„Uz ono što znam o štetnosti vakcina, nikada ni jedno od dvoje moje djece neće više biti vakcinisano. To sam rekla i pedijatru, a spremna sam da kažem i pred sudom, ukoliko me budu prekšajno gonili zbog toga. Kolika god bude kazna, platiću je, jer smatram da je to jeftinije od zla koje bih nanijela onima koji su mi najmiliji, ukoliko ih odvedem na vakcinaciju”, tako je jedna Bjelopoljka objasnila razloge zbog kojih odbija da vakciniše svoju djecu.
O štetnosti vakcina, kaže informisala se, uglavnom, na internetu, ali i iz razgovora s ostalim mjakama koje dijele njen stav. Bilo je, tvrdi, i „dobronamjernih i iskrenih” zdravstvenih radnika, koji su je ohrabrili u odluci. Sagovornica Monitora, kao svoje argumenta navodi i „postojanje farmaceutske mafije”, ali i „povezanost ljekara s profiterskim lobijima u toj oblasti”.
Kolašinski pedijatar dr Momčilo Vukčević kaže da su i u toj opštini sve brojniji roditelji koji ne poštuju zakonsku obavezu vakcinisanja djece. Iako stanje još nije alarmantno, ocjenjuje on, teba reagovati na vrijeme.
„S takvim roditeljima u Kolašinu razgovaram, iznosim naučne činjenice i pokušavam ih odgovoriti od tako štetne odluke po njihovu djecu. Kad razgovor ne pomaže, onda svakako treba pribjeći zakonom predviđenim sankcijama. Roditelji nemaju pravo da zbog svojih ubjeđenja ugrožavaju zdavlje djece”, kaže on.
Iz Uprave za inspekcijske poslove nedavno je saopšteno da su 2016. godine, u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, podnijeli 92 prekršajne prijave protiv roditelja koji su odbili vakcinaciju djece prema kalendaru vakcinacije. To je trostruko više prijava nego godinu ranije. Zakonom, za roditelje koji ne vakcinišu djecu, predviđena je kazna od 100 do 2.000 eura.
Epidemiolog dr Senad Begić, načelnik odjeljenja za imunizacije Instituta za javno zdravlje Crne Gore kaže za Monitor da u našoj državi, među roditeljima vlada trend odlaganja vakcinacije „dok dijete ne ojača”. To, smatra on, iako ne predstavlja decidno odbijanje, ipak je vrlo pogrešna i opasna praksa.
Štetnosti odlaganja imunizacije su, kažu ljekari, višestruke. Prije svega, produžava se vrijeme tokom kojeg dijete nije zaštićeno, ali i povećava rizik da se zarazi upravo u periodu kada su posljedice i komplikacije bolesti protiv kojih vakcine štite, potencijalno najopasnije. Odlaganje, takođe, davanje vakcine pomjera k uzrastu u kome su neželjene reakcije nakon vakcinacije češće i ozbiljnije. Na kraju, urušava se kolektivni imunitet, čime se nanosi šteta i posebno ugrožavaju ona djeca koja zbog uzrasta ili osnovne bolesti, kao što su maligniteti, ne mogu biti vakcinisana.
Institut, podjeća Begić, predlaže i prati uspješnost sprovođenja Programa obaveznih imunizacija na teritoriji Crne Gore, a u maju svake godine i objavljuje izvještaj o sprovedenoj imunizaciji.
„Nažalost, u trenutku objavljivanja posljednjeg izvještaja, u maju prošle godine, obuhvat djece rođene 2014. s MMR vakcinom bio je ostvaren sa 64 odsto i to je najniža vrijednost u posljednjim godinama. Doduše, od momenta objavljivanja izvještaja do danas, obuhvat je porastao za više od 10 odsto i podaci iz integrisanog informacionog zdravstvenog sistema ukazuju da je zaključno sa 20. februarom iznosio 74,97 odsto”, objašnjava dr Begić zbog čega smatra da je riječ o odlaganju, a ne isključivom odbijanju.
Od 2006. do 2016. godine Crna Gora je, tvrdi Begić, bila gotovo jedina država u regionu koja je upravo zbog visokih stopa imunizacija pošteđena epidemijskog javljanja zaraznih bolesti. Tako su u periodu od 11 godina kod nas zabilježena samo 32 slučaja obolijevanja od malih boginja (morbila), dok su se u okruženju i širom Evrope brojevi oboljelih od te bolesti kretali u hiljadama, dok je obuhvat vakcinacijama bio znatno niži nego kod nas.
„Manji ili veći otpor vakcinama postoji gotovo svuda u svijetu i to gotovo onoliko dugo koliko i same vakcine. U modernom dobu, osnovni razlog otpora leži u pogrešnoj informisanosti roditelja koji često korišćenjem interneta i društvenih mreža pronalaze iskrivljene podatke, nenaučne činjenice i zlonamjerne tvrdnje protivnika vakcinacija. Antivakcinalne poruke, koje se nerijetko služe emocionalnim manipulacijama, dovele su do kolebanja jednog broja naših roditelja i nepotrebnog odlaganja gotovo isključivo MMR vakcine s posljedičnim padom u obuhvatu”, kaže načelnik odjeljenja za imunizacije IJZCG.
Prema njegovim riječima, „vakcine su žrtva sopstvenog uspjeha”. Kako kaže, „upotrebom vakcina zaraze su nestale, roditelji nemaju priliku da se susretnu sa teškim i dramatičnim tokom zaraznih bolesti i samim tim zarazne bolesti se ne doživljavaju kao realna opasnost pa se ne shvata prava vrijednost vakcinacija koje su jedna od najbitnijih civilizacijskih tekovina”.
Kolika je važnost imunizacije, kaže, dovoljno govore iskustva drugih zemalja.
„Epidemija malih boginja u Francuskoj (2008-2011) krenula je iz škole u kojoj je bio narušen kolektivni imunitet zbog djece čiji su roditelji odbijali vakcinaciju. Tom, kako su antivakcinalisti tvrdili ‘bezazlenom’, bolešću bilo je zaraženo preko 20.000 djece, završilo u bolnici preko 5.000 (1000 slučajeva teške upale pluća, 27 upala mozga dok je koštalo života desetoro djece). Tek 2011. kad su se obuhvati vakcinama vratili na više nivoe, epidemija je okončana”, rekao je on.
Iako iskorijenjen u preko 200 zemalja svijeta, virus dječije paralize i dalje ostavlja trajne posljedice na djecu u dvije države – Pakistanu i Avganistanu. Razlog je, kaže Begić, očekivan – „talibani se protive vakcinaciji smatrajući da se tako vrši sterilizacija dece, pa se zdravstveni radnici napadaju a bombe postavljaju u vakcinalne centre, čime je virus ostavljen da slobodno cirkuliše i izaziva infekciju”.
Šesnaest osoba, uglavnom beba preminulo je u Rumuniji u velikoj epidemiji malih boginja, koja još uvijek traje, s više od 2.600 potvrđenih slučajeva, od kojih čak 95 odsto nije vakcinisano. Uzrok epidemije je pad procenta vakcinisane djece MMR vakcinom koji je konstantan već nekoliko godina.
U toj zemlji antivakcinalni pokret je vrlo jak – predvode ga pojedine religiozne grupacije i poznata TV lica.
Zbog nevakcinisanja u Sloveniji, kažu u IJZCG, prvi je put, nakon dvije decenije, u oktobru prošle godine registrovano obolijevanje od tetanusa kod nevakcinisanog dijeteta.
„U Srbiji je intrahospitalna epidemija morbila u decembru 2016. gotovo paralisala rad jedne bolnice na istoku države, dok je ukupan broj oboljelih od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinama u 2015. bio za gotovo 40 odsto veći nego godinu dana ranije”, kaže Begić.
Iz IJZ CG kažu da povećanje stopa imunizacija zahtijeva združene napore kako zdravstvenih službi, tako i institucija civilnog društva. Institut će, u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama, u narednom periodu organizovati niz otvorenih tribina s roditeljima na temu značaja imunizacija.
Begić kaže da objektivno sagledavanje naučnih činjenica i dosadašnjih iskustava upućuju na samo jednu poruku roditeljima – „Vakcinišite svoju djecu, prije nego što bude kasno”.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ