Povežite se sa nama

Izdvojeno

STRANKE PONOVO IZIGRALE OBEĆANJA O VEĆEM UČEŠĆU ŽENA U PARLAMENTU: Mandati važniji od riječi

Objavljeno prije

na

Umjesto povećanja, u novom sazivu tri žene manje. Osim Bošnjačke stranke, nijedna od parlamentarnih partija među ženama koje će ih predstavljati nema pripadnica nacionalnih manjina

 

Predizborna obećanja političkih stranaka i koalicija da će u 27. sazivu Skupštine Crne Gore biti više mjesta za žene, ne samo što nisu ispunjena već je, prema ovjerenim mandatima, situacija još gora.

Od 81 mjesta, prema verifikovanim mandatima, samo 18 zauzeće poslanice, što je svega 22 odsto. To su tri mandata manje nego u prethodnom sazivu, kada je učešće od 26 odsto žena ocjenjivano nedovoljnim, a stranke javno obećale Ženskoj političkoj mreži (ŽPM) da će stremiti ka 40 procenata.

Od tri mandata koje su dobile Socijaldemokrate (SD) nijedan neće pripasti ženi. Po jednu ženu na izbornim listama imaju Socijaldemokratska partija (SDP) i Građanski pokret URA. Koalicija Mir je naša nacija, koju čine Demokrate i Demos, od deset mandata, ima samo dvije poslanice. Na izbornoj listi koalicije Za budućnost Crne Gore od 27 poslaničkih mjesta šest je namijenjeno ženama, odnosno 22 odsto. Demokratska partija socijalista (DPS) od 30 osvojenih mandata ima samo sedam žena, ili 23 odsto. Nijedna od ovih partija, među poslanicama nema pripadnica nacionalnih manjina.

Opšti utisak o koraku unazad ne popravljaju ni Albanska koalicija Jednoglasno i Albanska lista, koje su osvojile po jedan “muški” mandat. Izuzetak je Bošnjačka stranka (BS), koja je na izborima dobila tri mandata, a jedan je za poslanicu Kenanu Strujić Harbić, koja je i jedina pripadnica manjinskih naroda u parlamentu.

U razgovoru za CIN-CG ona kaže ovakav podatak ne ide u prilog tome da želimo građansko društvo i integraciju manjina u političke procese.

„Svoj politički angažman iskoristiću da ukažem na značaj žene u današnjem vremenu. Moje diskusije će, između ostalog, ići u pravcu borbe za ostvarivanje prava žena. Govoriću o problemima samohranih majki, kao i učešću žena na rukovodećim mjestima“ – kaže Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić za CIN-CG kaže da su izborom poslanice Strujić Harbić, poslali jasnu poruku da zastupaju ideju afirmacije učešća žena u politici. Na taj način je, kaže i ispunjeno obećanje predsjednika stranke Rafeta Husovića dato ŽPM, pa je na svakom trećem mjestu bila žena. Omeragić, ipak, ističe da na političkom osnaživanju pripadnica nacionalnih manjina mora još mnogo da se radi.

Obećanje partijskih lidera da će na listama biti 40 odsto kandidatkinja, prema riječima  predsjednice Foruma žena SDP-a Dragice Anđelić, nije dato kao rezultat osviješćenosti potrebe za unapređenjem rodne ravnopravnosti i vođenjem antidiskriminatornih politika, već je doživljeno kao trenutni pritisak kojem se podleglo u odsustvu kontraargumentacije.

,,Zaista je interesantno to što jedna nacionalna partija ima bolji raspored žena na listama od partija koje imaju uporište u građanskom konceptu i uz to su deklarisane kao one koje baštine temeljne principe socijaldemokratije”, kaže Anđelić za CIN-CG.

I predsjednica SDP-a u ostavci dr Draginja Vuksanović Stanković koja je kao nosilac liste ušla u parlament vjeruje i da politika koja se vodi pod uticajem institucija poput vjerskih organizacija koje su isključivo “muške” i dovodi do toga da se ženski glas u takvom ozračju slabije, ili skoro nikako, ne čuje.

“Zbog toga je nužno vratiti politički život u državne i političke sisteme i jasno odvojiti državne od drugih organizacija. Mora se opet ući u proces osnaživanja ženske političke participacije”, kaže Vuksanović Stanković za CIN-CG.

Poslanica Demokratskog fronta dr Branka Bošnjak ističe kako odavno upozorava da je zalaganje za 40 odsto žena u parlamentu samo deklarativno.

,,U našem klubu u Pokretu za promjene (PzP), koji broji pet poslanika, dvije su žene, tako da smo poštovali obećanih 40 odsto, na šta sam jako ponosna”, kaže Bošnjak za CIN-CG. Iako je sastav parlamenta pokazao nazadovanje u ostvarivanju rodne ravnoprvnosti, ona ipak sugeriše da će slika biti jasnija nakon formiranja vlade.

,,Moguće je da će se procenat malo poboljšati kada bude došlo do podnošenja ostavki zbog konflikta interesa i odlaska pojedinih poslanika u izvršnu vlast, jer zakon predviđa da muškarce može zamijeniti prvi sljedeći sa liste, a da ženu isključivo mijenja žena”, smatra Bošnjak.

Ukazujući na sastav DPS i SDP, ona ističe da obećanje dato ŽPM nijesu ispunile stranke koje su najviše koristile taj civilizacijski iskorak da sakupe političke poene.

,,Klub SD-a je skroz muški, iako je njihova kandidatkinja za poslanicu bila vrlo aktivna u ŽPM. Nažalost, ni od političarki kojima su puna usta rodne ravnopravnosti nisam čula da su se ikad javno pobunile, već su im partijske direktive uvijek bile daleko ispred borbe za veću zastupljenost žena na mjestima odlučivanja”, kaže Bošnjak.

Potpredsjednik Demokrata i podslanik dr Albin Ćeman, kaže da je njihova stranka podržala rješenje o 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama, ali da je DPS sabotirao rad skupštinskog odbora, pa nije usvojen ni novi zakon o izboru odbornika i poslanika “koji, između ostalog, tretira i ovu materiju”.

Iz NVO Centar za ženska prava ocijenili su da je i podrška predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Ženskoj političkoj mreži samo deklarativna.

,,Vjerujemo da bi ova brojka bila još manja da nije zakonom propisanih kvota za žene, što pokazuje da je za partijske lidere ravnopravno učešće žena u procesu odlučivanja sporedna stvar”, zaključuju iz Centra za ženska prava.

Burne reakcije javnosti izazvao je i izostanak žena na prvom sastanku pregovaračkih timova nove većine. One koje su u pregovorima i učestvovale, činile su to iz pozadine i u sjenci kolega.

U ime koalicije Za budućnost Crne Gore bili su Zdravko Krivokapić, Predrag Bulatović, Slaven Radunović i Branko RadulovićDragan Ivanović i Vladimir Božović. Koaliciju Crno na bijelo predstavljali su Dritan Abazović, Zoran Mikić i Filip Adžić, a koaliciju Mir je naša nacija Aleksa Bečić, Boris Bogdanović  i Miodrag Lekić.

Ćeman ističe da je u pregovaračkom timu koalicije Mir je naša nacija i poslanica i potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.

,,Rukovodimo se principom po kome u svakom organu i u svakoj političkoj fazi djelovanja, žene participiraju u donošenju najvažnijih odluka. Takva je situacija i u aktuelnom političkom momentu i procesu pregovaranja o formiranju nove demokratske vlasti”, rekao je Ćeman.

Izostanak žena sa prvog pregovaračkog sastanka za kandidatkinju za poslanicu sa liste Crno na bijelo Ljiljana Jokić govori kako je i ,,sastav 27. skupštinskog saziva jedan od pokazatelja lošeg položaja žene društvu”. Na ovoj listi svako treće mjesto bilo je namijenjeno za žene.

,,S obzirom na okolnosti, bojim se da ćemo, kao i do sada, imati situaciju gdje su sve važne funkcije, od predsjednika države, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine, do ministarskih namijenjene za muškarce”, upozorava Jokić.

Dr Branka Bošnjak je kazala da je Pokret za promjene (PzP) delegirao člana pregovaračke ekipe na osnovu iskustva u ovim procesima.

,,Važno je da smo mi kao Predsjedništvo i ja kao potpredsjednica PzP-a u toku sa napredovanjem pregovora i da se konsultujemo. Biću direktno uključena i u timu kada mandatar bude pregovarao pojedinačno sa predstavnicima PzP-a”, rekla je Bošnjak.

Ona smatra da se situacija, iako lagano, mijenja nabolje.

,,Nije dobra slika kada se zna da baš nema niti jedne žene u pregovaračkom timu, posebno što sam sigurna da su žene sklonije kompromisu, ali biće najvažnije da buduća Vlada ne bude “muška”, već da ima najmanje 30 odsto žena”, kaže Bošnjak .

Dragica Anđelić upozorava da prisutnost i uloga crkve u politici, nisu nešto što će jačati participaciju žena u politici. Naprotiv, slabiće je.

,,Notorna je činjenica da sve vjerske zajednice rasprave o ženskim pitanjima tretiraju još konzervativnije nego bilo koji drugi segment društva. To što je nakon parlamentarnih izbora mirnim putem došlo do promjene vlasti nakon tridesetogodišnje vladavine jedne partije i njenih satelita je svakako za respekt, ali se ne smije zanemariti da je Crna Gora sekularna i građanska država i da se od tih postulata ni u jednoj varijanti ne smije odustajati. Ako žene hoće napredak u borbi za rodnu ravnopravnost, moraju biti ujedinjene i taj cilj mora biti iznad bilo kojeg partijskog interesa i lične pozicije u stranci”, kaže Anđelić.

Direktorica Sigurne žesnke kuće Ljiljana Raičević kaže za CIN-CG da nije iznenađena odsustvom žena u pregovaračkim timovima.

“Dovoljno sam dugo u ovom poslu da mogu da prepoznam da li su istinite izjave i obećanja lidera svih političkih partija o većoj participaciji žena u političkom životu”, kaže Raičević.

Treba glasno reći, ističe ona, da političari i dalje doživljavaju politiku kao isključivo mušku profesiju.

U uzroke nedovoljnog učešća žena u politici ona ubraja još prisutnu tradiciju i konzervativno shvatanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu.

“Postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnost. Nedovoljno hrabrosti da se učini iskorak u javnoj sferi, isticanjem i aktivizmom u realizaciji brojnih pitanja od značaja za ženu, a time i za porodicu, radno mjesto i društvo u cjelini. U razgovoru na našim radionicama, mnoge žene su rekle da ih politika interesuje, ali da nemaju podršku porodice. Pa i različita razmišljanja i opredijeljenost za neku političku stranku, od muža ili porodice, dovodi do toga da se ona povlači “zarad mira u kući” iako misli da bi u tom poslu bila dobra. Kompromisi koje žena pravi su uvijek na njenu štetu”, zaključuje Raičević.

Crna Gora je, podsjeća ona, potpisala brojna dokumenata o rodnoj ravnopravnosti, koji, između ostalog, tretiraju i participaciju žena u političkom životu i nijednu obavezu iz tih dokumenata nadležni nisu ispunili.

Još jedan posao za novu vlast.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA NEVJERNIH TOMA: Klimavo    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dovoljno dugo

 

Sljedeće sedmice u (petak) imaćemo vladu. Vjerovatno. Sljedećeg mjeseca  (27. decembar) imaćemo budžet za 2021. godinu. Možda. A naredne godine u ovo doba… Ne, nećemo biti milioneri. Tako nešto jedva da je pošlo za rukom proslavljenoj braći Troter iz BBC-evog serijala Mućke (Only Fools and Horses) i to tek petnaest godina nakon emitovanja prve epizode.

Mi ćemo za 12 mjeseci imati mnogo jasniju predstavu o dometima prve višestranačke vlade u Crnoj Gori koju nije formirao DPS. I (ponovo možda) osnovna saznanja o ekonomskoj cijeni njihove vladavine duge tri decenije. Ne računajući četiri države, tri rata, ubijene, ranjene, silovane, opljačkane, izbjegle, raseljene, deportovane, protjerane, osiromašene…

Bude li kako je najavljeno, Zdravko Krivokapić će, kao mandatar, pred poslanike izaći u srijedu 2. decembra. Tri mjeseca nakon izbora i, zamalo, puna dva mjeseca od kako mu je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović 8. oktobra povjerio mandat. Nakon što su ga za premijera predložili svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo koje u Skupštini imaju neophodnu većinu (41:40).

Da li je vladu i njen program trebalo pripremiti brže – jeste. Zdravstvena, ekonomska, politička, bezbjednosna kriza sa kojom se suočavamo zahtijevala je hitriju reakciju i preuzimanje odgovornosti. Drugo je pitanje da li je to bilo moguće u postojećim uslovima.

Mandatar se pohvalio, a mediji su to prihvatili i proširili, citirajući Krivokapića i pozivajući se na arhive i sjećanje aktera prethodnih izbora, kako bi buduća vlada još prije formalnog izbora mogla postati najtransparentnija koju pamtimo.  Zaista, mi u ovom trenutku i zvanično znamo imena 10 od najavljenih 12 ministara/ministarki. Nepoznanice su samo osobe koje će se naći na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i makar jedan potpredsjednik Vlade.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVNI STAV VESNE MEDENICE DA SUDOVI NE MOGU PRESUĐIVATI O ODLUKAMA SKUPŠTINE PROTIV TVORACA: Formula za smjenu DPS kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se kao bumerang obiti o glavu upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara –  DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima imenovanih u Skupštini. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca

 

Osnovni sud u Podgorici poništio je ovog mjeseca odluku Skupštine kojom je izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković razriješena sa mjesta članice  Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Direktorica MANS-a razriješena je sa te pozicije u parlamentu u julu 2018. godine glasovima tadašnje vladajuće koalicije. Njeno razrješenje bilo je jedno u nizu uklanjanja predstavnika civilnog sektora i kritičara vlasti sa pozicija u važnim državnim institucijama, čime je vlast u stvari obavljala  čistku „nepodobnih“ kadrova. Na isti način, je ranije, pred kraj 2017,  u parlamentu smijenjen i dio članova Savjeta RTCG koji su bili kritički orijentisani: Goran Đurović i Nikola Vukčević.  Takođe, u julu 2018, glasovima većine, sa funkcije viceguvernerke Centralne banke razriješena je i Irena Radović.

Svi oni su potražili sudsku pomoć. Osnovni sudovi nerijetko su odlučivali u njihovu korist. No, vlast je uzvratila. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica  27. juna 2019.  iznijela je  pravni stav – da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati  u upravnom sporu niti u parničnom postupku. Taj stav doveo je do toga da su više sudske instance počele da vraćaju na ponovno suđenje presude u korist razriješenih.

Da je pravni stav Medenice, odnosno Vrhovnog suda, sporan ukazala je i Evropska komisija. U izvještaju EK o napretku Crne Gore  iz 2020. navodi se da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek“. Tako je i Evropska komisija potvrdila stavove dijela ovdašnjih pravnih stručnjaka i civilnog sektora – da je stav Medenice suprotan Ustavu,  i međunarodnoj praksi i konvencijama.

U najnovijoj presudi u slučaju Vanje Ćalović i sutkinja Zekić ponovila je isti stav i odbila kao neosnovan prigovor o nenadležnosti suda u slučajevima koji se odnose na razrješenja i odluke Skupštine. Ona je istakla da preispitivanje zakonitosti odluka Skupštine ni u kom slučaju ne može predstavljati miješanje sudske grane vlasti u autonomna ovlašćenja zakonodavne vlasti već da je riječ o odnosu vlasti, koji počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Advokat Siniša Gazivoda za Monitor ponavlja da je stav Vrhovnog suda prema kojem se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati pred sudom „suprotan i shvatanjima Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGOVORI TUŽILACA SA OPTUŽENIMA MIMO PREPORUKA EK: Mnogo više sporazuma nego lani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

 

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo