Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠTO SE RADI SA OTPADNIM VODAMA: Rijeke pretvorene u kanalizaciju

Objavljeno prije

na

,,Pitanje higijene jedna je od osnovnih odlika civilizovanog čovjeka’’, izjavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović osvrćući se na problem zagađenja vodnih resursa. Kako još uvijek fekalije ispuštamo u rijeke, jezera, more, naš civilizacijski nivo su srednjovjekovni gradovi bez kanalizacije

 

Uništavanje prirode i posebno vodenih resursa postala je naša svakodnevica iako je Crna Gora krajem prošle godine otvorila Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Fekalije u moru u Bečićima, pomor ribe u Ćehotini, Tara koja počinje da liči na kanal/baru, slike su koje su nam postale uobičajene. Upravo će tretman otpadnih voda i očuvanje kvaliteta vode odnijeti najviše novca od 1,6 milijardi eura, koliko Vlada za sada planira da potroši da bi se sanirali brojni ekološki problemi.

Utješno je, možda, što u Vladi shvataju razmjere problema: „Ono što se u evropskom svijetu podrazumijeva mi, moramo priznati, tek posljednjih godina dobijamo u svim crnogorskim gradovima. Pitanje higijene jedna je od osnovnih odlika civilizovanog čovjeka, a pitanje urednosti sredine u kojoj živi odlika razvoja zemlje i za mene – ljubavi prema državi”, izjavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

Jedna od asocijacija na srednji vijek jesu gradovi bez kanalizacione mreže sa otpadnim vodama koje se ispuštaju u obližnje rijeke, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD. U Crnoj Gori od 24 opštine, samo osam imaju prečistače za komunalne otpadne vode, čak i ovih osam lokalnih uprava nije u potpunosti riješilo ovo pitanje, ističe Iković.

Ukazuje i na činjenicu da u 14 opština otpadne vode idu direktno u rijeku, jezero ili more. ,,Sve komunalne otpadne vode Bara i Ulcinja završavaju direktno u more. To je isto ono more u kojem se kupamo, pecamo i na kojem baziramo razvoj ’elitnog’’ turizma’’, kaže Iković.

,,U toku sezone 2018. godine, kvalitet morske vode za kupanje na Crnogorskom primorju je uglavnom bio odličnog (K1) kvaliteta (94 odsto uzoraka), dok je šest odsto uzoraka bilo zadovoljavajućeg (K2) kvaliteta, a uzoraka van propisanog kvaliteta nije bilo’’, navodi se u Informacija o stanju životne sredine u Crnoj Gori za 2018. godinu, koju je u junu ove godine objavila Agencija za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore.

U Informaciji se svake godine ponavlja da su od površinskih voda najzagađenije rijeke: Vezišnica (iznad ušća), Ćehotina (Gradac, ispod Pljevalja i ispod ušća Vezišnice), Morača (ispod uliva voda Gradskog kolektora, Vukovci i Grbavci), Ibar (Bać), Lim (ispod Bijelog Polja) i Grnčar (na području Gusinja). Nešto manju zagađenost imale su vode Tare (na dijelu ispod Mateševa, Mojkovca i Đurđevića Tare), Ibra (u dijelu iznad Rožaja), Rijeke Crnojevića i Zete (na Vidrovanu)… Najbolji kvalitet vode ima rijeka Piva.

,,Rijeke su pretvorene u gradsku kanalizaciju. Umjesto da dozvolimo rijekama da hrane naše plaže pijeskom, da u njima uzgajamo ribu, da budu dom za životinjski svijet, prostor za odmor, baza za razvoj turizma, mi ih pretvaramo u mjesta koja se sve više izbjegavaju’’, naglašava Iković.

Nabraja: Bijelo Polje ispušta otpadne vode u Lim, Danilovgrad u rijeku Zetu. U Plužinama se otpadne vode ispuštaju direktno u najveći rezeorvar ,,pitke vode” – Pivsko jezero, i to pored gradskog kupališta.

,,Problematika prečišćavanja, tj. upravljanja otpadnim vodama u Crnoj Gori trebala bi da izazove mnogo više pažnje javnosti, upravo zbog infrastrukturne i investicione vrijednosti, koja često uvodi više generacija u družničko ropstvo’’, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

Ističe ,,da mali sistem kao što je Crna Gore samom činjenicom da sve opštine nemaju sisteme prečišćavanja otpadnih voda koji može da servisira lokalne zajednice, uzročno poslednično trpe štetu u strateški važnim grana kao što su turizam i poljoprivrede, jer teško da će neko u XXI vijeku shvatiti razlog zbog čega nema te osnovne infrastrukture’’.

Kapacitet prečistača otpadnih voda u Podgorici zadovoljava potrebe najviše 30 odsto stanovnika. Postojeći kolektor, kod Krivog mosta, sagrađen je 1978. godine, sa kapacitetom za 55 hiljada stanovnika. Novi kolektor se najavljuje decenijama. U maju je raspisan predkvalifikacioni poziv za gradnju novog kolektora, čija će cijena biti oko 50 miliona eura.

Plan je da se novim kolektorom dobije postrojenje koje je projektovano maksimalno za 275.000 stanovnika i na taj način se obezbjeđuju preduslovi za ubrzani razvoj našeg grada za narednih 50 godina, ističu iz Glavnog grada. „Za tri ili četiri godine, kada ovaj projekat bude finalizovan, moći ćemo da kažemo da se Crna Gora svrstala u red razvijenih zemalja’’, kazao je gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Dosadašnja iskustva u rješavanju ovog problema govore da treba biti oprezan. Budva je prvi grad u Crnoj Gori koji je izgradio Postorojenje za zbrinjavanje otpadnih voda za teritoriju svoje cjelokupne opštine, na sva zvona se hvalila DPS opštinska vlast.  Izgradnja postrojenja za trateman otpadnih voda jedan je od najkontroverznijih ugovora koji je bivša DPS-SDP vlast zaključila sa njemačkom kompanijom “Waser tehnik” iz Esena. Ova njemačka kompanija je godinama unazad predmet istrage Specijalnog tužilaštva. Koliko je uspiješna izgradnja kolektora koji budvanska Opština još otplaćuje pokazalo je izlivanje fekalija na ulice i plaže u špicu turističke sezone.

,,Iako su, recimo, Budva i Herceg Novi uradili prečistače, i u tim gradovima postoje čitava naselja koja nijesu prikopčana na gradsku kanalizacionu mrežu. Tako dobar dio Igala ispušta neprečišćene otadne vode direktno u rijeku Sutorinu a odatle završavaju na igalsku plažu. Veliki broj stambenih i poslovnih objekata u Grblju ispušta otpadne vode u Jašku rijeku, a njome dolaze do plaže Jaz’’, navodi Iković.

Perović upozorava na činjenicu da gotovo sva postrojenja koja su izgrađena do sada u Crnoj Gori, naročito u posljednjoj deceniji prate kontroverze i sumnjivi poslovi, kako tokom pregovora o zatvaranju finansijske konstrukcije, i kasnije tokom izgradnje, probnog rada i načina upravljanja.

,,Poslednji primjer izlivanja otpadnih voda iz postrojenja u Budvi usred turističke sezone najbolji je dokaz i da sa upravljačkog nivoa izostaje stručnost i da bi trebalo sagledati situaciju i raskinuiti ugovore sa firmom koja upravlja WTE, a svakako i pokrenuti odgovarajuće procedure za naknadu štete’’, kaže Perović.

Za kanalizacioni mulj koji je nusproizvod postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, nijedno postrojenje u Crnoj Gori nema zaokruženo rješenje.  Perović upozorava da se mulj odlaže na ekološki neprohvatljive načine – od privremenih deponija do susjednih zemalja – ,,što je najbolji pokazatelj da, kao što stalno ponavljamo, tu postoji prostor za vrhovno dužavno tužilaštvo, jer očigleno inspkecijski organi tu nemaju nikakav efekat’’.

Iković upozorava da je prema podacima od prije par godina, u Crnoj Gori samo oko 10 odsto stanovništva povezano na postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda: ,,Sa druge strane, u Kopenhagenu su 100 odsto domaćinstva, sve ustanove i poslovni objekti povezani sa postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda’’.

Ministar Radulović često podsjeća da je Crna Gora donijela oko 50 zakona harmonizovanih sa EU propisima, preko 200 podzakonskih akata i 15 Strategija koje uređuju sektorske politike iz oblasti životne sredine, kao i da je potvrđeno oko 40 međunarodnih konvencija.

Zakonom o komunalnim otpadnim vodama iz 2017. predviđeno je da će sve opštine sa više od 15.000 stanovnika morati da imaju kolektore  najkasnije do kraja 2025. godine. Rok za oblasti između 2.000 i 15.000 stanovnika je kraj 2027. godine.

Problem otpadnih voda je prepoznat kroz plansku dokumentaciju još 2004. godine. Tada su data i rješenja sa finansijskom analizom. Rješenja su data Master planom koji se odnosi na odvođenje i prečišćavanja otpadnih voda. Da je primijenjen ovaj dokument, zaključno sa 2020. godinom svi bi gradovi imali urađenu minimum prvu fazu sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nažalost danas se samo radi revizija ovog dokumenta, ističe Iković.

,,Nedostatak novca i kadra jeste problem, ali on je uzrokovan selektivnom i lošom primjenom zakona. Ljudi koji donose odluke treba da promovišu koncept očuvanja životne sredine, a ne principe pohlepe – tj. da je profit iznad svega drugog. Tada nećemo razgovarati o ovoj temi već o izvozu i razmjeni rezultata i znanja koje je proizvedeno u Crnoj Gori’’, zaključuje Iković    .

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

BALKANSKA RUTA – PUT MIGRANATA KA EVROPI: U raljama neizvjesnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bježeći od strahota rata, migranti sa Bliskog Istoka našli su se na Balkanu.   Poslednjoj prepreci ka Evropi, ka slobodi. Ovo su njihove priče iz  kampova u Makedoniji i Srbiji

 

,,Bombe su padale neprestano. Kada mi je postalo jasno da neće biti bolje, otišao sam. Ostavio sam j dom, prijatelje, uspomene. Do kampa Tabanovce sam pješačio danima, gladan. Spavao sam po šumama. Krio se u planinama. Bila je to borba za goli život“, kaže o svom životu, nakon odlaska iz ratom pogođenog  Avganistana, osamnaestogodišnji Roman Agha.

On je jedan od mnogih koji su se odlučili da sa Bliskog Istoka do Evrope stignu Balkanskom rutom. Jedan od mnogih koji je morao naglo da odraste.

Od početka izbjegličke krize, te 2015. godine, samo kroz Sjevernu Makedoniju prošlo je preko milion ljudi. U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce tada je boravilo oko četiri hiljade migranata. Danas, nakon što je naizgled najgore prošlo, tu boravi samo 16 migranata.

,,Ovdje sam sa bratom.  Do sada smo putovali pješke. Hranu smo nalazili u šumi, a pomagali su nam i dobri ljudi širom Sjeverne Makedonije. Cilj nam je Njemačka. Samo želimo siguran život, daleko od rata, bombi i smrti“, kaže Ahmed Yassin iz Libije.

Iako u Sjevernoj Makedoniji migranti mogu da obavljaju pojedine poslove nakon devet mjeseci boravka, ne planiraju da se tu zadrže. Svoju budućnost vide  na Zapadu.

,,Brat me čeka u Francuskoj. Želim da završim školu, da radim“, kaže Roman Agha. Ne skida osmijeh sa lica. Na pitanje kako je, odgovara: ,,Ovdje imam hranu, čistu vodu, ljudi su u kampu prijatni. To me hrabri, da dolaze bolji dani“.

Prema riječima direktora Centra za tražioce azila Vizbegovo Vladimira Bislimovskog  vlasti u Sjevernoj Makedoniji nerado daju dozvole za azil. Pravdaju se da se radi uglavnom o ekonomskim migrantima. Od početka krize dodijeljeno je tek 10 supsidijarnih zaštita, koje predstavljaju niži nivo azila.

Dva tranzitna migrantska centra koja trenutno postoje u Sjevernoj Makedoniji, danas su gotovo prazna. Prazni kampovi ne oslikavaju realnost u Sjevernoj Makedoniji. Otkad su granice za migrante zatvorene u martu 2016. godine, na stotine njih ostalo je zarobljeno u ovoj državi. Mnogo je ilegalnih kampova. Otkako su im Mađarska i Hrvatska okrenule bodljikava leđa, migrantima nije ostalo ništa drugo nego da pokušaju da se oporave od surovog puta dok čekaju odluke o svojoj sudbini.

,,Problema u kampu Vizbegovo nema. U okolini žive ljudi iz drugih manjinskih grupa, različitosti se poštuju. Djeca iz kampa idu u osnovnu školu. Mnogi od migranata su za vrlo kratko vrijeme  naučili makedonski jezik“, kaže Vladimir Bislimovski.

U  Srbiji situacija je nešto drugačija. Prema nezvaničnim podacima, migranata je u avgustu 2019. godine bilo preko tri hiljade. Teško je precizno odrediti koliko ih ima, jer se stalno kreću a postoji i veliki broj ilegalnih kampova. Migrantiu Srbiji nemaju mogućnost da rade, a uslovi života u kampovima variraju. Oni koji su od nekadašnjih motela preuređeni u kampove uglavnom služe za smještaj porodica, dok samci borave u neuglednijim kampovima.

U Prihvatnom centru Vranje za razgovor je raspoložena 21-ogodišnja Sonia Hadari, babica po struci. Ona je iz Avganistana, odakle je sa kompletnom porodicom krenula na put za Mađarsku.

,,Više nisam bila sigurna da ću do škole stići živa. Stalno se nadate, prestaće ratovanje. Kada vidite nekadašnje prijatelje mrtve, i nada umire sa njima. Nazad se neću vratiti, a kako ću naprijed ne znam. Od boljeg života ne odustajem. Niko ne želi da bude na teret drugima, pa tako ni ja“, kaže za Monitor ova hrabra djevojka.

Ovdje živi i Ahmed iz Irana. Kaže da je svoju zemlju napustio jer nije bezbjedna za one koji imaju drugačije mišljenje. Ahmed je IT stručnjak, sa završenim fakultetom: ,,Plašio sam se za život svoje porodice i sebe. Niste sigurni u Iranu ako ne mogu da utiču na vaše mišljenje. Jedini izlaz bio je odlazak. Nedostaje mi moja zemlja, ali takav je život. Počećemo ispočetka negdje drugo, gdje postoji sloboda mišljenja“. U glasu mu se osjeća neizreciva tuga.

Dvadesetdvogodišnji Iračanin Ahmedabdul Al Karrem razočaran je kako Hrvati tretiraju migrante na granici sa Srbijom. ,,Oni ne znaju za ljudska prava. To za mene nije Evropska unija. Sa granice nas ne vraćaju deportacijom, već nas tuku, uzimaju stvari i novac. Mom prijatelju, koji je putovao sa porodicom i malom djecom, granični policajci polomili su ruku, razbili mu dva mobilna telefona i uzeli 800 eura koliko je imao kod sebe“, ogorčeno priča. Razgovoru se pridružuje taj prijatelj, pokazuje svoje povrede. I plače.

Da u Hrvatskoj postupaju nehumano sa migrantima potvrđuje i Vladimir Šulović, šef smjene u Prihvatnom centru Šid. ,,Bilo je slučajeva kada su se sa granice vraćali sa teškim povredama, pokradeni. Od tada, pokušavaju da pronađu alternativne načine kako da nastave dalje. Trudimo se da im olakšamo koliko možemo. Ovaj kamp broji najviše djece od svih drugih kampova u Srbiji. Obezbijedili smo im svu opremu za školu, a pomoć dobijamo od brojnih nevladinih organizacija. Svi su se uključili da pomognu“, objašnjava on.

U opštini Šid za sada postoje tri prihvatna centra u kojima trenutno boravi više od hiljadu migranata.

Tridesetjednogodišnja učiteljica engleskog jezika Maždulin Suher, živi u jednom od kampova u Šidu. Iz Sirije je pobjegla sama sa djecom, dvogodišnjim dječakom i šestogodišnjom djevojčicom. O svom mužu koji je u Siriji zarobljen u zatvoru, ne zna ništa. ,,Teško mi je. Sjećam se kako smo nekada srećno živjeli. Sada nema ni radosti ni života. Svi nam govore da se vratimo odakle smo došli. Ne želim da mi djeca odrastaju u Siriji, da gledaju ono što sam ja gledala. Za njih ću učiniti sve“, odlučna je ova majka.

Nazad ne smiju, naprijed ne mogu. Zaglavljene u raljama neizvjesnosti, tužne ljudske priče čekaju rasplet.

 

Jedne zimske večeri

Zima je, 2015. godine. Sve je smrzlo. Temperature dostižu do – 10 stepeni. Jek je izbjegličke krize na Balkanskoj ruti.

U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce u Sjevernoj Makedoniji, blizu granice sa Srbijom, policajac na dužnosti pronalazi dječaka. Sam i uplašen, stoji u unezvijerenoj gomili ljudi. Policajac shvata da se dječak, u opštem metežu, razdvojio od porodice.

,,U tom trenutku ne mislite na pravila. Preovlada ljudsko u vama“, kaže čovjek u uniformi.

Uzima dječaka i odvodi ga kod sebe kući. Devetogodišnjak je iz Sirije. Porodica mu se zaputila ka Šidu, pa preko Hrvatske i Slovenije ka Njemačkoj. Kod policajca boravi 11 mjeseci. U njegovoj kući pružene su mu ljubav i njega.

,,Imam ćerku njegovih godina. Nisam mogao da okrenem glavu“, objašnjava svoju odluku ovaj čovjek.

Priča sirijskog dječaka ima srećan kraj. Mukotrpna potraga za roditeljima bila je uspješna. Policajac ih pronalazi u Hamburgu, gdje im se, nakon prikupljene papirologije pridružuje sin.

,,Bilo je suza. Zavoli čovjek. Ostaćemo prijatelji za čitav život“, kaže policajac.

U Njemačkoj je bio do sada već tri puta. Ide im u posjetu i često se čuju.

Velika djela malih ljudi. U teškim vremenima.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BIJELO POLJE,  EKOLOŠKI INCIDENT NA LIMU: Misteriozni zagađivač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekološki incidenti na Limu na području bjelopoljske optine dešavaju se godinama, a ovih dana su ponovo aktueliziovani. Euromost je saopštio da se   ogromna crna mrlja nalazi u Industrijskoj zoni. To se dešava nakon incidenta sa ispuštanjem misteriozne bijele tečnosti u Lim. Prema informacijama te NVO ima čak pet hiljada kanalizacionih izliva u Lim

 

Evropski komesar za životnu sredinu Karmenu Vella pokrenuo je pitanje zagađivanja rijeke Lim, na sastanku sa ministrom poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutinom Simovićem, čime je konačno skrenuta pažnja međunarodne javnosi na učestale ekološke incidente na ovoj rijeci.

Iz nevladine organizacije Euromost kažu da im je Vella odgovorio na pismo koje su mu ranije uputili u vezi sa teškim incidentima na Limu, posebno na području Bijelog Polja, pa sve do granice sa Srbijom, što je potkrijepljeno obimnom foto i video dokumentacijom.

“Komesar Vella je  podržao i sve naše aktivnosti u cilju zaštite ove rijeke” – kažu iz Euromosta.

Oni su, kao i građani Bijelog Polja, ali i cijelog Polimlja, zabrinuti zbog konstantnog zagađivanja Lima.
Kako je saopšteno iz ove nevladine organizacije, u  odgovoru koji je stigao od komsara Velle ističe se da Evropska komisija za životnu sredinu redovno ističe pitanja životne sredine u kontekstu zajedničkog pododbora za bavljenje životnom sredinom, koji je utvrđen Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Posljednji put o tome je raspravljano 28. juna.  Takođe, napomenuto je da bi se Crna Gora pridružila EU moraće, nakon pristupanja, dostići potpunu usklađenost sa EU ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru, jer nije država članica EU.

“U odgovoru komesara se navodi da je u sklopu pregovora o pristupanju, Komisija trenutno u procesu diskusije o usklađivanju crnogorskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, uključujući i područja EU za upravljanje otpadom i otpadnim vodama, odnosno da će Komisija nastaviti da prati situaciju i raspravlja stvari sa crnogorskim vlastima” – kažu iz ove bjelopoljske nevladine organizacije.

Oni tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju.

„Evidentno je da je Lim najugroženiji na području opštine Bijelo Polje. Nijesmo zadovoljni dinamikom izgradnje prečišćivača. Koalicija organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji” – kažu iz Euromosta.

Oni očekuju od mesnih prerađivača u Bijelom Polju da poštuju Zakon o veterinarstvu, s obzirom na to da su dobili vodne dozvole, ali iskazuju nezadovoljstvo  i radom veterinarske inspekcije.

“Na posljednjem  sastanku od predstavnika Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove dobili smo uvjeravanja da će preduzeti  sve mjere u njihovoj nadležnosti da se spriječe incidenti. Nažalost, i dalje se razni otpad životinjskog porijekla  odlaže u Lim. To se sada najviše dešava kasno noću. Mi smo spremni i danju i noću da dežuramo i sprečavamo uništavanje rijeke. To što neko misli da će mu od pomoći biti dojave o našem prisustvu na rijeci, od ljudi čiji posao je da sprečavaju divljanje na Limu, loša je računica” – poručuju iz Euromosta, ohrabreni odgovorom iz EU.

Nijesu oni bez razloga pisali Briselu. Ekološki incidenti na Limu na području bjelopoljske optine dešavaju se godinama, a upravo ovih dana su ponovo aktueliziovani. Euromost je saopštio  da je na Limu otkriven novi ekološki indident – pojavljivanje ogromne crne mrlje u Industrijskoj zoni. Sve to se dešava nakon incidenta sa ispuštanjem misteriozne bijele tečnosti u Lim.

“I pored masovnog trovanja ribe, prijavljivanja više puta, aktivisti nevladine organizacije Euromost, su dronom,  uživo, preko fejsbuk stranice, na istom mjestu i iz iste cijevi, ponovo snimili ispuštanje bijele tečnosti u Lim. U toku snimanja pozivali smo sve inspekcije. Pozvali smo inspektora za vode kojem smo prijavili slučaj, pa na linku i snimku možete čuti, šta je on i odgovorio i šta su preduzeli” – kazali su iz Euromosta.

Oni su naveli da su inspektoru, prije snimanja kazali da je snimanje javno preko fejsbuk stranice NVO Sjever CG.

“Cijeli slučaj smo prijavili i komunalnoj policiji opštine Bijelo Polje, obavijestili Sportsko ribolovno društvo Sinjavac, koji su  postupili prema drugim inspekcijama i u sklopu svojih nadležnosti preuzeli dalje korake. Ovu akciju smo dogovorili na osnovu prijava ribolovaca od 19.10.2019. godine, koji su nas u ranim jutarnjim časovima obavijestili da se na Limu pojavila bjela pjena u mjestu Kumanica. Proslijedili su nam  fotografije na kojim se vidi ta  pjena.  NVO Euromost je, pojačala kontrolu Lima, sa svojim aktivistima, na mjestima gdje smo sumnjali da se sa iste cijevi pušta bijela tečnost” – rekli su iz Euromosta.

Oni svima poručuju  da neće odustati i da će štititi Lim i sa kopna i iz vazduha i sa rijeke.

“Lim je trenutno u takvom stanju, da zbog niskog vodostaja i velikog broja kanalizacionih cijevi, koje se nalaze najviše u gradskom dijelu, može doći do zaraze. O tome smo obavijestili i lično predsjednika opštine Bijelo Polje, kao i sve opštinske službe. Svaka cijev visi zbog niskog vodostaja i sve se kanalizacije  zadržavaju na obali, posebno pored naseljenih mjesta, gdje se osjeća i nepodnošljiv miris” – saopštili su iz Euromosta. “Zato upućujemo apel i opštinskim i državnim institucijama – preduzmite nešto da ne bi došlo do epidemije širih razmjera, “ – apeluju iz Euromosta.

Čak pet hiljada kanalizacionih i drugih priključaka otpadnih voda ide direktno u Lim samo na području Bijelog Polja. Taj grad je najveći zagađivač rijeke Lim na njenom toku kroz Crnu Goru.

Nešto manji zagađivači su Gusinje, Plav i Andrijevica. Da je Evopska unija preko svoje misije u Crnoj Gori prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finasnirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako je u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka zaštićena od zagađenja jedino u Beranama.

Da li je nemoguće doznati ko u Bijelom Polju ispušta otrove u Lim? Vjerovatno nije. Prije može biti da država štiti zagađivače i  da  zbrog toga sve prolazi mirno i bez uzbune.  Za Lim ostaje nada da će EU nekoga udariti  prstom po uvu. Bez toga  naši neće mrdnuti.

                                                 Tufik SOFTIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BALKANSKA RUTA, PUT MIGRANATA KA EVROPI (II) –  KAMPOVI U BOSNI I HERCEGOVINI: Zaglavljeni u beznađu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kampovima Sedra i Bira u Bihaću trenutno boravi više od 2500 migranata. Zima dolazi, a sa njom i strepnja kako nastaviti dalje ka Evropi

 

,,U Siriji sam izgubila muža. Ostala sam sama sa dvoje djece, bez posla i doma. To čini rat. Napustila sam zemlju. Odluka je bila teška, ali znala sam da je tako najbolje. Prošla sam kroz Tursku, Grčku, Albaniju, Kosovo i Srbiju pješke, sve dok nisam stigla do Sedre. Onaj ko ne doživi rat, ne može znati koliko je velika bol koju on ostavlja“, kaže Sirijka Amira Šams.

Nekada je imala skladan život. Radila je u banci, a sa mužem i djecom planirala budućnost. Planove su prekinuli oružani sukobi u Siriji, a onda se odjednom, sa stotinama drugih koji dijele sličnu sudbinu, našla u Bosni i Hercegovini, u migrantskom kampu Sedra. Ćerku, koja inače ne može da hoda, morala je da ostavi u Grčkoj. ,,Nije imala sva potrebna dokumenta, nisu joj dozvolili da pređe granicu. Tamo je sa mojom majkom, jedino mi to i uliva tračak sigurnosti. Ponekad se čujemo telefonom, tek toliko da znam da je živa i da je dobro. Mnogo mi je teško“. Suze joj kreću niz lice dok govori.

Uz samu obalu rijeke Une, kod Bihaća, kamp Sedra trenutno je dom za 335 migranata. Uglavnom dolaze iz Avganistana, Iraka, Irana i Sirije. Namijenjen je porodicama, jer je nekada bio hotel, pa su uslovi života u njemu bolji nego u drugim kampovima za migrante širom Bosne i Hercegovine.

U holu Sedre nalazi se dnevni boravak. Kauč je stari, pocijepan. Na zidovima vise dječji crteži. Na mnogima su nacrtane kuće. Na recepciji se nalaze aktivisti organizacija koji migrantima pomažu tokom njihovog boravka u ovom kampu. U Sedri postoji čak i frizerski salon, gdje pojedini migranti rade. Tu su i kuhinja, vešeraj i sportsko igralište.

,,Ovdje, osim porodica, žive i žene koje putuju same, ali i maloljetnici bez pratnje. Broj stanara Sedre je vrlo promjenljiv. Većina želi da pređe granicu sa Hrvatskom i da nastavi dalje ka Evropi. Ovo im je samo usputna stanica. S obzirom na veliki broj djece u Sedri, obezbijedili smo kutak za majke i djecu, kutak za djecu od tri do 12 godina i kutak za tinejdžere. Doktori su na raspolaganju svakoga dana. Nagledao sam se svega. Zato se trudimo se da im olakšamo život, barem dok su ovdje“, kaže Mite Cilkovski, upravnik Sedre.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo