Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR ARSENIJEVIĆ, PISAC: I dalje ništa nije kako treba

Objavljeno prije

na

Ugledni srpski književnik, prevodilac i publicista Vladimir Arsenijević slavu je stekao romanom U potpalublju, za koji je 1995. godine dobio NIN-ovu nagradu. Još uvijek ne silazi sa trona najmlađeg dobitnika ovog priznanja. Zagrebačka Booksa proglasila je njegov roman Predator najboljom knjigom u regionu protekle decenije. Posljednje dvije godine piše roman pod nazivom Tri oca. MONITOR: Među prvima ste od srpskih umjetnika osudili zločine u Hrvatskoj i pričali o agresiji JNA na Vukovar. Prije par mjeseci gostovali ste u HRT-ovoj emisiji ,,Nedjeljom u 2”, povodom dvadesetogodišnjice pada Vukovara, što je izazvalo mnoge reakcije u Srbiji. Nakon toga dobili ste otkaz u magazinu Press, gdje ste bili kolumnista. Kakvo je bilo objašnjenje i kako vi danas sve to komentarišete?
ARSENIJEVIĆ: Objašnjenje koje sam dobio zajedno s informacijom o otkazu bilo je veoma jednostavno: ,,Svetska ekonomska kriza je”. Reč je o frazi koja se danas jako mnogo koristi, a služi kao eufemizam za sve i svašta i neporecivi argument za raznorazne nemile poteze, a posebno se rado upotrebljava prilikom davanja otkaza onima koji rade za medije i slobodnijeg su mišljenja nego što to prija njihovim urednicima koji su glavni (auto)-cenzori u ime velikih gazda i medijskih magnata koji su ujedno, gle čuda, najčešće visoko rangirani političari. Više puta otkad sam dobio taj angažman da pišem redovnu subotnju kolumnu u Pressu rekao sam i napisao nešto što baš nije trebalo, i mislim da sam lagano počeo da idem na nerve onima koji su me na početku želeli tu, pa se onda, nakon Stankovićeve emisije, za koju verujem da je bila kap koja je prelila čašu, neko lepo dosetio te proklete dosetke. I tako sam se ja, zahvaljujući ,,svetskoj ekonomskoj krizi” ponovo pridružio globalnoj armiji nezaposlenih. Ali, nema veze, navikao sam.

MONITOR: Zagrebačka ,,Booksa” proglasila je vašeg ,,Predatora” najboljom knjigom u regionu protekle decenije u ,,100 tjedana kritike”.
ARSENIJEVIĆ: Booksa je zagrebačka knjižara i svojevrsni književni klub, koji vodi i interesantan internet portal na adresi www.booksa.hr. Kritičari koji za njih pišu, uglavnom mlađe generacije, sastavili su zajedničku listu od deset knjiga decenije po kojoj je moja knjiga Predator proglašena za najbolju u regionu. Šta reći, zaista, nego – hvala im! Veoma sam ponosan zbog toga, možda još više što izuzetno cenim ono što Booksa radi i kad sam u Zagrebu rado posetim njihov sjajan klub u Martićevoj gde sam nedavno imao i književno veče u okviru Dana srpske kulture koji se svake godine održavaju u Zagrebu i drugim gradovima u Hrvatskoj.

MONITOR: Knjiga ,,U potpalublju”, kao i njen naslov, još od 1994. godine svjedok je gdje se nalazimo i šta se sve dešavalo sa našim životima. Kako sada gledate na tu nagradu, ali i na taj period nastanka knjige i da li se nešto značajno promijenilo?
ARSENIJEVIĆ: NIN- ova nagrada kao najznačajnija književna nagrada u Srbiji ima izuzetno grbav put i mnoge sramotne promašaje u svojoj dugoj listi dobitnika. Ove godine dobio ju je, divnim čudom, Slobodan Tišma. Ko ne zna o kome se radi, možda će se setiti njegovih bendova La Strada i Luna iz osamdesetih godina dvadesetog veka. Slobodan Tišma je izrazito interesantan stvaralac i još interesantnija osoba s dugom i neobičnom biografijom i pravo je osveženje da je ove godine nagrada pripala upravo njemu. Ja sam u jednakoj meri predstavljao iznenađenje te 1995. kad mi je NIN-ova nagrada dodeljena za prvi roman, U potpalublju. Ne samo da sam bio najmlađi dobitnik, već je i sama knjiga U potpalublju bila prvi i jedini debitantski roman ikad nagrađen ovom nagradom, a pored toga bila je to prva knjiga koja je direktno i nedvosmisleno tematizovala iskustvo devedesetih godina. Tako da je reakcija bila izuzetna. Knjiga je jako dugo bila apsolutni bestseler kod kuće, a do sad je objavljena u preko dvadeset zemalja. Nedavno je u Beogradu objavljeno reizdanje s mojim predgovorom i drago mi je da vidim da se ta knjiga i dalje dobro prodaje i da interesovanje za nju neprestano postoji. Povodom drugog dela pitanja, odgovoriću kratko – sve se promenilo od tada, doslovno sve, samo što i dalje ništa nije kako treba.

MONITOR: Uvijek ste bili spremni za kritički odnos prema stvarnosti. Nikad niste krili svoj stav, kao i nezadovoljstvo situacijom u zemlji. Šta vam je davalo snagu da već dvadeset godina budete dosledni u tome?
ARSENIJEVIĆ: Ne bih da zvučim uzvišeno preko mere ali, zaista, snagu mi je davalo uverenje da govorim i radim isključivo ono što mislim. Tu čak i nije reč ni o kakvoj snazi – ja naprosto ne bih umeo drugačije. U tom smislu ja rado trpim sve što treba otrpeti zarad slobodnog mišljenja i u potpunosti sam slobodnjak. Živim o sopstvenim snagama, ne zanimaju me partije, korporacije i druga okupljališta za finansijski ambiciozne i moralno ljigave. Moja sujeta je drugačija od njihovih. Ja bih se radije svakog meseca borio da platim sve svoje račune, što i činim čitav život, nego što bih se i jedan dan osećao nečisto iznutra. Ti ljudi ovakve poput mene verovatno smatraju budalom. Ja se, opet, sa svoje strane pitam, kako oni žive sa svom tom prljavštinom. Valjda ni oni, poput mene, ne umeju drugačije.

MONITOR: Odrasli ste uz pank, koji je oduvijek bio svojevrsni otpor mladih ljudi. Da li i dalje svirate i imate nastupe?
ARSENIJEVIĆ: Ne. Poslednji put svirao sam 1999 – 2000. dok sam živeo u Meksiku. S nekoliko prijatelja iz Velike Britanije i SAD napravio sam bend koji se zvao Los Armstrings. Svirali smo srazmerno melodični noise-punk i nakon gotovo dve godine neprestanog vežbanja i nastupanja u Meksiko Sitiju, ali i u Kuarnavaci i Puebli taman smo počeli da zvučimo otprilike onako kako smo nameravali kad smo se raspali tako što smo igrom slučaja svi u jednom momentu iz različitih razloga napustili Meksiko. I dalje smo u kontaktu, ali uglavnom preko Fejsbuka gde imamo i stranicu s Los Armstrings memorabilijom koja se zove Los Armstring Official Memory Lane. Učinilo smo to uglavnom zbog sebe samih, ali svako koga to interesuje može da ode da pogleda i posluša razne sadržaje koji se tamo nalaze.

MONITOR: Kažite o izdavačkoj kući ,,Reflektor” i njenom veoma zanimljivom projektu – objavljivanju audio-knjiga?
ARSENIJEVIĆ: Reflektor je izdavačka kuća posvećena audio-knjigama, a u skoroj budućnosti planiramo da počnemo da se bavimo i e-knjigama takođe. Objavljujemo interesantne naslove u interesantnim interpretacijama veoma poznatih glumačkih imena ili samih autora. Tako, na primer, Grobnicu za Borisa Davidoviča Danila Kiša čita Miki Manojlović, moju knjigu U potpalublju Nikola Đuričko, Komo Srđana Valjaravića čita Nebojša Glogovac, dok pesme čika Jove Zmaja, na primer, fantastično interpretira Raša Popov, a uživali smo i u vrhunskom autorskom performansu Predraga Lucića u audio-knjizi koju je za nas sastavio i koja se zove Filter Jugoslavija. Sahib Nenada Veličkovića, takođe u čitanju autora, objavili smo u saradnji sa Bibliotekom za slijepa i slabovidna lica u BiH. Jako su nam drage i značajne takve saradnje. Mnoge knjige su u pripremi, poput recimo kultnog romana Kandže Marka Vidojkovića u neverovatnom čitanju Sergeja Trifunovića. Naši naslovi mogu se kupiti online, direktno preko našeg sajta www.rflekt.me.

MONITOR: Pišete isključivo romane, pa pretpostavljam da rad traje dugo. Zanima me da li ćete uskoro objaviti novu knjigu?
ARSENIJEVIĆ: Već jedno dve godine pišem jedan obimniji roman pod nazivom Tri oca. U tom smislu rad na njemu zaista traje neko duže vreme. Ne bih sad već davao prognoze kad će se ta knjiga pojaviti ali to i nije toliko bitno, zaista – pojaviće se kad je završim. Na knjigama se praktično ne zarađuje, izuzev u jako retkim slučajevima, a rad na njima traje beskrajno dugo, izuzev, ponovo, u jako retkim slučajevima. Hoću da kažem da se takve stvari ne rade s bilo kakvim konkretnim računicama u glavi već iz nekih sasvim drugačijih pobuda. Dok sam prvih nekoliko knjiga koje sam objavio pisao isključivo iz stomaka, i to praktično u realnom vremenu, govoreći isključivo o stvarima koje su mi se događale pred nosom, jer su bile toliko dramatične i nepodnošljive, vremenom sam to bavljenje neposrednim primarnim stvarima sve više zamenjivao vrstom rada u kojoj mi je neophodno neprestano istraživanje i saznavanje. Otkrio sam da me takav rad neverovatno motiviše na pisanje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo