Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UTAKMICA BIH – CRNA GORA I NEKE DRUGAČIJE VIJESTI: A moglo je bolje

Objavljeno prije

na

Vrijeme je da promijenimo stare prakse.  Počelo je na fudbalskom stadionu. Ali se mora nastaviti pred institucijama. Tek tada će lijepe vijesti na regionalnim portalima i medijima prestati da budu rijetkost

 

Desilo se i to. Navijanje na utakmici između crnogorske i BiH reprezentacije, koja se odigrala nedavno u Podgorici,  nije, kako to obično biva sa sportskim natjecanjima u regionu, i kako se očekivalo,  preraslo u vijest o govoru mržnje, nacionalnim tenzijama, i devedesetima koje i dalje traju i na sportskim  terenima.  Naprotiv, simpatično ,,skandiranje” crnogorskih navijača – ,,Burek sa sirom”, upućeno BiH konkurenciji na kraju utakmice, postala je rijetka lijepa vijest na regionalnim portalima.  O kojoj se priča sa osmijehom.

Dok su bosanski navijači napuštali stadion, crnogorski su ih „provocirali“ šalom ,,Burek sa sirom”,  pošto se u Bosni  burek smatra samo i jedino ako je sa mesom.  To skandiranje prenijeli su brojni portali u okruženju, a na društvenim mrežama postalo je rijetka lijepa vijest, ispod koje se ne dijeli u rovove, ne mrzi i  ne ratuje.  Makar na tren prestale su devedesete. Broj komentara, i dijeljenja ove vijesti, i njeno prepričavanje uz osmijeh u kafanama, pokazao je još jedno. Da su ljudi gladni dobrih informacija i pozitivnih priča. Šaljive i pozitivne komentare na račun neobičnog skandiranja, podijelili su i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić.

,,Gradonačelnice @BenjaminaKaric, stvari se, očito, otimaju kontroli… Uvrede na nacionalnoj osnovi prijete da trajno naruše naše inače dobre odnose. Predlažem hitan sastanak prije nego ovo eskalira :)))”, napisao je Vuković na svom Tviter nalogu. Ubrzo je stigao i odgovor : ,,Utakmica reprezentacije BiH i CG potvrda je iskrenog prijateljstva. Ponosna sam na jake veze Sarajeva i Podgorice i uvjerena da će one biti još čvršće i da ćemo još dugo na druženjima imati dilemu burek – sjecani ili faširani 🙂 Čekamo vas za degustaciju na Baščaršiji”.

Opijenost tom rijetko dobrom informacijom na ovim prostorima decenijama, dovela je skoro do zaborava da joj je prethodio vandalski i čin nasilja. Pred utakmicu, u centru Podgorice, zapaljen je kombi bosanskih tablica. Policija još zvanično nije potvrdila da automobil pripada navijačima, odnosno ko je njegov vlasnik. Saopštili su da još utvrđuju okolnosti pod kojima je došlo do požara na kombiju.

Gotovo i da je zaboravljeno da Vuković pripada političkoj partiji koja je zaslužna za devedesete, i koja je,  bez obzira na retoriku mira i tolerancije, decenijama sprečavala i kočila suočavanje Crne Gore sa njenom ratnom prošlošću.  Ali i da se u tome nijesu proslavile ni političke klase koje su došle nakon pada DPS-a. Zbog toga  se u svakom izvještaju iz Brisela Crnoj Gori, koju njeni vlastodršci vole da zovu liderom u regionu kada su u pitanju evropske integracije, spočitava da nije riješila nijedan slučaj ratnih zločina.  Pa ni onaj deportacija bosanskih izbjeglica koje su poslate na nož Radovanu Karadžiću.

Crnogorske institucije bi zato trebalo da makar, za početak, utvrde čije je vozilo u Podgorici spaljeno. I ko je za to odgovoran. Bez obzira što su se na utakmici, kasnije, desile pozitivne vibracije. I bez obzira na to što su crnogorski navijači, kako su saopštili prikupili novac, da nadoknade štetu za zapaljeni kombi. Oni će taj novac, kako su kazali, odnijeti za nekoliko dana, na revanš utakmice koji će se odigrati u Zenici.  ,,Nosimo burek sa sirom i pare, a očekujemo doček sa najboljim ćevapima u Zenici”.

Kombi je  zapaljen u subotu 11. juna, na oko dva kilometra od stadiona u Podgorici, tokom utakmice. Dan nakon incidenta, crnogorski navijači okupljeni u grupi Ultra CG su pokrenuli akciju prikupljanja novca za kupovinu kombija poručujući da ,,nećete tako kući odit, iz ove časne i junačke zemlje”.

,,Novac je prikupljen zahvaljujući donaciji jedne crnogorske porodice iz Berlina. Za nekoliko dana odlazimo u Zenicu da se sretnemo sa Fanatikosima (navijačima BiH)”, rekao je vođa navijača Ultra CG.

Prethodno je i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković izrazio spremnost da donira novac za kupovinu kombija, uz kako je na naveo „ponovljeno izvinjenje našim prijateljima iz Bosne i Hercegovine zbog paljenja kombija“. Iako pozitivan gest gradonačelnika Podgorice, liči na praksu njegove partije da plaća odštete žrtvama ratnih zločina, dok zločince ne kažnjava.

Vrijeme je da promijenimo stare prakse.  Počelo je na fudbalskom stadionu. Ali se mora nastaviti pred institucijama. Tek tada će lijepe vijesti na regionalnim portalima i medijima prestati da budu rijetkost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA POD PRITISKOM JAVNOSTI UKIDA DODJELU STANOVA FUNKCIONERIMA:  Dosta je bilo?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što su građani oštro reagovali na formiranje stambene komisije, Vlada je odlučila da ukine odluku o dodjeli stanova zaslužnim funkcionerima

 

Građani još imaju gorak ukus u ustima otkad je Vlada Duška Markovića objavila spisak „zaslužnih funkcionera“ koji su u njenom sazivu nagrađeni stanovima ili stambenim kreditima. Mnogi nijesu bili ni svjesni činjenice da su iz svojih džepova rješavali stambeno pitanje funkcionerima vlasti od kojih je veliki broj već imao riješeno stambeno pitanje. Kriterijumi Vladine „stambene komisije“ bili su  nedovoljno transparentni i proizvoljni.

Zato i ne čudi bijes građana nakon što je Vlada Dritana Abazovića „reaktivirala“ stambenu komisiju i na njeno čelo postavila premijerovog savjetnika Sergeja Sekulovića – ministra unutrašnjih poslova u prethodnoj vlasti. Na internetu i društvenim mrežama vidno je bilo negodovanje.

Vlada Crne Gore objavila je na Tviteru da je izmijenjen sastav Komisije za stambena pitanja zbog, kako su naveli, usklađivanja sa organizacionim promjenama. U Vladinoj komisiji, kako piše, su savjetnici premijera Sergej Sekulović, Ivo Šoć i Ana Rašović. Zatim Milica Smolović, Irma Selmanović, Ivana Božović i Nataša Pešić. Iz Vlade su tada saopštili da će to tijelo preispitati rad prethodnih komisija, da će sve odluke biti javne uz zaštitu ličnih podataka, i da za rad u komisiji članovi neće primati naknadu.

Nepovjerenje građana i nevladinih organizacija posebno je izazvalo imenovanje predstavnice Kabineta predsjednika Crne Gore Nataše Pešić, nekadašnje generalne sekretarke u Vladi Duška Markovića i članice Glavnog odbora DPS-a. Pešićeva je ranije dobila stan od države po povoljnim uslovima, a na osnovu odluke Komisije za stambena pitanja. Sada Pešić treba da preispituje rad prethodnih komisija, što je, kako su saopštili iz Vlade, zadatak novog sastava Komisije.

Poslanica Demokratske Crne Gore Tamara Vujović rekla je da država zbog prakse „daj bogatima, a uzmi od siromašnih“, nije imala priliku da razvija nove socijalne servise i da se bavi rješavanjem visoke stope siromaštva. Kaže da su se nadali da je to vrijeme prošlo nakon 30. avgusta. „Sada vidimo da se DPS rezon opet uspostavlja, pa imate paradoks da Nataša Pešić, (dobitnica stana po povnoljnim uslovima) može preispitivati zloupotrebe Nataše Pešić (dobitnice stana pod povoljnim uslovima)“, poručila je Vujovićeva.

Pešić je branila svoj stan od medija i javnosti. Rekla je da je svako imenovanje iz redova Demokratske partije socijalista za određene političke krugove postalo „crvena marama“. ,,Stan koji posjedujem dobila sam 2012. godine u zakonitom i transparentnom postupku, vršeći funkciju sekretara Ministarstva pravde. To je jedina istina. Sve drugo su podvale iz političkih razloga”, navela je Pešićeva.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVO UBISTVO, POSLIJE DVOGODIŠNJEG ZATIŠJA: Rat kotorskih klanova nije okončan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ubice su još jednom pokazale da ne prezaju ni od koga i da ne biraju mjesto ni vrijeme da svoj naum sprovedu u djelo. Premijer Abazović je podsjetio da je policija ,,nekoliko puta“ spriječila likvidaciju Milića Šakovića i napomenuo  da građani treba da znaju da se kartela nećemo osloboditi tek tako

 

Osam hitaca ispaljenih u Milića Minju Šakovića, nakon skoro dvogodišnjeg zatišja na kriminalnoj sceni, potvrda  je da rat između škaljarskog i kavačkog kriminlanog klana nije okončan.

Ubice su još jednom pokazale da ne prezaju ni od koga  i da ne biraju mjesto ni vrijeme da svoj naum sprovedu u djelo.  Visokopozicionirani član škaljarskog klana ubijen je 17. juna oko 23.30 časova, u budvanskom restoranu Korkovado. Nakon osmatranja terena i dva susreta sa žrtvom nepoznati muškarac, malo užurbanim hodom, prišao je Šakoviću s leđa, dok je sa drugovima sjedio u bašti lokala, a zatim iz gloka ispalio najprije jedan hitac u njegov potiljak, a zatim još dva.

Šaković je pao, ali to ubici nije bilo dovoljno. Da li da bi bio siguran da je odradio posao ili da bi poslao poruku pripadnicima škaljarskog klana, nastavio je da puca u  tijelo Šakovića. Ispalio joj još pet hitaca. Nastala je panika koju je ubica uspio da iskoristi i pobjegne. Obučen u svijetle farmerke, bijelu košulju dugih rukava, crne patike s bijelim vezicama i s bijelim kačketom na glavi, napadač je pobjegao ka hotelu Mogren, a onda uskim putem ka naselju Gospoština.

Za sobom je, tvrde sagovornici iz istrage, ostavio mnoštvo tragova na osnovu kojih istražitelji vjeruju da će uspjeti da ga identifikuju, pronađu i uhapse…  Pod uslovom da, kao što je to, vjeruje se,  bio slučaj i nakon još nekih ranijih likvidacija, do ubice ne dođe neko prije istražitelja, a potom ga likvidira kako ne bi otkrio imena onih koji su ga platili za krvavi posao.

Istražitelji na osnovu video zapisa imaju tačnu putanju dolaska ali i bjekstva egzekutora. Imaju i njegov DNK profil koji je ostavio na taksi vozilu dok je bježao, ali i onaj koji je ostavio u trenutku kada se bježeći spotakao i pao.

Pretragom terena pronađene su njegove odbačene stvari, među kojima i glok s metkom u cijevi i jos šest u šaržeru. Vještačenjem oružja stručnjaci su utvrdili da je taj pištolj koristio ubica. On, ipak, do danas nije otkriven.

Prema policijskoj evidenciji ubijeni je bio vođa podgoričkog ogranka škaljarsklog klana. Kaznenu evidenciju je počeo da popunjava kao maloljetnik, kada je 2005. godine u Zagoriču učestvovao u ubistvu Podgoričanina Miroja Baošića. Zbog tog ubistva Šaković je osuđen na 10 godina, ali mu je kazna kao maloljetniku odlukom Apelacionog suda preinačena na vaspitnu mjeru u trajanju od jedne do četiri godine. Njegov brat Marko Šaković kao saučesnik osuđen je na 12 godina, ali je i ta robija kasnije smanjena.

Milić Šaković je i 2012. godine osuđen na pola godine zatvora zbog nasilničkog ponašanja nad porodicom Škrijelj.

Beogradska policija je tragala za njim zbog sumnje da je učestvovao u likvidaciji vođe navijača Partizana umiješanog u brojne kriminalne aktivnosti, Aleksandra Stankovića, zvanog Sale Mutavi, koji je usmrćen nakon što su ga ubice pratile, 13. oktobra 2016. godine u Beogradu. Ubijenog Stankovića u kriminalnoj hijerarhiji naslijedio je Veljko Belivuk, zvani Velja navolja.

Milić Šaković hapšen je i 7. februara 2019. godine zbog sumnje da je 27. marta 2016. u Kotoru pokušao da ubije dvojicu članova kavačkog kriminalnog klana. Šaković je nakon hapšenja pred tužiocem i sudijom za istragu tvrdio da u noći kada je pucano na Vojina Stupara i Miloša Radonjića, nije bio u Kotoru, što je i potvrđeno dokazima.  Zbog tog pokušaja ubistva Šaković je pola godine bio u pritvoru, nakon čega je pušten.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo