Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŠTRPCI – 29. GODINA POSLIJE: Zločin traje

Objavljeno prije

na

Mnoge porodice otetih i ubijenih iz voza u Štrpcima ni nakon 29 godina nijesu dočekale ni tijela svojih najmilijih. A ni pravdu. Sudi se  bez epiiloga samo izvršiocima.  Države Crna Gora i Srbija za porodice žrtava ne haju

 

,,Porodice su žive žrtve tog zločina, ostale su marginalizovane zbog odnosa i nebrige države”, kaže za Monitor predstavnik porodica otetih i stradalih iz voza u Štrpcima Demir Ličina.

I ovog 27. februara održan je, u Bijelom Polju i Prijepolju, pomen žrtvama koje su ubijene prije 29 godina. Te 1993. pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, iz brzog voza 671 Lovćen, na relaciji Beograd – Bar oteli su  putnike bošnačke nacionanosti:  Esada Kapetanovića, Iljaza Ličinu, Fehima Bakiju, Šeća Softića, Rifata Husovića, Halila Zupčevića, Senada Đečevića, Jusufa Rastodera, Ismeta Babačića, Adema Alomerovića, Muhedina Hanića, Safeta Preljevića, Džafera Topuzovića, Rasima Ćorića, Fikreta Memovića, Fevziju Zekovića, Nijazima Kajevića, Zvjezdana Zuličića i jedna neidntifikovana osoba. Odveden je i Hrvat Tomo Buzov, prenzionisani oficir, koji se usprotivio odvođenju putnika. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina. Odvedeni su u okolinu Višegrada i svi pobijeni.

Većina porodica još čeka na posmrtne ostatke žrtava ovog zločina. Tijelo Halila Zupčevića, pronađeno je 2009. na obali jezera Perućac, blizu Višegrada. Na istoj lokaciji su 2010. pronađeni i posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine.

,,Iako znamo da je to nemoguće, dok god se ne pronađu posmrtni ostaci, kod prodica će tinjati nada da će se pojaviti odnekud”, priča Ličina. ,,  Stalno imamo obećanja, ali potraga  se neće okončati ako se država Crna Gora ne uključi i zatraži od BiH da se tijela u jezeru.  Perućac konačno pronađu. Puno bi to značilo, mogli bismo da odemo na njihove mezare, grobove“. .

Isto decenijama traži i devet porodica žrtava otmice u Štrpcima iz brodarevskog kraja u Prijepolju, Srbija. ,,Kada je vršena rekonstrukcija HE Perućac 2009. nađen je jedan posmrni ostatak, posle su među stotine tijela nastradalih u tom jezeru nađena još tri žrtve iz Štpaca. Mi smo imali obećenja da će nastaviti potragu za tijelima ali to se nije desilo. Isti zahtjev se godinama ponavlja. Smatam da bi to moralo prvo da se riješi”, kaže za Monitor Nail Kajević, čiji je brat Nijazam otet i ubijen.

Čekaju i pravdu. Samo jedan od učesnika ovog zločina Nebojša Ranisavljević osuđen je 2002. pred Višim sudom u Bijelom Polju na 15 godina zatvora. Odležao je kaznu i 2011. je pušten na slobodu.

Krajem 2014. u zajedničkoj akciji policija Srbije i BiH uhapšeno je 15 osoba osumnjičenih za učešće u zločinu. Jedan od uhapšenih Mićo Jovičić je sa Tužilaštvom BiH 2016. zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu koga mu je izrečena kazna zatvora od pet godina.

Vođa jedinice Osvetnici Milan Lukić, nalazi se na izdržavanju doživotne kazne zatvora na koju ga je osudio Haški tribunal zbog ratnih zločina počinjenih u Višegradu. Nikada mu nije suđeno za zločin u Štrpcima. Tek je u decembru 2019. tužilaštvo BiH Lukića optužilo za učešće u ovom ratnom zločinu, dok u Crnoj Gori to nikad nije učinjeno. U Crnoj Gori nije pokrenuta ni bilo koja druga istraga povodom ovog zločina.

Suđenje za Štrpce pokrenuto je protiv 11 osoba u Sarajevu u oktobru 2015. Viši sud u Beogradu u oktobru 2018. potvrdilo je optužnicu tužilaštva protiv pet pripadnika Vojske RS. Suđenja traju i ne nazire im se kraj. Jedan od petrice optuženih u Beogradu Ljubiša Vasiljević preminuo 2021.

Optuženi se brane sa slobode i na svaki način opstruiraju proces, pa se ročišta ne održavaju. Sud u Sarajevu nije mogao da održi ročište jer se jedan optuženih Boban Inđić 2020. nalazio u zatvoru u Srbiji zbog krivičnog djela u saobraćaju iako po naredbi suda nije smio da napusti Višegrad.

Porodice iz Crne Gore nemaju  prilike da prate suđenja u Beogradu i Sarajevu. Samo su na početku suđenja dali izjave u svojstvu oštećenih.

,,Samo su nam jednom, prije dvije godine, dok je predsjednik SO Bijelo Polje bio Abaz Dizdarević dali kombi pa smo otišli na suđenje u Sarajevu. Od tada ne znamo šta se dešava u tim procesima ni u Bosni, ni u Srbiji”, kaže Ličina. Naglašava da porodice nijesu u mogućnosti ni da plate advokata: ,,Pokušali smo da nam Vlada pomogne da dobijemo advokata ali uzalud”.

Porodicama  žrtava u Srbiji pravnog zastupnika je obezbijedio Fond za humanitarno pravo. Kajević kaže da je na većini ročišta bio on ili neko od članova porodica: ,,Oni ne dolaze, ili kažu advokat ima temperaturu, pa ga onda vidimo u kafani kako se smije. Problem je što se sudi grupi, a ne pojedinačno, pa se stalno odlaže kad bilo ko odsustvuje. Sada u Beogradu sudija ide u penziju, pa je to novo odugovlačenje”.

Kajević uazuje na tragične posljedice odugovlačenja procesa. ,,Sudi se na osnovu izjava svjedoka a sve ih je manje, vrijeme čini svoje. Optuženi, imam utisak, suđenje doživljavaju kao odlazak u kafanu, može im se, pa se rugaju žrtvama”.

Nnalogodavci ovog zločina su nedodirljivi. Kajević ističe da je na suđenju Nebojši Ranisavljeviću u Bijelom Polju  dokumentovano ko je sve iz vojnog i policijskog vrha, te od direktora tadašnje željezniče učestvovao u ovom zločinu. Procesuiranja nema.

I iz Akcije za ljudska prava (HRA) podsjetili su da je tokom suđenja Ranisavljeviću utvrđeno da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SRJ.  Apelovali su da se utvrdi ko su  organizatori i  nalogodavci ovog zločina iz političkih i vojnih krugova SRJ i RS. Iz Građanske alijanse poručeno je da se što prije treba da se izabere glavni specijalni tužilac, čiji će prvi i osnovni zadatak biti da se riješi ovaj i svi ostali zločini.

Spomenik posvećena otetima u Štrpcima u Prijepolju je otkriven 2009, u Bijelom Polju 2016. ,,Pet godina smo pregovarali da dođe do tog čina. On ne bi bio realizovan da nijesu pomogli tadašnji čelnici Opštine Bijelo Polje Abaz Dizdarević i Aleksandar Žurić”, kaže za Monitor predstavnik rodbine žrtava, novinar Mirsad Rastoder.

Duško Marković je prvi premijer koji je 2019, prisustvom u Bijelom Polju na dan obilježavanja stradanja, odao poštu žrtvama. Ličina kaže da su tada na inicijativu gradonačelnika Bijelog Polja Petra Smolovića predstavnici porodica pozvani na sastanak sa premijerom. ,,Oformljena je komisija i nakon što se uvjerila u kakvom teškom materijalnom stanju se nalaze porodice, Vlada je donijela odluku da im se dodijeli ukupno 17.000 eura sa teritorije Crne Gore. To je ukupna i jedina pomoć porodicama od države”, kaže Ličina. Sada, ukazuje on,  neki na društvenim mrežama i novinaskim komentarima pišu da je porodicama plaćeno, kao da se zločim može platiti . ,,Ako je mjera pomoći za 29 godina 17.000 eura, onda ja mislim da se mi tako tjeramo iz ove države”.

Pomoć države nije izdašnija ni u Srbiji. ,,Zvaničnici u Prijepolju 27. februara izađu na obilježavanje, tada opština simbolično daje jednokratnu pomoć porodicama od nekih 300 eura”, navodi Kajević.

Iz Akcije za ljudska prava i ove godine su ponovili da je potrebno da Crna Gora izmjenom Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti napokon obezbijedi socijalnu zaštitu porodicama stradalih u ovom zločinu kao civilnim žrtvama rata. To godinama traže porodice žrtava u Crnoj Gori i Srbiji. Kajević se prisjeća da su zahtjeve slali i prije deceniju kada je ministar bio Rasim Ljaljić ali im to tada nije uvaženo. Prema srpskom zakonu da bi se priznao status civilne žrtve rata osoba mora biti ranjena, ubijena ili nestala „kao rezultat zlostavljanja ili lišavanja slobode od strane neprijatelja za vreme rata u toku izvođenja ratnih operacija … na teritoriji Republike Srbije”. Pored neispunjavanja teritorijalnog uslova, Kajević kaže da im zahtjev nije uvažen jer se vojska RS ne smatra neprijateljskom.

On navodi da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u  januaru ove godine prilikom posjete Priboju obećao da će tamošnje porodice dobiti status civilnih žrtava rata. Pripadnici jedinice Osvetnici, koja je počinila zločin u Štrpcima, su ranije u oktobru 1992. iz autobusa oteli  16 građana bošnjačke nacionalnosti iz Sjeverina,  i ubili u Višegradu.

Prije dva mjeseca porodice žrtava upitile su poslaničkim klubovima u Skupštini Rezoluciju o Štrpcima. Za sada su je podržali kolacija Crno na bijelo i SDP. Ličina kaže da se radi o neispunjenim zahtjevima koje su svih ovih decenija upućivali na razne adrese: traganje i osuda za učesnike i nalogodavce ovog zločina, potraga za posmrtnim ostacima žrtava, čuvanje sjećanje na zločine, materijalna potpora porodicama žrtava, kako bi izašle iz stanja društvene i socijalne izolacije, u koju su dovedene činom zločina, nalaženje pravnog mehanizma za dodjeljivanje statusa civilnih žrtava rata porodicama.

Uvrijedljivo je  što se o ovom zločinu govori samo na dan obilježavanja godišnjice. Usvajanje rezolucije bio bi pomak.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo