Povežite se sa nama

INTERVJU

TEREZA SALGUEIRO: Posebna muzički univerzum

Objavljeno prije

na

MONITOR: Recite nam nešto o materijalu koji promovišete u Podgorici.

SALGUEIRO: Album je snimljen u avgustu. Cilj nam je bio da stvorimo veoma specijalnu muziku. Ona je, makar, za nas takva. Trudili smo se da stvorimo muzički univerzum i jezik koji bi bio povezan sa našim posebnim umjetničkim biografijama, senzibilitetima i aspiracijama, kako bi svima bio nešto potpuno novo. MONITOR: Kako je teklo snimanje?
SALGUEIRO: Album je urađen na jednom specijalnom mjestu. Nijesmo željeli da ga snimimo u nekoj hladnoj studijskoj atmosferi. Tražili smo mjesto i bili veoma srećni kada smo našli kuću koja pripada starom planinskom manastiru koji se nalazi blizu okeana. Tamo smo napravili studio i snimali našu muziku. Album smo komponovali zajedno. Srećom, poklopilo se da imamo isti san i isti senzibilitet. Našli smo se u januaru, a album snimili u avgustu. U pitanju su originalne pjesme koje će same reći kako funkcionišemo kao cjelina.

MONITOR: Koliko se rad na ovom albumu razlikuje od vašeg prethodnog angažmana?
SALGUEIRO: Potpuno se razlikuje. Ostali albumi bili su rezultat saradnje sa drugim umjetnicima. Ja sam bila samo interpretator. Prije solo karijere radila sam sa Madredeusom dvadeset godina. To je bila drugačija priča i avantura. Pjevala sam originalni materijal, ali ne svoj. Pravi cilj po odlasku iz Madredeusa bio je naći odgovarajuće muzičare. Imala sam sreće sa tim. Ovo što sada radim je dio mene.

MONITOR: Znači, ovo je za vas novi početak?
SALGUEIRO: Da, ovo je novi početak i velika stvar za mene. Nakon toliko godina u muzici, veoma je ispunjavajuće raditi sa ovim ljudima, pisati sopstvene stihove i raditi muziku koja nas sve inspiriše.

MONITOR: Zadovoljni ste onim što je dala vaša saradnja?
SALGUEIRO: Jesam. Radimo kao pravi bend i namjeravamo tako da nastavimo. Ne znamo gdje će nas život voditi, ali nadam se da ćemo uspjeti da zadržimo ovu atmosferu i dobar odnos između sebe, ali i prema muzici. Planiramo još da putujemo i prezentujemo našu muziku. Nadam se da će ova turneja trajati do sljedeće godine, i da će krajem sljedeće izaći novi materijal, koji se već polako sprema.

MONITOR: Koliko je bilo teško krenuti u solo karijeru nakon Madredeusa?
SALGUEIRO: Prvi album sa mojim imenom bio je Obrigado, kompilacija dueta i saradnje koju sam ostvarila za dvadeset godina bavljenja muzikom. Sljedeće godine sam snimila tri različita materijala. Sve je to bilo izazovno i veoma zanimljivo. Iako sam uradila sve ovo, imala sam u perspektivi povratak u Madredeus. Ne bi to bio povratak, jer u principu nijesam ni odlazila iz benda. To je trebalo da bude samo nastavak saradnje. No, to se nije desilo.

MONITOR: Kako se završila ta priča?
SALGUEIRO: Ponudili su mi ugovor od sedam godina u kojem bi rad sa njima bio prioritet. Ja sam imala 17 kada sam došla u bend i u njemu provela dvadeset godina. Više od pola mog života. Rekla sam im da bih bila neiskrena ako kažem da mogu i dalje raditi istim intenzitetom. Oni su željeli da nastave priču Madredeusa i nastavili su u drugom pravcu. Ja sam takođe odlučila da ostanem u muzici i snimila sam kasnije album Matriz.

MONITOR: Taj album ste posvetili Portugalu?
SALGUEIRO: Na njemu sam pokušala da predstavim koliko je raznovrsna muzika Portugala. Na tako malom terenu je puno različitih uticaja. Tu su tokom vjekova živjeli Feničani, Kelti, Rimljani, Jevreji, dolazili narodi sa krajnjeg sjevera Evrope… tako da je to zanimljiva fuzija uticaja. Željela sam da sve to zabilježim na albumu. Ipak, Matriz je još jedan album saradnje, tako da ovaj koji ovdje prezentujem smatram prvim pravim solo albumom.

MONITOR: Već smo pomenuli da ste se muzikom počeli baviti kao tinejdžerka. Kako je biti tako mlad, a uspješan?
SALGUEIRO: Uspjeh se gradi postepeno, ali moram reći da za mene cijela ova avantura nikada nije bila stvar uspjeha. Uvijek se radilo o muzici, o velikoj obavezi i ljubavi koju imam prema muzici i riječima. Na kraju je sve to postalo mnogo veće nego što sam ikada zamišljala. Bilo je teško u početku, ali usput naučite da se nosite sa tim. Da se disciplinujete. Za mene je bilo naročito teško, jer prije dolaska u Madredeus nijesam putovala van Portugala. Sada je stvar drugačija. Kada sam duže u Lisabonu, nedostaju mi putovanja i koncerti, jer je to ono što mnogo volim da radim.

MONITOR: Sve pjesme su na portugalskom. Je li se teško povezati sa publikom koja ne govori vaš jezik?
SALGUEIRO: To nikada nije bio problem. Radim ovo više od dvadeset godina, pjevala sam većinom na portugalskom, ali bilo je pjesama i na latinskom, italijanskom i španskom. Poslije ovakvih jezičkih izleta, brzo se vratim portugalskom jeziku. Interesantna mi je ta vrsta komunikacije, ali pjevanje na portugalskom je moja najdublja forma ekspresije. Novi album je ispjevan jezikom moje zemlje. Volim da učim druge jezike, ali kako vrijeme prolazi sve više volim svoj jezik. Smatram ga veoma muzikalnim.

MONITOR: Vim Venders kaže da je muzika koju ste vi uradili za njegov film Lisabonska priča, bila svojevrstan vodič kroz Lisabon i predložak za scenario.
SALGUEIRO: Bilo je interesantno stajati pred kamerama. Nikada ranije nijesam snimala. Venders je nevjerovatan režiser i veoma ga cijenim. Za Madredeus je to bilo jako važno iskustvo koje je išlo paralelno sa velikim internacionalnim uspjehom albuma O Espirito da Paz. Istovremeno smo bili prezentovani muzičkoj i filmskoj publici i to je za nas bilo odlično. Imati slike i pejzaže Portugala povezane našom muzikom, šta više tražiti?

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo