća. Ujedno to je i prilika da razmislimo koliko je postignuto, a koliko se postići moglo realno. U ovih šesnaest godina propustili smo mnoge šanse, prije svega onu da našu zajednicu učinimo efikasnom i pravednom. Još važnije, nismo uspjeli da se na temeljima suštinskog dijaloga i međusobnog uvažavanja zaokružimo kao zajednica. Upadljiva je i ispuštena kolosalna prilika za transformaciju društva i demontažu koruptivnih praksi nakon prve pobjede tadašnje opozicije na izborima od 2020.

Ako nešto jeste pohvalno u tom periodu, onda je to ipak zrijevanje društva koje je dolazilo direktno od građanina – ne od elita. On, građanin, je počeo da se oslobađa i da traži promjenu. To nije malo. Mada će oligarhije pokušavati obezvrijediti i obesmisliti taj napor, ili sa druge strane željeti čak i da zasluge za to pripišu sebi, ipak je ta energija oslobođena. Otvoren je prostor za borbu za održivu zajednicu koja je osnažena vladavinom prava – taj izazov treba prihvatiti i istrajati u naporu da se suštinski mijenjamo i postajemo bolji – kako na pojedinačnom, tako i na kolektivnom planu. To bi bio istinski istorijski preokret.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo