Temeljni ugovor sa SPC-om, iako su nove vlasti obećale suštinske reforme i odblokiranje evropskog puta, opet je razlog da crnogorsko društvo ostane na identitetskim pričama.  Ali i da opet porazmisli o svojim političkim klasama. Koje se smjenjuju, ali ne mijenjaju

Premijer Dritan Abazović, sa crnogorskom delegacijom, stigao je ove sedmice u Beograd. Ispred Palate Srbije priređen mu je doček, uz državne i vojne počasti. Oko svega potrudila se premijerka Srbije Ana Brnabić. Uslijedili su sastanci sa srpskim državnim funkcionerima –  Aleksandrom Vučićem, Ivicom Dačićem, Sinišom Malim… I svečarski govori. Poslije kojih se stiče utisak  da je „normalizacija odnosa Crne Gore i Srbije“, čakala samo Abazovića da sleti u Beograd.

Sve u svemu, nimalo nalik na prošlogodišnju posjetu tadašnjeg  crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića Beogradu, kog su skoro pa zaboravili na aerodromu. Sreća, došao je po njega ministar poljoprivrede Srbije Branislav Nedimović, odjeven kao da ide na utakmicu. Ovoga puta bilo je mnogo svečanije i toplije i od rijetkih posjeta Mila Đukanovića Vučiću, iako su oba predsjednika označeni kao decenijski tihi strateški partneri. I sam Đukanović saopštio je svojevremeno da često telefonski prijateljski razgovaraju „kao dva odgovorna državnika“.

Šta je razlog drugačijeg tretmana srpskih vlasti prema novom crnogorskom premijeru, nije baš najasnije. Abazović dolazi iz partije kakve obično ne pogoduju profilu Aleksandra Vučića, a ni tamošnje političke klase na vlasti – građanska, proevropska, jasno i NATO opredijeljena. Abazović je bio jasan i oko  Kosova, svojevremeno kazavši da je to „gotova stvar i da neće biti povlačenja“.  Poznato je da su Vučićevi miljenici među crnogorskim partijama kadrovi Demokratskog fronta, koji su deklarativno sušta  suprotnost.  Pa ipak, novi crnogorski premijer kod srpskog predsjednika ima „zeleno svjetlo“. Jedan od vidljivih razloga mogla bi biti i kooperativnost Abazovića kada je u pitanju regionalna inicijativa Otvoreni Balkan, do koje Vučić prilično drži.  Do sada iz Crne Gore pozitivni signali za tu incijativu nijesu stizali. No, moguće je da je po srijedi i Abazovićeva spremnost da što prije potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom  (SPC) , kako je nedavno saopštio na sjednici Vlade.  „Tendencija da mi oko ovoga odvučete još dva ili tri mjeseca se neće desiti”, poručio je Abazović na Vladi onima koji su smatrali da se stvari odvijaju prebrzo i nedovoljno transparentno. Tik pred posjetu Beogradu, Vlada je obznanila i Radnu verziju Temeljnog ugovora, kako je saopšteno iz kabineta premijera – ,,usaglašenu između Vlade i SPC-a”.  Da imaju –  za ponijeti.

Status tog dokumenta, kada je u pitanju zakonska regulativa nije, međutim, još blizu usvajanja. „Komisija koja je usaglasila Radnu verziju je bila konsultativnog karaktera. Ministarstvo pravde je jedino nadležno za dogovore i pregovore po zakonu i mora predložiti rješenje  na Vladi.  Komisija  ništa ne može da odluči. Sve na kraju mora ići na Vladu, ako uopšte dođe na dnevni red“, objašnjava za Monitor dobro obaviješteni izvor iz Vlade.

U  SPC-u su zadovoljni. Abazović je u Beogradu posjetio i sprskog patrijarha Porfirija. Nakon sastanka, patrijarh je saopštio je da je postignuta načelna saglasnost o Temeljnom ugovoru između SPC-a i Vlade Crne Gore. Premijer tvrdi da je u Beogradu izboksovao ono što nije uspjelo njegovom prethodniku – da se ugovor potpiše u Crnoj Gori.

Pitanje Temeljnog ugovora ozbiljno je uzdrmalo prethodnu Vladu, iako jasno opredijeljenu da je potpisivanje tog dokumenta njen prioritet, i više nego blagonaklonu prema SPC-u. Iako je sam bivši premijer Zdravko Krivokapić više puta javno saopštio da je njegova uloga u politici na prvom mjestu ispunjenje amaneta mitropolita Amfilohija i riješavanje pitanja koja tište SPC u Crnoj Gori, on je u Beogradu svojevremeno odbio da potpiše tadašnju usaglašenu verziju Temeljnog ugovora. Saopštio je da smatra da se takav dokument mora potpisati u Crnoj Gori. Nakon toga, odnos srpskih vlasti prema crnogorskoj Vladi opasno se promijenio, a Krivokapić postao česta meta srpskih tabloida pod kontrolom Vučića. To, uz činjenicu da je cijeli proces usaglašavanja Temeljnog ugovora, kako sada, tako i tada, vođen nedovoljno transparentno, izazvalo je dodatne podjele i nacionalne tenzije u Crnoj Gori. Nova Vlada, bez obzira na deklarativno zalaganje Abazovića da to pitanje konačno riješi kako bi se stalo sa polarizacijom i dizanjem tenzija, radi isto. Nedovoljno transparentno rešava ovo pitanje, što opet samo podiže nacionalne tenzije. Kontraefekat prave i Abazovićevi kritičari, jer raspravu o tom dokumentu, svode na termine ,,izdaje”, bez suštinske argumentacije o prirodi i valjanosti trenutno dostupnog dokumenta.

Danas je još jasnije, da mjesto potpisivanja dokumenta, nije bio jedini problem koji je spriječio Krivokapića da taj dokument svojevremeno potpiše  u Beogradu. Sudeći po stidljivim javnim uvidima u različite verzije nacrta Temeljnog ugovora, prije će biti da je problem bio u Krivokapićevom obećanju da će ispuniti amanet pokojnog mitropolita Amfilohija.

Mitropolit Amfilohije je najavljivao da će Temeljni ugovor, kad za to dođe vrijeme, potpisati on, dok se sada i ne pominje da bi to trebao da učini njegov nasljednik – mitropolit Joanikije. Niti se crnogorski mitropolit o tom pitanju oglašava. To je tek jedan od znakova onima koji ukazuju da se Temeljnim ugovorom nakon smrti mitropolita Amfilohija, pokušava dodatno oslabiti stečena autonomija Mitrpolije crnogorsko primorske. Radna verzija to potvrđuje. (box) Još ranije je iz Ugovora izostavljen termin Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, kako je bilo navedeno 2012. u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića, što se smatralo njegovom autonomaškom tendencijom u odnosu na SPC.

Koliko nova vlast transparentno obavlja cijeli postupak pripreme ovog dokumenta  pokazuje i to da je nemoguće utvrditi ko je od članova komisije glasao za, a ko protiv Radne verzije. Ministar pravde Marko Kovač saopštio je da je četiri člana bilo za, a jedan protiv. Ko je taj koji je bio protiv – ne zna se.

Takođe, premijer je u Beogradu saopštio da su SDP i DPS, koji sada kritikuju Radnu verziju, imali uvid u taj dokument i da nijesu imali primjedbi. Raško Konjević, inače ministar odbrane u Abazovićevoj Vladi, premijera je demantovao zapisnikom sa sjednice, iz kog se vidi da su primjedbe postojale.

Temeljni ugovor, sve su prilike, ne samo da opet polarizuje crnogorsko društvo, nego i ljulja stabilnost nove manjinske Vlade, kojoj je upravo to bio imperativ te opravdanje formiranja. ,,Uspostavilli smo stabilnost”, pohvalio se nedavno i premijer. I ubrzo saopštio da je spreman za razilazak ukoliko se ovo pitanje što hitnije ne riješi. ,,Što potpišem, to će se sprovesti”.

Za sada su se za potpisivanje ugovora izjasnili iz SNP, i Abazović. Ostali ili kritikuju ili ćute.

Temeljni ugovor sa SPC-om, iako su nove vlasti obećale suštinske reforme i odblokiranje evropskog puta, opet je razlog da crnogorsko društvo ostane na identitetskim pričama.  Ali i da opet porazmisli o svojim politčkim klasama. Koje se smjenjuju, ali ne mijenjaju.

RADNA VERZIJA UGOVORA:  Brisanje na uštrb MPC-a

Radna verzija Temeljnog ugovora kojom su načelno zadovoljni u Beogradu objavljena je u crnogorskim medijima nekoliko dana  pred odlazak crnogorske delegacije u Beograd.

U odnosu na prethodnu verziju, koju je usaglasila Krivokapićeva Vlada, dodati su članovi koji bi mogli da dodatno klerikalizuju Crnu Goru, ali i umanje, pa i ponište bilo kakvu autonomiju Mitropolije crnogorsko primorske.

Jedna od posebno spornih preambula dokumenta je ona kojom se priznaje nepostojeći kontinuitet SPC-a od 800 godina, što joj ni matična zemlja Srbija ne priznaje, kao ni Majka-Crkva u Carigradu.  Mitropolija crnogorsko-primorska pod tim imenom i jurisdikcijom postoji tek od 16. novembra 1931. godine.

Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić u junu 2021. godine, malo prije njegove smjene u Skupštini zbog negiranja genocida u Srebrenici, izdao je uvjerenje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MPC) i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC-a o upisu u registar vjerskih zajednica shodno crnogorskom zakonu. Leposavić je u uvjerenjima napisao da su i Mitropolija i Eparhija „osnovane 1220. godine“. Tako je produžio staž MCP-a za 710 godina.

Član 6 koji prijeti ne samo autonomiji MPC, već i njenom postojanju:  ,,Sveti Аrhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve je kao najviša crkvena vlast isključivo nadležan za izbor, hirotoniju i postavljenje arhijereja u eparhijama u Crnoj Gori, kao i za osnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC-a”. To znači da Sabor SPC-a može, ako hoće i da ukine Mitropoliju crnogorsko-primorsku, a da država tu ne može ništa.

U Konkordatu Srbije sa Svetom Stolicom, za postavljenje nadbiskupa beogradskog mora biti dato mišljenje srbijanske vlasti, što je praksa u velikom broju zemalja svijeta. U slučaju usvajanja ove verzije Temeljnog ugovora, SPC nije dužna ni da obavijestiti državu a postavljenju episkopa, a kamoli da traži saglasnost.

Vlada u ovom dokumentu ne insistira ni da se vrati Episkopski savjet Pravoslavne crkve u CG koji je postojao dok je mitropolit Amfilohije bio živ, niti insistira da Mitropolit MPC-a potpiše Temeljni ugovor kao sto je bio slučaj u zemljama region – Hrvatskoj, Sloveniji…

U posljednjoj verziji je izmijenjena i preambula u dijelu koji se odnosi na ulogu SPC-a u razvoju Crne Gore jer više ne piše da se posebno uvažava uloga Mitropolije crnogorsko-primorske u vrijeme crnogorskih mitropolita-gospodara, već da se samo uvažava. Izbrisan je i dio u kom se konstatuje uloga MCP-a u državnosti Crne Gore. Takođe, ranije je pisalo da se uvažava doprinos MPC-a u društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju Crne Gore, a sada umjesto MCP-a piše SPC.

U Radnoj verziji ne postoji odrednica da se crkvene vlasti obavezuju da se neće baviti politikom i političkom propagandom u ime Srbije ili Rusije ili bilo koga i da će episkopi i sveštenstvo SPC-a biti lojalni Crnoj Gori. U Konkordatu koji je Vatikan potpisao sa Kraljevinom Jugoslavijom (a koji nije nikada ratificiran i zaživio), Katolička crkva se obavezala da će svaki biskup koga Rim pošalje, a Beograd odobri položiti zakletvu vjernosti Jugoslaviji i osigurati da se sveštenstvo ne bavi politikom.

Član 7 ugovora sada predviđa da se država obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvo četiri episkopije u Crnoj Gori i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju.

Jovo MARTINOVIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

,,Shodno članu 171 Zakona o privrednim društvima ostavka člana Odbora povlači razrješenje cjelokupnog Odbora direktora i obavezu sprovođenja nove procedure izbora. Na to sam nedvosmisleno ukazao nakon podnošenja ostavke, a prije samog izjašnjavanja o predlogu za predsjednika Odbora koje nakon moje ostavke nije moguće sprovesti”, navodi Balota u saopštenju kojim nam je približio i razloge svoje ostavke.

,,Podsjećamo da je i prethodna Vlada, odnosno njen premijer, optužila g-dina Đukanovića da je pregovarao o otuđenju EPCG, čime bi se nanijela nenadoknadiva šteta državnim i ekonomskim interesima Crne Gore. Znajući političku profilaciju g-dina Đukanovića nije teško zaključiti kome bi ta prodaja bila namijenjena i čije bi interese zadovoljavala. Svakako ne države Crne Gore, pa bi njegov izbor na funkciju predsjednika Odbora značio jasno ugrožavanje državnih interesa”. Da ne bude sve politika, Balota je nepoželjnom kolegi zamjerio  i to što je ,,u prethodnom periodu sa te funkcije značajno doprinio brojnim neregularnostima u poslovanju kompanije i partijskom zapošljavanju”.

Činjenica da se ,,suverenisti” pozivaju na tvrdnje bivšeg premijera Zdravka Krivokapića, znajući da za njih ne postoji ni jedan jedini dokaz (o prodaju kompanija ne odlučuje njihov menadžment nego vlasnik), jeste interesantna ali nije jedina tačka presjeka bivše i sadašnje Vlade u vezi EPCG. Iako su sva ta preklapanja prilično izmještena iz realnosti.

Tako je Skupština akcionara, voljom Vladinih predstavnika, odbila prijedlog da se prošlogodišnji gubici CEDIS-a, državne kompanije 100 odsto u vlasništvu EPCG, pokriju tako što bi im Elektroprivreda oprostila dio prošlogodišnjih, neisplaćenih, potraživanja (tzv. knjižno odobrenje). Zanimljivo je da se Milena Žižić, predstavnica Vlade na Skupštini EPCG pozvala na proljetošnje mišljenje Ministarstva kapitalnih investicija (koje Krivokapićeva Vlada nije uvažila!?) ,,u kome su identifikovani rizici” donošenja takve odluke.

Zaista, prema dostupnoj dokumentaciji, MKI je prethodnoj Vladi ukazalo da bi planirano knjižno odobrenje EPCG prema CEDIS-u za posljedicu imalo „direktan negativan efekat na priliv u budžet za 2022. godinu“. Prema njihovoj računici država bi ostvarila manji priliv po osnovu poreza na dobit (0,9 miliona eura); manji porez po odbitku (1,5 miliona) i po osnovu raspodjele dividende od približno 7,1 miliona eura, od čega državi pripada 98 odsto.

U aktuelnoj Vladi, odnosno, MKI pod rukovodstvom ministra Ervina Ibrahimovića zanemarili su činjenicu da su njihovi prethodnici računali na raspodjelu dividende po osnovu prošlogodišnjeg poslovanja EPCG, dok su oni na nedavnoj Skupštini glasali da sva dobit, prošlogodišnja i ona iz ranijih godina, ostane ,,neraspoređena”. Riječ je o 60,5 miliona.

Još je važnija bojazan da u ovoj Vladi nijesu do kraja iščitali stavove bivšeg ministra MKI Mladena Bojanića i njegovih saradnika. Pošto u istom dokumentu piše i sledeće: ,,Imajući u vidu da su poremećaji na tržištu i dalje prisutni i nema najava da će se u kratkom roku otkloniti, neophodno je reagovati što prije u tekućoj godini, jer se iz finansijskog plana za 2022. godinu vidi da likvidnost CEDIS-a može biti ugrožena”.

Dakle, ,,neophodno je reagovati što prije”. Iz MKI su proljetos predlagali da to bude dokapitalizacija ili pozajmica Elektroprivrede CEDIS-u, ali im svakako nije bilo na pameti da se ne radi ništa. Čekajući da dugovi CEDIS-a porastu do mjere kada ih neće biti moguće sanirati knjižnim odobrenjem ili nekom sličnom računovodstvenom operacijom.

Vlada i EPCG kasne u još jednom poslu koji bi najveću državnu kompaniju mogao koštati nekih 70 miliona eura. U pitanju je zakonska obaveza EPCG da do kraja septembra ,,otuđi” ili otpiše 10 odsto vlastith akcija koje su svojevremeno, po nalogu Markovićeve Vlade, otkupili od A2A.

Krivokapićeva Vlada je krajem aprila, na jednoj od posljednjih sjednica, zadužila EPCG da te akcije proda, ,,kako ne bi došlo do umanjenja kapitala i gubitka uloženih novčanih sredstava društva”. Kao rok za realizaciju te obaveze naveden je 30. jun. U istoj odluci stoji kako je EPCG zadužena da obezbijedi procjenu investicione, fer tržišne i tržišne vrijednosti sopstvenih akcija, dok je MKI dužno  da formira Pregovarački tim ,,koji će zastupati Elektroprivredu u postupku pronalaženja strateškog partnera sa jasno definisanim kriterijumima prilikom izbora”. Nema naznaka da je bilo koje od tih zaduženja izvršeno u planiranom roku. A septembar je tu.

Aktuelne političke igre unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a (ima naznaka da su dugovi kompanije danas bitno veći od proljetošnjih deset miliona) i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, krajem septembra baciti u šporet. Viši interesi su u pitanju, kažu. Istovremeno, na berzama megavat električne energije košta blizu 400 eura. Ili sedam puta više od cijene koju je Regulatorna agencija za energetiku odobrila CEDIS-u za prodaju te iste energije. A Crna Gora ljeti uvozi struju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Nova vlast potpuno je netransparentna u vezi sa dešavanjima na Svetom Stefanu. Medijima se daju šturi, iznuđeni odgovori. Ne zna se da li nadležno Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma preduzima bilo kakve korake i mjere da se propadanje turističkog rizorta zaustavi. Nijedna od strana u sporu ne daje odgovore kako da se prevaziđe nastala situacija. Zbog postupka arbitraže koji su pored arbitražnim sudom u Londonu pokrenuli zakupac, kompanija Adriatic properties, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis i hotelski operater, singapurska kompanija Aman rizort, zvaničnici izbjegavaju izjašnjavanje u medijima.

Arbitražu je u proljeće prošle godine najavio predsjednik Milo Đukanović, koji je kazao kako će ovaj postupak imati štetu po Crnu Goru od najmanje 100 miliona eura.

Ministar ekonomskog razvoja i turizma, Goran Đurović izjavio je nedavno, kako se nada da će se naći neki model da se Sveti Stefan otvori za turiste. Ali ništa konretnije od nade javnosti nije ponuđeno. „Kada ste u arbitražnom postupku tada je vrlo teško voditi bilo kakve pregovore“, ogradio se od odgovornosti ministar Đurović.

Kome je u interesu da dragulj crnogorske turističke ponude propada i zašto nadležni ćute o tome? Možda je zakupac, Petros Statis, zaista okončao svoj biznis u Crnoj Gori, kako je prošlog ljeta medijima saopštio. Sada mirno čeka ishod arbitraže, vjerujući u uspjeh, po kojem će mu država na ime odštete, isplatiti više stotina miliona eura.

U međuvremenu nova opasnost nadvila se nad Svetim Stefanom. U vakuumu između zatvorneih hotela i postupka arbitraže, uveliko se trguje akcijama HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Srpski biznismen Miodrag Kostić, vlasnik kompanije MK Group, kupovinom dodatnog paketa akcija krajem maja ove godine, postao je drugi po snazi vlasnik kapitala u oba državna preduzeća, HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Prema vlasničkoj listi Vlada posjeduje 41,63 odsto akcija u kompaniji Sveti Stefan Hoteli, dok AIK Banka, odnosno MKG Properties  raspolaže sa 31,25 odsto akcija. Nakon prelaska vlasničkog praga od 30 odsto, ova kompanija ima zakonsku obavezu da ostalim akcionarima, pa i Vladi, ponudi otkup njihovih akcija, pod istim uslovima po kojima ih je kupio, odnosno 3,85 eura po akciji za Sveti Stefan i 7,3 eura za akcije Budvanske rivijere.

Već 14. juna kiparska kompanija MKG Properties LTD dostavila je svoju ponudu. Ona je na stolu Vlade i ostalih akcionara do 05. jula.

Eventualna kupovina preostalih akcija stajala bi ga ukupno 61,5 miliona eura. To je iznos za koji bi Miodrag Kostić mogao postati stoprocentni vlasnik svih 5 hotela Budvanske rivijere i luksuznog ljetovališta Miločer i Sveti Stefan pride.

Ponuda Kostića uzbudila je duhove u Budvi i Paštrovićima. Vlada se o njoj do sada nije izjašnjavala. Premijer Abazović je ranije, prije objavljene ponude kazao kako bi „u nekim modalitetima Sveti Stefan mogao da se vrati u državno vlasništvo. Da se proglasi posebnim dobrom koje se ne može otuđiti“.

Reagovale su Demokrate Budve porukom da ne postoji cijena kojom se mjeri vrijednost nacionalnog blaga i da ponuda mora „odmah i odlučno“ biti odbijena.

O ponudi Kostića izjasnili su se Odbori direktora obje hotelske kuće iz Budve.

„Odbor direktora Emitenta jednoglasno je protiv prodaje većinskog paketa akcija sa pravom glasa i stava je da kompanija Sveti Stefan Hoteli AD Budva, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu“, saopštili su.

U Mišljenju dostavljenom ponuđaču i Montenegroberzi, naglašeno je da je Sveti Stefan kulturno dobro od nacionalnog značaja te da je imovina kojom raspolaže Društvo, zaštićeno kulturno dobro, koje ne može biti predmet trgovine na berzi. Ovo se odnosi na većinski paket akcija koje posjeduju Vlada, Fond PIO  i Zavod za zapošljavanje.

Pozvali su se na Zakon o zaštiti kulturnih dobara kojim je ( čl. 42) propisano, da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini  ne može otuđiti.

Članovi Odbora direktora Budvanske rivijere takođe su se jednoglasno izjasnili protiv prodaje većinskog paketa akcija preduzeća. Istakli su  da HG Budvanska rivijera koja ima ogromnu imovinu, hotele u Petrovcu i Budvi sa Turističkim naseljem Slovenska plaža, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu.

Branka PLAMENAC

Komentari