Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Vujica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Ističe peta godina aranžmana države i italijanske A2A. Vrijeme je da se podvuče crta i napravi jasna računica o efektima tog posla. Zato smo razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede Crne Gore, započeli pitanjem: kako bi, u najkraćem, opisali ono što je aranžman sa A2A donio crnogorskoj Elektroprivredi?
MILIČKOVIĆ: Naše Udruženje je kandidovalo jedan jedini model, dokapitalizaciju, koji se morao primijeniti u čitavoj Crnoj Gori, u procesu privredne reforme. Dokapitalizacija je podrazumijevala da strateški partner donese svjež kapital, savremene tehnologije, a samim tim i nove investicije. Ali, kako mi na čelu Vlade imamo čovjeka koji odlučije o svemu, bez radnog iskustva i znanja – a što je i najgore i bez interesa da se postojeći privredni subjekti revitalizuju i tehnološki usavrše – on je i ovaj model deformisao u poluprivatizaciju i poludokapitalizaciju. Milo Đukanović je tokom svoje vladavine rasprodavao u bescjenje, svojim prijateljima i omiljenim strateškim partnerima, ovdašnja privredna preduzeća. A sve po modelu najpovoljnija najniža cijena. Privatizovao je Avalu u Budvi po cijeni od 71,5 eura/m2, a hotel AS u Perazića dolu za 26,5 eura/m2, obrazlažući da nije cilj da nešto dobro prodamo već da kupimo kvalitetnog strateškog partnera. Ukratko – Đukanović nam se sprdao u lice.

Sjećam se izjave potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića: “Sa 300 miliona eura od dokapitalizacije EPCG u rat protivu recesije”. Od toga nije bilo ništa, to je bila prevara. Onih 96 miliona eura koje su uplaćene na žiro račun EPCG kod Prve banke služile su isključivo za održavanje likvidnosti Prve banke, a o investicijama u EPCG nije bilo ni riječi. Ako je nešto i trošeno, to je rađeno iz novih kreditnih aranžmana.

MONITOR: Kada su nas prije pet godina ubjeđivali da je 8,4 veće od 11,1, predočen nam je niz uslova koje će A2A ispuniti do kraja 2014. Sjećate li se tih obećanja i u kojoj su mjeri ona ispunjena?
MILIČKOVIĆ: Upravo iza tog ubjeđivanja da je 8,4 veće od 11,1 krije se najveća korupcionaška afera u Crnoj Gori. Uz veliki rizik i ogromnu odgovornost, a po nalogu gospodara Crne Gore g. Đukanovića, neposredni izvršilac, predsjednik Tenderske komisije Vujica Lazović, suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum koji je ponudio cijenu 11,1 euro za akciju EPCG i istu pojačao ponudom za investicije u visini 2,3 milijarde eura za izgradnju termocentrale snage 650 MWh. Lazović suspenduje kompaniju koja je hiljadu puta jača i višestruko iskusnija u proizvodnji i distribuciji svih vidova energije, i za najboljeg ponuđača bira komunalno preduzeće registrovano svega 10 mjeseci prije raspisivanja tendera. A to znači da A2A nije ispunjavala ni elementarni uslov tendera – da je prihodovala minimum 250 miliona eura u 2007. godini. Iz prostog razloga što tada nije ni postojala. Izabrati za strateškog partnera za najznačajniji privredni subjekt u državi, kakav je EPCG, firmu koja je osnovana samo deset mjeseci ranije, ravno je zločinu. Direktna šteta, a što ne reći i pljačka, nas malih akcionara je 40 miliona eura, budžet je oštećen za 70 miliona eura, dok indirektna šteta dostiže više stotina miliona eura. Sve to je učinjeno izborom nestručnog i nekvalifikovanog partnera koji nije ispunio niti jedan od očekivanih i ugovorom predviđenih parametara. Sa njihovim radom i rezultatom u prethodnom periodu više su nego nezadovoljni i oni koji su ih doveli.

MONITOR: Zašto se onda uopšte razgovara o nastavku saradnje?
MILIČKOVIĆ: Ovaj trenutak – kada Vujica Lazović ucjenjuje A2A insistirajući da investiraju u izgradnju drugog bloka TE Pljevlja, kako bi Vlada sa njima potpisala novi menadžment ugovor – zove se povratak na mjesto zločina. Dakle, 2009. godine Vujica kao predsjednik tenderske komisije suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum iz razloga što nas, navodno, Grci ucjenjuju zahtijevajući da im izdamo koncesije za izgradnju termoelektrane, a danas Vujica ucjenjuje Italijane da grade drugi blok TE. Da imamo nezavisnog i profesionalnog Državnog tužioca, Vujica Lazović i kompletna tenderska komisija bi bili krivično procesuirani.

Ovakvo ponašanje potpredsjednika Vlade direktno ga kandiduje kao žrtveno jagnje za ispunjenje poglavlje 23 i 24. Ovdje je vrlo važno podsjetiti da su naše komšije Hrvati bivšeg premijera Sanadera osudili po osnovu toga što je – korumpiran – manjinskom akcionaru mađaskoj firmi MOL prepustio menadžment u njihovoj INI tokom privatizacije tog energetskog giganta. U našem slučaju naš energetski gigant EPCG vodi i sa njegovim menadžmentom upravlja, po volji Vlade, manjinski akcionar A2A što mu omogućava da bez kontrole pljačka građane Crne Gore izvlačeći milionske iznose u saradnji sa takozvanim konsultantima iz Breše i Milana. Da je menadžment EPCG u domaćim rukama, to nam se ne bi moglo desiti.

MONITOR: Predstavnici države u bordu EPCG jesenas su, navodno, bili jako začuđeni saznanjem da su Italijani pravili pomenute ugovore o konsaltingu – sami sa sobom i sa povezanim firmama. Kako to da ste vi to znali, i zbog toga javno reagovali, mjesecima ranije?
MILIČKOVIĆ: O toj pojavi nezakonitog izvlačenja milionskih iznosa sa žiro računa EPCG su sve znali i Miodrag Čanović, i Nikola Martinović i Srđa Kovačević, dakle svi članovi Borda, ali iz straha da iza takve pojave stoji premijer Đukanović, svi su oni šutali i pravili se slijepi ali su zato redovno, svakog prvog, primal finansijsku apanažu za savjesno čuvanje državne imovine. Krivična prijava koja je podnijeta protiv menadžmenta A2A koji je, suprotno Zakonu o javnim nabavkama, izvlačio milionske iznose završila je u najtamnijim ladicama državnog tužioca i tu će da odstoji dok se dobro ne ukvasi.

Da u Crnoj Gori postoji kvalitetna opozicija oni bi svakodnevno vršili pritisak na tužilačke i sudske organe da krivično procesuiraju Vujicu Lazovića kao izvršioca i Mila Đukanovića kao nalogodavca ovakve kriminalne privatizacije. Ja sam nedavno na ovome iscrpno informisao tadašnjeg predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića. Informisao sam ga sa ciljem da spriječi ovu brutalnu pljačku, ali očito da čovjek nema dovoljno volje i snage da se upušti u jednu, za crnogorske uslove, veliku avanturu. Bolje se snalazi na novoj funkciji – predsjednika Apelacionog suda. Konačno, mi smo početkom novembra Upravi za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma podnijeli prijavu i detaljno opisali kriminalne radnje menadžmenta A2A.

Kao što vidite upoznali smo sve državne institucije o ovom neviđenom lopovluku i svi šute. To jasno govori ko je pokrovitelj i u kakvom mraku živimo. Ipak, nećemo odustati od nastojanja da postupak djelimične privatizacije i dokapitalizacije EPCG dobije svoj pravosudni epilog.

MONITOR: Vratimo se pregovorima o budućnosti EPCG. Držite da je centralna tačka budućih odnosa Vlade i A2A drugi blok Termoelektrane?
MILIČKOVIĆ: Da. To je mjesto zločina, i za očekivati je da se na tom pitanju otvori Pandorina kutija najveće korupcionaške afere u Crnoj Gori – a to je privatizacija Elektroprivrede.

MONITOR: Šta će biti ako se Vlada i A2A dogovore i nastave svoj aranžman u četvorouglu Vlada – Prva banka -EPCG – A2A?
MILIČKOVIĆ: Tada su građani Crne Gore definitivno nastradali i kapitulirali.

MONITOR: A ako se ne dogovore?
MILIČKOVIĆ: Tada će nam Vlada dovesti strateškog partnera iz Palestine. Da se uozbiljimo – očekivati raskid saradnje A2A i vlasti koje su pod kontrolom koruptivne DPS-SDP koalicije, isto je kao i očekivati da će podgorički savez te dvije partije rezultirati krivičnom odgovornošću Miomira Mugoše za sva ono što je uradio u svom mandatu. I jedno i drugo je nemoguće. Dok ih sud ne rastavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Račun tek stiže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika

 

 

MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?

MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.

Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo –  izmisliti.

Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.

Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.

Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.

MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade  za reforme  koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?

MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

na

Objavio:

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ŠEF ODBORA BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZAPADNIM BALKANOM: I EU mora promijeniti  pristup Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manipulaciji nacionalizmom. Regionalno umrežene demokrate jedini na demokratskim principima, istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU. Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU,  ne zbog EU nego radi sebe. To može uspjeti samo ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU

 

 

MONITOR: U jednom skorašnjem intervjuu, primijetili ste da je, izgleda, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori važnije od uslova u kojima građani/ke žive. Tada ste rekli da su kompromis i dijalog metod, ali i da su potrebne „istinske demokrate“ za prave promjene. Za Vas česti izbori nisu rješenje. Jeste li, u nečemu. u međuvremenu, promijenili mišljenje?

JURATOVIĆ:  Ja sam i dalje tog mišljenja jer sam svjestan činjenice da u svim strukturama Crne Gore, političkim strankama i institucijama, manje-više postoje istinske demokrate. Kojima je cilj služiti narodu koji ih je tamo postavio a ne ličnim interesima i političkim ideologijama. Upravo ti ljudi su neophodni za budućnost Crne Gore koji su spremni na demokratski način tražiti dijalogom i kompromisom rješenja za dobrobit svih građana. Oni se takodjer moraju umrežiti sa svim demokratama  u regiji zapadnog Balkana kako bi lakše krenuli putem EU. Osim toga, mišljenja sam da i EU mora konačno mijenjati svoj pristup prema zapadnom Balkanu, i kroz Višegrad II raditi na tome da se zapadni Balkan konačno osposobi tako da se u dogledno vrijeme poštivajući medjusobni suverenitet u bloku uključi u EU. Dakle, dosadašnji regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manupulaciji nacionalizmom . Samo  regionalno umrežene demokrate,  na demokratskim principima,  istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU.

MONITOR: Crnogorski premijer Milojko Spajić je, pred očekivanje IBAR-a, boravio u aprilu Berlinu i više puta u Briselu. Kancelar Olaf Šolc je, prilikom susreta sa Spajićem, izjavio da je Crna Gora sljedeća država Zapadnog Balkana koja će ući u EU. Može li se iz toga izvesti poseban podstrek koji Njemačka daje Crnoj Gori i ako on postoji – koliko je važan za crnogorski skoriji prijem u EU?

JURATOVIĆ: Činjenica je, da je Crna Gora u svojim pretpristupnim procesima najdalje došla po pitanju pristupa EU. Nažalost je u posljednjih par godina stagnirala ali je još uvijek najbliže cilju. Toga je i EU poprilično svjesna pa se odlučila intenzivnije pomagati Crnu Goru na njenom putu u EU.

MONITOR: I predsjednik Savjeta EU, Šarl Mišel, pomenuo je 2028. kao godinu mogućeg prijema Crne Gore u EU. S tim u vezi, koliko će biti važno djelovanje „IBAR zakona“ odnosno tzv. pravne države, kao kriterijum za prijem?

JURATOVIĆ: Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU i to ne zbog EU nego radi sebe, a to može  uspjeti ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU. Akcionizmi poput  Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, te nacionalno i ideološko prepucavanje samo otežavaju taj proces pristupa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo