Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR ARSENIJEVIĆ, PISAC: I dalje ništa nije kako treba

Objavljeno prije

na

Ugledni srpski književnik, prevodilac i publicista Vladimir Arsenijević slavu je stekao romanom U potpalublju, za koji je 1995. godine dobio NIN-ovu nagradu. Još uvijek ne silazi sa trona najmlađeg dobitnika ovog priznanja. Zagrebačka Booksa proglasila je njegov roman Predator najboljom knjigom u regionu protekle decenije. Posljednje dvije godine piše roman pod nazivom Tri oca. MONITOR: Među prvima ste od srpskih umjetnika osudili zločine u Hrvatskoj i pričali o agresiji JNA na Vukovar. Prije par mjeseci gostovali ste u HRT-ovoj emisiji ,,Nedjeljom u 2”, povodom dvadesetogodišnjice pada Vukovara, što je izazvalo mnoge reakcije u Srbiji. Nakon toga dobili ste otkaz u magazinu Press, gdje ste bili kolumnista. Kakvo je bilo objašnjenje i kako vi danas sve to komentarišete?
ARSENIJEVIĆ: Objašnjenje koje sam dobio zajedno s informacijom o otkazu bilo je veoma jednostavno: ,,Svetska ekonomska kriza je”. Reč je o frazi koja se danas jako mnogo koristi, a služi kao eufemizam za sve i svašta i neporecivi argument za raznorazne nemile poteze, a posebno se rado upotrebljava prilikom davanja otkaza onima koji rade za medije i slobodnijeg su mišljenja nego što to prija njihovim urednicima koji su glavni (auto)-cenzori u ime velikih gazda i medijskih magnata koji su ujedno, gle čuda, najčešće visoko rangirani političari. Više puta otkad sam dobio taj angažman da pišem redovnu subotnju kolumnu u Pressu rekao sam i napisao nešto što baš nije trebalo, i mislim da sam lagano počeo da idem na nerve onima koji su me na početku želeli tu, pa se onda, nakon Stankovićeve emisije, za koju verujem da je bila kap koja je prelila čašu, neko lepo dosetio te proklete dosetke. I tako sam se ja, zahvaljujući ,,svetskoj ekonomskoj krizi” ponovo pridružio globalnoj armiji nezaposlenih. Ali, nema veze, navikao sam.

MONITOR: Zagrebačka ,,Booksa” proglasila je vašeg ,,Predatora” najboljom knjigom u regionu protekle decenije u ,,100 tjedana kritike”.
ARSENIJEVIĆ: Booksa je zagrebačka knjižara i svojevrsni književni klub, koji vodi i interesantan internet portal na adresi www.booksa.hr. Kritičari koji za njih pišu, uglavnom mlađe generacije, sastavili su zajedničku listu od deset knjiga decenije po kojoj je moja knjiga Predator proglašena za najbolju u regionu. Šta reći, zaista, nego – hvala im! Veoma sam ponosan zbog toga, možda još više što izuzetno cenim ono što Booksa radi i kad sam u Zagrebu rado posetim njihov sjajan klub u Martićevoj gde sam nedavno imao i književno veče u okviru Dana srpske kulture koji se svake godine održavaju u Zagrebu i drugim gradovima u Hrvatskoj.

MONITOR: Knjiga ,,U potpalublju”, kao i njen naslov, još od 1994. godine svjedok je gdje se nalazimo i šta se sve dešavalo sa našim životima. Kako sada gledate na tu nagradu, ali i na taj period nastanka knjige i da li se nešto značajno promijenilo?
ARSENIJEVIĆ: NIN- ova nagrada kao najznačajnija književna nagrada u Srbiji ima izuzetno grbav put i mnoge sramotne promašaje u svojoj dugoj listi dobitnika. Ove godine dobio ju je, divnim čudom, Slobodan Tišma. Ko ne zna o kome se radi, možda će se setiti njegovih bendova La Strada i Luna iz osamdesetih godina dvadesetog veka. Slobodan Tišma je izrazito interesantan stvaralac i još interesantnija osoba s dugom i neobičnom biografijom i pravo je osveženje da je ove godine nagrada pripala upravo njemu. Ja sam u jednakoj meri predstavljao iznenađenje te 1995. kad mi je NIN-ova nagrada dodeljena za prvi roman, U potpalublju. Ne samo da sam bio najmlađi dobitnik, već je i sama knjiga U potpalublju bila prvi i jedini debitantski roman ikad nagrađen ovom nagradom, a pored toga bila je to prva knjiga koja je direktno i nedvosmisleno tematizovala iskustvo devedesetih godina. Tako da je reakcija bila izuzetna. Knjiga je jako dugo bila apsolutni bestseler kod kuće, a do sad je objavljena u preko dvadeset zemalja. Nedavno je u Beogradu objavljeno reizdanje s mojim predgovorom i drago mi je da vidim da se ta knjiga i dalje dobro prodaje i da interesovanje za nju neprestano postoji. Povodom drugog dela pitanja, odgovoriću kratko – sve se promenilo od tada, doslovno sve, samo što i dalje ništa nije kako treba.

MONITOR: Uvijek ste bili spremni za kritički odnos prema stvarnosti. Nikad niste krili svoj stav, kao i nezadovoljstvo situacijom u zemlji. Šta vam je davalo snagu da već dvadeset godina budete dosledni u tome?
ARSENIJEVIĆ: Ne bih da zvučim uzvišeno preko mere ali, zaista, snagu mi je davalo uverenje da govorim i radim isključivo ono što mislim. Tu čak i nije reč ni o kakvoj snazi – ja naprosto ne bih umeo drugačije. U tom smislu ja rado trpim sve što treba otrpeti zarad slobodnog mišljenja i u potpunosti sam slobodnjak. Živim o sopstvenim snagama, ne zanimaju me partije, korporacije i druga okupljališta za finansijski ambiciozne i moralno ljigave. Moja sujeta je drugačija od njihovih. Ja bih se radije svakog meseca borio da platim sve svoje račune, što i činim čitav život, nego što bih se i jedan dan osećao nečisto iznutra. Ti ljudi ovakve poput mene verovatno smatraju budalom. Ja se, opet, sa svoje strane pitam, kako oni žive sa svom tom prljavštinom. Valjda ni oni, poput mene, ne umeju drugačije.

MONITOR: Odrasli ste uz pank, koji je oduvijek bio svojevrsni otpor mladih ljudi. Da li i dalje svirate i imate nastupe?
ARSENIJEVIĆ: Ne. Poslednji put svirao sam 1999 – 2000. dok sam živeo u Meksiku. S nekoliko prijatelja iz Velike Britanije i SAD napravio sam bend koji se zvao Los Armstrings. Svirali smo srazmerno melodični noise-punk i nakon gotovo dve godine neprestanog vežbanja i nastupanja u Meksiko Sitiju, ali i u Kuarnavaci i Puebli taman smo počeli da zvučimo otprilike onako kako smo nameravali kad smo se raspali tako što smo igrom slučaja svi u jednom momentu iz različitih razloga napustili Meksiko. I dalje smo u kontaktu, ali uglavnom preko Fejsbuka gde imamo i stranicu s Los Armstrings memorabilijom koja se zove Los Armstring Official Memory Lane. Učinilo smo to uglavnom zbog sebe samih, ali svako koga to interesuje može da ode da pogleda i posluša razne sadržaje koji se tamo nalaze.

MONITOR: Kažite o izdavačkoj kući ,,Reflektor” i njenom veoma zanimljivom projektu – objavljivanju audio-knjiga?
ARSENIJEVIĆ: Reflektor je izdavačka kuća posvećena audio-knjigama, a u skoroj budućnosti planiramo da počnemo da se bavimo i e-knjigama takođe. Objavljujemo interesantne naslove u interesantnim interpretacijama veoma poznatih glumačkih imena ili samih autora. Tako, na primer, Grobnicu za Borisa Davidoviča Danila Kiša čita Miki Manojlović, moju knjigu U potpalublju Nikola Đuričko, Komo Srđana Valjaravića čita Nebojša Glogovac, dok pesme čika Jove Zmaja, na primer, fantastično interpretira Raša Popov, a uživali smo i u vrhunskom autorskom performansu Predraga Lucića u audio-knjizi koju je za nas sastavio i koja se zove Filter Jugoslavija. Sahib Nenada Veličkovića, takođe u čitanju autora, objavili smo u saradnji sa Bibliotekom za slijepa i slabovidna lica u BiH. Jako su nam drage i značajne takve saradnje. Mnoge knjige su u pripremi, poput recimo kultnog romana Kandže Marka Vidojkovića u neverovatnom čitanju Sergeja Trifunovića. Naši naslovi mogu se kupiti online, direktno preko našeg sajta www.rflekt.me.

MONITOR: Pišete isključivo romane, pa pretpostavljam da rad traje dugo. Zanima me da li ćete uskoro objaviti novu knjigu?
ARSENIJEVIĆ: Već jedno dve godine pišem jedan obimniji roman pod nazivom Tri oca. U tom smislu rad na njemu zaista traje neko duže vreme. Ne bih sad već davao prognoze kad će se ta knjiga pojaviti ali to i nije toliko bitno, zaista – pojaviće se kad je završim. Na knjigama se praktično ne zarađuje, izuzev u jako retkim slučajevima, a rad na njima traje beskrajno dugo, izuzev, ponovo, u jako retkim slučajevima. Hoću da kažem da se takve stvari ne rade s bilo kakvim konkretnim računicama u glavi već iz nekih sasvim drugačijih pobuda. Dok sam prvih nekoliko knjiga koje sam objavio pisao isključivo iz stomaka, i to praktično u realnom vremenu, govoreći isključivo o stvarima koje su mi se događale pred nosom, jer su bile toliko dramatične i nepodnošljive, vremenom sam to bavljenje neposrednim primarnim stvarima sve više zamenjivao vrstom rada u kojoj mi je neophodno neprestano istraživanje i saznavanje. Otkrio sam da me takav rad neverovatno motiviše na pisanje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo