Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TREND IZBJEGAVANJA VAKCINACIJE: Zaštita ili ugrožavanje djece

Objavljeno prije

na

„Uz ono što znam o štetnosti vakcina, nikada ni jedno od dvoje moje djece neće više biti vakcinisano. To sam rekla i pedijatru, a spremna sam da kažem i pred sudom, ukoliko me budu prekšajno gonili zbog toga. Kolika god bude kazna, platiću je, jer smatram da je to jeftinije od zla koje bih nanijela onima koji su mi najmiliji, ukoliko ih odvedem na vakcinaciju”, tako je jedna Bjelopoljka objasnila razloge zbog kojih odbija da vakciniše svoju djecu.

O štetnosti vakcina, kaže informisala se, uglavnom, na internetu, ali i iz razgovora s ostalim mjakama koje dijele njen stav. Bilo je, tvrdi, i „dobronamjernih i iskrenih” zdravstvenih radnika, koji su je ohrabrili u odluci. Sagovornica Monitora, kao svoje argumenta navodi i „postojanje farmaceutske mafije”, ali i „povezanost ljekara s profiterskim lobijima u toj oblasti”.

Kolašinski pedijatar dr Momčilo Vukčević kaže da su i u toj opštini sve brojniji roditelji koji ne poštuju zakonsku obavezu vakcinisanja djece. Iako stanje još nije alarmantno, ocjenjuje on, teba reagovati na vrijeme.

„S takvim roditeljima u Kolašinu razgovaram, iznosim naučne činjenice i pokušavam ih odgovoriti od tako štetne odluke po njihovu djecu. Kad razgovor ne pomaže, onda svakako treba pribjeći zakonom predviđenim sankcijama. Roditelji nemaju pravo da zbog svojih ubjeđenja ugrožavaju zdavlje djece”, kaže on.

Iz Uprave za inspekcijske poslove nedavno je saopšteno da su 2016. godine, u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, podnijeli 92 prekršajne prijave protiv roditelja koji su odbili vakcinaciju djece prema kalendaru vakcinacije. To je trostruko više prijava nego godinu ranije. Zakonom, za roditelje koji ne vakcinišu djecu, predviđena je kazna od 100 do 2.000 eura.

Epidemiolog dr Senad Begić, načelnik odjeljenja za imunizacije Instituta za javno zdravlje Crne Gore kaže za Monitor da u našoj državi, među roditeljima vlada trend odlaganja vakcinacije „dok dijete ne ojača”. To, smatra on, iako ne predstavlja decidno odbijanje, ipak je vrlo pogrešna i opasna praksa.

Štetnosti odlaganja imunizacije su, kažu ljekari, višestruke. Prije svega, produžava se vrijeme tokom kojeg dijete nije zaštićeno, ali i povećava rizik da se zarazi upravo u periodu kada su posljedice i komplikacije bolesti protiv kojih vakcine štite, potencijalno najopasnije. Odlaganje, takođe, davanje vakcine pomjera k uzrastu u kome su neželjene reakcije nakon vakcinacije češće i ozbiljnije. Na kraju, urušava se kolektivni imunitet, čime se nanosi šteta i posebno ugrožavaju ona djeca koja zbog uzrasta ili osnovne bolesti, kao što su maligniteti, ne mogu biti vakcinisana.

Institut, podjeća Begić, predlaže i prati uspješnost sprovođenja Programa obaveznih imunizacija na teritoriji Crne Gore, a u maju svake godine i objavljuje izvještaj o sprovedenoj imunizaciji.

„Nažalost, u trenutku objavljivanja posljednjeg izvještaja, u maju prošle godine, obuhvat djece rođene 2014. s MMR vakcinom bio je ostvaren sa 64 odsto i to je najniža vrijednost u posljednjim godinama. Doduše, od momenta objavljivanja izvještaja do danas, obuhvat je porastao za više od 10 odsto i podaci iz integrisanog informacionog zdravstvenog sistema ukazuju da je zaključno sa 20. februarom iznosio 74,97 odsto”, objašnjava dr Begić zbog čega smatra da je riječ o odlaganju, a ne isključivom odbijanju.

Od 2006. do 2016. godine Crna Gora je, tvrdi Begić, bila gotovo jedina država u regionu koja je upravo zbog visokih stopa imunizacija pošteđena epidemijskog javljanja zaraznih bolesti. Tako su u periodu od 11 godina kod nas zabilježena samo 32 slučaja obolijevanja od malih boginja (morbila), dok su se u okruženju i širom Evrope brojevi oboljelih od te bolesti kretali u hiljadama, dok je obuhvat vakcinacijama bio znatno niži nego kod nas.

„Manji ili veći otpor vakcinama postoji gotovo svuda u svijetu i to gotovo onoliko dugo koliko i same vakcine. U modernom dobu, osnovni razlog otpora leži u pogrešnoj informisanosti roditelja koji često korišćenjem interneta i društvenih mreža pronalaze iskrivljene podatke, nenaučne činjenice i zlonamjerne tvrdnje protivnika vakcinacija. Antivakcinalne poruke, koje se nerijetko služe emocionalnim manipulacijama, dovele su do kolebanja jednog broja naših roditelja i nepotrebnog odlaganja gotovo isključivo MMR vakcine s posljedičnim padom u obuhvatu”, kaže načelnik odjeljenja za imunizacije IJZCG.

Prema njegovim riječima, „vakcine su žrtva sopstvenog uspjeha”. Kako kaže, „upotrebom vakcina zaraze su nestale, roditelji nemaju priliku da se susretnu sa teškim i dramatičnim tokom zaraznih bolesti i samim tim zarazne bolesti se ne doživljavaju kao realna opasnost pa se ne shvata prava vrijednost vakcinacija koje su jedna od najbitnijih civilizacijskih tekovina”.

Kolika je važnost imunizacije, kaže, dovoljno govore iskustva drugih zemalja.

„Epidemija malih boginja u Francuskoj (2008-2011) krenula je iz škole u kojoj je bio narušen kolektivni imunitet zbog djece čiji su roditelji odbijali vakcinaciju. Tom, kako su antivakcinalisti tvrdili ‘bezazlenom’, bolešću bilo je zaraženo preko 20.000 djece, završilo u bolnici preko 5.000 (1000 slučajeva teške upale pluća, 27 upala mozga dok je koštalo života desetoro djece). Tek 2011. kad su se obuhvati vakcinama vratili na više nivoe, epidemija je okončana”, rekao je on.

Iako iskorijenjen u preko 200 zemalja svijeta, virus dječije paralize i dalje ostavlja trajne posljedice na djecu u dvije države – Pakistanu i Avganistanu. Razlog je, kaže Begić, očekivan – „talibani se protive vakcinaciji smatrajući da se tako vrši sterilizacija dece, pa se zdravstveni radnici napadaju a bombe postavljaju u vakcinalne centre, čime je virus ostavljen da slobodno cirkuliše i izaziva infekciju”.

Šesnaest osoba, uglavnom beba preminulo je u Rumuniji u velikoj epidemiji malih boginja, koja još uvijek traje, s više od 2.600 potvrđenih slučajeva, od kojih čak 95 odsto nije vakcinisano. Uzrok epidemije je pad procenta vakcinisane djece MMR vakcinom koji je konstantan već nekoliko godina.

U toj zemlji antivakcinalni pokret je vrlo jak – predvode ga pojedine religiozne grupacije i poznata TV lica.

Zbog nevakcinisanja u Sloveniji, kažu u IJZCG, prvi je put, nakon dvije decenije, u oktobru prošle godine registrovano obolijevanje od tetanusa kod nevakcinisanog dijeteta.

„U Srbiji je intrahospitalna epidemija morbila u decembru 2016. gotovo paralisala rad jedne bolnice na istoku države, dok je ukupan broj oboljelih od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinama u 2015. bio za gotovo 40 odsto veći nego godinu dana ranije”, kaže Begić.

Iz IJZ CG kažu da povećanje stopa imunizacija zahtijeva združene napore kako zdravstvenih službi, tako i institucija civilnog društva. Institut će, u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama, u narednom periodu organizovati niz otvorenih tribina s roditeljima na temu značaja imunizacija.

Begić kaže da objektivno sagledavanje naučnih činjenica i dosadašnjih iskustava upućuju na samo jednu poruku roditeljima – „Vakcinišite svoju djecu, prije nego što bude kasno”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo