Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠTO SE RADI SA OTPADNIM VODAMA: Rijeke pretvorene u kanalizaciju

Objavljeno prije

na

,,Pitanje higijene jedna je od osnovnih odlika civilizovanog čovjeka’’, izjavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović osvrćući se na problem zagađenja vodnih resursa. Kako još uvijek fekalije ispuštamo u rijeke, jezera, more, naš civilizacijski nivo su srednjovjekovni gradovi bez kanalizacije

 

Uništavanje prirode i posebno vodenih resursa postala je naša svakodnevica iako je Crna Gora krajem prošle godine otvorila Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Fekalije u moru u Bečićima, pomor ribe u Ćehotini, Tara koja počinje da liči na kanal/baru, slike su koje su nam postale uobičajene. Upravo će tretman otpadnih voda i očuvanje kvaliteta vode odnijeti najviše novca od 1,6 milijardi eura, koliko Vlada za sada planira da potroši da bi se sanirali brojni ekološki problemi.

Utješno je, možda, što u Vladi shvataju razmjere problema: „Ono što se u evropskom svijetu podrazumijeva mi, moramo priznati, tek posljednjih godina dobijamo u svim crnogorskim gradovima. Pitanje higijene jedna je od osnovnih odlika civilizovanog čovjeka, a pitanje urednosti sredine u kojoj živi odlika razvoja zemlje i za mene – ljubavi prema državi”, izjavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

Jedna od asocijacija na srednji vijek jesu gradovi bez kanalizacione mreže sa otpadnim vodama koje se ispuštaju u obližnje rijeke, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD. U Crnoj Gori od 24 opštine, samo osam imaju prečistače za komunalne otpadne vode, čak i ovih osam lokalnih uprava nije u potpunosti riješilo ovo pitanje, ističe Iković.

Ukazuje i na činjenicu da u 14 opština otpadne vode idu direktno u rijeku, jezero ili more. ,,Sve komunalne otpadne vode Bara i Ulcinja završavaju direktno u more. To je isto ono more u kojem se kupamo, pecamo i na kojem baziramo razvoj ’elitnog’’ turizma’’, kaže Iković.

,,U toku sezone 2018. godine, kvalitet morske vode za kupanje na Crnogorskom primorju je uglavnom bio odličnog (K1) kvaliteta (94 odsto uzoraka), dok je šest odsto uzoraka bilo zadovoljavajućeg (K2) kvaliteta, a uzoraka van propisanog kvaliteta nije bilo’’, navodi se u Informacija o stanju životne sredine u Crnoj Gori za 2018. godinu, koju je u junu ove godine objavila Agencija za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore.

U Informaciji se svake godine ponavlja da su od površinskih voda najzagađenije rijeke: Vezišnica (iznad ušća), Ćehotina (Gradac, ispod Pljevalja i ispod ušća Vezišnice), Morača (ispod uliva voda Gradskog kolektora, Vukovci i Grbavci), Ibar (Bać), Lim (ispod Bijelog Polja) i Grnčar (na području Gusinja). Nešto manju zagađenost imale su vode Tare (na dijelu ispod Mateševa, Mojkovca i Đurđevića Tare), Ibra (u dijelu iznad Rožaja), Rijeke Crnojevića i Zete (na Vidrovanu)… Najbolji kvalitet vode ima rijeka Piva.

,,Rijeke su pretvorene u gradsku kanalizaciju. Umjesto da dozvolimo rijekama da hrane naše plaže pijeskom, da u njima uzgajamo ribu, da budu dom za životinjski svijet, prostor za odmor, baza za razvoj turizma, mi ih pretvaramo u mjesta koja se sve više izbjegavaju’’, naglašava Iković.

Nabraja: Bijelo Polje ispušta otpadne vode u Lim, Danilovgrad u rijeku Zetu. U Plužinama se otpadne vode ispuštaju direktno u najveći rezeorvar ,,pitke vode” – Pivsko jezero, i to pored gradskog kupališta.

,,Problematika prečišćavanja, tj. upravljanja otpadnim vodama u Crnoj Gori trebala bi da izazove mnogo više pažnje javnosti, upravo zbog infrastrukturne i investicione vrijednosti, koja često uvodi više generacija u družničko ropstvo’’, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

Ističe ,,da mali sistem kao što je Crna Gore samom činjenicom da sve opštine nemaju sisteme prečišćavanja otpadnih voda koji može da servisira lokalne zajednice, uzročno poslednično trpe štetu u strateški važnim grana kao što su turizam i poljoprivrede, jer teško da će neko u XXI vijeku shvatiti razlog zbog čega nema te osnovne infrastrukture’’.

Kapacitet prečistača otpadnih voda u Podgorici zadovoljava potrebe najviše 30 odsto stanovnika. Postojeći kolektor, kod Krivog mosta, sagrađen je 1978. godine, sa kapacitetom za 55 hiljada stanovnika. Novi kolektor se najavljuje decenijama. U maju je raspisan predkvalifikacioni poziv za gradnju novog kolektora, čija će cijena biti oko 50 miliona eura.

Plan je da se novim kolektorom dobije postrojenje koje je projektovano maksimalno za 275.000 stanovnika i na taj način se obezbjeđuju preduslovi za ubrzani razvoj našeg grada za narednih 50 godina, ističu iz Glavnog grada. „Za tri ili četiri godine, kada ovaj projekat bude finalizovan, moći ćemo da kažemo da se Crna Gora svrstala u red razvijenih zemalja’’, kazao je gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Dosadašnja iskustva u rješavanju ovog problema govore da treba biti oprezan. Budva je prvi grad u Crnoj Gori koji je izgradio Postorojenje za zbrinjavanje otpadnih voda za teritoriju svoje cjelokupne opštine, na sva zvona se hvalila DPS opštinska vlast.  Izgradnja postrojenja za trateman otpadnih voda jedan je od najkontroverznijih ugovora koji je bivša DPS-SDP vlast zaključila sa njemačkom kompanijom “Waser tehnik” iz Esena. Ova njemačka kompanija je godinama unazad predmet istrage Specijalnog tužilaštva. Koliko je uspiješna izgradnja kolektora koji budvanska Opština još otplaćuje pokazalo je izlivanje fekalija na ulice i plaže u špicu turističke sezone.

,,Iako su, recimo, Budva i Herceg Novi uradili prečistače, i u tim gradovima postoje čitava naselja koja nijesu prikopčana na gradsku kanalizacionu mrežu. Tako dobar dio Igala ispušta neprečišćene otadne vode direktno u rijeku Sutorinu a odatle završavaju na igalsku plažu. Veliki broj stambenih i poslovnih objekata u Grblju ispušta otpadne vode u Jašku rijeku, a njome dolaze do plaže Jaz’’, navodi Iković.

Perović upozorava na činjenicu da gotovo sva postrojenja koja su izgrađena do sada u Crnoj Gori, naročito u posljednjoj deceniji prate kontroverze i sumnjivi poslovi, kako tokom pregovora o zatvaranju finansijske konstrukcije, i kasnije tokom izgradnje, probnog rada i načina upravljanja.

,,Poslednji primjer izlivanja otpadnih voda iz postrojenja u Budvi usred turističke sezone najbolji je dokaz i da sa upravljačkog nivoa izostaje stručnost i da bi trebalo sagledati situaciju i raskinuiti ugovore sa firmom koja upravlja WTE, a svakako i pokrenuti odgovarajuće procedure za naknadu štete’’, kaže Perović.

Za kanalizacioni mulj koji je nusproizvod postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, nijedno postrojenje u Crnoj Gori nema zaokruženo rješenje.  Perović upozorava da se mulj odlaže na ekološki neprohvatljive načine – od privremenih deponija do susjednih zemalja – ,,što je najbolji pokazatelj da, kao što stalno ponavljamo, tu postoji prostor za vrhovno dužavno tužilaštvo, jer očigleno inspkecijski organi tu nemaju nikakav efekat’’.

Iković upozorava da je prema podacima od prije par godina, u Crnoj Gori samo oko 10 odsto stanovništva povezano na postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda: ,,Sa druge strane, u Kopenhagenu su 100 odsto domaćinstva, sve ustanove i poslovni objekti povezani sa postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda’’.

Ministar Radulović često podsjeća da je Crna Gora donijela oko 50 zakona harmonizovanih sa EU propisima, preko 200 podzakonskih akata i 15 Strategija koje uređuju sektorske politike iz oblasti životne sredine, kao i da je potvrđeno oko 40 međunarodnih konvencija.

Zakonom o komunalnim otpadnim vodama iz 2017. predviđeno je da će sve opštine sa više od 15.000 stanovnika morati da imaju kolektore  najkasnije do kraja 2025. godine. Rok za oblasti između 2.000 i 15.000 stanovnika je kraj 2027. godine.

Problem otpadnih voda je prepoznat kroz plansku dokumentaciju još 2004. godine. Tada su data i rješenja sa finansijskom analizom. Rješenja su data Master planom koji se odnosi na odvođenje i prečišćavanja otpadnih voda. Da je primijenjen ovaj dokument, zaključno sa 2020. godinom svi bi gradovi imali urađenu minimum prvu fazu sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nažalost danas se samo radi revizija ovog dokumenta, ističe Iković.

,,Nedostatak novca i kadra jeste problem, ali on je uzrokovan selektivnom i lošom primjenom zakona. Ljudi koji donose odluke treba da promovišu koncept očuvanja životne sredine, a ne principe pohlepe – tj. da je profit iznad svega drugog. Tada nećemo razgovarati o ovoj temi već o izvozu i razmjeni rezultata i znanja koje je proizvedeno u Crnoj Gori’’, zaključuje Iković    .

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

CRNA GORA I IZBJEGLICE IZ AVGANISTANA: ,,Promišljeni pristup” umjesto solidarnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odbila mogućnost, makar privremenog, prijema izbjeglica iz Avganistana, Vlada Zdravka Krivokapića formirala je radnu grupu sa zadatkom da još jednom razmotri to ,,kompleksno pitanje”. Humanitarne organizacije, u međuvremenu, apeluju da se pomogne ljudima koji čekaju evakuaciju. Jer ih čeka egzekucija

 

Hosein M. je jedan od onih Avganistanaca, koji su nakon što su talibani ponovo osvojili vlast u toj zemlji, pokušao da se domogne Zapadne Evrope.

Na tom putu jedno vrijeme je proveo u Crnoj Gori. Sedam dana je bio u kampu na Božaju, a onda je zajedno sa još jednim mladićem pokušao da se domogne Italije gdje ga je čekala porodica. Prije pada Vlade u Kabulu bio je vojnik, a onda se standardnom rutom preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke i Albanije dokopao Crne Gore.

Da dođemo do priča o sudbini Avganistanaca koji bježe od Talibana pomogla nam je Meliha Murić. Pošto govori arapski jezik, nju je NVO Građanska alijansa angažovala da pomogne migrantima dok borave u Crnoj Gori. Kaže nam da je neke od njih srela u kampu, neke na autobuskoj stanici u Podgorici. U posljednje vrijeme, prema zvaničnim informacijama MUP-a, mnogi od migranata koriste autobuski prevoz da bi stigli do Pljevalja, odakle pokušavaju da pređu granicu sa BiH i nastave dalje prema Hrvatskoj i Zapadnoj Evropi.

Slična je sudbina i Omera L., koji je takođe bio avganistanski vojnik, ranjen u borbama sa Talibanima. Često plače jer je tamo ostavio porodicu, braću i sestre. Sestra mu ima samo 14 godina i plaši se da će je odvesti talibani. Boravio je nekoliko dana u kampu u Spužu. Pokušaće da se domogne Njemačke.

Svaka priča, teška za sebe. Mushagan L. je završila fakultet u Avganistanu. Magistrirala je u Indiji. U svojoj je zemlji radila u Ministartsvu obrazovanja, na socijalnoj inkluziji omladine. Morala je da napusti Avganistan, jer su je talibani tražili. Našla se na njihovom spisku za odstrel jer je gostovala na televiziji, a njeni su ,,stavovi bili suprotni vrijednostima” koje baštini nova vlast u toj zemlji. U Avganistanu su joj ostali roditelji. Jako je uplašena za njihovu sudbinu.

Kaže da je imala dosta problema na putu do Crne Gore, posebno od policije u Grčkoj. Ispričala je da je u Crnoj Gori naišla na gostoljubive ljude. Nada se da će se jednog dana vratiti, da kao turistikinja detaljnije obiđe našu zemlju. Njena priželjkivana destinacija je Njemačka.

Dok veliki broj Avganistanaca iščekuje evakuaciju na Zapad u smrtnom strahu od osvete talibana, Vlada u Podgorici, koja je na početku humanitarne krize rekla da ,,za sada neće primati” izbjeglice, nedavno je formirala radno tijelo koje bi trebalo da procijeni da li je i Crna Gora, nakon Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije, sada ipak spremna da prihvati jedan broj izbjeglica.

Iz Vlade su saopštili da se to što još nijesu donijeli konačnu odluku ne može okarakterisati kao oklijevanje, već da prihvat izbjeglica iz Avganistana predstavlja kompeksno pitanje koje zahtijeva ,,promišljen međuresorni pristup”. Tvrde da je ključno pitanje da li Crna Gora ima kapacitet za zbrinjavanje izbjeglica iz Avganistana, kao i da Vlada ne donosi ishitrene odluke i ne daje neutemeljena obećanja.

Vesna RAJKOVIĆ-NENADIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE – PODSTICAJ PRIRODNOG PRIRAŠTAJA: Bez rezultata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema statističkim podacima, u opštini Berane opada broj novorođene djece – ne prelazi više od 300 na godišnjem nivou. Škole iz godine u godinu upisuju sve manje đaka. Iako lokalne vlasti preduzimaju određene mjere, one za sada ne daju rezultate

 

Opština Berane pripremila je za prvu narednu sjednicu lokalnog parlamenta odluku o utvrđivanju naknade za novorođenu djecu na području opštine Berane, što bi se moglo realizovati već kada ovaj broj Monitora bude na kisocima.

Prema toj odluci Opština Berane će u narednom periodu za svako novorođeno dijete isplaćivati jednokratnu pomoć od stotinu eura. To je samo jedan od pokušaja koji se čini u ovoj sjevernoj opštini ne bi li se zaustavili negativni trendovi prirodnog priraštaja.

„Pravo na naknadu za svako novorođeno dijete ima jedan od roditelja, usvojilac, staralac ili hranitelj koji ima prijavljeno prebivalište u posljednjoj godini dana ili odobreno stalno nastanjenje na teritoriji opštine Berane, pod uslovom da to pravo nije ostvario u nekoj drugoj opštini na teritoriji Crne Gore” – navodi se u predlogu odluke.

Objašnjava se da roditelji koji već ostvaruju pravo na naknadu za novorođeno treće, četvrto, peto ili šesto dijete, u skladu sa Odlukom o socijalnim davanjima, ne mogu ostvariti pravo na naknadu predviđenu ovom odlukom.

Predsjednik opštine Tihomir Bogavac ističe da se ovom odlukom želi dati podsticaj podizanju nataliteta i zaustavljanju sve izraženije migracije stanovništva. On naglašava da je trend iseljavanja mladih ljudi sa područja beranske opštine poprimio zabrinjavajući karakter i da se moraju iznalaziti rješenja koja će bar donekle popraviti demografsku sliku.

„Broj stanovnika u beranskoj opštini se znatno smanjio u odnosu na neka ranija vremena. U našim školama je sve manje učenika. Suočeni sa takvim problemom, u nizu stimulativnih mjera, pripremili smo i ovu odluku na osnovu koje će se iz opštinske kase za svako novorođeno dijete isplaćivati jednokratna pomoć od po 100 eura. Na taj način želimo da pomognemo bračne parove i da stimulišemo mlade ljude da stvaraju porodice” – naglašava Bogavac.

On podsjeća da je Opština Berane prije nekoliko godina donijela odluku po kojoj lokalna uprava majkama sa sela koje rode troje i više djece opredjeljeljuje jednokratnu pomoć od po 300 eura.

Podsjetio je, takođe, da je ova Opština proteklih godina svim osnovcima obezbjeđivala besplatne udžbenike, što je tada bio pionirski poduhvat u Crnoj Gori, kao i da, između ostalog, redovno stipendira najbolje studente.

„Odluke koje smo donosili potvrđuju da je Opština Berane primjer kako se vodi briga o najmlađoj populaciji i potrebama njihovih roditelja” – kaže Bogavac.

Predsjednik opštine ističe da bi i država trebalo da donese posebne odluke koje bi pozitivno uticale na podizanje nataliteta na sjeveru Crne Gore.

„Lokalne uprave nemaju dovoljno kapaciteta niti finansijskih sredstva za zadovoljavanje svih stvarnih i realnih potreba mladih ljudi koji žele da žive na sjeveru Crne Gore. Zato bi bilo poželjno da i država na pravi način prepozna problem migracionih kretanja i pad nataliteta na ovom području i da kroz stimulativne mjere pomogne mladim bračnim parovima da stvaraju brojnije familije i ostanu da žive u mjestu svog rođenja. Ukoliko ta pomoć izostane, bojim se da ćemo i dalje imati negativni prirodni priraštaj, ne samo u Beranama, nego i u čitavom regionu” – kaže Bogavac.

Da je sjever Crne Gore posljednjih decenija suočen sa sve izraženijom migracijom stanovništva i drastičnim padom nataliteta, Berane je najbolji primjer.

Depopulacija stanovništva posebno je izražena na ruralnom području o čemu svjedoči i podatak o stanju u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju u opštini Berane. Tokom prošle školske godine nastavu je u pet seoskih škola u beranskoj opštini pohađalo 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći.

Tako je Osnovna škola na Polici, sa četiri područna odjeljenja – u Babinu, Dragosavi, Maštu i Zagrađu, prošle godine brojala svega 97 učenika, a Osnovna škola u Donjoj Ržanici 100 đaka. Školu u Štitarima, koja obuhvata nekoliko sela, pohađalo je 35 učenika, dok je škola u Lubnicama u devet razreda upisala 29 đaka.

Posebno je zanimljivo da je u šekularsku Osnovnu školu „Vukajlo Kukalj“ prije pet decenija pohađalo blizu 400 učenika, a u prošloj godini svega 35.

U svjetlu negativnih trendova prirodnog priraštaja i nezaustavljivih migracionih kretanja, sasvim dramatične dimenzije dobija podatak da je u svih ovih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Broj učenika se iz godine u godinu smanjuje i u gradskim školama. Tako je prošle godine u tri gradske škole sa svim područnim odjeljenjima, koji se nalaze na ruralnom području, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka.

Školu u selu Glavaca, koja egzistira kao područno odjeljenje osnovne škole iz Lubnica, prošle godine pohađala su svega dva učenika.

Takođe, postoje brojna područna odjeljenja seoskih škola na području Berana koja su, zbog nedostatka đaka, prestala da rade. Jedno od takvih je i područno odjeljenje u selu Kaludra koje je pripadalo osnovnoj školi iz Donje Ržanice.

„Nagli odliv stanovništva iz Kaludre najbolje ilustruje podatak da je prije nekoliko godina stavljen ključ u vrata četvororazredne osnovne škole, koja je 1972. godine brojala 105 đaka. To najbolje svjedoči da su došli teški dani za ovo mjesto.  Ovaj podatak ne uliva nadu da za ovu mjesnu zajednicu dolaze bolji dani” – kaže mještanin Kaludre Radovan Anđić.

Opšta ocjena mještana beranskih sela je da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore među glavnim uzročnicima desetkovanja broja učenika u obrazovnim ustanovama na ruralnom području.

Oni podsjećaju da statistika ukazuje da je migracija stanovništva posebno izražena posljednjih godina i da u selima ostaju da žive uglavnom staračka domaćinstva.

„Umjesto konkretnih mjera imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nisu davala odgovarajuće rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da svi zajedni moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi ovdje” – ističe predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Sličnog mišljenja je i predstavnik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović koji tvrdi da se demografska slika ove mjesne zajednice drastično promijenila, jer država i društvo u cjelini niesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život.

Prema statističkim podacima, u opštini Berane opada broj novorođene djece i ne prelazi brojku od 300 na godišnjem nivou. Zbog toga se vjeruje da se odlukom o izdvajanju po stotinu eura za novorođenu djecu, iskazuje i dio brige lokalne zajednice prema potomstvu.

Može li to bitnije uticati na zaustavljanje negativnih trendova u pogledu nataliteta, pokazaće vrijeme. Možda jeste lijep gest ove siromašne sjeverne opštine, ali je pitanje da li je već kasno.

         Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KRIVOLOV U NP BIOGRADSKA GORA: Bez podrške države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biogradsku prašumu čuva služba od 10 zaposlenih, čije zarade ne prelaze 300 eura. To, uz nepostojanje zaštitne zone oko NP, kažu nadzornici olakšava posao krivolovcima. Više podrške i sluha države neophodni su da se na  adekvatan način zaštiti to područje.

 

Do zaključenja ovog broja Monitora, policija nije otkrila ko je u nedjelju, 14. novembra, u ranim jutarnjim satima, u srcu Biogradske prašume ubio jelena. Prema prvim informacijama, izgledalo je da će otkrivanje tročlane grupe krivolovaca biti lak posao. Kako ih je, dok su drali ubijenu životinju iznenadio  nadzornik Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, krivolovci su ostavili pušku, prsluk u, ali i leš jelena.   Prema informacijama iz kolašinske policije,  ima značajnih pomaka u istrazi, ali i određenih otežavajućih okolnosti.

„Izuzeti su DNK tragovi sa prsluka i puške. Imamo sasvim jasne indicije da je riječ o krivolovcima iz Berana. Međutim, još nema dovoljno dokaza. Nadamo se da će ih uskoro biti. Puška koja je nađena na licu mjesta je u vlasništvu preminule osobe, što je problem. Proteklih dana izjave su uzete od više građana, pomažu nam u istrazi i zaposleni u NP svojim informacijama i zapažanjima“, tvrde u policiji.

Prema informacijama dobro upućenog sagovornika Monitora, u kolašinskoj policiji od nedjelje izjave su dali četvorica Baranaca, a među njima i sin jednog policijskog službenika u tom gradu.

Početkom jeseni nadzornici su u NP u više navrata u prašumskom rezervatu hvatali lovačke pse. To se, objašnjavaju, dešava godinama. Kad se ne usude da sami uđu u prašumu, krivolovci puste pse. Otežavajuća okolnost za čuvare tog zaštićenog područja je to što je lov dozvoljen uz samu granicu NP.

„Nema nikave zaštitne zone između teritorije na kojoj je dozvoljen lov i zaštićenog područja.  To je veliki problem, koji nam zadaje ozbiljne  muke i na više načina ugrožava čuvanje divljači.  Krivolovci se dovijaju na razne načine, pa i kad oni ne upadaju, puste kerove u NP. Psi istjeruju divljač van oboda prašume, a krivoloci spremni s puškama čekaju i ubijaju. Više puta smo  apelovali  na resorno ministarstvo poljoprivrede  da riješi tu situaciju. Do sada nije bilo sluha“, kažu u NP Biogradska gora.

Tvde da se svi vlasnici pasa, zatečenih u prašumi, proceusiraju, te da je nedavno povodom toga održan i sastanak sa Upravom za inspekcijske poslove.

Da je mnogo teškoća, a malo podrške u čuvanju divljači i ostalih resursa Biogadske gore,  pokazale su minulih dana izjave čelnih ljudi JP Nacionalni parkovi Crne Gore (JP NPCG). Prema riječima direktorice tog preduzeća Jelene Kljajević, odlučni su u  namjeri da zaustave krivolov i sve nezakonite aktivnosti na zaštićenim prostorima. Kako je kazala, nadzornici u Službama zaštite NPCG obavljaju dužnosti na terenu u veoma teškim okolnostima.

„Često izloženi rizicima opasnim po život imajući u vidu,  kako vremenske neprilike, tako i suzbijanje različitih vidova nezakonitih radnji.  Jovan Bogavac, nadzornik  iz Službe zaštite NP Biogradska gora učinio je sve što je bilo do njega i pri tom pokazao najveći stepen odgovornosti i hrabrosti imajući u vidu da se nenaoružan suprotstavio krivolovcima koji su izvršili ovo nedjelo“, saopštila je Kljajević.

Ona tvrdi da je onima koji upravljaju zaštićenim područjima „neophodna značajnija finansijska podrška ukupnog državnog sistema u oblasti zaštite prirode“. Prije svega, za kvalitetnije uslove rada svih zaposlenih. Kljajević je objasnila da plate zaposlenih u JPNPCG nijesu usklađene sa koeficijentima ostalih državnih subjekata u javnom sektoru i očekuje  da će država u tom pravcu naći adekvatno rješenje.

Iz tog preduzeća tvrde i da, uporedo  sa dodatnim opremanjem stručnih službi, treba podizati nivo svijesti svih korisnika prostora zaštićenih područja.  „Samo tako se mogu obezbjediti ključni uslovi da u narednom periodu, procesi očuvanja dostignu  evropske standarde“.

Kako je Monitoru kazala direktorica NP Biogradska gora Marija Dulović, zaposleni su maksimalno posvećeni svom poslu dok se  bore sa različitim vidovima kriminala.

„Naslijeđeni problemi, jasno je, prevazilaze sada naše kapacitete. Rješavanje mora podrazumijevati sistemski pristup, saradnju i podršku. Bez toga nećemo moći. Nadzornici NP su 24 sata na terenu, po svim vremenskim uslovima, pa i onim najsurovijim. Tako je tokom cijele godine“, kaže ona.

Biogradsku goru, čija je površina 5.650 hektara, čuva Služba u kojoj je samo 10 zaposlenih. Prema nezvaničnim informacijama, njihova zarada, uključujući i noćni rad, nikad  ne pređe 300 eura. predlog izmjena  kolektvnog  ugovora, kojim su za njih prdviđeni viši koeficijenti, odbijala je i prošla i aktuelna Vlada.

Krivolovce je, pored ubijene životinje, u nedjelju zatekao je nadzornik Jovan Bogavac.  Naravno, nenaoružan.  U NP Biogradska gora, kažu da je rizikovao život u susretu sa naoružanim krivolovcima. Nakon što su pobjegli, ostao je „goloruk“ i bez kvalitetnog signala za telefon, pored ubijenog jelena, sve do dolaska policije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo