Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pošto odbornik, može li kompenzacija

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista u Andrijevici je iz rovova u kojima je bila od prošlogodišnjih majskih lokalnih izbora, i konačno u manevru preuzela vlast u ovoj malenoj varošici. Odbornik Pokreta za promjene Uroš Gašo Čukić prelijetanjem iz svoga u jato DPS-a, postao je medijska zvijezda. Sada se uz vijesti vezane za njegovo ime bilježi najviše komentara na internetu. „Pošto je ovaj gospodin, kolika je ono bila cifra i može li kompenzacija?”, zapitao je neko od posjetilaca na portalu dnevnika Vijesti.

Predsjednik PZP Nebojša Medojević javno je saopštio da je Čukiću iz DPS-a nuđeno trideset hiljada eura i stan u Podgorici. To je, navodno, Uroš Čukić pričao pred nekim, na koga se Medojević pozvao za svjedoka, podnoseći državnom tužilaštvu krivičnu prijavu, zbog krivičnog djela politička korupcija, protiv Čukića, zatim kancelarijskog mu kolege iz andrijevičkog katastra i šefa odborničkog kluba DPS-a Slavka Stijovića, i N.N. osobe iz DPS-a koja je, navodno, trebalo da odobri taj transfer.

Medojević je nakon podnošenja prijave zatražio akciju Agencije za nacionalnu bezbjednost.

„Političkom korupcijom, kakva je ova koja se trenutno dešava u Andrijevici, ugrožava se ustavni temelj države Crne Gore kao izborne, parlamentarne demokratije. ANB je po zakonu odgovoran da u takvim slučajevima preventivno djeluje i to upravo tražim od vas – da preko vaše saradničke mreže dođete do neophodnih podataka i da pomognete policiji i državnom tužilaštvu da se vinovnici ove sramotne priče izvedu pred sud i primjereno kazne”, rekao je Medojević direktoru ANB-a Vladanu Jokoviću.

U ovdašnjoj javnosti se spekuliše da se zna i ko je svjedok, da je ozbiljan čovjek iz Berana, i da se sam javio. Njegov identitet PZP navodno čuva do izlaska na sud. Prema saznanju Monitora Medojević je u razgovoru sa šefom evropske misije u Crnoj Gori Leopoldom Maurerom zaprijetio da njegova partija neće učestvovati u izradi i izglasavanju izbornog zakonodavstva, dok se slučaj Čukić ne istraži.

Nakon što je čuo za Čukićev transfer, Medojević je preko Fejsbuka, uputio na njegovu adresu niz neprimjerenih poruka.

Predsjednik Opštinskog odbora DPS-a u Andrijevici Srđan Mašović izjavio je da je Čukić bio „izuzetno skroman i realan u svojim zahtjevima”.

„Kada dođe do formiranja izvršne vlasti Čukić želi da participira, vjerovatno volonterski, i da doprinese budućem razvoju Andrijevice”, rekao je Mašović poslije zvanično obavljenih razgovora sa bivšim odbornikom PZP-a.

Urošu Čukiću je očigledno dojadilo svakodnevno sivilo kancelarije katastra, u zgradi Opštine, samo sa bočne strane, i da je poželio da napreduje i ulazi na glavna vrata. On je rekao da je zapostavljen i od koalicije „Bolja Crna Gora” u Andrijevici i od centrale PZP-a, sa kojom je još od izbora prestala komunikacija.

Čukić je u Andrijevicu prešao iz Berana, gdje je bio načelnik katastra sve do podnošenja nekih krivičnih prijava zbog zloupotreba službenog položaja i sudskih parnica o kojima se u javnosti ne zna dokle su stigle i imaju li epilog.

Predsjednik opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Goran Stojanović nije bio iznenađen transferom koji je obavljen u lokalnom parlamentu.

„Od majskih izbora prošle godine, DPS juriša od jednog do drugog odbornika. Kada su osvojili 15 mandata, računajući da će uz jedno mjesto SDP-a preuzeti odmah vlast, tadašnji premijer Milo Đukanović je izjavio da mu je pobjeda u Andrijevici poslastica. Znao je da smo jedina nezadužena opština, bez viška radnika i zato smo sladak zalogaj. Mogli smo mi tada zaposliti u lokalnoj upravi sto ljudi i glatko dobiti izbore, ali to nijesmo učinili”, rekao je Stojanović.

On kaže da je očekivao od Čukića da o svom eventualnom nezadovoljstvu obavijesti koalicione partnere i da se na toj relaciji rješavaju stvari.

„Mali je ovo grad. Zna se sve, i od kada se pregovara, i odakle duva, ali o tom potom”, kazao je Stojanović.

Na majskim izborima u Andrijevici, bilo je tijesno. DPS i koalicija „Bolja Crna Gora” po petnaest mandata. Šesnaesti mandat u rukama odbornika SDP-a Veselina Radenovića. DPS počinje da slavi. Radenović poručuje rano je za slavlje, i priklanja se koaliciji na čelu sa SNP-om. Zauzvrat dobija mjesto predsjednika parlamenta, volonterski. SDP ga isključuje iz stranke, ali on zadržavajući mandat, obezbjeđuje opstanak dotadašnjoj lokalnoj vlasti.

„Ne možemo se ja i Uroš Čukić upoređivati. Ja sam samostalno nastupao i osvojio odborničko mjesto, a on je bio u koaliciji. Kada je on na parlamentarnim izborima 2009. godine išao samostalno osvojio je, čini mi se, nekoliko desetina glasova. Još je tada PZP bio jači nego danas”, rekao je Radenović za Monitor. Njega čudi da je „Gašo prišao toj družini poslije svega što je o njima pričao, i pogrdnih pjesama koje je o DPS-u ispjevao, a koje su i danas predmet kafanskih šenlučenja u Andrijevici”.

DPS se za Andrijevicu borila grčevito i uložila mnogo. Koliko, navodno, precizno znaju neki privatnici iz ovog malog mjesta koji su izdaleka finasirali kampanju, a za uzvrat dobijali od države velike poslove i privilegije. Da je DPS-u poraz teško pao i da se nijesu predavali predsjedniku Opštine Veselinu Bakiću bilo je jasno još prošlog ljeta kada se u razgovoru za Monitor požalio da Direkcija za javne radove, zaobilazeći lokalnu upravu, preko Opštinskog odbora Demokratske partije socijalista asfaltira seoske puteve i prilaze kućama glasača i članova svoje partije. On je poslije uzaludnih poziva državnim organima da ispitaju te nelegalne poslove, podnio i prijavu državnoj Upravi za antikorupcijsku inicijativu.

„Postoji osnovana sumnja da u radu Direkcije javnih radova Crne Gore, prilikom finansiranja modernizacije puteva u opštini Andrijevica u toku 2009. i 2010. godine, postoje koruptivne radnje. Kako su ovi radovi izvođeni bez obavještenja organa lokalne uprave, bez tendera, i s obzirom da je putne pravce određivalo lokalno rukovodstvo Demokratske partije socijalista, postoji sumnja da ovdje ima elemenata političke korupcije i da Direkcija ispunjava predizborna obećanja lokalnog rukovodstva Demokratske partije socijalista, i tako nezakonito državne pare troši za finansiranje političkih partija”, pisao je Bakić. Odgovora nije bilo.

Čemu sada toliko iznenađenja? Gledano iz Podgorice, Andrijevica je politički nebitna. Treba, međutim, znati da je to možda jedina opština u Crnoj Gori koju DPS nije urnisao. Lokalna administracija godinama broji nepunih trideset radnika. Osim obveznica emitovanih kod Fonda za razvoj, Opština nema ni centa drugih zaduženja. Domaćinski su poslovali.. Zato sada neko sa interneta poručuje: „Ako si Gašo! Red je i Andrijevčani da napune Opštinu. Biće izmišljenih radnih mjesta na pretek, da se zaposli omladina i nastavi da sjedi po kafićima. Ka u Berane i Budvu. Nijesmo ni mi gori od njih”.

Andrijevica danas je stvari samo ogoljena višegodišnja crnogorska politika. Aktivista DPS-a iz ovog grada priča kako ih je svojevremeno Marović hrabrio da istraju, ali da nema pravog efekta dok se ne osvoji zgrada Opštine. „Onda dođe premijer i za njim pet ministara”. Evo, čim je premijer Lukšić obišao Andrijevicu, Gašo je preletio. Ministri će sad da nagrnu i da naprave čudo od palanke.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo