Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Vujica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Ističe peta godina aranžmana države i italijanske A2A. Vrijeme je da se podvuče crta i napravi jasna računica o efektima tog posla. Zato smo razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede Crne Gore, započeli pitanjem: kako bi, u najkraćem, opisali ono što je aranžman sa A2A donio crnogorskoj Elektroprivredi?
MILIČKOVIĆ: Naše Udruženje je kandidovalo jedan jedini model, dokapitalizaciju, koji se morao primijeniti u čitavoj Crnoj Gori, u procesu privredne reforme. Dokapitalizacija je podrazumijevala da strateški partner donese svjež kapital, savremene tehnologije, a samim tim i nove investicije. Ali, kako mi na čelu Vlade imamo čovjeka koji odlučije o svemu, bez radnog iskustva i znanja – a što je i najgore i bez interesa da se postojeći privredni subjekti revitalizuju i tehnološki usavrše – on je i ovaj model deformisao u poluprivatizaciju i poludokapitalizaciju. Milo Đukanović je tokom svoje vladavine rasprodavao u bescjenje, svojim prijateljima i omiljenim strateškim partnerima, ovdašnja privredna preduzeća. A sve po modelu najpovoljnija najniža cijena. Privatizovao je Avalu u Budvi po cijeni od 71,5 eura/m2, a hotel AS u Perazića dolu za 26,5 eura/m2, obrazlažući da nije cilj da nešto dobro prodamo već da kupimo kvalitetnog strateškog partnera. Ukratko – Đukanović nam se sprdao u lice.

Sjećam se izjave potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića: “Sa 300 miliona eura od dokapitalizacije EPCG u rat protivu recesije”. Od toga nije bilo ništa, to je bila prevara. Onih 96 miliona eura koje su uplaćene na žiro račun EPCG kod Prve banke služile su isključivo za održavanje likvidnosti Prve banke, a o investicijama u EPCG nije bilo ni riječi. Ako je nešto i trošeno, to je rađeno iz novih kreditnih aranžmana.

MONITOR: Kada su nas prije pet godina ubjeđivali da je 8,4 veće od 11,1, predočen nam je niz uslova koje će A2A ispuniti do kraja 2014. Sjećate li se tih obećanja i u kojoj su mjeri ona ispunjena?
MILIČKOVIĆ: Upravo iza tog ubjeđivanja da je 8,4 veće od 11,1 krije se najveća korupcionaška afera u Crnoj Gori. Uz veliki rizik i ogromnu odgovornost, a po nalogu gospodara Crne Gore g. Đukanovića, neposredni izvršilac, predsjednik Tenderske komisije Vujica Lazović, suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum koji je ponudio cijenu 11,1 euro za akciju EPCG i istu pojačao ponudom za investicije u visini 2,3 milijarde eura za izgradnju termocentrale snage 650 MWh. Lazović suspenduje kompaniju koja je hiljadu puta jača i višestruko iskusnija u proizvodnji i distribuciji svih vidova energije, i za najboljeg ponuđača bira komunalno preduzeće registrovano svega 10 mjeseci prije raspisivanja tendera. A to znači da A2A nije ispunjavala ni elementarni uslov tendera – da je prihodovala minimum 250 miliona eura u 2007. godini. Iz prostog razloga što tada nije ni postojala. Izabrati za strateškog partnera za najznačajniji privredni subjekt u državi, kakav je EPCG, firmu koja je osnovana samo deset mjeseci ranije, ravno je zločinu. Direktna šteta, a što ne reći i pljačka, nas malih akcionara je 40 miliona eura, budžet je oštećen za 70 miliona eura, dok indirektna šteta dostiže više stotina miliona eura. Sve to je učinjeno izborom nestručnog i nekvalifikovanog partnera koji nije ispunio niti jedan od očekivanih i ugovorom predviđenih parametara. Sa njihovim radom i rezultatom u prethodnom periodu više su nego nezadovoljni i oni koji su ih doveli.

MONITOR: Zašto se onda uopšte razgovara o nastavku saradnje?
MILIČKOVIĆ: Ovaj trenutak – kada Vujica Lazović ucjenjuje A2A insistirajući da investiraju u izgradnju drugog bloka TE Pljevlja, kako bi Vlada sa njima potpisala novi menadžment ugovor – zove se povratak na mjesto zločina. Dakle, 2009. godine Vujica kao predsjednik tenderske komisije suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum iz razloga što nas, navodno, Grci ucjenjuju zahtijevajući da im izdamo koncesije za izgradnju termoelektrane, a danas Vujica ucjenjuje Italijane da grade drugi blok TE. Da imamo nezavisnog i profesionalnog Državnog tužioca, Vujica Lazović i kompletna tenderska komisija bi bili krivično procesuirani.

Ovakvo ponašanje potpredsjednika Vlade direktno ga kandiduje kao žrtveno jagnje za ispunjenje poglavlje 23 i 24. Ovdje je vrlo važno podsjetiti da su naše komšije Hrvati bivšeg premijera Sanadera osudili po osnovu toga što je – korumpiran – manjinskom akcionaru mađaskoj firmi MOL prepustio menadžment u njihovoj INI tokom privatizacije tog energetskog giganta. U našem slučaju naš energetski gigant EPCG vodi i sa njegovim menadžmentom upravlja, po volji Vlade, manjinski akcionar A2A što mu omogućava da bez kontrole pljačka građane Crne Gore izvlačeći milionske iznose u saradnji sa takozvanim konsultantima iz Breše i Milana. Da je menadžment EPCG u domaćim rukama, to nam se ne bi moglo desiti.

MONITOR: Predstavnici države u bordu EPCG jesenas su, navodno, bili jako začuđeni saznanjem da su Italijani pravili pomenute ugovore o konsaltingu – sami sa sobom i sa povezanim firmama. Kako to da ste vi to znali, i zbog toga javno reagovali, mjesecima ranije?
MILIČKOVIĆ: O toj pojavi nezakonitog izvlačenja milionskih iznosa sa žiro računa EPCG su sve znali i Miodrag Čanović, i Nikola Martinović i Srđa Kovačević, dakle svi članovi Borda, ali iz straha da iza takve pojave stoji premijer Đukanović, svi su oni šutali i pravili se slijepi ali su zato redovno, svakog prvog, primal finansijsku apanažu za savjesno čuvanje državne imovine. Krivična prijava koja je podnijeta protiv menadžmenta A2A koji je, suprotno Zakonu o javnim nabavkama, izvlačio milionske iznose završila je u najtamnijim ladicama državnog tužioca i tu će da odstoji dok se dobro ne ukvasi.

Da u Crnoj Gori postoji kvalitetna opozicija oni bi svakodnevno vršili pritisak na tužilačke i sudske organe da krivično procesuiraju Vujicu Lazovića kao izvršioca i Mila Đukanovića kao nalogodavca ovakve kriminalne privatizacije. Ja sam nedavno na ovome iscrpno informisao tadašnjeg predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića. Informisao sam ga sa ciljem da spriječi ovu brutalnu pljačku, ali očito da čovjek nema dovoljno volje i snage da se upušti u jednu, za crnogorske uslove, veliku avanturu. Bolje se snalazi na novoj funkciji – predsjednika Apelacionog suda. Konačno, mi smo početkom novembra Upravi za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma podnijeli prijavu i detaljno opisali kriminalne radnje menadžmenta A2A.

Kao što vidite upoznali smo sve državne institucije o ovom neviđenom lopovluku i svi šute. To jasno govori ko je pokrovitelj i u kakvom mraku živimo. Ipak, nećemo odustati od nastojanja da postupak djelimične privatizacije i dokapitalizacije EPCG dobije svoj pravosudni epilog.

MONITOR: Vratimo se pregovorima o budućnosti EPCG. Držite da je centralna tačka budućih odnosa Vlade i A2A drugi blok Termoelektrane?
MILIČKOVIĆ: Da. To je mjesto zločina, i za očekivati je da se na tom pitanju otvori Pandorina kutija najveće korupcionaške afere u Crnoj Gori – a to je privatizacija Elektroprivrede.

MONITOR: Šta će biti ako se Vlada i A2A dogovore i nastave svoj aranžman u četvorouglu Vlada – Prva banka -EPCG – A2A?
MILIČKOVIĆ: Tada su građani Crne Gore definitivno nastradali i kapitulirali.

MONITOR: A ako se ne dogovore?
MILIČKOVIĆ: Tada će nam Vlada dovesti strateškog partnera iz Palestine. Da se uozbiljimo – očekivati raskid saradnje A2A i vlasti koje su pod kontrolom koruptivne DPS-SDP koalicije, isto je kao i očekivati da će podgorički savez te dvije partije rezultirati krivičnom odgovornošću Miomira Mugoše za sva ono što je uradio u svom mandatu. I jedno i drugo je nemoguće. Dok ih sud ne rastavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo