Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sveti Stefan pod okriljem države

Objavljeno prije

na

Vlada priprema strategiju za izdvajanje elitnih crnogorskih hotela Miločer i Sveti Stefan iz sastava Hotelske grupe Budvanska rivijera AD Budva, preduzeća koje je formalni vlasnik pomenutih hotela ustupljenih pod dugoročni zakup grčkoj investicionoj Restis grupi. Ideja o razdvajanju HG Budvanska rivijera razmatrana je u posljednje dvije godine, da bi konkretnu akciju u tom pravcu preduzelo Ministarstvo finansija u vrijeme mandata aktuelnog premijera Igora Lukšića, kada je od profesora Ekonomskog fakulteta iz Podgorice naručen elaborat o načinu i modelima podjele budvanskih hotela i njihove kasnije privatizacije.

Zvaničnu informaciju o tome u kojoj fazi je plan izvlačenja Svetog Stefana iz zajedničke hotelske kuće nismo mogli dobiti od nadležnih u Budvanskoj rivijeri, ali su nezvanično potvrdili da su te aktivnosti u toku i da je u Vladi održano više sastanaka na tu temu kojima su prisustvovali predstavnici Budvanske rivijere. Cilj podjele hotela u dvije poslovne jedinice je stvaranje uslova za njihovu lakšu i bržu prodaju.

Prema informacijama Monitora, Vlada planira osnivanje dva samostalna preduzeća umjesto sadašnje HG Budvanska rivijera. Jednog koje bi u svom sastavu imao hotele Miločer i Sveti Stefan, nad kojim bi ingerencije preuzela Vlada, odnosno država Crna Gora. Novo preduzeće pripojilo bi pod svoju upravu i vladino preduzeće HTP Miločer, koje je vlasnik hotela Kraljičina plaža u Miločeru. Tako bi se svi hoteli ekskluzivnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer kojim od januara 2007. gazduju stranci, najprije singapurski Aman rizorts, kasnije Grci, odnosno brodovlasnik Viktor Restis, našli pod vlasničkim krovom Vlade Crne Gore.

Drugom preduzeću pripali bi preostali hoteli, TN Slovenska plaža i hotel Aleksandar u Budvi, zatim hoteli Palas i Castel Lastva u Petrovcu za koje je ovim planom predviđena privatizacija. Hoteli se navodno ne bi prodavali jedan po jedan, kako se to do sada činilo, nego grupno, kao novo, znatno umanjeno hotelsko preduzeće u cjelini, sa svom pripadajućom imovinom.

Glavna prepreka planovima Vlade o preuzimanju Svetog Stefana leži u mješovitom vlasništvu preduzeća HG Budvanska rivijera, dioničarskog društva u kome kontrolni paket akcija pripada Vladi, tačnije 41,6 odsto. Fizička lica posjeduju 13,8 odsto, Republički fond PIO 12,8, HLT fond 9,8 odsto, dok ostatak pripada manjim akcionarima.

Naši sagovornici sumnjaju da će se fondovi i drugi akcionari odreći vlasništva koje procentualno imaju i u hotelima Svetog Stefana, i da neće pristati da država izuzme poznate hotele bez njihovog učešća. Zato procjenjuju da će se u novoformiranim preduzećima izvršiti proporcionalan prenos vlasništva kakav je važio na nivou Hotelske grupe.

Naručeni elaborat sa Ekonomskog fakulteta pružiće, kako se očekuje, odgovore na ove dileme. O svemu bi se morala izjasniti i Skupština akcionara Budvanske rivijere kao i Odbor direktora u kome većinu čine istaknuti članovi Demokratske partije socijalista.

Budvanska rivijera je jedna od malobrojnih hotelskih grupacija crnogorske turističke privrede koja nije do kraja privatizovana. Za sada je izbjegla tužnu sudbinu hotela Herceg Novog i Ulcinja koji su prodati a da novi vlasnici nisu ništa učinili na njihovoj modernizaciji i obnovi.

Podsjetimo na slučaj neuspjele privatizacije HTP Boka, koje je krajem 2007. pazario Dragan Brković. Sa hotelima Plaža, Tamaris i Igalo Brković je postao vlasnik više atraktivnih zemljišnih parcela koje se nalaze u zonama nezavisno od kupljenih hotela. Vrijedno zemljište koje je dobio bez naknade novi vlasnik Boke prodavao je kasnije po zavidnim tržišnim cijenama. Umjesto najavljenih ekskluzivnih hotela Herceg Novi je dobio ruševine ili nezavršene građevine, a od obaveza preuzetih ugovorom o kupoprodaji Boke vlasnik do danas ni jednu nije ispoštovao.

Još je pogubniji primjer HTP Ulcinjska rivijera, giganta koji je 2004. otjeran u stečaj zbog duga od 231.000 eura, iako je posjedovalo imovinu vrijednu 80 miliona eura! Stečaj je primijenjen kako bi se lakše razgrabila vrijedna imovina preduzeća čiji su hoteli potom prodavani u bescijenje. Ostali su joj hoteli Belvi i Olimpik. Ovdje je primijenjen model takozvanog „umirućeg holdinga”, kada se sve rasproda i firma na kraju ugasi.

Privatizacija hotela u kojoj su tajkuni bliski vlasti njihovom kupovinom zauzeli atraktivne lokacije na Crnogorskom primorju i oprali novac, a da nisu stvorili nove vrijednosti, dovela je do potpune turističke degradacije primorskih gradova koji su nakon decenijske slave izbrisani iz kataloga vodećih svjetskih turoperatora.

U Budvanskoj rivijeri se nadaju da ih neće zadesiti slična sudbina iako ogromna vrijednost firme, poznati hoteli i izazovno zemljište uz relativno uspješno poslovanje, predstavljaju veliki izazov za potencijalne interesente i Vladu čiji je budžet sve tanji.

Ukupna vrijednost osnovnog kapitala hotelske grupe, na osnovu procjene iz 2002. godine, iznosi oko 70 miliona eura. Godišnji prihod dostiže oko 16 miliona eura, dok je dobit preduzeća na nivou od 650.000 eura.

Pored poznatih, dobro pozicioniranih hotela kakvi su TN Slovenska plaža i Palas, Budvansku rivijeru poslasticom čini izuzetno vrijedni zemljišni fond koji posjeduje. Riječ je o neizgrađenim parcelama koje ne pripadaju hotelima nego se nalaze na drugim atraktivnim lokacijama u Budvi, Bečićima, Svetom Stefanu i Petrovcu. Budvanska rivijera raspolaže sa preko pola miliona kvadrata zemljišta pod hotelima i izvan njih, ukupno 545.356 m2.

Pripreme za prodaju pažljivo se obavljaju. Među njima se izdvaja posao urbanizacije slobodnih parcela budvanske Hotelske grupe. Kontroverznim planom DUP Budva-centar koji je urađen po narudžbi vlasnika zemljišta i budućih investitora, na cijelom prostoru sadašnjeg Turističkog naselja Slovenska plaža ucrtane su nove građevine uz povećanje gabarita i spratnosti postojećeg hotelskog kompleksa.

Na zelenim parkovskim površinama Slovenske plaže, jedine mirne oaze u Budvi, ucrtane su brojne višespratnice i blokovi zgrada od četiri do 11 spratova, sa ovalnim tornjem na bazenu sa 12 etaža.

Sve to na području na kome je u zemljotresu 1979. godine u trenu, do temelja sravnjeno nekoliko hotela. TN Slovenska plaža izgrađena je nakon toga u skladu sa preporukama da se na tom terenu ne smiju graditi objekti viši od dva sprata.

Na svakoj parceli koja se u katastru nepokretnosti vodi na HG Budvanska rivijera ucrtane su takozvane kule, od kojih je jedna, možda i najviša u Budvi, 13 spratova. Tako „uređeno” zemljište Hotelske grupe, zajedno sa hotelima, naći će se uskoro na tržištu.

Bogatih arapskih šeika i moćnih ruskih investitora nema na vidiku, pa se ne zna ko bi mogao biti kupac cijele Budvanske rivijere. U vrijeme investicionog talasa koji je uzdrmao turističku prijestonicu često se pominjala prodaja Turističkog naselja Slovenska plaža.

Kao jedan od većih investitora koji će graditi hotele-kule na Slovenskoj plaži pominjan je jedan od članova vladarske porodice Al Nahijan iz Abu Dabija koji je boravio u Budvi. Od tog posla nije bilo ništa.

U januaru 2007. sa austrijskom grupom Soravia potpisan je ugovor o zakupu TN Slovenska plaža na 21 godinu. Zakupac je najavio gradnju novog luksuznog hotela Hilton i ulaganje na desetine miliona eura.

Ugovor je raskinut samo pet mjeseci kasnije. Kao razlog propasti najavljenih investicija navedena su neriješena pitanja vlasništva nad zemljom na kojoj je Slovenska plaža izgrađena, zbog čega Soravia nije mogla dobiti bankarske garancije.

Tek će se vidjeti kako će Vlada ove i mnoge druge probleme riješiti.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo