Povežite se sa nama

Izdvojeno

STRANKE PONOVO IZIGRALE OBEĆANJA O VEĆEM UČEŠĆU ŽENA U PARLAMENTU: Mandati važniji od riječi

Objavljeno prije

6 godina

na

Umjesto povećanja, u novom sazivu tri žene manje. Osim Bošnjačke stranke, nijedna od parlamentarnih partija među ženama koje će ih predstavljati nema pripadnica nacionalnih manjina

 

Predizborna obećanja političkih stranaka i koalicija da će u 27. sazivu Skupštine Crne Gore biti više mjesta za žene, ne samo što nisu ispunjena već je, prema ovjerenim mandatima, situacija još gora.

Od 81 mjesta, prema verifikovanim mandatima, samo 18 zauzeće poslanice, što je svega 22 odsto. To su tri mandata manje nego u prethodnom sazivu, kada je učešće od 26 odsto žena ocjenjivano nedovoljnim, a stranke javno obećale Ženskoj političkoj mreži (ŽPM) da će stremiti ka 40 procenata.

Od tri mandata koje su dobile Socijaldemokrate (SD) nijedan neće pripasti ženi. Po jednu ženu na izbornim listama imaju Socijaldemokratska partija (SDP) i Građanski pokret URA. Koalicija Mir je naša nacija, koju čine Demokrate i Demos, od deset mandata, ima samo dvije poslanice. Na izbornoj listi koalicije Za budućnost Crne Gore od 27 poslaničkih mjesta šest je namijenjeno ženama, odnosno 22 odsto. Demokratska partija socijalista (DPS) od 30 osvojenih mandata ima samo sedam žena, ili 23 odsto. Nijedna od ovih partija, među poslanicama nema pripadnica nacionalnih manjina.

Opšti utisak o koraku unazad ne popravljaju ni Albanska koalicija Jednoglasno i Albanska lista, koje su osvojile po jedan “muški” mandat. Izuzetak je Bošnjačka stranka (BS), koja je na izborima dobila tri mandata, a jedan je za poslanicu Kenanu Strujić Harbić, koja je i jedina pripadnica manjinskih naroda u parlamentu.

U razgovoru za CIN-CG ona kaže ovakav podatak ne ide u prilog tome da želimo građansko društvo i integraciju manjina u političke procese.

„Svoj politički angažman iskoristiću da ukažem na značaj žene u današnjem vremenu. Moje diskusije će, između ostalog, ići u pravcu borbe za ostvarivanje prava žena. Govoriću o problemima samohranih majki, kao i učešću žena na rukovodećim mjestima“ – kaže Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić za CIN-CG kaže da su izborom poslanice Strujić Harbić, poslali jasnu poruku da zastupaju ideju afirmacije učešća žena u politici. Na taj način je, kaže i ispunjeno obećanje predsjednika stranke Rafeta Husovića dato ŽPM, pa je na svakom trećem mjestu bila žena. Omeragić, ipak, ističe da na političkom osnaživanju pripadnica nacionalnih manjina mora još mnogo da se radi.

Obećanje partijskih lidera da će na listama biti 40 odsto kandidatkinja, prema riječima  predsjednice Foruma žena SDP-a Dragice Anđelić, nije dato kao rezultat osviješćenosti potrebe za unapređenjem rodne ravnopravnosti i vođenjem antidiskriminatornih politika, već je doživljeno kao trenutni pritisak kojem se podleglo u odsustvu kontraargumentacije.

,,Zaista je interesantno to što jedna nacionalna partija ima bolji raspored žena na listama od partija koje imaju uporište u građanskom konceptu i uz to su deklarisane kao one koje baštine temeljne principe socijaldemokratije”, kaže Anđelić za CIN-CG.

I predsjednica SDP-a u ostavci dr Draginja Vuksanović Stanković koja je kao nosilac liste ušla u parlament vjeruje i da politika koja se vodi pod uticajem institucija poput vjerskih organizacija koje su isključivo “muške” i dovodi do toga da se ženski glas u takvom ozračju slabije, ili skoro nikako, ne čuje.

“Zbog toga je nužno vratiti politički život u državne i političke sisteme i jasno odvojiti državne od drugih organizacija. Mora se opet ući u proces osnaživanja ženske političke participacije”, kaže Vuksanović Stanković za CIN-CG.

Poslanica Demokratskog fronta dr Branka Bošnjak ističe kako odavno upozorava da je zalaganje za 40 odsto žena u parlamentu samo deklarativno.

,,U našem klubu u Pokretu za promjene (PzP), koji broji pet poslanika, dvije su žene, tako da smo poštovali obećanih 40 odsto, na šta sam jako ponosna”, kaže Bošnjak za CIN-CG. Iako je sastav parlamenta pokazao nazadovanje u ostvarivanju rodne ravnoprvnosti, ona ipak sugeriše da će slika biti jasnija nakon formiranja vlade.

,,Moguće je da će se procenat malo poboljšati kada bude došlo do podnošenja ostavki zbog konflikta interesa i odlaska pojedinih poslanika u izvršnu vlast, jer zakon predviđa da muškarce može zamijeniti prvi sljedeći sa liste, a da ženu isključivo mijenja žena”, smatra Bošnjak.

Ukazujući na sastav DPS i SDP, ona ističe da obećanje dato ŽPM nijesu ispunile stranke koje su najviše koristile taj civilizacijski iskorak da sakupe političke poene.

,,Klub SD-a je skroz muški, iako je njihova kandidatkinja za poslanicu bila vrlo aktivna u ŽPM. Nažalost, ni od političarki kojima su puna usta rodne ravnopravnosti nisam čula da su se ikad javno pobunile, već su im partijske direktive uvijek bile daleko ispred borbe za veću zastupljenost žena na mjestima odlučivanja”, kaže Bošnjak.

Potpredsjednik Demokrata i podslanik dr Albin Ćeman, kaže da je njihova stranka podržala rješenje o 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama, ali da je DPS sabotirao rad skupštinskog odbora, pa nije usvojen ni novi zakon o izboru odbornika i poslanika “koji, između ostalog, tretira i ovu materiju”.

Iz NVO Centar za ženska prava ocijenili su da je i podrška predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Ženskoj političkoj mreži samo deklarativna.

,,Vjerujemo da bi ova brojka bila još manja da nije zakonom propisanih kvota za žene, što pokazuje da je za partijske lidere ravnopravno učešće žena u procesu odlučivanja sporedna stvar”, zaključuju iz Centra za ženska prava.

Burne reakcije javnosti izazvao je i izostanak žena na prvom sastanku pregovaračkih timova nove većine. One koje su u pregovorima i učestvovale, činile su to iz pozadine i u sjenci kolega.

U ime koalicije Za budućnost Crne Gore bili su Zdravko Krivokapić, Predrag Bulatović, Slaven Radunović i Branko Radulović,  Dragan Ivanović i Vladimir Božović. Koaliciju Crno na bijelo predstavljali su Dritan Abazović, Zoran Mikić i Filip Adžić, a koaliciju Mir je naša nacija Aleksa Bečić, Boris Bogdanović  i Miodrag Lekić.

Ćeman ističe da je u pregovaračkom timu koalicije Mir je naša nacija i poslanica i potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.

,,Rukovodimo se principom po kome u svakom organu i u svakoj političkoj fazi djelovanja, žene participiraju u donošenju najvažnijih odluka. Takva je situacija i u aktuelnom političkom momentu i procesu pregovaranja o formiranju nove demokratske vlasti”, rekao je Ćeman.

Izostanak žena sa prvog pregovaračkog sastanka za kandidatkinju za poslanicu sa liste Crno na bijelo Ljiljana Jokić govori kako je i ,,sastav 27. skupštinskog saziva jedan od pokazatelja lošeg položaja žene društvu”. Na ovoj listi svako treće mjesto bilo je namijenjeno za žene.

,,S obzirom na okolnosti, bojim se da ćemo, kao i do sada, imati situaciju gdje su sve važne funkcije, od predsjednika države, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine, do ministarskih namijenjene za muškarce”, upozorava Jokić.

Dr Branka Bošnjak je kazala da je Pokret za promjene (PzP) delegirao člana pregovaračke ekipe na osnovu iskustva u ovim procesima.

,,Važno je da smo mi kao Predsjedništvo i ja kao potpredsjednica PzP-a u toku sa napredovanjem pregovora i da se konsultujemo. Biću direktno uključena i u timu kada mandatar bude pregovarao pojedinačno sa predstavnicima PzP-a”, rekla je Bošnjak.

Ona smatra da se situacija, iako lagano, mijenja nabolje.

,,Nije dobra slika kada se zna da baš nema niti jedne žene u pregovaračkom timu, posebno što sam sigurna da su žene sklonije kompromisu, ali biće najvažnije da buduća Vlada ne bude “muška”, već da ima najmanje 30 odsto žena”, kaže Bošnjak .

Dragica Anđelić upozorava da prisutnost i uloga crkve u politici, nisu nešto što će jačati participaciju žena u politici. Naprotiv, slabiće je.

,,Notorna je činjenica da sve vjerske zajednice rasprave o ženskim pitanjima tretiraju još konzervativnije nego bilo koji drugi segment društva. To što je nakon parlamentarnih izbora mirnim putem došlo do promjene vlasti nakon tridesetogodišnje vladavine jedne partije i njenih satelita je svakako za respekt, ali se ne smije zanemariti da je Crna Gora sekularna i građanska država i da se od tih postulata ni u jednoj varijanti ne smije odustajati. Ako žene hoće napredak u borbi za rodnu ravnopravnost, moraju biti ujedinjene i taj cilj mora biti iznad bilo kojeg partijskog interesa i lične pozicije u stranci”, kaže Anđelić.

Direktorica Sigurne žesnke kuće Ljiljana Raičević kaže za CIN-CG da nije iznenađena odsustvom žena u pregovaračkim timovima.

“Dovoljno sam dugo u ovom poslu da mogu da prepoznam da li su istinite izjave i obećanja lidera svih političkih partija o većoj participaciji žena u političkom životu”, kaže Raičević.

Treba glasno reći, ističe ona, da političari i dalje doživljavaju politiku kao isključivo mušku profesiju.

U uzroke nedovoljnog učešća žena u politici ona ubraja još prisutnu tradiciju i konzervativno shvatanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu.

“Postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnost. Nedovoljno hrabrosti da se učini iskorak u javnoj sferi, isticanjem i aktivizmom u realizaciji brojnih pitanja od značaja za ženu, a time i za porodicu, radno mjesto i društvo u cjelini. U razgovoru na našim radionicama, mnoge žene su rekle da ih politika interesuje, ali da nemaju podršku porodice. Pa i različita razmišljanja i opredijeljenost za neku političku stranku, od muža ili porodice, dovodi do toga da se ona povlači “zarad mira u kući” iako misli da bi u tom poslu bila dobra. Kompromisi koje žena pravi su uvijek na njenu štetu”, zaključuje Raičević.

Crna Gora je, podsjeća ona, potpisala brojna dokumenata o rodnoj ravnopravnosti, koji, između ostalog, tretiraju i participaciju žena u političkom životu i nijednu obavezu iz tih dokumenata nadležni nisu ispunili.

Još jedan posao za novu vlast.

Andrea JELIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SRBIJA I MI NAKON IZBORNOG PORAZA ALEKSANDRA VUČIĆA: Kojekude

Objavljeno prije

7 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti

 

 

U nedjeljni sumrak, dok su desetine hiljada građana Srbije strpljivo čekali da pristupe glasačkom mjestu, u Pionirskom parku u centru Beograda pojavili su se komunalci. U pratnju žandarmerije pod opremom za razbijanje demonstracija, podizali su prepoznatljive velike bijele šatore nekadašnjeg Čacilenda. Istovremeno, u park su pristizale grupe muškaraca obučenih u crno, sa kapuljačama i torbama. Analitičari iz Beograda nijesu imali dileme: u naručenom mraku postavljala se scenografija za očekivani, nasilan nastavak izbornog dana na beogradskim ulicama.

Onda se, nepuna dva sata nakon zatvaranja birališta, pred kamerama RTS-a, pojavio Aleksandar Vučić, lično. „Jasno je da smo mi ove izbore izgubili, pobedila je studentsko-blokaderska lista“, obznanio je zapanjenim pristalicama u sjedištu Srpske napredne stranke. Među njima bio je i Milan Knežević, poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik ovdašnje DNP.

Dok dlanom o dlan, iz Pionirskog parka nestali su policajci i momci u crnom. Širom Srbije počelo je pobjedničko slavlje. Iste večeri građani su uklonili ograde iz Pionirskog parka i počeli da ruše kamp i čiste prostor na kome se on nalazio.

Ukloniti šatore Ćacilenda lakše je nego razgraditi sistem koji ih je postavio i čuvao. Srbija je izabrala novu parlamentarnu većinu. Tek treba da dobije novu vladu i obnovi unižene državne institucije. Između izborne pobjede i stvarne mogućnosti da se donose i sprovode odluke, nalazi se vrijeme u kojem stara vlast vučićevih namjesnika upravlja, dok njihovi novi i nepoznati nasljednici preuzimaju očekivanja građana.

A dijelom i odgovorost. Čak i za događaje koji nijesu pod njihovom kontrolom, poput nasilnog ulaska građana u redakciju Informera. Policija nije radila svoj posao valjano, pa je Vučić najavio da bi se zato njegovi sljedbenici mogli samoorganizovati. Premijera Đura Macuta i ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića nije pominjao. Kao da ih nije on postavio.

Vučić publiku – ima. Još. Lista koju je predvodio na parlamentarnim izborima 2023. osvojila je 1,78 miliona glasova i dobila apsolutnu većinu. Prema preliminarnim rezultatima prošlonedjeljnih izbora, njegovu Ujedinjenu Srbiju glasalo je 1,68 miliona glasača. Razlika je nekih 100.000 glasova, nešto više od pet odsto biračkog korpusa koji im je (bio) odan.

Vučić i njegovi nijesu poraženi samo zato što su ih napustili njihovi glasači. Poraženi su, prvenstveno, zato što je znatno više ljudi nego što je to uobičajeno odlučilo da izađe na izbore i glasa protiv njih. Studenti su zahtjev za odgovornošću nakon pada nastrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi, pretvorili u političku snagu širu od dotadašnje „tradicionalne” opozicije.

Za pobjedu nije bilo dovoljno okupljati se na trgovima. Trebalo je doći do birača, organizovati glasanje i obezbijediti kontrolu rezultata. Organizacija, mobilizacija i kontrola omogućile su da se nezadovoljstvo iskaže i prebroji uprkos prednostima vlasti, zloupotrebama i nasilju od početka protesta do kraja izbornog dana.

Vučić je već u izbornoj noći najavio nastavak. „Borićemo se i pokazati im šta je opozicija“. Njegova moguća strategija se nazire: sačuvati organizaciju i uticaj, odgovornost za stanje u državi prebaciti na novoizabrane nasljednike, a njihove eventualne sukobe predstavljati kao dokaz da Srbija bez njega ne može biti stabilna. I proglašavti svaki njihov razborit potez prema okruženju – za izdajnički.

Znimljivo, ni partija Mila Đukanovića poslije avgusta 2020. nije ostala bez birača, organizacije i uticaja. DPS je pojedinačno osvojio najviše glasova, ali su tri opozicione koalicije zajedno obezbijedile 41 od 81 poslaničkog mjesta. Gubitak većine DPS-u nije izbrisao moć građenu tokom tri decenije. Već 2022. došli su u poziciju da, manjinskom podrškom, izaberu Vladu Dritana Abazovića, a od izbora naredne godine očekuju možda i nešto više.

Postoje i bitne razlike. Đukanović je nakon parlamentarnih izbora ostao predsjednik države, dok je Vučić tu funkciju napustio prije glasanja, nadajući se novom premijerskom mandatu. Studentska lista ima ubjedljivu većinu dok su promjene u Crnoj Gori zavisile od dogovora tri koalicije i svakog pojedinačnog poslanika. Ali Studentska lista tek treba da pokaže koliko je jedinstvena. Ono što su u Crnoj Gori bili međukoalicioni sporovi, u Srbiji mogu postati sukobi unutar pobjedničkog pokreta. Uz nepoznanicu ko i kako u takvim situacijama može da zajedničku kompoziciju vratu u kolosijek.

Moglo bi se pokazati da se najznačajnija razlika između onih koji su 2020. smijenili DPS, i ovih što su u nedjelju dobili preko pola miliona glasova više od Vučićeve liste ogleda u (ne)saradnji sa čelnicima Srpske pravoslavne crkve. Nekadašnji Mitropolit MCP Amfilohije Radović bio je neformalni lider koalicije koja je razvlastila DPS. Vlada Zdravka Krivokapića utanačena je u manastiru Ostrog. Patrijarh SPC Porfirije Perić je, u jeku protesta zbog pada novosadske nadstrešnice, pred Vladimirom Putinom studentsku pobunu opisivao kao obojenu revoluciju, nadajući se „savladavanju tog iskušenja”.

Brzo će se vidjeti na kojim temeljima će se graditi odnosi novog parlamenta i vlade Srbije (i predsjednički izbori u toj zemlji treba da se održe do kraja godine) sa vrhom SPC. Za region je važno hoće li buduća vlast prihvatiti da crkvene veze ostanu sredstvo političkog djelovanja preko državnih granica. Ili će, nekim drugim putem, krenuti u novom pravcu.

Dešavanja u Beogradu nakon 5. oktobra 2000. pokazala su kako detronizacija vođe nije isto što i razgradnje njegovog zločinačko koruptivnog sistema. Čišćenje medijskog prostora, oslobađanje pravosuđa i demontaža bezbjednosnih struktura. To je, prema Zoranu Preradoviću, uredniku društva u nedjeljniku Radar, popis hitnih i neophodnih poslova kojih se nove vlasti u Srbiji moraju prihvatiti.

„Jednog davnog oktobra smo to propustili da uradimo, Zoran Đinđić je to platio glavom, a Srbija potpunom dezorijentacijom i tragičnim istorijskim rikvercom. Sa ovim stvarima ne sme biti kompromisa”, piše Preradović. „U suprotnom, ponovo će nam se dogoditi ono što ne sme da se dogodi. Da u ovih 36 godina otkako je uvedeno višestranačje, više od četvrt veka provedemo pod čizmom dvojice diktatora kojima nisu zajedničke samo sumanute političke ideje.”

Ništa od navedenog neće biti ni lako ni neizbježno. Izborna Platforma Studentske liste sadrži opredjeljenja koja nijesu kompatibilna u današnjoj političkoj realnosti. Tu se zagovara nastavak EU integracija (uz obavezan referendum o eventualnom članstvu), protivi se sankcijama Rusiji, a Kosovo se posmatra kao sastavni dio   Srbije. Promjena vlasti još nije potvrda spoljnopolitičkog zaokreta Beograda, iako čestitke Brisela i nezadovoljstvo Moskve pokazuju očekivanje jedne i druge strane.

Izbornim pobjednicima u Srbiji među prvima su čestitali crnogorski premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović. „Građani obje države zaslužuju odnose koji će se mjeriti konkretnim rezultatima saradnje, a ne dubinom diplomatskih nesporazuma“, poručio je Spajić. Milatović je očekivanja od novog poglavlje međudržavnih odnosa opisao: „zasnovano na prijateljstvu, iskrenom dijalogu i posvećenosti zajedničkoj evropskoj budućnosti“.  Treba reći:  Studentska lista tek treba da pokaže kako će izgledati njena evropska politika.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić čestitao je Studentskoj listi na pobjedi, uz poruku da je „ljudska obaveza, a ne samo politička dužnost, da se zahvalimo dosadašnjim predstavnicima vlasti“. Pobjednicima čestitka, poraženima zahvalnost. Mandić nastoji da sačuva ulogu sagovornika i saveznika svih vlasti u Beogradu, naglašavajući SPC (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), srpski jezik i srpski narod u Crnoj Gori kao neraskidive veze dvije države. Gdje bi on bio karika koja ih spaja. Koliko je njegov položaj zavisio od tih veza, a koliko od Vučićevog pokroviteljstva, pokazaće naredni mjeseci.

Milan Knežević se u punom kapacitetu stavio u Vučićevu službu. To bi ga moglo koštati makar budućih putovanja avionom Vlade Srbije, a može se pretpostaviti da će cijena biti i nešto veća. Mada, Vučićevi sljedbenici iz reda kontroverznih biznismena imaju veliki novac i ozbiljne ambicije kada je u pitanju širenje poslova na Crnu Goru. Zato ni Kneževića ne treba otpisivati prije nego stvari u Beogradu postanu jasnije.

Demokrate Alekse Bečića su bile veoma srdačne prema pobjednicima. „Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom“, poručio je njihov predsjednik.

To je mnoge natjeralo da se prisjete: kada su studenti u Podgorici, nakon cetinjske tragedije 1. januara 2025, tražili ostavke Bečića i ministra policije Danila Šaranovića, njegova partija odgovorila je optužbom da protest „nije glas naroda”, već akcija destabilizacije iza koje stoje Bemaks, Đukanović i kriminalni klanovi.

Posebno je pitanje koliko će upućene čestitke i pozivi na otvaranje novih poglavlja međusobnih odnosa, naići na plodno tlo. Poštovanje samostalnosti Crne Gore i njenog evropskog puta, odnos prema partijskom i medijskom djelovanju iz Srbije, te saradnja policija i pravosuđa. Tu će se vidjeti mijenja li se politika ili samo sagovornik.

Ni DPS nema razloga da promjene u Beogradu predstavlja kao sopstvenu pobjedu. Ako oslabi (Vučićev) toksični uticaj zvaničnog Beograda, moraće uvjerljivije da govori o svom nasljeđu i političkoj ponudi. Bez izgovora na koji su se tako rado i često pozivali u minulih 10-ak godina. Preciznije, otkako su Đukanovićeve i Vučićeve vlasti iz faze saradnje na utvrđivanju moći u sopstvenom ataru, prešle u fazu konfrontacije. Koja nikada nije ugrozila finansijske interesa ključnih ektera s jedne i druge strane.

Sličan test čeka i ostale koji su odnos sa Vučićem pretvarali u politički kapital. Za Crnu Goru najveća korist mogla bi biti u tome da Beograd prestane da bira njene poželjne predstavnike, a Podgorica da sopstvene sporove ne rješava tražeći zaštitnika ili protivnika u Srbiji. Za Srbiju, da izborna pobjeda donese institucije sposobne da ograniče i vlast.

Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA U NEKRETNINAMA – RAJ ZA BOGATE: Skoro duplo više stanova nego domaćinstava

Objavljeno prije

7 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Cijene nekretnina u Crnoj Gori samo rastu. Dok podstanari, mladi i porodice sa nižim primanjima mogu da sanjaju  da kupe stan po aktuelnim tržišnim cijenama, izgradnja novih stanova ne prestaje. Prema procjenama, skoro je duplo više stanova nego domaćinstava

 

 

Cijene nekretnina u Crnoj Gori u stalnom su porastu. Prema podacima Monstata prosječna cijena kvadrata u novogradnji u posljednjem kvartalu prošle godine iznosila je 2.206 eura, da bi u drugom kvartalu ove godine dostigla iznos od 2.557 eura.

Specijalizovani sajt za nekretnine Stanovina donosi drugačije podatke. Prema objavama na preko 700 oglasa za prodaju nekretnina, prosječna cijena metra kvadratnog sredinom ove sedmice bila je 3.300 eura. Najskuplji je kvadrat dvosobnog stana 3.400 eura, garsonjere 3.350, jednosobnog 3.320, trosobnog stana 2.960, četvorosobnog i većeg 2.970 eura.

Stanovi su najskuplji u Tivtu, gdje cijena iznosi i do 4.900 eura na uzorku od 130 oglasa, slijedi Kotor 3.640 (77 oglasa), Budva 3.530 (248 oglasa), Herceg Novi 3.340 (53 oglasa), Podgorica 2.690 (209 oglasa).

Podstanari, mladi, porodice sa nižim primanjima mogu samo da sanjaju o kalkulaciji po kojoj bi mogli da kupe stan po ovim tržišnim cijenama. Međutim, kako ima onih kojima je kupovina nekretnina još uvijek najisplativija investicija gradnja stanova, po primorju i Podgorici cvjeta. U glavnom gradu nova vlast je čak unaprijedila ovaj model pa se rjeđe grade pojedinačne stambene zgrade već niču cijeli stambeni blokovi.

A stanova u Crnoj Gori ima na pretek. Prema podacima popisa iz 2023. u Crnoj Gori živi 215.227 domaćinstava, a stambenih jedinica je prije tri  godine evidentirano 392.909. Samo prošle godine, prema Monstatu, privredna društva su izgradila 2.205 novih stanova, u ovu statistiku nijesu ušli stambene jedinice koje grade fizička lica. Realna je procjena da u Crnoj Gori ima skoro duplo više stambenih jedinica nego domaćinstava.

Privremeno nenastanjenih ili napuštenih stanova u Crnoj Gori je preko 71.000. Podaci Monstata govore da je preko 40 odsto ukupnog stambenog fonda u Crnoj Gori, 160.287 stambenih jedinica, evidentirano kao privremeno nenastanjeno, napušteno ili namijenjeno sezonskom korišćenju.

I pored toga u Crnoj Gori, prema podacima Monstata, 64.000 ljudi ili 23.218 domaćinstava žive kao podstanari. Popis je evidentirao i da 21.295 domaćinstava žive u stanu roditelja, djece ili drugih rođaka. Kada se saberu ove dvije kategorije dobija se podatak da preko 20 odsto svih domaćinstava u Crnoj Gori nema riješeno stambeno pitanje. Prema ovogodišnjoj procjeni Udruženja podstanara u podstanarskom ili drugom stambeno nesigurnom statusu je između 80 i 120 hiljada građana.

Podstanara je najviše u opštinama u kojima su cijene nekretnina najveće – Budva preko 32 odsto stanovnika tog grada, Tivat preko 20 odsto, Herceg Novi 15 odsto, Podgorica 14 odsto…

Prema podacima katastra, strani državljani, najviše iz Srbije, Rusije, BiH i Njemačke imaju upisana prava na preko 50.000 objekata i djelova objekata u Crnoj Gori. Uprava za nekretnine, zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnostima, ne objavljuje spiskove fizičkih lica koji posjeduju više stambenih jedinica. Prema dostupnim podacima oko 1.800 građana posjeduje pet ili više stambenih jedinica. Unutar ove grupe nalazi se i manji krug preduzetnika, investitora i imućnijih pojedinaca koji u svom vlasništvu imaju 10, 20 ili više stanova. Četiri stana ima oko 5.000 osoba, tri preko 13.000 građana, a dva stana oko 45.000 građana.

Ogroman broj stanova se izdaje bez ikakvih ugovora i plaćanja poreza, predsjednik Udruženja podstanara Dragan Živković izjavio je da više od 80 odsto podstanara nema ugovor. S druge strane institucije tvrde da aktivno rade na suzbijanju sive zone u rentiranju nekretnina. Ako saberemo zvaničnu brojku od preko 23.000 podstanara i prosječnu cijenu stana od 400 eura, godišnja vrijednost zakupa je preko 100 miliona eura. To je ogroman novac od kojeg država uzima samo mrvice. Iz institucija tvrde da je stanje nešto bolje sa naplatom poreza sa blizu 90.000 stanova za sezonsko korišćenje.

O kakvom se haosu zapravo radi, dovoljno govori i nedavno objavljen podatak Udruženja agencija za nekretnine prema kojem samo 300 agencija za nekretnine posluje po propisima, dok više od hiljadu radi u sivoj zoni.

Kako je Crna Gora i država socijalne pravde, vlade su u kontinuitetu  pokušavale da riješe problem manjka stanova za najugroženije.  Uglavnom neuspješno, za razliku od uspješnog rješavanja stambenih potreba onima koji su već imali stanove funkcionerima, sudijama, partijskim kolegama…

Sindikat prosvjete, preko stambene zadruge „Solidarno“ je od 2003. do danas, uz povoljne kredite, izgradio ukupno 790 stanova u 15 opština Crne Gore. Stanovi za članove sindikata su bili jeftiniji 30 do 40 odsto od tržišne cijene.

Kroz četiri faze programa1000+, subvencionisanih stambenih kredita kojim su građani kupovali stanove pod povoljnijim uslovima, stambeno pitanje riješila su 1.532 domaćinstva. Program je započet 2010. a završen 2022. godine.

Onda je nova vlast riješila da problem riješi trajno, pa su premijer Milojko Spajić i ministar Slaven Radunović krajem 2024. najavili početak gradnje megaprojekta „Velje brdo“, za mlade, za podstanare, za sve one koji sebi ne mogu priuštiti stan. Plan je bio da se prve zgrade usele sredinom ove godine, ali do sada je samo prokopan put do lokacije na kojem je planirano da nikne novi grad od preko 20.000 stanova.

Umjesto dijeljenja ključeva, Ministarstvo javnih radova je u junu 2026. raspisalo tender za projektovanje bloka A1 i izgradnju njegovog prvog dijela, koji obuhvata šest zgrada sa 185 stanova i prateću infrastrukturu, koji bi trebali da budu završeni u avgustu 2029.  Vlada Crne Gore i dalje najavljuje prodajnu cijenu stanova od 1.000 eura po kvadratu, ali ugovoreni troškovi prve faze izgradnje su znatno skočili i iznose 2.808 eura po kvadratu.

Iako bi gradnja prvih zgrada trebalo da počne u decembru, još nema studija o izvodljivosti tog projekta, rješavanju pitanja vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda, o uticaju na izvorište Mareza, kao ni elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu bez kojeg po zakonu ne može početi izgradnja.

Prema dosadašnjim procjenama, izgradnja kompletnog naselja Velje brdo, planiranog za više od 40.000 stanovnika, mogla bi koštati oko 3,5 milijardi eura, od čega bi približno 600 miliona eura bilo potrebno za komunalnu infrastrukturu. Savjet za reviziju planskih dokumenata povodom nacrta izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP) upozorio je da bi troškovi pojedinih infrastrukturnih zahvata mogli biti znatno veći od planiranih.

Aktuelna Vlade je čvrsto riješena da izgura ovaj projekat po svaku cijenu. Na drugačije predloge rješavanja socijalnog stanovanja za sada se ne osvrće.

Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) je izašla sa predlogom da  država, po uzoru na Beč, gradi stanove koji bi ostali u trajnom javnom vlasništvu i izdavala ih građanima po pristupačnim zakupninama.Sindikat procjenjuje da bi se za 600 miliona eura — koliko je okvirno planirano za infrastrukturu Veljeg brda — moglo izgraditi 10.000 stanova od po 60 m² širom Crne Gore.

Ovaj predlog predviđa osnivanje Nacionalnog stambenog fonda, koji bi gradio, održavao i izdavao državne stanove.Dugoročni zakup bez mogućnosti privatizacije stanova, uz mogućnost da ih pod određenim uslovima koriste i nasljednici zakupaca.Zakupninu od približno 100–120 eura mjesečno za stan od 60 m².Izgradnju u više crnogorskih opština, na zemljištu koje bi ustupale lokalne samouprave, po mogućnosti na već infrastrukturno opremljenim lokacijama.Finansiranje kroz budžet, povoljne kredite, prihode od zakupnina i mogući poseban doprinos od jedan odsto bruto zarade zaposlenih.

Udruženje podstanara je u aprilu ove godine zatražilo izdvajanje 3.000 stanova na Veljem brdu za podstanare. A nedavno su predložili alternativu: gradnju na već opremljenom državnom i opštinskom zemljištu i otkup gotovih stanova za najugroženije.

Za one koji ne vjeruju u projekat „Velje brdo“, koji za sada više lični na političku bajku, ostaje da i dalje traže način kupovine stana. Usljed najavljenog povećanja plata kroz Euro model pojedine agencije su već uočile rast interesovanja, pa su neke povukle stanova iz prodaje i povećale cijena u očekivanju januara.

Računica je dosta sumorna: za stan od 60 m² u Podgorici, ako imate sreće da ga nađete za 2.500 eura po kvadratu, treba vam 150 mjesečnih prosječnih plata, ne računajući kamatu. To je duže od 12 godina, bez ikakvih drugih troškova. A ako ste štedljivi, pa sačuvate mjesečno 30 odsto od prosječne plate, da uštedite za stan biće vam potrebno 40 godina.

 

Cijene nekretnina u glavnim gradovima

Prema podacima portala Global Property Guide – Square Meter Prices in European Cities, ažuriranim u oktobru 2026. godine,prosječna cijena kvadratnog metra stana u Podgorici iznosi 2.557 eura. Među glavnim gradovima država bivše Jugoslavije, Podgorica je na četvrtom mjestu, iza Ljubljane (5.295 eura), Zagreba (4.125) i Beograda (3.169). Niže cijene evidentirane su u Sarajevu (2.200 eura) i Skoplju (1.854 eura). Među evropskim gradovima obuhvaćenim istraživanjem, najskuplji je Cirih, gdje kvadrat stana košta 18.499 eura. Slijede Luksemburg sa 10.471 eurom i Kopenhagen sa 10.048 eura. U Parizu prosječna cijena iznosi 9.630 eura, a u Oslu 9.135 eura po kvadratu. Najniža cijena među prikazanim glavnim gradovima zabilježena je u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, i iznosi 1.749 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEPRISTOJNA PONUDA OPŠTINE BUDVANSKOJ RIVIJERI: Parking mjesta za parcelu vrijednu milione

Objavljeno prije

7 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u Budvi

 

 

Opština Budva uputila je nedavno Hotelskoj grupi Budvanska rivijera ponudu za zajedničku izgradnju montažne garaže na parceli između hotela Avala i Mogren, nadomak Staroga grada, koja je u vlasništvu ove hotelske kuće. Riječ je o projektu vrijednom 2,5 miliona eura, izgradnji nadzemne garaže na tri nivoa sa oko 300 parking mjesta. Montažni objekat bi prema planu imao oko 5.500 kvadrata.

Predsjednik Nikola Jovanović, potpisnik ponude o saradnji, Budvanskoj rivijeri je ponudio partnerstvo u kojem bi Opština u potpunosti snosila troškove izgradnje garaže, dok bi na ime svog udjela, Budvanska dobila najmanje 30 odsto parking mjesta u njoj. Opština Budva iskazala je spremnost da razgovara i o dodjeli većeg udjela, čime bi se, po njegovom mišljenju, dodatno unaprijedila ekonomska isplativost projekta za hotelsku grupu.

Ova neobična ponuda u kojoj predsjednik Jovanović nudi državnoj hotelskoj kompaniji oko 90 parking mjesta u zamjenu za ekskluzivnu neizgrađenu i urbanizovanu parcelu u strogom centru Budve, površine 1.487 kvadrata, iznenadila je upravu HGBR.

Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u turističkoj metropoli.

Smatraju da nije primjereno da predstavnici lokalne uprave na taj način razgovaraju sa državnom kompanijom i da se pogađaju sa njenom imovinom. Državna imovina ne može biti predmet proizvoljnog dogovaranja, bez prethodno utvrđene vrijednosti zemljišta. Prihvatanje poslovne incijative kakvu nudi predsjednik Opštine predstavljao bi nesavjesno poslovanje odgovornih u Budvanskoj rivijeri.

Na parceli br. 3093/3 koja je zapala za oko predsjedniku Jovanoviću za razvoj jednog od svojih projekata sa montažnim garažama na rijetkim slobodnim lokacijama na teritoriji Opštine, planskim dokumentom DUP Budva centar, planirana je izgradnja hotela ili drugih turističkih sadržaja, dok su garaže planirane u podzemnim nivoima.

Ponuda predsjednika Opštine dolazi sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Opština je kroz proceduru javnih nabavki u maju ove godine raspisala tender za izvođenje radova na izgradnji dvije garaže u centru Budve, jednu na Trgu Republike a drugu na lokaciji Budvanske rivijere. Posao je dobio konzorcijum dvije firme, Gemmax gradnja iz Novog Sada i Viamont iz Kolašina, sa kojima je početkom avgusta ove godine Opština zaključila ugovor o izgradnji garaža u vrijednosti od 5,5 miliona eura.

Tokom postupka javnih nabavki i zaključivanja ugovora o izgradnji Opština nije obezbijedila saglasnost Budvanske rivijere niti je na bilo koji način obavijestila vlasnika zemljišta o svojim namjerama.

Zanimljivo je da su u Budvanskoj rivijeri saznali da je planirana garaža na njihovom placu tek kada je ugovor o izgradnji sa Gemmaxom postavljen na zvanični sajt Opštine. Znači, Opština je izdvojila ne baš mala sredstva iz budžeta, zaključila ugovor o izgradnji, zaključila dodatni ugovor o vršenju stručnog nadzora nad izgradnjom garaža u iznosu od 138.787 eura, a da o svemu nije obavijestila vlasnika parcele na kojoj planira da gradi.

Ponuda Opštine upućena Budvanskoj rivijeri da joj se pridruži u gradnji montažne garaže izgleda otprilike ovako. Mi smo sve uradili, formirali cijenu, raspisali tender, izabrali izvođača, potpisali ugovor o gradnji na vašem placu, samo nam treba vaša saglasnost.

„Za realizaciju ovog projekta već su preduzeti konkretni koraci. Sredstva za izgradnju garaže, čija je vrijednost procijenjena na 2,5 miliona eura, obezbijeđena su ovogodišnjim budžetom Opštine, a ugovor sa izvođačem radova već je zaključen. Time su stvoreni finansijski i operativni preduslovi za početak realizacije investicije. Nakon okončanja tenderske procedure, 18. septembra 2026. godine, HG Budvanska rivijera upućen je zvaničan zahtjev, uz prateću dokumentaciju, idejno rješenje i projektno-tehničku dokumentaciju, kao i predlog ugovora o zajedničkoj gradnji. Čeka se saglasnost Budvanske rivijere, kako bi se nastavilo sa realizacijom projekta. Važno je naglasiti da kompletno finansiranje investicije obezbjeđuje Opština, te da Budvanska rivijera ne bi imala novčanih troškova za izgradnju garaže. Zauzvrat, kompanija bi dobila dio izgrađenih parking kapaciteta i mogućnost ostvarivanja novih, dugoročnih prihoda”, naglasio je Jovanović u izjavi za Vijesti.

Takav redosljed poteza otvara ozbiljna pitanja o načinu planiranja milionske investicije od javnog značaja. Kako se posao može predstaviti kao zajednički kada prethodnog dogovora, prema navodima hotelske grupe, nije bilo.

Osnovno je pitanje zašto je Opština prvo ugovorila posao pa tek onda pokušava da sa vlasnikom parcele dogovori uslove njegove realizacije pogodbom ko će šta i koliko dobiti.

Ministarstvo prostornog planiranja izdalo je 14. oktobra 2025. godine, na zahtjev HG Budvanska rivijera, UT uslove za gradnju turističkih objekata na UP 1.7 , Blok 1, u centru Budve, u neposrednom okruženju hotela Avala i Mogren. Urbanistička parcela za koju su izdati uslovi za gradnju novog hotela i rekonstrukciju i dogradnju hotela Mogren, sastoji se od više katastarskih parcela, među kojima je i parcela na kojoj Opština vidi svoju montažnu garažu.

DUP Budva-centar ovaj prostor tretira kao zonu razvoja visokog turizma sa oznakom T2. Na predmetnoj parceli predviđen je hotel sa šest etaža i podzemnom garažom od čak osam nivoa.

Ova informacija navedena je u tenderskoj dokumentaciji za garažu, ali je Opština nije vidjela kao prepreku računajući da će pritiscima i kuknjavom o nedostatku parkinga izdejstvovati da se umjesto hotela na ekskluzivnoj lokaciji u gradskom jezgru Budve, grade monstruozne skalamerije za automobile.

U ovom slučaju važan je odnos Opštine prema imovini Hotelske grupe Budvanska rivijera i planiranje investicije na zemljištu čiji vlasnik već ima svoje razvojne namjere. Kao i opravdanost ponude da se „zajednički“ projekat realizuje prije detaljne analize kakvu bi korist BR imala od projekta i pod kojim bi uslovima ustupila zemljište za garaže.

Nije urađena tržišna procjena vrijednosti zemljišta koje bi kompanija unijela u zajednički projekat i koliko vrijedi udio parking mjesta koja se nude. Nesrazmjera između te dvije stavke je očigledna. Nije urađena ni procjena mogućih negativnih uticaja garaže na planirane investicije hotelske kompanije, niti je bilo  preispitivanja javnog interesa u ovom slučaju. Da li su montažne garaže veći javni interes od luksuznih hotela i turizma?

Predsjedniku Opštine se očigledno žuri, ranije obećani i ugovoreni poslovi ne mogu da čekaju.

„Očekuje se da HG Budvanska rivijera bez nepotrebnog odlaganja razmotri dostavljenu dokumentaciju i predlog ugovora, te da se kroz partnerski odnos omogući realizacija investicije koja može donijeti konkretne koristi i gradu i kompaniji. U situaciji kada su sredstva već planirana, tenderska procedura okončana, a ugovor sa izvođačem zaključen, u interesu svih je da se stvore uslovi za realizaciju projekta”, poručuje predsjednik Jovanović. Zvuči, neopozivo.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo