Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŠTRPCI – 29. GODINA POSLIJE: Zločin traje

Objavljeno prije

na

Mnoge porodice otetih i ubijenih iz voza u Štrpcima ni nakon 29 godina nijesu dočekale ni tijela svojih najmilijih. A ni pravdu. Sudi se  bez epiiloga samo izvršiocima.  Države Crna Gora i Srbija za porodice žrtava ne haju

 

,,Porodice su žive žrtve tog zločina, ostale su marginalizovane zbog odnosa i nebrige države”, kaže za Monitor predstavnik porodica otetih i stradalih iz voza u Štrpcima Demir Ličina.

I ovog 27. februara održan je, u Bijelom Polju i Prijepolju, pomen žrtvama koje su ubijene prije 29 godina. Te 1993. pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, iz brzog voza 671 Lovćen, na relaciji Beograd – Bar oteli su  putnike bošnačke nacionanosti:  Esada Kapetanovića, Iljaza Ličinu, Fehima Bakiju, Šeća Softića, Rifata Husovića, Halila Zupčevića, Senada Đečevića, Jusufa Rastodera, Ismeta Babačića, Adema Alomerovića, Muhedina Hanića, Safeta Preljevića, Džafera Topuzovića, Rasima Ćorića, Fikreta Memovića, Fevziju Zekovića, Nijazima Kajevića, Zvjezdana Zuličića i jedna neidntifikovana osoba. Odveden je i Hrvat Tomo Buzov, prenzionisani oficir, koji se usprotivio odvođenju putnika. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina. Odvedeni su u okolinu Višegrada i svi pobijeni.

Većina porodica još čeka na posmrtne ostatke žrtava ovog zločina. Tijelo Halila Zupčevića, pronađeno je 2009. na obali jezera Perućac, blizu Višegrada. Na istoj lokaciji su 2010. pronađeni i posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine.

,,Iako znamo da je to nemoguće, dok god se ne pronađu posmrtni ostaci, kod prodica će tinjati nada da će se pojaviti odnekud”, priča Ličina. ,,  Stalno imamo obećanja, ali potraga  se neće okončati ako se država Crna Gora ne uključi i zatraži od BiH da se tijela u jezeru.  Perućac konačno pronađu. Puno bi to značilo, mogli bismo da odemo na njihove mezare, grobove“. .

Isto decenijama traži i devet porodica žrtava otmice u Štrpcima iz brodarevskog kraja u Prijepolju, Srbija. ,,Kada je vršena rekonstrukcija HE Perućac 2009. nađen je jedan posmrni ostatak, posle su među stotine tijela nastradalih u tom jezeru nađena još tri žrtve iz Štpaca. Mi smo imali obećenja da će nastaviti potragu za tijelima ali to se nije desilo. Isti zahtjev se godinama ponavlja. Smatam da bi to moralo prvo da se riješi”, kaže za Monitor Nail Kajević, čiji je brat Nijazam otet i ubijen.

Čekaju i pravdu. Samo jedan od učesnika ovog zločina Nebojša Ranisavljević osuđen je 2002. pred Višim sudom u Bijelom Polju na 15 godina zatvora. Odležao je kaznu i 2011. je pušten na slobodu.

Krajem 2014. u zajedničkoj akciji policija Srbije i BiH uhapšeno je 15 osoba osumnjičenih za učešće u zločinu. Jedan od uhapšenih Mićo Jovičić je sa Tužilaštvom BiH 2016. zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu koga mu je izrečena kazna zatvora od pet godina.

Vođa jedinice Osvetnici Milan Lukić, nalazi se na izdržavanju doživotne kazne zatvora na koju ga je osudio Haški tribunal zbog ratnih zločina počinjenih u Višegradu. Nikada mu nije suđeno za zločin u Štrpcima. Tek je u decembru 2019. tužilaštvo BiH Lukića optužilo za učešće u ovom ratnom zločinu, dok u Crnoj Gori to nikad nije učinjeno. U Crnoj Gori nije pokrenuta ni bilo koja druga istraga povodom ovog zločina.

Suđenje za Štrpce pokrenuto je protiv 11 osoba u Sarajevu u oktobru 2015. Viši sud u Beogradu u oktobru 2018. potvrdilo je optužnicu tužilaštva protiv pet pripadnika Vojske RS. Suđenja traju i ne nazire im se kraj. Jedan od petrice optuženih u Beogradu Ljubiša Vasiljević preminuo 2021.

Optuženi se brane sa slobode i na svaki način opstruiraju proces, pa se ročišta ne održavaju. Sud u Sarajevu nije mogao da održi ročište jer se jedan optuženih Boban Inđić 2020. nalazio u zatvoru u Srbiji zbog krivičnog djela u saobraćaju iako po naredbi suda nije smio da napusti Višegrad.

Porodice iz Crne Gore nemaju  prilike da prate suđenja u Beogradu i Sarajevu. Samo su na početku suđenja dali izjave u svojstvu oštećenih.

,,Samo su nam jednom, prije dvije godine, dok je predsjednik SO Bijelo Polje bio Abaz Dizdarević dali kombi pa smo otišli na suđenje u Sarajevu. Od tada ne znamo šta se dešava u tim procesima ni u Bosni, ni u Srbiji”, kaže Ličina. Naglašava da porodice nijesu u mogućnosti ni da plate advokata: ,,Pokušali smo da nam Vlada pomogne da dobijemo advokata ali uzalud”.

Porodicama  žrtava u Srbiji pravnog zastupnika je obezbijedio Fond za humanitarno pravo. Kajević kaže da je na većini ročišta bio on ili neko od članova porodica: ,,Oni ne dolaze, ili kažu advokat ima temperaturu, pa ga onda vidimo u kafani kako se smije. Problem je što se sudi grupi, a ne pojedinačno, pa se stalno odlaže kad bilo ko odsustvuje. Sada u Beogradu sudija ide u penziju, pa je to novo odugovlačenje”.

Kajević uazuje na tragične posljedice odugovlačenja procesa. ,,Sudi se na osnovu izjava svjedoka a sve ih je manje, vrijeme čini svoje. Optuženi, imam utisak, suđenje doživljavaju kao odlazak u kafanu, može im se, pa se rugaju žrtvama”.

Nnalogodavci ovog zločina su nedodirljivi. Kajević ističe da je na suđenju Nebojši Ranisavljeviću u Bijelom Polju  dokumentovano ko je sve iz vojnog i policijskog vrha, te od direktora tadašnje željezniče učestvovao u ovom zločinu. Procesuiranja nema.

I iz Akcije za ljudska prava (HRA) podsjetili su da je tokom suđenja Ranisavljeviću utvrđeno da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SRJ.  Apelovali su da se utvrdi ko su  organizatori i  nalogodavci ovog zločina iz političkih i vojnih krugova SRJ i RS. Iz Građanske alijanse poručeno je da se što prije treba da se izabere glavni specijalni tužilac, čiji će prvi i osnovni zadatak biti da se riješi ovaj i svi ostali zločini.

Spomenik posvećena otetima u Štrpcima u Prijepolju je otkriven 2009, u Bijelom Polju 2016. ,,Pet godina smo pregovarali da dođe do tog čina. On ne bi bio realizovan da nijesu pomogli tadašnji čelnici Opštine Bijelo Polje Abaz Dizdarević i Aleksandar Žurić”, kaže za Monitor predstavnik rodbine žrtava, novinar Mirsad Rastoder.

Duško Marković je prvi premijer koji je 2019, prisustvom u Bijelom Polju na dan obilježavanja stradanja, odao poštu žrtvama. Ličina kaže da su tada na inicijativu gradonačelnika Bijelog Polja Petra Smolovića predstavnici porodica pozvani na sastanak sa premijerom. ,,Oformljena je komisija i nakon što se uvjerila u kakvom teškom materijalnom stanju se nalaze porodice, Vlada je donijela odluku da im se dodijeli ukupno 17.000 eura sa teritorije Crne Gore. To je ukupna i jedina pomoć porodicama od države”, kaže Ličina. Sada, ukazuje on,  neki na društvenim mrežama i novinaskim komentarima pišu da je porodicama plaćeno, kao da se zločim može platiti . ,,Ako je mjera pomoći za 29 godina 17.000 eura, onda ja mislim da se mi tako tjeramo iz ove države”.

Pomoć države nije izdašnija ni u Srbiji. ,,Zvaničnici u Prijepolju 27. februara izađu na obilježavanje, tada opština simbolično daje jednokratnu pomoć porodicama od nekih 300 eura”, navodi Kajević.

Iz Akcije za ljudska prava i ove godine su ponovili da je potrebno da Crna Gora izmjenom Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti napokon obezbijedi socijalnu zaštitu porodicama stradalih u ovom zločinu kao civilnim žrtvama rata. To godinama traže porodice žrtava u Crnoj Gori i Srbiji. Kajević se prisjeća da su zahtjeve slali i prije deceniju kada je ministar bio Rasim Ljaljić ali im to tada nije uvaženo. Prema srpskom zakonu da bi se priznao status civilne žrtve rata osoba mora biti ranjena, ubijena ili nestala „kao rezultat zlostavljanja ili lišavanja slobode od strane neprijatelja za vreme rata u toku izvođenja ratnih operacija … na teritoriji Republike Srbije”. Pored neispunjavanja teritorijalnog uslova, Kajević kaže da im zahtjev nije uvažen jer se vojska RS ne smatra neprijateljskom.

On navodi da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u  januaru ove godine prilikom posjete Priboju obećao da će tamošnje porodice dobiti status civilnih žrtava rata. Pripadnici jedinice Osvetnici, koja je počinila zločin u Štrpcima, su ranije u oktobru 1992. iz autobusa oteli  16 građana bošnjačke nacionalnosti iz Sjeverina,  i ubili u Višegradu.

Prije dva mjeseca porodice žrtava upitile su poslaničkim klubovima u Skupštini Rezoluciju o Štrpcima. Za sada su je podržali kolacija Crno na bijelo i SDP. Ličina kaže da se radi o neispunjenim zahtjevima koje su svih ovih decenija upućivali na razne adrese: traganje i osuda za učesnike i nalogodavce ovog zločina, potraga za posmrtnim ostacima žrtava, čuvanje sjećanje na zločine, materijalna potpora porodicama žrtava, kako bi izašle iz stanja društvene i socijalne izolacije, u koju su dovedene činom zločina, nalaženje pravnog mehanizma za dodjeljivanje statusa civilnih žrtava rata porodicama.

Uvrijedljivo je  što se o ovom zločinu govori samo na dan obilježavanja godišnjice. Usvajanje rezolucije bio bi pomak.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo