Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UMJESTO POMOĆI,  NOVA VLADINA OBEĆANJA: Drugi paket – isto pakovanje

Objavljeno prije

na

Vlada firmama obećava pomoć od 111 do 222 eura (neto) po zaposlenom. Onda se premijer u parlamentu pita: „Šta može da uradi bilo koji građanin Crne Gore sa 222 eura pomoći?“ I odgovara: „Potrošiće ih za 15 dana“!? Izgleda se i on uzda u treći paket

 

Mart je prošao, prosvijetlio nas je prošlog četvrtka (23. april) Bojan Paunović, generalni direktor Direktorata za državni budžet, objašnjavajući zbog čega druga polovina tog mjeseca nije obuhvaćena vladinim mjerama ekonomske podrške. Pa će to narod platiti iz svog džepa.

Daleko je 4. maj, obznanio je koji dan kasnije (utorak, 28. april) Radosav Babić, generalni direktor Direktorata za investicije, razvoj malih i srednjih preduzeća i upravljanje EU fondovima, pravdajući činjenicu da Vlada, čiji je član, nema nijedan odgovor na mnoštvo pitanja koja se tiču konkretnih procedura i radnji koje treba preuzeti pred najavljeno otvaranje dijela  privrede, zakazanog za ponedjeljak. Pa trgovci, taksisti, frizeri… još ne znaju đe će i kako dočekati mušterije, nakon više od 45 dana prinudne pauze.

Između prosvjetiteljskih obavještenja o neobičnom protoku vremena, u vrijeme epidemije korone i DPS-a, koje su nam darovale mlade uzdanice Ministarstva finansija, Vlada je usvojila drugi Paket ekonomskih mjera podrške građanima i privredi.

Promovišući mjere, premijer Duško Marković je rekao kako je njihov fiskalni efekat 75 miliona eura bruto, odnosno 46 miliona neto u naredna tri mjeseca (april, maj, jun); da je tim mjerama obuhvaćeno „više hiljada“ preduzetnika, mikro, malih i srednjih preduzeća; i da u tim preduzećima radi „više od sto hiljada“ zaposlenih. „Obuhvat podrške je veoma širok i podrazumijeva zaposlene u zatvorenim i ugroženim djelatnostima, zaposlene na plaćenom odsustvu, zaposlene u karantinu i samoizolaciji, pa sve do subvencija za novo zapošljavanje“, pohvalio se Marković. Ili požalio.

Dotle su oni koji vole da čitaju između redova shvatili da se Vlada nije potrudila, od 15. marta kada su krenule restriktivne mjere borbe protiv korona virusa, da makar sazna broj preduzeća i zvanično zaposlenih u njima koji su direktno pogođeni aktuelnim mjerama i dešavanjima. Čekaju da se oni sami prijave za dodijeljenu pomoć, pa da ih konačno prebroje.

Nakon objave Drugog ekonomskog paketa, jasno je da Vlada ni ne razmišlja kako pomoći dvjema kategorijama ovdašnjeg stanovništva. Prvi su zaposleni u sivoj zoni.

Njihov broj se, iz različitih izvora, procjenjuje na 25–50 hiljada, dok je Platforma za zapošljavanje i socijalna pitanja Savjeta za regionalnu saradnju  prošlog proljeća izašla sa podatkom da je svaki treći radnik u Crnoj Gori angažovan na crno. Računamo li u odnosu na ukupan broj zapošljenih, to bi moglo biti i 70 hiljada ljudi. Imamo li na umu samo one koji rade u privredi, onda je i zaposlenih bez zdravstvenog i penzionog osiguranja samo 50 hiljada. Približno koliko i svih onih koji platu primaju iz državnog budžeta (administracija, pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje, policija, vojska…). Nakon 15. marta ogromna većina tih ljudi više nema posao. Nema ni mogućnost da od države dobije makar minimalnu pomoć.

Drugu kategoriju zaboravljenih predstavlja armija sezonskih radnika koji su radni angažman dobijali od proljeća do jeseni. Uglavnom pod okriljem turističke privrede, mada nije bio mali broj sezonaca koji su privremeni posao nalazili u poljoprivredi i građevinarstvu. I tu govorimo o nekih 30–50 hiljada ljudi (dobrim dijelom iz susjednih zemalja) koji će ove godine, sva je prilika, ostati bez planirane zarade.

Izostanak tih zarada neće osjetiti samo oni i njihove porodice. U pitanju je novac dovoljno veliki da njegovo odsustvo, na strani tražnje, ostavi traga na kompletnu ekonomiju. Od lokalnih piljara i ugostitelja do – Vlade (makar kroz manjak prihoda od PDV-a).

Od najavljene se pomoći neće previše ovajditi ni regularno zapošljeni i njihovi poslodavci. Zavisno od toga da li pripadaju ugroženim ili zatvorenim djelatnostima (prve danas rade otežano, druge nikako) i sektoru turizma, ili su njihovi zaposleni spriječeni da rade zbog samoizolacije, karantina ili čuvanja djece mlađe od 11 godina, preduzeća će od države dobiti subvencije od 111, 155 ili 222 eura po registrovanom radniku.

To je 50, 70, odnosno, 100 odsto zakonom propisane minimalne mjesečne zarade. Dodatno, poslodavac se, u jednakom procentu, oslobađa obaveze plaćanja poreza i doprinosa koje država obračunava na minimalac  (71, 100 ili 142 eura). Zauzvrat, država zvanično očekuje da firma zadrži isti broj zapošljenih koji je imala u februaru. Nezvanično, i da vlasnici i uprava preduzeća pronađu novac i isplate pune (februarske) zarade. Za sada bez poreza i doprinosa. Do kada – ne zna se.

Konačno: počinje maj a Vlada privredi još nije dala ni euro pomoći. Ko preživi obećanja i odlaganja, prvom novcu može se nadati tek nakon prazniika. Ili, u gorem slučaju, sredinom mjeseca.

Uzmimo za primjer firmu koja ima deset zaposlenih koji, u prosjeku, primaju prosječnu crnogorsku platu (515 eura). Platni fond preduzeća je 8.450 eura mjesečno. Ili 101,4 hiljade godišnje. Državi od toga pripada 3.300 eura mjesečno ili 40 hiljada godišnje (manje za 400 eura). Ista firma će sada, na ime pomoći, od države dobiti najviše 3.640 eura, u novcu i oproštenim porezima. A najmanje 1.820 eura. I tako dva mjeseca. Za ostalo treba da se snađe sama. Ili da taj teret snalaženja prebaci na svoje radnike. Ostavljajući ih da prežive sa 111, 155 ili 222 eura mjesečno. Dovoljno?

„Šta može da uradi bilo koji građanin Crne Gore sa 222 eura pomoći“, zapitao se u parlamentu premijer Marković, lično. Razračunavajući se s prijedlogom DF-a da država svakog svog punoljetnog stanovnika pomogne jednom minimalnom zaradom, Marković nam je odmah ponudio i odgovor na svoje pitanje: „Potrošiće ih za 15 dana. Šta poslije tih 15 dana?“

Pa nastavio debatu: „Da li će to, poslaniče Mandiću (Andrija, prim. Monitora)  sačuvati ijedno radno mjesto? Ne, nego će dovesto do otpuštanja zaposlenih i socijalne drame u Crnoj Gori“. Onda je premijer objasnio zašto vladina 222 eura vrijede više. „Mi njima dajemo 222 eura i 100 posto poreza i doprinosa. To će sačuvati 90 posto radnih mjesta…“.

Ako nijeste primjetili, premijer je upravo predočio procjenu po kojoj će, uz ovu i ovakvu vladinu pomoć privredi, bez posla ostati 20.000 ljudi. Zamislite kakva nam je ekonomska budućnost ako je to vladin najjači predizborni adut. Ili se nadajte u treći paket. Onaj koji nam najavljuje i obećava predsjednik Đukanović.

Zima dolazi, rekli bi u Igrama prijestola. Možda već u julu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PUTOVANJA NAKON KORONE: Turizam na respiratorima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U zemljama u kojima virus jenjava počela je trka za otvaranjem granica i spašavanjem barem dijela turističkih prihoda. Crna Gora, koja živi od turizma, počela je da se reklamira kao prva država bez korone, ali vijesti o probijanju rekorda ove godine nećemo slušati

 

U Crnoj Gori već 16 dana nije registrovan nijedan slučaj oboljevanja od korona virusa. Unutrašnji saobraćaj je normalizovan, ukinuta je zabrana kretanja nakon 23 sata, počeli su sa radom ugostiteljski objekti i tržni centri, otvorene su plaže. Rijetke zabrane koje su ostale na snazi su zabrana rada noćnih klubova i diskoteka, kao i bioskopa.

Počela je i turistička sezona pa se i Crnoj Gori, kao i većini turističkih zemalja, žuri da se što prije otvore granice i barem donekle ublaže dosadašnji katastrofalni učinci pandemije i na turizam.

„Ako budemo dovoljno mudri, Crna Gora će biti država koja je posljednja registrovala slučaj korone i prva zemlja bez korone u Evropi”, izjavio je nedavno ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović.

Vlasti  naglašavaju da će o svemu, kao i do sada, odlučivati struka. Iz Instituta za javno zdravlje su u više navrata naglasili da je uslov za prestanak epidemije da 28 dana nema nijednog registrovanog slučaja na teritoriji države. Ako se ovaj trend nastavi, početkom juna to bi moglo da se desi u Crnoj Gori. Epidemiološkinja iz Instituta za javno zdravlje Sanja Medenica ocijenila je da još postoji opasnost od širenja infekcije, jer se svakodnevno iz inostranstva vraćaju naši građani zbog čega nema uslova da proglase kraj epidemije. Do sada je uspješno vraćeno oko 17.000 građana, a na povratak mjesecima čeka više stotina pomoraca.

Direktorka Turističke organizacije Crne Gore Željka Radak-Kukavičić izjavila je da je uslov svih uslova za turizam otvaranje granica. Najavila je da prva faza turističkog oporavka u Crnoj Gori krenuće u julu. Prošle, rekordne  godine, veći priliv turista zabilježen je krajem juna i početkom jula. „Cilj nam je stvaranje ‘zelenih avio-koridora’ sa određenim zemljama koje su na sličnom epidemiološkom nivou kao Crna Gora, među kojima su Njemačka, Austrija, Slovenija, Slovačka, Češka…”, kazala je Radak- Kukavičić.

Blagi optimizam za turizam unijela je najava Evropske komisije o otvaranju granica 15. juna uz fleksibilni set preporuka. Evropska komisija je pozvala na ponovno uspostavljanje „neograničenog slobodnog kretanja” u Evropi, sa planovima koji uključuju nošenje maski u avionima i  distancu u vozovima. Sloboda kretanja i putovanja po Evropi je temelj evropskog projekta, međutim u vrijeme pandemije, Evropa je dužna da obezbijedi više od toga: slobodu sigurnog putovanja u EU, naglašeno je iz EK. Turizam ima udio od 10 odsto u BDP-u u EU. Oko  267 miliona Evropljana, ili dvije trećine populacije, jednom godišnje odlazi na privatno putovanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ IRENE RADOVIĆ, BIVŠE VICEGUVERNERKE CBCG: Mobing na rate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava Ireni Radović pokazuje što čeka one koji se drznu da se uhvatie u koštac sa sistemom. „Stres, štetu nanešenu mom ugledu i profesionalnom integritetu i razoreno zdravlje mi niko ne može nadoknaditi. Dok se ovo ne riješi, ne mogu ni da se zaposlim. A troškovi rastu ”, kaže Irena Radović

 

,,Moj primjer pokazuje šta čeka onog ko se usudi da se suprotstavi sistemu. I kako zbog partijskih moćnika i zarobljenih institucija zakoni i Ustav ne važe jednako za sve u Crnoj Gori“, kaže dr Irena Radović, bivša viceguvernerka Centralne Banke Crne Gore (CBCG).

Ona je razriješena funkcije viceguvernerke 5. jula 2018. godine, dva mjeseca nakon što je protiv CBCG i guvernera Radoja Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju.  Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, inače, garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe.

Koliko su naši funkcioneri, kadrovi, uljuljkani u carstvu moći i nedodirljivosti  pokazuje i to što guverner CBCG Radoje Žugić, nije bio načisto da li,  kao javni funkcioner, podliježe poštovanju Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Tome svjedoči Zahtjev koji je 19. marta 2018. godine uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Tu on traži odgovor na pitanje da li se Zakon o zabrani zlostavljanja na radu primjenjuje u slučaju kada su obje strane u sporu javni funkcioneri koje imenuje Skupština Crne Gore. Ispada  kako odabrani u Crnoj Gori  ne moraju da poznaju zakone. Jer su – iznad njih.

,,U uvjerenju da je iznad zakona, guverner Žugić je četiri mjeseca nakon pokrenutog postupka za zaštitu od mobinga i od početog sudskog procesa, iskoristio moju nemogućnost da se vratim u zemlju, i šestog dana bolničkog liječenja, podnio inicijativu Parlamentu da me razriješi. Kao obrazloženje je poslužila fingirana krivična prijava kojom mi se spočitava da sam, navodno, odala poslovnu tajnu sudu u postupku za mobing. Nju su, kao i druge sramne navode bez jednog dokaza, kao neosnovane odbacili i ODT i VDT”, ističe dr Irena Radović za Monitor.

Sutkinja Osnovnog suda Milena Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist Radovićeve, utvrdila je da inicijativa Žugica nije mogla biti pravno valjan osnov za njeno razrješenje. Da je ono nezakonito, a navodi guvernera  bez dokaza. Viši sud je prvi put postupak vratio na početak, a drugu presudu poništio i odbio tužbeni zahtjev. Na odluku Višeg suda podnijet je zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu. Odluka o reviziji još se čeka.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREME ZA SMJENU VLASTI U BUDVI: Politički zemljotres u najavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta DPS dobija otimanjem vlasti u lokalnoj zajednici tri mjeseca pred izbore, osim blamaže koja prelazi granice Budve i Crne Gore. Juriš na lokalnu vlast odmah nakon korone, uoči turističke sezone i tri mjeseca pred izbore je nedemokratska vratolomija koja izaziva veliku pozornost i  dodatno DPS određuje kao nasilničku stranku

 

Predsjednik Skupštine opštine Budva Krsto Radović, zakazao je za 29. maj sjednicu parlamenta na čijem dnevnom redu će se naći inicijative za njegovu i smjenu predsjednika Opštine, Marka-Bata Carevića. Inicijative za smjenu nosilaca vodećih gradskih funkcija iz redova stranaka koje čine koalicionu vlast u Budvi, osvojenu na lokalnim izborima 2016. godine, podnijele su Crnogorska sa svoja tri odbornika i Demokratska partija socijalista sa 12, kojima su se priključili odbornik SD-a i nezavisni odbornik Stevan Džaković.

Namjera DPS-a, najjače partije u opoziciji u Budvi, da tri mjeseca pred redovne lokalne izbore koji se moraju održati u septembru, preuzme vlast u Budvi, političkom korupcijom, uz pomoć odborničkog glasa iz koalicija na vlasti, izazvala je buru u javnosti, ne samo na lokalnom nivou. Odjeci političke krize u Budvi stižu do centrala političkih partija u Podgorici i do predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori, koji, po riječima budvanskih političara, pažljivo prate šta se u turističkom centru događa. Budva je jedna od tri primorske opštine u kojima je na posljednjim lokalnim izborima opozicija osvojila vlast i prekinula dugogodišnju vladavinu DPS-a. Za Budvu je takav ishod bio očekivan jer je sa vlasti skinuta partija čiji su funkcioneri bili članovi organizovane kriminalne grupe – OKG, procesuirani i osuđeni za mnoga krivična djela kojima je nanijeta velika materijalna i moralna šteta gradu.

Možda se pripadnicima lokalnog odbora DPS-a čini da su poslije tri i po godine konsolidovali svoje redove te da su građani Budve brzo zaboravli šta se ovdje  tokom njihove vladavine radilo, pa su odlučili da krenu u preuzimanje vlasti po receptu primijenjenom u Nikšiću i Kotoru, u kojima su im odbornici preletači izgubljenu vlast na tacni donosili.

U Budvi neće proći scenario iz Kotora, obećavaju pripadnici DF-a i Demokrata. Najavljuju da će na svaki mogući način braniti na izborima osvojenu vlast. Nasrtaj Crnogorske i DPS-a na lokalnu vast je na neki način zbližio i pomirio DF i Demokrate, čiji su predstavnici znali da razmijene neprimjerene otužbe, ali nikada po cijenu obaranja uspostavljene zajedničke vladavine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo