Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR ARSENIJEVIĆ, PISAC: I dalje ništa nije kako treba

Objavljeno prije

na

Ugledni srpski književnik, prevodilac i publicista Vladimir Arsenijević slavu je stekao romanom U potpalublju, za koji je 1995. godine dobio NIN-ovu nagradu. Još uvijek ne silazi sa trona najmlađeg dobitnika ovog priznanja. Zagrebačka Booksa proglasila je njegov roman Predator najboljom knjigom u regionu protekle decenije. Posljednje dvije godine piše roman pod nazivom Tri oca. MONITOR: Među prvima ste od srpskih umjetnika osudili zločine u Hrvatskoj i pričali o agresiji JNA na Vukovar. Prije par mjeseci gostovali ste u HRT-ovoj emisiji ,,Nedjeljom u 2”, povodom dvadesetogodišnjice pada Vukovara, što je izazvalo mnoge reakcije u Srbiji. Nakon toga dobili ste otkaz u magazinu Press, gdje ste bili kolumnista. Kakvo je bilo objašnjenje i kako vi danas sve to komentarišete?
ARSENIJEVIĆ: Objašnjenje koje sam dobio zajedno s informacijom o otkazu bilo je veoma jednostavno: ,,Svetska ekonomska kriza je”. Reč je o frazi koja se danas jako mnogo koristi, a služi kao eufemizam za sve i svašta i neporecivi argument za raznorazne nemile poteze, a posebno se rado upotrebljava prilikom davanja otkaza onima koji rade za medije i slobodnijeg su mišljenja nego što to prija njihovim urednicima koji su glavni (auto)-cenzori u ime velikih gazda i medijskih magnata koji su ujedno, gle čuda, najčešće visoko rangirani političari. Više puta otkad sam dobio taj angažman da pišem redovnu subotnju kolumnu u Pressu rekao sam i napisao nešto što baš nije trebalo, i mislim da sam lagano počeo da idem na nerve onima koji su me na početku želeli tu, pa se onda, nakon Stankovićeve emisije, za koju verujem da je bila kap koja je prelila čašu, neko lepo dosetio te proklete dosetke. I tako sam se ja, zahvaljujući ,,svetskoj ekonomskoj krizi” ponovo pridružio globalnoj armiji nezaposlenih. Ali, nema veze, navikao sam.

MONITOR: Zagrebačka ,,Booksa” proglasila je vašeg ,,Predatora” najboljom knjigom u regionu protekle decenije u ,,100 tjedana kritike”.
ARSENIJEVIĆ: Booksa je zagrebačka knjižara i svojevrsni književni klub, koji vodi i interesantan internet portal na adresi www.booksa.hr. Kritičari koji za njih pišu, uglavnom mlađe generacije, sastavili su zajedničku listu od deset knjiga decenije po kojoj je moja knjiga Predator proglašena za najbolju u regionu. Šta reći, zaista, nego – hvala im! Veoma sam ponosan zbog toga, možda još više što izuzetno cenim ono što Booksa radi i kad sam u Zagrebu rado posetim njihov sjajan klub u Martićevoj gde sam nedavno imao i književno veče u okviru Dana srpske kulture koji se svake godine održavaju u Zagrebu i drugim gradovima u Hrvatskoj.

MONITOR: Knjiga ,,U potpalublju”, kao i njen naslov, još od 1994. godine svjedok je gdje se nalazimo i šta se sve dešavalo sa našim životima. Kako sada gledate na tu nagradu, ali i na taj period nastanka knjige i da li se nešto značajno promijenilo?
ARSENIJEVIĆ: NIN- ova nagrada kao najznačajnija književna nagrada u Srbiji ima izuzetno grbav put i mnoge sramotne promašaje u svojoj dugoj listi dobitnika. Ove godine dobio ju je, divnim čudom, Slobodan Tišma. Ko ne zna o kome se radi, možda će se setiti njegovih bendova La Strada i Luna iz osamdesetih godina dvadesetog veka. Slobodan Tišma je izrazito interesantan stvaralac i još interesantnija osoba s dugom i neobičnom biografijom i pravo je osveženje da je ove godine nagrada pripala upravo njemu. Ja sam u jednakoj meri predstavljao iznenađenje te 1995. kad mi je NIN-ova nagrada dodeljena za prvi roman, U potpalublju. Ne samo da sam bio najmlađi dobitnik, već je i sama knjiga U potpalublju bila prvi i jedini debitantski roman ikad nagrađen ovom nagradom, a pored toga bila je to prva knjiga koja je direktno i nedvosmisleno tematizovala iskustvo devedesetih godina. Tako da je reakcija bila izuzetna. Knjiga je jako dugo bila apsolutni bestseler kod kuće, a do sad je objavljena u preko dvadeset zemalja. Nedavno je u Beogradu objavljeno reizdanje s mojim predgovorom i drago mi je da vidim da se ta knjiga i dalje dobro prodaje i da interesovanje za nju neprestano postoji. Povodom drugog dela pitanja, odgovoriću kratko – sve se promenilo od tada, doslovno sve, samo što i dalje ništa nije kako treba.

MONITOR: Uvijek ste bili spremni za kritički odnos prema stvarnosti. Nikad niste krili svoj stav, kao i nezadovoljstvo situacijom u zemlji. Šta vam je davalo snagu da već dvadeset godina budete dosledni u tome?
ARSENIJEVIĆ: Ne bih da zvučim uzvišeno preko mere ali, zaista, snagu mi je davalo uverenje da govorim i radim isključivo ono što mislim. Tu čak i nije reč ni o kakvoj snazi – ja naprosto ne bih umeo drugačije. U tom smislu ja rado trpim sve što treba otrpeti zarad slobodnog mišljenja i u potpunosti sam slobodnjak. Živim o sopstvenim snagama, ne zanimaju me partije, korporacije i druga okupljališta za finansijski ambiciozne i moralno ljigave. Moja sujeta je drugačija od njihovih. Ja bih se radije svakog meseca borio da platim sve svoje račune, što i činim čitav život, nego što bih se i jedan dan osećao nečisto iznutra. Ti ljudi ovakve poput mene verovatno smatraju budalom. Ja se, opet, sa svoje strane pitam, kako oni žive sa svom tom prljavštinom. Valjda ni oni, poput mene, ne umeju drugačije.

MONITOR: Odrasli ste uz pank, koji je oduvijek bio svojevrsni otpor mladih ljudi. Da li i dalje svirate i imate nastupe?
ARSENIJEVIĆ: Ne. Poslednji put svirao sam 1999 – 2000. dok sam živeo u Meksiku. S nekoliko prijatelja iz Velike Britanije i SAD napravio sam bend koji se zvao Los Armstrings. Svirali smo srazmerno melodični noise-punk i nakon gotovo dve godine neprestanog vežbanja i nastupanja u Meksiko Sitiju, ali i u Kuarnavaci i Puebli taman smo počeli da zvučimo otprilike onako kako smo nameravali kad smo se raspali tako što smo igrom slučaja svi u jednom momentu iz različitih razloga napustili Meksiko. I dalje smo u kontaktu, ali uglavnom preko Fejsbuka gde imamo i stranicu s Los Armstrings memorabilijom koja se zove Los Armstring Official Memory Lane. Učinilo smo to uglavnom zbog sebe samih, ali svako koga to interesuje može da ode da pogleda i posluša razne sadržaje koji se tamo nalaze.

MONITOR: Kažite o izdavačkoj kući ,,Reflektor” i njenom veoma zanimljivom projektu – objavljivanju audio-knjiga?
ARSENIJEVIĆ: Reflektor je izdavačka kuća posvećena audio-knjigama, a u skoroj budućnosti planiramo da počnemo da se bavimo i e-knjigama takođe. Objavljujemo interesantne naslove u interesantnim interpretacijama veoma poznatih glumačkih imena ili samih autora. Tako, na primer, Grobnicu za Borisa Davidoviča Danila Kiša čita Miki Manojlović, moju knjigu U potpalublju Nikola Đuričko, Komo Srđana Valjaravića čita Nebojša Glogovac, dok pesme čika Jove Zmaja, na primer, fantastično interpretira Raša Popov, a uživali smo i u vrhunskom autorskom performansu Predraga Lucića u audio-knjizi koju je za nas sastavio i koja se zove Filter Jugoslavija. Sahib Nenada Veličkovića, takođe u čitanju autora, objavili smo u saradnji sa Bibliotekom za slijepa i slabovidna lica u BiH. Jako su nam drage i značajne takve saradnje. Mnoge knjige su u pripremi, poput recimo kultnog romana Kandže Marka Vidojkovića u neverovatnom čitanju Sergeja Trifunovića. Naši naslovi mogu se kupiti online, direktno preko našeg sajta www.rflekt.me.

MONITOR: Pišete isključivo romane, pa pretpostavljam da rad traje dugo. Zanima me da li ćete uskoro objaviti novu knjigu?
ARSENIJEVIĆ: Već jedno dve godine pišem jedan obimniji roman pod nazivom Tri oca. U tom smislu rad na njemu zaista traje neko duže vreme. Ne bih sad već davao prognoze kad će se ta knjiga pojaviti ali to i nije toliko bitno, zaista – pojaviće se kad je završim. Na knjigama se praktično ne zarađuje, izuzev u jako retkim slučajevima, a rad na njima traje beskrajno dugo, izuzev, ponovo, u jako retkim slučajevima. Hoću da kažem da se takve stvari ne rade s bilo kakvim konkretnim računicama u glavi već iz nekih sasvim drugačijih pobuda. Dok sam prvih nekoliko knjiga koje sam objavio pisao isključivo iz stomaka, i to praktično u realnom vremenu, govoreći isključivo o stvarima koje su mi se događale pred nosom, jer su bile toliko dramatične i nepodnošljive, vremenom sam to bavljenje neposrednim primarnim stvarima sve više zamenjivao vrstom rada u kojoj mi je neophodno neprestano istraživanje i saznavanje. Otkrio sam da me takav rad neverovatno motiviše na pisanje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu

 

 

“Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima”, kaže u razgovoru za Monitor Marko Sošić, istraživač javnih politika Instituta alternativa, komentarišući preporuku da je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi”.

MONITOR: Znamo li mi šta planiraju a šta rade premijer Spajić i njegova Vlada?

SOŠIĆ: Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo pravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo dovoljno:  šta je precizan plan, šta se želi postići, koliko sve to košta. Sve to može imati previsoku cijenu: mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi uprave, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije… Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka.

U oblasti javnih finansija je u ovom pogledu situacija posebno loša. Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”. DRI radi u krnjem sastavu i očigledno je da ih u Vladi ne slušaju. Većina u skupštinskom Odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade, koja se izdaje za nezavisnu i neutralnu. U toj  ogromnoj buci se objektivna i argumentovana riječ teško probija i čuje.

MONITOR: I ako nemamo “mapu puta” Vlada, verbalno,  ne odustaje od ambicioznih obećanja.  Šta očekujete?

SOŠIĆ: Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

MONITOR: Vjerovati ili ne vjerovati “na riječ”?

SOŠIĆ: Za pet mjeseci rada Vlada nije pripremila Fiskalnu strategiju, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. To je dokument koji bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu. Za njega sem Milojka Spajića i Jakova Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

MONITOR: Pomenuli ste program Evropa sad 2. Da li podaci s početka godine podržavaju optimizam s kojim su planirane javne finansije?

SOŠIĆ: Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20 odsto više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek pet odsto od 80-ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru. Svi veliki sektori javne uprave su izvučeni iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate uređuju  kolektivnim pregovaranjem, iako taj Zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji se sada smatraju nepravedno zapostavljeni nagraditi. Konačno, mi ni dalje ne znamo kako Vlada percipira probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja.

MONITOR: Šta je, u tom kontekstu, pokazala lista 1000 najvećih zarada u javnom sketoru?

SOŠIĆ: Ništa. Način na koji je Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru sve je samo ne sistemski i pouzdan. Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade i slično, Ministarstvo objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da zna i vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada, Na primjer, 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

MONITOR: Vlada javnosti  i dalje duguje podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru. Kako onda očekivati jasan plan za smanjenje tog broja?   

SOŠIĆ: O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru nekada se (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020.  do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više niko ni ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”. Na sličan način se nekada ponašala Vlada DPS-a.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana. U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko sedam  hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremeno angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se na  njih troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema ni informacija o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima oko 250 gotovo svakog mjeseca).

MONITOR: Kada smo kod novca, aktuelna je priča o EU fondovima i njihovoj dostupnosti?

SOŠIĆ: Dosta se barata sa poluinformacijama o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije a koliko tek treba da dobijemo. Premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere. Što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, jedno znamo za sigurno: Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novac, nije se sastala još od 2021. godine. Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata.

Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF možete naći da su vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživh sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, jako je važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način. Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da  Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti tretman koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet za 2025.  predaju se već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EDIN FORTO, MINISTAR KOMUNIKACIJA I PROMETA U VIJEĆU MINISTARA BiH: Otvaranje pregovora sa EU jedna od najpozitivnijih stvari za BiH od sticanja nezavisnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otvaranjem pregovora  otvoriće se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo  tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika

 

 

 MONITOR: Dok ovaj broj Monitora ide u štampu,  Evropsko vijeće odlučuje   o otvaranju pristupnih pregovora BiH za članstvo u  EU. Jeste li optimista i šta otvaranje znači za BiH?

FORTO: Kad vaši čitaoci budu čitali ovaj intervju, odluka o otvaranju pristupnih pregovora bi trebala biti donesena. Uvjeren sam da će biti pozitivna. Bit će to najveći iskorak BiH ka EU, ali i generalno jedna od najpozitivnijih stvari koja nam se dogodila od sticanja nezavisnosti. Otvoriće  se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo  bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika. Vjerujem da će postojati, jer u BiH postoji konsenzus po pitanju zajedničke budućnosti svih naših građana u EU. Ne vidim niti jedan razlog da političari ne udovolje tom zahtjevu naših ljudi da kod kuće žive kao u Evropi, da ne moraju odlaziti. Odnosno, građani će, vjerujem, neminovno birati političare koji će BiH brzim koracima voditi u EU. To će se desiti pogotovo nakon otvaranja pregovora, jer je eurointegracijskim politikama dat vjetar u leđa. Imali smo dugačak zastoj na EU putu i pomalo je u očima građana priča o integracijama bila spala s vrha političkih prioriteta, ali sada se opet vraća u sami vrh njihovih očekivanja.

MONITOR: Još se ne zna šta će biti sa sa zahtjevom visokog predstavnika Kristijana Šmita da se izglasaju  promjene  Izbornog zakona BiH koje bi doprinijele integritetu izbornog procesa.  Za dublje promjene Izbornog zakona potrebne su promjene ustava. Može li se tu naći rješenje, jer Šmit nema ovlašćenje da mijenja ustav?

FORTO: Za integritet izbornog procesa nisu nužne nikakve promjene Ustava. Vjerujem da će u vezi s tim doći do dogovora između stranaka koje su vlast na državnom nivou. Ako ne dođe, nema sumnje da će neophodne izmjene biti nametnute.

S druge strane, kad se govori o obuhvatnijim rješenjima koja bi zadirala u Ustav, ključno je to koliko je ko spreman na kompromis. Naša stranka ima prijedlog da imamo jednog predsjednika, umjesto tročlanog Predsjedništva, čije bi ovlasti bile ceremonijalne. Birala bi ga Parlamentarna skupština BiH, bio bi ograničen na jedan mandat i imao bi potpredsjednika koji ne bi mogao biti iz istog naroda. Skupa s predsjedavajućim i zamjenikom Parlamentarne skupštine BiH, te četiri osobe bi bile iz reda tri konstitutivna naroda i Ostalih. Vanjska politika, odbrana i imenovanja ambasadora, čime se sad bavi tročlano Predsjedništvo, bili bi prebačeni na Vijeće ministara.

MONITOR: Na pomolu je još jedan prijedlog rezolucije koja se odnosi na genocid u Srebrenici a koju priprema ambasador u UN, Zlatko Lagumdžija. Članica Predsjedništva BiH,  Željka Cvijanović, je već negativno reagovala na tu ideju. Ima li nade za  dogovor oko pristupa ovoj važnoj temi na nivou Vlade BiH, ako već ne u Predsjedništvu?

FORTO: Lako bi se dogovorio pristup toj temi, kad bi se uvažavale činjenice. Mi imamo problem s tim da jedna strana negira sudski dokazanu činjenicu, a to je da je genocid počinjen i da su počinioci jasno označeni. U vezi s činjenicama ne može biti kompromisa, na njih se pristaje, pogotovo kad je riječ o sudskim presudama. Naravno da podržavam svaki vid širenja istine o genocidu u Srebrenici, tim više što se radi o svjetski relevantnoj političkoj platformi kakva je Generalna skupština UN-a.

MONITOR: Nedavno je Skupština Crne Gore usvojila sporazum za izgradnju mosta preko rijeke Tare, koji je veoma važan za poboljšavanje saobraćajnih veza između BiH i Crne Gore. Da li se sa otpočinjenjem radova kasnilo u očekivanju potvrde crnogorskog parlamenta – s obzirom da je dogovor o unapređenju inače veoma loših saobraćajnih veza, napravljen još 2021.?

FORTO: Ova tema je prioritet u radu Ministarstva komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine. Jedna velika mrlja iz prošlosti kad je u pitanju saradnja dvije države, te jedna velika prilika u sadašnjosti da se unaprijedi kvalitet života ovog kraja. Dugo vremena je ova tema na dnevnom redu sa puno, rekao bih i previše, propuštenih prilika. Ne bih se vraćao u prošlost i bavio propuštenim prilikama. Danas imamo jasnu viziju – moderna saobraćajnica Brod na Drini – Šćepan Polje, koja povezuje glavne gradove dvije države Sarajevo i Podgoricu, sa novim međudržavnim mostom na rijeci Tari, te savremenim integrisanim graničnim prelazom na teritoriji Crne Gore.

MONITOR: U Sarajevu ste nedavno dogovorili „ prvi postdejtonski zajednički projekat sa Srbijom“, o modernizaciji pruge koja ide od Doboja do Rume. Tom prilikom ste u prisustvu ministra u Vladi Srbije Gorana Vesića, govorili o značaju povezivanja u regionu koje će, kako ste rekli, za Vas biti prioritet. Koliki je značaj ovog povezivanja?

FORTO: Željeznice su generator ekonomskog razvoja, ekološke održivosti, te osnova razvoja saobraćajnog sistema.

Sve one probleme koje imamo u cestovnom saobraćaju a tiču se zagađenja vazduha i sigurnosti prometa, možemo riješiti aktivnim razvojem željezničke infrastrukture.

Potrebno je uložiti ogromne napore i sredstva u rekonstrukciju i modernizaciju željezničke infrastrukture, posebno sa aspekta dva željeznička pravca, Koridora Vc koji od juga na sjever Luku Ploče preko Šamca povezuje sa Budimpeštom, te pravca koji preko Novog Grada, Banjaluke, Doboja, Tuzle i Zvornika predstavlja glavnu vezu na osi istok – zapad.

Jedan od prioriteta je uspostavljanje putničkih linija koje bi Mostar, Sarajevo i Banjaluku željeznički uvezali za Zagrebom i Beogradom i dalje sa ostatkom Evrope. Sporazum o željezničkim graničnim procedurama na koridoru Vc pregovaramo sa Vladom Republike Hrvatske.

Također, rekonstrukcija pruge Doboj – Tuzla – Zvornik – Šabac – Ruma je zajednički projekat na kome radimo sa Vladom Republike Srbije. Uspjeli smo da skrenemo pažnju sa cestovnog povezivanja na željezničko povezivanje, i to je već veliki korak. Potreban nam je jak unutrašnji dijalog u Bosni i Hercegovini, na čemu trenutno radimo. Na kraju, potreban nam je zajednički nastup prema finansijskim institucijama sa pripremljenim projektima.

Željeznički saobraćaj ima ogroman potencijal za dalji privredni razvoj Bosne i Hercegovine u okviru regiona, te u okviru Evropske unije, što, prije svega, zavisi od našeg dogovora i aktivne realizacije postavljenih prioriteta.

 

Odlična saradnja sa crnogorskom vladom oko izgradnje  puteva

 

MONITOR: Sarajevo i Podgorica  su dva najlošije povezana glavna grada u državama bivše Jugoslavije.  Da li je  problem novac,  unutrašnji odnosi u BiH ili je potrebno uspostavljanje bolje komunikacije izvršnih vlasti u BiH i Crnoj Gori?

FORTO: Saradnja sa crnogorskom stranom je u ovom trenutku odlična, u toku je projektovanje crnogorskog dijela pristupnog puta do novog mosta. Glavni projekat za pristupni put i novi most imamo urađen, provodimo određena ažuriranja dokumentacije.

Poslije svih ovih godina, moja očekivanja su da u ljetnom periodu raspišemo tender za gradnju mosta i priključnih dionica u skladu sa međudržavnim sporazumom koji je sad u punoj primjeni.

Također, imamo i više puta ponovljenu spremnost Evropske unije da sufinansira gradnju ovog puta kroz Plan rasta i Investicioni okvir za Zapadni Balkan.

Čini mi se da smo danas, prvi put, svi na istom zadatku i svi sa istim ciljem. Svjetska banka i EBRD sarađuju na projektu, tako da očekujem da istovremeno krene gradnja dionice od Broda na Drini do Šćepan Polja. U narednih par godina, nakon izgradnje, put od Podgorice do Sarajeva bi trajao znatno kraće, što bi otvorilo dodatni ekonomski potencijal saradnje dvije zemlje. Moramo sve resurse staviti na raspolaganje da se ovo pitanje završi u korist svih naših građana sa obje strane granice.

MONITOR:  Crnogorska vlada, u srednjeročnim planovima, najavljuje i uspostavljanje brze ceste Sarajevo-Pljevlja-Bijelo Polje, pa preko Kosova-do Turske. Da li ste u toku sa ovim najavama i šta mislite o ovom projektu?

FORTO: U Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine pozdravljamo svaku inicijativu čija bi realizacija doprinijela boljem regionalnom povezivanju. Zapravo, ovdje razgovaramo o izgradnji putnog pravca koje Sarajevo, preko Višegrada, uvezuje sa mrežom autoputeva u Republici Srbiji, te putu koji sa ove konekcije preko Goražda i Čajniča ide ka Pljevljima u Crnoj Gori.

U BiH trenutno ispitujemo šta je do sada rađeno od dokumentacije kad je u pitanju unapređenje postojeće saobraćajnice Goražde – Pljevlja, te smo, u razgovorima sa crnogorskom stranom, dogovorili da uradimo idejno rješenje kako bismo i tehnički utvrdili opravdanost ulaganja na ovom putnom pravcu.

Svakako, ideja koju trebamo iskoristiti i izvući maksimum, prije svega za stanovništvo na tom području u Bosni i Hercegovini, koje danas, realno govoreći, nema odgovarajuće uslove za održiv život. O ovoj temi nas očekuju ozbiljniji pregovori uskoro.

 

Grđansko ne podrazumijeva negiranje etničkog

 

MONITOR: Predsjednik ste Naše stranke, građanske partije.  Školovali ste se  i dugo živjeli u SAD. Ministar ste u Vladi zemlje koja je Dejtonskim sporazumom u velikoj mjeri politički-institucionalno usporena  etno-nacionalnim principom organizovanja vlasti. Može li se BiH učiniti funkcionalnijom  i građanskom državom?

FORTO: Može, naravno. Pritom treba znati da se pod građanskim ne podrazumijeva negiranje etničkog. Potrebno je napraviti balans između građanskog i etničkog principa. Bezuslovno implementirati sve presude koje će omogućiti svakom građaninu BiH da se kandidira na sve političke pozicije, a pitanja vitalnog nacionalnog interesa svesti na ono na šta se zaista mogu odnositi. Danas u BiH sve može biti dovedeno u pitanje pod krinkom vitalnog nacionalnog interesa koji bi se inače trebao odnositi na zaštitu kulturnog i vjerskog identiteta.

Ako ćemo građansku državu gledati tako, kao balans etničkog i građanskog principa u izgradnji društva, onda ju je moguće izgraditi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Još smo na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zamislite da ulicom koja nosi naziv po Pavlu Bulatoviću, mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt

 

MONITOR: Kako komentarišete način na koji je izabran novi v.d direktora Uprave policije?

PEPIĆ: U tradicionalnom društvu za većinu političkih aktera od ” životne ” je važnosti kontrola bezbjednosnog sektora. Mnogo ih više interesuje čiji je bezbjednosni sektor, nego kakav je. To je slučaj sa svim vladama kako do  tridesetog avgusta 2020. godine, tako i kasnije. Osim što se dok je DPS vladao sve odvijalo iza kulisa, jer je Đukanović mogao da ” presječe “.

Sukobi o tome čiji je bezbjednosni sektor najviše štete donose baš bezbjednosnom sektoru.  To važi i za sagu o imenovanju, razrešenju, vraćanju , pa opet razrješenju Zorana Brđanina  kao i za  borbu između Demokrata i PES- a oko toga čiji će kandidat biti v.d.direktora policije.  Neophodno je da se  taj resor profesionalizuje. „Takmičenje” čiji će biti i ko će ga kontrolisati , dovelo nas je praktično u situaciju  da on ne bude dobar ni za koga.

MONTOR:  Kako vidite instistranje Demokrata da jedna od ulica u Podgorici nosi ime po Pavlu Bulatoviću, minsitru policije u vrijeme deportacija bosanskohercegovackih izbjeglica?

PEPIĆ: Svako ima pravo na svoje stavove i inicijative. Tako ni ova i ovakva inicijativa Demokrata da jedna ulica u Podgorici, dobije ime Pavla Bulatovića , nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova CG ( 1990-1992 g) , potom saveznog ministra policije (1992-1993g.) , a onda i ministra Odbrane SRJ (1993-2000g), koji je ubijen u Beogradu februara 2000,  nije nezakonita. Ali nije dobra i nije svrsishodna iz principijelnih i ljudskih razloga.

Bulatović je bio  ministar unutrašnjih poslova u vrijeme neljudskih postupaka crnogorske policije , koja je u maju 1992. godine hvatala izbjeglice i isporučivši ih vojsci RS u ratom zahvaćenoj BiH, direktno poslala u smrt više desetina onih koji su pokušali da nađu spas u Crnoj Gori.  Policija ih je, kako se kasnije ispostavilo po telegramu, nalogu,  koji je poslao ministar Bulatović, privela pa potom vratila u BiH, gdje su skoro  svi likvidirani.

Ne treba zaboraviti ni to da je  Bulatović, nakon deportacije, bio i ministar unutrašnjih poslova SRJ, kao i ministar odbrane do njegovog ubistva.  Dugačak je spisak događaja  koji su se desili za vrijeme ministrovanja Pavla Bulatovića: slanje jedinice crnogorske policije 1991. godine  ” operacija Dubrovnik” , slučaj ” Štrpci” 1993. godine,  hapšenje čelnika SDA 1994. godine., Srebrenica 1995. godine   …I mnogo, mnogo toga još. Naravno da ja za ove i ovakve događaje ne mogu i neću da u potpunosti okrivim  Bulatovića. Ali je činjenica da je on tada bio na visokim pozicijama u resorima ” prinude”.
Tako da uz sav  pijetet prema pokojnom Bulatoviću, mislim da nije u redu da se po njemu nazove jedna ulica u Podgorici. Zamislite da tom ulicom  mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt.

MONITOR: Demokrate  Bulatovića  poistovjećuju sa žrtvama kriminalnog sistema poput recimo policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića.

PEPIĆ: Čuo sam argumentaciju Demokrata. Koliko je poznato širokoj javnosti, ni do dan- danas , u otkrivanju nalagodavaca , počinilaca i motiva ubistva  Pavla Bulatovića ( koje se dogodilo 07.02.2000g u restoranu FK ” Rad” na Banjici u Beogradu) se nije puno odmaklo! Dakle, nadležni organi nijesu dali prave i konačne odgovore.

Nije u redu da se po pitanjima nečijeg stradanja manipuliše.Ubistvo Pavla Bulatovića, ne mogu staviti u isti kontekst i ” koš” sa ubistvom visokog policijskog službenika g. Slavoljuba Šćekića, koji se desio na praktično njegovom kućnom pragu ( 30.08.2005.). Njegovo ubistvo je bio direktan atak na demokratsku i građansku Crnu Goru. Zaista je više nego sramno  da se po ovom pitanju nije u potpunosti zadovoljila pravda. Svi mi , kojima je istinski stalo da što prije Crna Gora  postane normalna država i  društvo za život , moramo da insistiramo da se ovaj zločin u potpunosti riješi.

Po ovom  hrabrom borcu protiv kriminala , Policijska akademija u Danilovgradu, trebalo je da nosi  ime.

MONITOR: Inicijativa za smjenu šefa parlamenta Andrije Mandića nije izglasana u Skupštini. Kako komentarišete sjednicu parlamenta na kojoj se o tome raspravljalo, te odnos političkih partija prema ovom pitanju?

PEPIĆ: Inicijativa za smjenu šefa Parlamenta Andrije Mandića je bila i legalna i legitimna.  I za razvoj demokratije u nas i dobrodošla. No , bez obzira na argumente onih koji su podnijeli tu inicijativu za Mandićevu smjenu, kao i onih koji su bili protiv,  nijesmo čuli ništa novo.
Ista meta, isto odstojanje. Moram da primijetim,  međutim, da su neki koji su napadali Andriju Mandića ” zbog trobojke u Parlamentu i zbog dočeka Dodika ” bili sljedbenici onih , koji su pod tom trobojkom , dobijali sve izbore do 2020, kao i to da su nekadašnji njihovi šefovi i idoli, donedavno imali prisnu saradnju sa Dodikom. No , i to je demokratski. Kao i to  što su većinski poslanici CG Parlamenta, bili protiv toga da se izgalasa nepovjerenje Andriji Mandiću. Jasno je međutim i to da u Crnoj Gori  nijesu toliko bitni ideološki stavovi i principi , već da prevagu imaju , skoro pa isključivo politički, pa bogami i lični interesi i razlozi.

MONITOR: Stigla je i  izjava visokog amerčkog funkcionera Gabrijela Eskobara da „ kroz mnoge stvari koje radi šef parlamenta nismo vidjeli posvećenost evroatlantskim integracijama”.

PEPIĆ: Moramo da shvatimo i prihvatimo da se  ” veliki”  isključivo ponašaju u skladu sa njihovim interesima. Da oni u tome  uvijek traže one koji će ih i sprovoditi, bez neke velike suzdržanosti u malim zemljama i društvima  kao što je naše.
Tako ja i vidim ovu i ovakvu izjavu.  Prosto on na ovaj i ovakav način, hoće da “skrene pažnju“, ali i da pokaže svoju moć.

No , nije toliko bitno  koliko je neko jak da vam nametne da ga morate bespogovorno slušati . Već   koliko je neko spreman i jak , da se, argumentovano  tome odupre.

Moram da priznam da mi  priča o euroatlantskim integracijama , sve više liči i poprima oblik floskule.  Što god da se radi, politički akteri  se  kriju iza onoga “mi smo za Evropu i zapadne vrijednosti, a vi nijeste i kočite ih “.

, Eskobarova izjava u najmanju ruku nije bila u potpuno diplomatskom ” tonu “.  Andrija Mandić je legalni i legitimni predsjednik Parlamenta Crne Gore.  A ta se činjenica , voljeli ga mi ili ne, uvažavao ga neko  ili ne,  mora prihvatiti. Sugestije i savjete treba poštovati i slušati. Ali ih i ne moramo bespogovorno izvršavati.

MONITOR: Vlasti glasno i optimistično najavljuju brzo dobijanje završnih mjerila za poglavlje 23, 24. Jesmo li i dalje  tek  na početku kada je u pitanju vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, pa i sučavanje sa ratnom prošlošću, koje je dio ovog poglavlja?

PEPIĆ: Bez obzira što nam vlasti glasno i optimistično najavljuju  da tek , evo što nijesmo “, plašim se da smo po mnogim pitanjima na samom početku.
Što se tiče borbe protiv korupcije i kriminala,  nešto se radi i uradilo se. Naročito se po tom pitanju istaklo tužilaštvo, od čega najviše Specijalno tužilaštvo. Ali, tužilaštvo je samo stranka u postupku. Presude donosi sud. Ako nekoga uhvatimo i privedemo , postupak sve dok se sudski i ne završi, nije u potpunosti procesuiran.

Uz sve to, evo mi se skoro pa uopšte, sem deklarativno, nijesmo suočili sa ratnom prošlošću.  A da ima većinski političke volje  i da su naši politički akteri istinski i bespogovorno za primjenu EU principa to i ne bi bio preveliki problem.

MONITOR: Mogu li aktuelne političke klase, i nakon rekonstrukcije Vlade, od ove zemlje napraviti evropsko društvo, odnosno društvo evropskih vrijednosti?

PEPIĆ: Moram da kažem –  više nego teško. Mnogo toga je nakon 30.08.2020. godine propušteno i izgubljeno. Rekao  bih  da je kod mnogih iskrenih boraca za  prave vrijednosti i nade sve manje.
Dobro je što je  višedecenijska vlast smijenjena, a glavni ” pokrovitelj” te i takve vlasti izgubio na predsjedničkim izborima prošle godine. Ali, bogami, oni koji su ih naslijedili  malo su uradili, a negdje ni malo,  na promjeni ” uspostavljenih ” vrijednosti .
I dalje smo  partitokratsko društvo. Skoro pa isključivo u primjeni su tipično partijska imenovanja i angažovanja. I dalje se skoro pa isključivo bira po onom starom i nanovo usavršenom sistemu ” nije važno koliko znaš, nego je puno bitnije koga znaš “. I dalje se držimo onoga ” važno je da samo da su naši “.
Partije u Crnoj Gori  djeluju više kao  agencije za zapošljavanje i ispunjavanje želja , nego kao političke organizacije. Sve dok to bude tako, teško da možemo napredovati.
Ipak, nade ima. Makar smo počeli da mijenjamo vlasti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo