Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR ARSENIJEVIĆ, PISAC: I dalje ništa nije kako treba

Objavljeno prije

na

Ugledni srpski književnik, prevodilac i publicista Vladimir Arsenijević slavu je stekao romanom U potpalublju, za koji je 1995. godine dobio NIN-ovu nagradu. Još uvijek ne silazi sa trona najmlađeg dobitnika ovog priznanja. Zagrebačka Booksa proglasila je njegov roman Predator najboljom knjigom u regionu protekle decenije. Posljednje dvije godine piše roman pod nazivom Tri oca. MONITOR: Među prvima ste od srpskih umjetnika osudili zločine u Hrvatskoj i pričali o agresiji JNA na Vukovar. Prije par mjeseci gostovali ste u HRT-ovoj emisiji ,,Nedjeljom u 2”, povodom dvadesetogodišnjice pada Vukovara, što je izazvalo mnoge reakcije u Srbiji. Nakon toga dobili ste otkaz u magazinu Press, gdje ste bili kolumnista. Kakvo je bilo objašnjenje i kako vi danas sve to komentarišete?
ARSENIJEVIĆ: Objašnjenje koje sam dobio zajedno s informacijom o otkazu bilo je veoma jednostavno: ,,Svetska ekonomska kriza je”. Reč je o frazi koja se danas jako mnogo koristi, a služi kao eufemizam za sve i svašta i neporecivi argument za raznorazne nemile poteze, a posebno se rado upotrebljava prilikom davanja otkaza onima koji rade za medije i slobodnijeg su mišljenja nego što to prija njihovim urednicima koji su glavni (auto)-cenzori u ime velikih gazda i medijskih magnata koji su ujedno, gle čuda, najčešće visoko rangirani političari. Više puta otkad sam dobio taj angažman da pišem redovnu subotnju kolumnu u Pressu rekao sam i napisao nešto što baš nije trebalo, i mislim da sam lagano počeo da idem na nerve onima koji su me na početku želeli tu, pa se onda, nakon Stankovićeve emisije, za koju verujem da je bila kap koja je prelila čašu, neko lepo dosetio te proklete dosetke. I tako sam se ja, zahvaljujući ,,svetskoj ekonomskoj krizi” ponovo pridružio globalnoj armiji nezaposlenih. Ali, nema veze, navikao sam.

MONITOR: Zagrebačka ,,Booksa” proglasila je vašeg ,,Predatora” najboljom knjigom u regionu protekle decenije u ,,100 tjedana kritike”.
ARSENIJEVIĆ: Booksa je zagrebačka knjižara i svojevrsni književni klub, koji vodi i interesantan internet portal na adresi www.booksa.hr. Kritičari koji za njih pišu, uglavnom mlađe generacije, sastavili su zajedničku listu od deset knjiga decenije po kojoj je moja knjiga Predator proglašena za najbolju u regionu. Šta reći, zaista, nego – hvala im! Veoma sam ponosan zbog toga, možda još više što izuzetno cenim ono što Booksa radi i kad sam u Zagrebu rado posetim njihov sjajan klub u Martićevoj gde sam nedavno imao i književno veče u okviru Dana srpske kulture koji se svake godine održavaju u Zagrebu i drugim gradovima u Hrvatskoj.

MONITOR: Knjiga ,,U potpalublju”, kao i njen naslov, još od 1994. godine svjedok je gdje se nalazimo i šta se sve dešavalo sa našim životima. Kako sada gledate na tu nagradu, ali i na taj period nastanka knjige i da li se nešto značajno promijenilo?
ARSENIJEVIĆ: NIN- ova nagrada kao najznačajnija književna nagrada u Srbiji ima izuzetno grbav put i mnoge sramotne promašaje u svojoj dugoj listi dobitnika. Ove godine dobio ju je, divnim čudom, Slobodan Tišma. Ko ne zna o kome se radi, možda će se setiti njegovih bendova La Strada i Luna iz osamdesetih godina dvadesetog veka. Slobodan Tišma je izrazito interesantan stvaralac i još interesantnija osoba s dugom i neobičnom biografijom i pravo je osveženje da je ove godine nagrada pripala upravo njemu. Ja sam u jednakoj meri predstavljao iznenađenje te 1995. kad mi je NIN-ova nagrada dodeljena za prvi roman, U potpalublju. Ne samo da sam bio najmlađi dobitnik, već je i sama knjiga U potpalublju bila prvi i jedini debitantski roman ikad nagrađen ovom nagradom, a pored toga bila je to prva knjiga koja je direktno i nedvosmisleno tematizovala iskustvo devedesetih godina. Tako da je reakcija bila izuzetna. Knjiga je jako dugo bila apsolutni bestseler kod kuće, a do sad je objavljena u preko dvadeset zemalja. Nedavno je u Beogradu objavljeno reizdanje s mojim predgovorom i drago mi je da vidim da se ta knjiga i dalje dobro prodaje i da interesovanje za nju neprestano postoji. Povodom drugog dela pitanja, odgovoriću kratko – sve se promenilo od tada, doslovno sve, samo što i dalje ništa nije kako treba.

MONITOR: Uvijek ste bili spremni za kritički odnos prema stvarnosti. Nikad niste krili svoj stav, kao i nezadovoljstvo situacijom u zemlji. Šta vam je davalo snagu da već dvadeset godina budete dosledni u tome?
ARSENIJEVIĆ: Ne bih da zvučim uzvišeno preko mere ali, zaista, snagu mi je davalo uverenje da govorim i radim isključivo ono što mislim. Tu čak i nije reč ni o kakvoj snazi – ja naprosto ne bih umeo drugačije. U tom smislu ja rado trpim sve što treba otrpeti zarad slobodnog mišljenja i u potpunosti sam slobodnjak. Živim o sopstvenim snagama, ne zanimaju me partije, korporacije i druga okupljališta za finansijski ambiciozne i moralno ljigave. Moja sujeta je drugačija od njihovih. Ja bih se radije svakog meseca borio da platim sve svoje račune, što i činim čitav život, nego što bih se i jedan dan osećao nečisto iznutra. Ti ljudi ovakve poput mene verovatno smatraju budalom. Ja se, opet, sa svoje strane pitam, kako oni žive sa svom tom prljavštinom. Valjda ni oni, poput mene, ne umeju drugačije.

MONITOR: Odrasli ste uz pank, koji je oduvijek bio svojevrsni otpor mladih ljudi. Da li i dalje svirate i imate nastupe?
ARSENIJEVIĆ: Ne. Poslednji put svirao sam 1999 – 2000. dok sam živeo u Meksiku. S nekoliko prijatelja iz Velike Britanije i SAD napravio sam bend koji se zvao Los Armstrings. Svirali smo srazmerno melodični noise-punk i nakon gotovo dve godine neprestanog vežbanja i nastupanja u Meksiko Sitiju, ali i u Kuarnavaci i Puebli taman smo počeli da zvučimo otprilike onako kako smo nameravali kad smo se raspali tako što smo igrom slučaja svi u jednom momentu iz različitih razloga napustili Meksiko. I dalje smo u kontaktu, ali uglavnom preko Fejsbuka gde imamo i stranicu s Los Armstrings memorabilijom koja se zove Los Armstring Official Memory Lane. Učinilo smo to uglavnom zbog sebe samih, ali svako koga to interesuje može da ode da pogleda i posluša razne sadržaje koji se tamo nalaze.

MONITOR: Kažite o izdavačkoj kući ,,Reflektor” i njenom veoma zanimljivom projektu – objavljivanju audio-knjiga?
ARSENIJEVIĆ: Reflektor je izdavačka kuća posvećena audio-knjigama, a u skoroj budućnosti planiramo da počnemo da se bavimo i e-knjigama takođe. Objavljujemo interesantne naslove u interesantnim interpretacijama veoma poznatih glumačkih imena ili samih autora. Tako, na primer, Grobnicu za Borisa Davidoviča Danila Kiša čita Miki Manojlović, moju knjigu U potpalublju Nikola Đuričko, Komo Srđana Valjaravića čita Nebojša Glogovac, dok pesme čika Jove Zmaja, na primer, fantastično interpretira Raša Popov, a uživali smo i u vrhunskom autorskom performansu Predraga Lucića u audio-knjizi koju je za nas sastavio i koja se zove Filter Jugoslavija. Sahib Nenada Veličkovića, takođe u čitanju autora, objavili smo u saradnji sa Bibliotekom za slijepa i slabovidna lica u BiH. Jako su nam drage i značajne takve saradnje. Mnoge knjige su u pripremi, poput recimo kultnog romana Kandže Marka Vidojkovića u neverovatnom čitanju Sergeja Trifunovića. Naši naslovi mogu se kupiti online, direktno preko našeg sajta www.rflekt.me.

MONITOR: Pišete isključivo romane, pa pretpostavljam da rad traje dugo. Zanima me da li ćete uskoro objaviti novu knjigu?
ARSENIJEVIĆ: Već jedno dve godine pišem jedan obimniji roman pod nazivom Tri oca. U tom smislu rad na njemu zaista traje neko duže vreme. Ne bih sad već davao prognoze kad će se ta knjiga pojaviti ali to i nije toliko bitno, zaista – pojaviće se kad je završim. Na knjigama se praktično ne zarađuje, izuzev u jako retkim slučajevima, a rad na njima traje beskrajno dugo, izuzev, ponovo, u jako retkim slučajevima. Hoću da kažem da se takve stvari ne rade s bilo kakvim konkretnim računicama u glavi već iz nekih sasvim drugačijih pobuda. Dok sam prvih nekoliko knjiga koje sam objavio pisao isključivo iz stomaka, i to praktično u realnom vremenu, govoreći isključivo o stvarima koje su mi se događale pred nosom, jer su bile toliko dramatične i nepodnošljive, vremenom sam to bavljenje neposrednim primarnim stvarima sve više zamenjivao vrstom rada u kojoj mi je neophodno neprestano istraživanje i saznavanje. Otkrio sam da me takav rad neverovatno motiviše na pisanje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo