Povežite se sa nama

OKO NAS

VODOVODNE CIJEVI U CRNOJ GORI JOŠ SU OD OPASNOG MATERIJALA: Bez plana i roka za zamjenu azbesta

Objavljeno prije

na

Odgovorni tvrde da azbestne vodovodne cijevi nijesu toliko štetne, ali se njihova zamjena pravda radi – zaštite zdravlja ljudi i životne sredine. Procjenjuje se da za tu investiciju treba najmanje 100 miliona eura, a država još nema ni 750.000 za projekat

 

Zdravstvena zaštita stanovništva i ogromni tehnički i ekonomski gubici, zvanično su razlozi zbog kojih Crna Gora mora da krene za Evropom i zamijeni oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, napravljenih smješom azbestnih vlakana i cementa.

Neizvjesno je kada će čitav posao započeti, jer je potrebno 100 miliona eura, a trenutno nema ni 750.000 eura za izradu kompletnog glavnog projekta – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i nedjeljnika Monitor.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena.

U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je tek Zakonom o životnoj sredini iz 2016. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva ovaj materijal je u Evropskoj uniji (EU) zabranjen još 2005. godine. Tom uredbom, upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.

Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između 1950. i sredine 80-ih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od ovog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije.

Specijalista higijene dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG), koji kontroliše higijensku ispravnost vode za piće, objašnjava za CIN-CG/Monitor da je azbest kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat, pretežno magnezijuma i gvožđa. Zbog svojih osobina, otpornosti na temperaturu, istezanje i hemikalije, tokom prošlog vijeka korišten je za i izradu vodovodnih cijevi.

Tako su ove cijevi još djelovi distributivnih mreža evropskih i svjetskih metropola. Procjenjuje se da ih u beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara, a slično je u Budimpešti, Barseloni, Sofiji, Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu…

Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta, kako ističe dr Joksimović, posljedica su dokazanog kancerogenog dejstva.

„Još, međutim, nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta”, navodi Joksimović.

Hidrolog Mihailo Burić za CIN-CG/Monitor kaže da usljed erozije ili fizičkih oštećenja cijevi postoji rizik da se azbestna vlakna nađu u vodi: „Taj rizik je svuda označen kao zdravstveni i azbestne cijevi se izbacuju iz sistema. Azbest se ne rastvara u vodi, pa opasnost po tom osnovu ne postoji“. Buriću nije poznato da je u našim vodama konstatovan azbest.

On navodi i da hlorisanje vode nosi određene rizike po zdravlje, te da se u savremenim sistemima za prečišćavanje vode koriste UV zraci i ozonizacija. Ovi procesi su, međutim, za naše prilike još skupi.

„Naše su vode po primarnom kvalitetu u svjetskom vrhu, postoji samo bakteriološki rizik”, kategoričan je Burić.

Upravo taj rizik svake godine konstatuje u svojim izvještajima Agencija za zaštitu prirode i životne sredine – najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode. U posljednjem objavljenom izvještaju za 2018. godinu stoji: ,,U kontinentalnom dijelu prirodni kvalitet voda skoro na svim izvorištima podzemnih voda pogoršan je dominantno antropogenim uticajima i rezultat je neadekvatne sanitarne zaštite i neodgovarajuće sanitacije slivnog područija”. Podzemne vode u Crnoj Gori obezbjeđuju oko 92 odsto ukupnih količina voda za snabdijevanje naselja.

Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

„Izloženost azbestu događa se putem inhalacije vlakana prisutnih u zraku i to najčešće u radnom okolišu, u blizini tvornica gdje se koristi azbest, ili u zatvorenim prostorima koji sadrže materijale od azbesta u lošem stanju. Dugotrajna izloženost može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti“, navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske.

Na česte medijske natpise u Srbiji, o tome da voda za piće koja protiče kroz azbestne cijevi izaziva rak, iz Instituta za javno zdravlje Batut u Beogradu su objasnili da su epidemiološke studije na eksperimentalnim životinjama i humanoj populaciji pokazali da postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom, a da ih nema ukoliko se unosi vodom za piće.

I direktor Hrvatskog zavoda za toksikologijudr Franjo Plavšićkategorično tvrdi da nema štetnosti za zdravlje stanovništva, s obzirom na to da se azbestne čestice ne otapaju u vodi. On je u autorskom članku objavio da je ,,azbest opasan samo ako se udišu njegova vlakna, a progutati ta ista vlakna možete bez straha za svoje zdravlje i živote”.

Cijevi u kojima ima azbesta, na drugoj strani pokazale su nedostatke zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih. Burić navodi da su tehnički i ekonomski motivi zamjene ovih cijevi značajni, jer se gubi do dvije trećine vode.

„Pitanje je koliko se realno prikazuju stalni gubici. Neko prikazuje da se gubi 50, neko 70 odsto. Sigurno je da dio gubitaka prouzrokuju azbestne cijevi, jer često pucaju, za razliku od novih plastičnih”, kaže Burić.

Udruženje vodovoda Crne Gore (UVCG), koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. počelo je da priprema projekat „Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore“. Uprkos uvjeravanju stručnjaka o sigurnosti, i oni su u ciljeve projekta naznačili da se time „obezbjeđuje zdravstvena zaštita stanovništa“, zatim postiže smanjenje gubitaka vode, povećava sigurnost vodosnabdijevanja, enormno povećava ekonomičnost poslovanja i ispunjavaju zahtjevi EU, što je u skladu s pregovaračkim Poglavljem 27 o ekologiji.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma za CIN-CG/Monitor  su objasnili da zamjena ovih cijevi nije jedno od mjerila za zatvaranje Poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom, ali da „naša država ide u pravcu zamjene zaostalih azbestno-cementnih vodovodnih cijevi, prvenstveno u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životne sredine”.

„Distributivnu vodovodnu mrežu u većini gradova čine azbestno-cementne cijevi. Odlaganje građevinskog otpada koji sadrži azbest nije regulisano na adekvatan način”, navodi se u Izvještaju iz sjenke Koalicije 27 (nevladinih organizacija koje se bave ekologijom). Oni su naveli i da je neophodno podizati svijest javnosti o štetnosti hemikalija, rukovanju s materijama koje sadrže azbestna vlakna i postupanju sa azbestnim otpadom.

Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji su neophodni za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi.

U okviru lokalnih samouprava posluje 21 gradsko preduzeće za vododvod i kanalizaciju sa ukupno 2.124 zaposlena. Najviše ih je u Podgorici – preko 600.

„Svaki vodovodni sistem u Crnoj Gori ima tehničke i komercijalne gubitke. Na tehničke gubitke utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže i u razvijenim zemljama kreću se od 18 do 22 odsto”, objašnjava predsjednik Skupštine UVCG Bojan Lazović.

Pored gubitaka koje bilježe i uređene zemlje, specifičnost Crne Gore su i takozvani komercijalni gubici, što je blaži opis nelegalnih priključaka i krađe.

„Na bazi ispitivanja došli smo do podatka da na krađu vode otpada blizu 18 odsto ukupnih komercijalnih gubitaka, koja se najvećim dijelom dešava u prigradskim naseljima’’, objašnjava Filip Makrid,izvršni direktor podgoričkog Vodovoda i kanalizacije.

Kao najčešći razlog ove vrste gubitaka, on navodi nemogućnost pristupa mreži, jer veći dio prolazi kroz privatna imanja. Rješenje bi, prema Lazoviću i Makridu, bilo izmještanje cjevovoda ispod javne površine, što je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo novca.

U Herceg Novom, na putu do potrošača, izgubi se blizu 60 odsto vode u ljetnjim i oko 70 odsto u zimskim mjesecima. Gubici su posljedica i toga što u Bijelom Polju, na primjer, vodovodna i  kanalizaciona mreža datira iz 1961. godine. U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Pojedini djelovi postavljeni su još 1931. godine.

Manje gubitke, po riječima Makrida, u poređenju sa ostalim opštinama ima Podgorica. Uspjeli su da ih sa 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010.godini, smanje na sadašnjih 48-49 odsto.

I pored smanjenja, samo u Podgorici se zbog gubitaka na mreži prospe godišnje vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. Ovu računicu je početkom godine iznio Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada, ističući da je tako u posljednjih sedam godina prosuto više od 40 miliona eura vode.

Makrid najavljuje da će u drugoj polovini godine biti završen pilot projekat za smanjenje gubitaka na mreži za područja Donje i Gornje Gorice, Donjih Kokota, kao i naselja Beri, Farmaci, Lekići i Grbavci.

Azbestno-cementne cijevi su prije 15 godina bile dominantne u vodovodnom sistemu glavnog grada, kaže Makrid, ali su uspjeli da taj procenat sa 60 odsto, smanje na 18 procenata. U Podgorici još ima 136 kilometara ovih cijevi, a „veći pomaci nijesu mogući bez dodatnih sredstava, namjenski predviđenih za ovu vrstu radova”.

„Zamjena dotrajalih azbestno-cementnih cijevi uslovljena je veličinom cjevovoda koji se mijenja. Cjevovodi manjih prečnika do 100 milimetara uglavnom se mijenjaju polietilenskim cijevima, a većeg prečnika cijevima duktilnog liva ili  čelika”, objašnjava Makrid.

Procijenjena srednja vrijednost za gradnju jednog metra vodovodne cijevi, prilikom zamjene, iznosi između 80 i 200 eura. Makrid za Podgoricu „prema iskustvima, uzimajući u obzir urbane uslove gdje se i nalazi najveći broj“, procjenjuje da će koštati od 120 do 180 eura po metru.

Iz MORTA računaju da je za izradu samo prve faze glavnog projekta, kojim bi se planirala zamjena cijevi u dužini od 129 kilometara, neophodno 170.000 eura.

„Navedena sredstva potrebno je planirati u okviru budžeta jedinica lokalnih samouprava, uz podršku kapitalnog budžeta. Rok za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi biće definisan nakon obezbjeđivanja finansijskih sredstva, nakon čega će započeti rekontrukcija“, kazali su iz ovog ministarstva.

Uz procjenu da je za izradu kompletnog glavnog projekta zamjene oko 620 kilometara cijevi, potrebno 750.000 eura, Lazovićpodsjećada vodovodi nisu jedinstven sistem kao Elektroprivreda Crne Gore, već su osnivači i vlasnici opštine.

„Samim tim sve investicije, među kojima je i zamjena dotrajalih cjevovoda, zavisi od finansijske situacije u kojoj se vodovodna preduzeća nalaze”, objašnjava Lazović.

Rizično u zgradama starijim od 20 godina

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je prije tri godine izdala Priručnik za rukovanje materijalima koja sadrže azbestna vlakna. U njemu se navodi da, ako je objekat izgrađen prije 2000. godine, može se, kao pretpostavka, uzeti da je u njemu azbest prisutan. Navodi se i gdje je sve azbest u domaćinstvima ugrađivan: u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, starim salonit pločama na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje…

Mediji u okruženju prenose izjave stručnjaka, da je u bivšoj SFRJ, azbest korišten prilikom izgradnje fabrika, hala, ali i cijelih stambenih blokova, zdravstvenih i školskih objekata.

Poznat je slučaj azbestnog naselja Bele Vode, u Beogradu, u kome su vlasnici stanova protestovali zbog učestalog obolijevanja od kancera. Nakon deset godina protesta, cijelo naselje je preseljeno, a rušenje starog, koje je počelo 2006. završeno je krajem 2011. Sada su tamo nove zgrade.

 

Uzrok najtežih bolesti

Glavne bolesti koje uzrokuje udisanje azbestih vlakana su mezoteliom, rijetka vrsta kancera uvijek smrtonosan, rak pluća (visoka smrtnost) i druga oboljenja pluća: azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno), navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. Tu se citiraju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije da je u svijetu 125 miliona ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu: ,,Tokom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza zbog izloženosti azbestom na poslu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost je rezultirala zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prijevremenu smrt”.

Ne postoji poznati lijek za ove, često smrtne bolesti izazvane azbestom, navodi se na sajtu Vlade Slovenije: ,,Izloženost azbestu i dalje ostaje glavni problem u postupcima uklanjanja, rušenja i održavanja. Zbog dugog kašnjenja, bolest se može pojaviti čak 20 do 40 godina nakon izlaganja. Kako se upotreba azbesta u Evropi povećavala do kraja 1970-ih, godišnji broj zloćudnih bolesti nastavit će se povećavati čak i u onim zemljama koje su prve zabranile upotrebu. U nekim državama članicama godišnji broj bolesti zbog izloženosti azbestnim vlaknima će doseći vrhunac tek oko 2030. godine”.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLICIJA I JAVNOST: Ko kome služi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šestostruko ranjavanje u samom centru Podgorice, pogibija šest osoba na crnogorskim drumovima, bjekstvo iz specijalizovane bolnice u Dobroti devetnaestogodišnjaka optuženog za ubistvo, samo su neki od ovonedjeljnih slučajeva povodom kojih se niko iz vrha policije nije obratio javnosti. Oglase se tek da se pohvale akcijama čišćenja svojih redova, ili zvučnim hapšenjima. Kao da zaboravljaju da su tu i zbog bezbjednosti građana

 

 

Pucnjava u Beranama kao nastavak višedecenijskog sukoba dvije tamošnje porodice, šestostruko ranjavanje u samom centru Podgorice, pogibija šest osoba na crnogorskim drumovima, bjekstvo iz specijalizovane bolnice u Dobroti devetnaestogodišnjaka optuženog za ubistvo, slučaj Nikšićanina koji je na smrt pretukao svoju osamdesetogodišnju majku, samo su neki od slučajeva koji su se desili između dva broja Monitora, a povodom kojih se niko iz vrha Sektora bezbjednosti pa ni iz Vlade nije obratio građanima Crne Gore.

U slučaju bjekstva devetnaestogodišnjaka L.H. iz bolnice u Dobroti, medijima je dostavljeno saopštenje tek kada je uhapšen. U međuvremenu, niko iz Sektora bezbjednosti nije upozorio građane da budu na oprezu jer se ubica slobodno šeta, pa ni da od od njih zatraže uobičajenu pomoć, da obavijeste policiju ukoliko ga primijete.

Policija je izdala saopštenje tek nakon što je devetnaestogodišnjak  uhapšen u Baru, gdje je dok je šetao slobodan ukrao četiri mobilna telefona, a potom i 300 eura. Ta informacija saopštena je iz policije. Uhapšen je nakon raspisane nacionalne potrage.

Inače, L.H. je prije dvije godine, kao maloljetnik, bježao i iz podgoričkog Centra “Ljubović”, u kojem je bio smješten.Njegovo bjekstvo iz Dobrote, dogodilo se samo dan pošto je tamo prebačen iz UIKS-a, gdje se nalazi na odsluženju kazne.

On služi osam godina zatvora, pošto je prije dvije godine na Vrelima Ribničkim ubio 72-godišnju staricu Fatu Beslimi. Nakon ubistva njeno tijelo je zatrpao otpadom. Ni surovost zločina koji je počinio, za policiju  nije bio razlog da javnost bude upozorena.

U proteklih sedam dana na crnogorskim putevima život je izgubilo šest osoba, među kojima i jednogodišnja beba. MUP je reagovao apelom – Strpljivom vožnjom sačuvajte svoj i živote drugih.

U apelu, koji je potipisao tim za odnose s javnošću, pozvali su sve učesnike u saobraćaju da putovanja planiraju unaprijed, a vožnju prilagode uslovima na putu, vodeći računa kako o sopstvenoj bezbjednosti, tako i o bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju.

„Upućujemo apel svakom vozaču da, prije nego što krene na put, odnosno kada sjedne u automobil, promisli o načinu svoje vožnje i uzdrži se od brze i nekontrolisane vožnje, jer jedino odgovornim ponašanjem može zaštititi sebe, ali i druge učesnike u saobraćaju koji mogu biti ugroženi“, navodi se.

Ministar policije Danilo Šaranović oglasio se tek  povodom privođenja suspendovanog policajca Slobodana Vulanovića, koji je odbio da se testira na opijate, a koji je nakon privođenja kod sudije za prekršaje zbog tog „zločina“ novčano kaženjen. Ministar je medijima uz svoju izjavu tim povodom  dostavio i  fotografiju.

„Ovakvi slučajevi potvrđuju da nije centralno pitanje da li je veting u policijskim strukturama potreban. Naprotiv, on je neophodan, a pitanje je samo kojim tempom se mora sprovesti. Ako smo donijeli odluku da je borba protiv kriminala apsolutni državni prioritet, to znači da nema kompromisa sa integritetom u policiji. I ovaj menadžment MUP-a i policije ga neće praviti. Ni sa kriminalom, ni sa službenicima koji nijesu imuni na kriminal i veze sa OKG, piše u Šarnovićevom saopštenju.

„Svako kome je sigurna država važna, neka nam pruži podršku da stvorimo najbolje uslove za rad policije, istu zaštitimo od kriminalnog uticaja i zahvalimo se na saradnji svim službenicima koji su umjesto Ustava, zakona i integriteta izabrali sluganstvo organizovanom kriminalu. Za one policijske službenike koji budu djelovali suprotno, slijediće posljedice. Vrijeme kada su pojedinci među nama, umjesto državi, služili kriminalu, je prošlo. Došlo je vrijeme kada je država najsnažniji oslonac poštenim i policijskom službenicima sa integritetom, koji su ubjedljiva većina u policiji“, zaključio je Šaranović.

Ubrzo se oglasio  i Boris Bogdanović, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Demokratske Crne Gore, ističući da je slučaj uhapšenog suspendovanog policajca potvrda da su promjene konačno prošle i kroz one hodnike koji su decenijama bili zatvoreni za pravdu.

“Sada je svima jasno zašto su pojedine partije, pojedini mediji i interesne grupe sa tolikim žarom ustali u odbranu suspendovanih policijskih službenika. Jer, nisu branili zakon, branili su sistem u kojem su pojedini policajci radili za mafiju, dok su nosili uniformu ove države. Pitanje nije više političko. Pitanje je bezbjednosno i civilizacijsko. Da li ćemo imati državu u kojoj se zakon poštuje, ili državu u kojoj su narkotici, nelegalno oružje i organizovane kriminalne grupe bliže pojedinim službenicima nego zakon, čast i uniforma?“, saopštio je, dodajući da smatra da je vrijeme za nastavak odlučne borbe.

“Onaj ko odbija test na narkotike, a sjedi za volanom bez vozačke, bez papira i bez zakona, ne može nositi uniformu. I tačka. Neka svako ko još misli da može zaštititi taj sistem računajući na stare šeme, zna da dolazi vrijeme u kojem pravda ima dužu ruku od mafije. Ovo nije revanšizam. Ovo je dugo čekano oslobađanje institucija. I ono neće stati. Jer službe moraju biti čiste da bi država bila jaka”, poručio je Bogdanović.

Demokrate, koje kontrolišu Sektor bezbjednosti, oglasile su se i nakon   najnovije akcije hapšenja grupe koja se tereti da je krijumčarenjem cigareta oštetila državu za više od 18 miliona eura. Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić čestitao je SDT-u, Specijalnom policijskom odjeljenju i drugim organizacionim jedinicama Uprave policije na odličnoj pripremljenoj i uspješno realizovanoj akciji hapšenja sedam osoba i krivičnog procesuiranja 15 osoba.

“Svakim danom, brojnim akcijama, istorijskim rezultatima, se pokazuje da je država odlučna i istrajna u borbi protiv svih oblika kriminala i da nema tog pojedinca ili kriminalne grupe koja može biti zaštićena”, poručio je Bečić.

“Nastavak odlučne borbe protiv kriminala i čišćenja institucija od svih nedozvoljenih uticaja je sveta dužnost svakog istinskog patriote ove države. Veting je ključni preduslov potpunog ozdravljenja crnogorskih institucija”, zaključio je .

Dobro je što čelnici u bezbjednosnom sektoru žele da očiste svoje redove od kriminala. Ipak, kao da zaboravljaju da su tu i zbog bezbjednosti građana.

Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIMJENA NOVOG ZAKONA O UREĐENJU PROSTORA IZAZOV ZA SJEVERNE OPŠTINE: Za decentralizaciju fali kadar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi Zakon o uređenju prostora za opštine na sjeveru  predstavlja još jedan u nizu izazova. Region koji već godinama kuburi sa stručnim kadrom, sada mora da u kratkom roku osnuje privredna društva zadužena za izradu planskih dokumenata. Volje ne fali, ali nedostaje urbanista, arhitekata, planera…

 

 

Novi Zakon o uređenju prostora, usvojen u februaru, povjerio je opštinama zahtjevan zadatak da u kratkom roku osnuju privredna društva koja će biti nadležna za izradu lokalnih planskih dokumenata i sprovođenje zakona na terenu. Time je odgovornost za prostorno planiranje formalno decentralizovana, ali su istovremeno opštine suočene s kadrovskim, organizacionim i finansijskim izazovima koje takva transformacija podrazumijeva.

Dok zakon formalno uvodi red u prostorno planiranje, u praksi je lokalnim samoupravama ostavljen ogroman izazov. Pored administrativnih i finansijskih prepreka, jedan od najvećih problema je hronični nedostatak stručnog kadra. Većina urbanista, arhitekata i planera, koji bi trebalo da čine okosnicu novih preduzeća odavno su angažovani u privatnom sektoru, gdje su uslovi rada i zarade znatno konkurentniji. Takvo stanje naročito je zakomplikovalo ispunjavanje nove obaveze opštinama na sjeveru,koje inače kubure sa kadrom u mnogim oblastima.

Prema zakonu, privredno društvo koje osniva skupština lokalne samouprave za izradu lokalnih planskih dokumenata mora da ima zaposlenog odgovornog planera i najmanje još četiri planera. Precizirano je da odgovorni planer može biti prostorni planer, odnosno arhitekta, koji ima najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja, najmanje deset godina radnog iskustva na poslovima prostornog, odnosno urbanističkog planiranja, položen stručni ispit i da je upisan u registar Komore. Ostali planeri zaposleni u lokalnom privrednom društvu treba da imaju najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja, najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima prostornog, odnosno urbanističkog planiranja, položen stručni ispit i da su upisani u registar Komore.

Zakon omogućava da dvije ili više lokalnih samouprava osnuju zajedničko privredno društvo za izradu lokalnih planskih dokumenata, upoznavanje javnosti sa izradom planskog dokumenta, kao i učestvovanje u pripremi mišljenja opštine o urbanističko-tehničkim uslovima koje izdaje nadležni organ državne uprave. Agencije će učestvovati i u izradi Programa uređenja prostora opštine, izradi tehničke dokumentacije, obavljanju stručnog nadzora nad izvođenjem radova koji se finansiraju iz sredstava opštine, kao i iz drugih izvora finansiranja. Predviđeno je i da obavljaju reviziju tehničke dokumentacije i izrađuju izvještaj o stanju uređenja prostora.

U pokušaju da pronađu održiva rješenja, neke opštine razmatraju udruživanje kapaciteta i zajedničko osnivanje privrednih društava, dok se druge, samostalno, s nadom da će uspjeti da ispune uslove, upuštaju u sprovođenje zakonskih obaveza. Zakon je predvidio da ta obaveza bude ispunjena u roku od 60 dana, međutim, rijetke su lokalne uprave koje su uspjele da ispoštuju rok.

Kako za Monitor kaže Marjan Obradović, sekretar za planiranje i uređenje prostora u Beranama, ta lokalna uprava će vjerovatno agenciju formirati zajedno s Pljevljima, a moguće i sa Mojkovcem i Andrijevicom. Pregovori su u toku, a sekretar objašnjava da u Beranama nema kadrovskih potencijala da privredno društvo funkcioniše samostalno.

„Uslovi koje treba da ispune zaposleni u agenciji zaista su visoko postavljeni i, realno gledano, mi nemamo kadrovskih kapaciteta da tome odgovorimo. Navešću primjer – u Sekretarijatu sada postoji samo jedan građevinski inženjer i jedna arhitektica. Zbog toga smo pribjegli rješenju da se udružimo s nekoliko opština, a gotovo sigurno s pljevaljskom, kako bismo ispunili i kadrovske i ostale uslove, i mogli da formiramo kvalitetno privredno društvo koje će odgovoriti na potrebe svake od tih opština“, objašnjava Obradović.

Sagovornik Monitora podsjeća da već nekoliko godina u nadležnom ministarstvu traje rad na Prostorno-urbanističkom planu (PUP) Berana, te da se taj posao privodi kraju. Nastojanja iz beranske lokalne uprave su da taj planski dokument završi onaj ko ga je i započeo, pa će, vjerovatno, završna faza tog važnog dokumenta biti okončana u ministarstvu. Agencija će, nakon što bude formirana, raditi na više manjih planskih dokumenata, ali i na rješavanju krupnih problema u korišćenju prostora.

Obradović objašnjava da će agencija u budućnosti imati pune ruke posla kada je riječ o izmjeni aktuelnih Detaljno urbanističkih planova (DUP), ali i planiranju kada je riječ o beranskom dijelu Bjelasice. Buduće privredno društvo, ocjenjuje on, vjerovatno će se uhvatiti u koštac i s problemom divlje gradnje na planini.

U Bijelom Polju agenciju su osnovali samostalno. Kako je Monitoru kazao Haris Šahman, sekretar za planiranje i uređenje prostora, već rade na obezbjeđivanju kadra za to privredno društvo.

„Nije jednostavno, ali ulažemo značajan trud da dobijemo kadar koji će zadovoljiti i uslove novog zakona, ali i na kvalitetan način obavljati posao. Decentralizacija prostornog planiranja je jako bitna, jer mi u lokalnim upravama najbolje znamo šta nam je prioritet i kako da na održiv način raspolažemo prostorom. Predstoje izmjene i dopune PUP-a, ali činjenica je da imamo prilično dobar aktuelni PUP. Predstoje i izmjene i dopune nekoliko DUP-ova, od kojih su neki stari više od deceniju. Očekujem da taj posao bude obavljen na način koji najbolje odgovara građanima“, kaže Šahman.

Prednost bjelopoljske lokalne uprave je što već u svom sistemu ima stručni kadar, planere sa iskustvom i poznavanjem izazova planiranja prostora. Šahman podsjeća da u toj opštini nema krupnijih infrastrukturnih izazova, kao što je slučaj u nekim drugim, gdje je gradnja krenula bez riješenih osnovnih komunalnih uslova.

Kolašin se, takođe, samostalno upustio u zahtjevan posao, pa je agencija formirana 30.aprila. Odbornici su tog dana donijeli i statut tog društva sa ograničenom odgovornošću (doo). Tim društvom će upravljati izvršni direktor i Odbor direktora. Iako još nijesu krenuli u „zaokruživanje“ kadra, iz kolašinske opštine već znaju da agenciju čeka mnogo posla.

Predstoji donošenje nekoliko detaljnih urbanističkih planova, a prije svega onih koji se odnose na centar, Brezu i Smailagića Polje. DUP Centar, odnosno izmjene i dopune tog dokumenta, donijete su još prije deceniju i po. Donošenje novog DUP-a Centar biće, vjerovatno, prvi zadatak agencije. Pored toga, lokalna vlast trebalo bi da mijenja i DUP Breza iz 2011. godine, i DUP Smailagića Polje, donesen dvije godine ranije. Ti djelovi kolašinske opštine privukli su minulih godina značajno interesovanje investitora, pa je u toku intenzivna gradnja.

Iz klupa opozicije više puta je sugerisano  da se mora posvetiti velika pažnja odabiru kadra koji će raditi u agenciji, ali i sastavu Odbora direktora (OD) tog preduzeća. Parlamentarna većina, međutim, nije prihvatila amandman predsjednika kluba odbornika opozicionog Pokreta „Zajedno gradimo Kolašin“, Matije Bulatovića, da u odluci bude precizirano da u OD, između ostalog, mora biti diplomirani inženjer arhitekture, jedan stručnjak iz oblasti zaštite životne sredine i jedan  iz oblasti planiranja prostora.

Prema onome što je Vijestima nezvanično rečeno u lokalnim upravama, Žabljak i Plužine svoje lokalno planiranje povjeriće „regionalnoj“ agenciji, zajedno sa Nikšićem. U toj opštini je još prije skoro 20 godina formirana Direkcija za planiranje, koja od prošle godine funkcioniše kao društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO). Do 2017. godine bavili su se arhitektonskom djelatnošću, projektnom dokumentacijom i nadzorom, kako za opštinu Nikšić, tako i za druge opštine. Sa tim poslom su prestali 2017., kada je ukinuto planiranje na opštinskom nivou, a poslove preuzelo nadležno ministarstvo.

Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, u saradnji sa Zajednicom opština, početkom aprila organizovalo je radionicu s ciljem unapređenja primjene Zakona o uređenju prostora. Razmatrana su, kako je ranije saopšteno iz tog resora, ključna pitanja, uključujući osnivanje privrednih društava za izradu planskih dokumenata.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENE I POSTAVLJENJA U AGENCIJI ZA NACIONALNU BEZBJEDNOST: Reforme ili čistka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedni tvrde da su smjene u ANB -u  koje sprovodi novi direktor Ivica Janović čistka koja otvara vrata za političke kadrove, drugi da se radi upravo suprotno – o čišćenju političkih poslušnika i duplih agenata. Šta god da je po srijedi, očigledni su različiti tonovi partnera u vlasti oko bezbjednosnog sektora

 

 

Nakon što je Vlada Milojka Spajića imenovala Ivicu Janovića za vd, a potom i direktora u punom mandatu Agencije za nacionalnu bezbjednos (ANB) , pojačana je kadrovska aktivnost u toj službi.

Samo tokom prošlog mjeseca dvadesetak službenika je degradirano, a najmanje deset njih je poslato kući. Platu će primati iako ne dolaze na posao.

“To su uglavnom iskusni operativci i profesionalci, koji su sada postali meta unutar-agencijske ‘čistke’. Nekoliko njih je poslato kući bez konkretnog radnog zadatka, a i dalje primaju platu. Niko od njih nije dobio rješenje o novom rasporedu, niti im je objašnjeno do kada će ‘čekati’ i na kojem zakonskom osnovu mogu primati platu a ne dolaziti na posao. Takođe, niko nije formalno obaviješten o mogućoj suspenziji. Pozadina svega ovoga je uklanjanje profesionalaca kako bi se otvorila vrata za politički, rodbinski ili prijateljski povezane kadrove, bliske dugogodišnjim agentima koji su okružili novog direktora. Dobar dio podnio je žalbe Vladinoj Komisiji za žalbe i očekuju odgovor”, objavile su Vijesti pozivajući se na svoje izvore.

Više sagovornika Monitora, međutim,  tvrdi da je u ovom slučaju riječ o suprtonom procesu –  čišćenju Agencije od dvostrukih agenata i političkih poslušnika.

Među onima koji su poslati kući je i donedavni direktor tajne policije Boris Bato Milić, ali i nekoliko njegovih saradnika.

Dobro upućeni sagovorici tvrde i da pored javne hajke protiv ovakvih odluka Janovića , razloga da sadašnji vrh tajne policije počisti dvorište koje je uređivao Milić ima više nego dovoljno. Upravo je u vrijeme njegovog mandata, tvrde,  omogućeno da se pojednim osobama iz dosijea izbrišu kompromitujući podaci, ali i da se nekima izda pozitivna ocjene kako bi mogli nesmetano da obavljaju poslove u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Sa olakim izdavanjem negativnih ocjena prestalo se, tvrdi Monitorov sagovornik, upravo dolaskom Janovića za prvog tajnog operativca, a za jednog od njegovih savjetnika bivšeg direktora Uprave policije Zorana Brđanina. Janović se  navodno odlučio na provjeru  kadra koji je dobio u nasleđe.

Jedan od razloga za nezadovoljstvo među pripadnicima tajne policije je i taj što je ponovo aktiviran i unaprijeđen službenik ANB-a, Filip Đuranović, koga je bivši premijer Dritan Abazović javno optužio da je bio administrator portala Udar.

“To je ime za koje postoje operativni podaci, vidjećemo što će biti u svemu, da je bio jedan od administratora portala. To je lice koje je u jednom trenutku udaljeno iz ANB, kasnije je vraćen”, rekao je Abazović 2. aprila 2024. godine.

Koliko su zakonite smjene i rokade  koje Janović vuče poslednjih mjeseci biće poznato nakon okončanih sudskih sporova, ali i nakon odluke Vladine komisije za žalbe kojoj se do sada obratilo 14 službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Smjene i preraspodjele poslova, u ovom trenutku nijesu sporne samo službenicima ANB. Očigledni su i različiti tonovi partnera u vlasti oko bezbjednosnog sektora, odnosno Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Demokrate su nakon smjene Milića izgubile uticaj na tajnu službu.  Iako se nedavna  izjava člana Odbora za bezbjednost i odbranu i predsjednika Kluba poslanika Demokrata, Borisa Bogdanovića,  činila kao podrška Janoviću,  ima signala i da stvari među partnerima u Vladi nijesu  baš tako sjajne.

“Svaka služba, pa i ANB, mora služiti interesima države i građana, a ne interesima pojedinaca, klanova ili neformalne mreže uticaja. Zato podržavam reorganizaciju i unutrašnje promjene koje imaju za cilj izgradnju funkcionalnog, operativnog i zakonitog sistema. Istovremeno, podsjećam da je veting koji su pokrenuli potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a koji već daje rezultate u policiji, nezaustavljiv proces i da će, kao što je i najavljeno, biti nastavljen i u sektoru odbrane i bezbjednosti, uključujući ANB”, kazao je Bogdanović i zaključio da službe moraju biti oslobođene od neformalne kontrole i nezakonitog uticaja.

Samo par  sati kasnije isplivala je informacija da ANB nije odobrila pristup tajnim podacima državnoj sekretarki MUP-a Dragani Kažanegri Stanišić iz redova Demokrata čiji suprug Šakoje godinama važi za bezbjednosno interesantnu osobu.

Kažanegra Stanišić  je nedavno gostujući na jednoj televiziji kazala da bi  „kada bi bila u prilici, očistila  ANB od temelja do krova onako kako mi to radimo u Ministarstvu unutrašnjih poslova“.  Njen stav podržao je i Bečić .

Ostalo je nerazjašnjeno i da li  su potezi koje vuče Janović, jedan od razloga  nedavne izjave šefa crnogorskog parlamenta Andrije Mandića da se rasformira sadašnja i napravi nova Agencija za nacionalnu bezbjednost.

“Bezbjednosni sistem Crne Gore je kontaminiran, ANB treba rasformirati i formirati novu službu koja će raditi za interes građana ove zemlje”, kazao je Mandić na sjednici Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje „Crnih trojki”, stoji u Mandićevoj objavi na društvenoj mreži X.

Samo dan kasnije nakon što je Mandić saopštio da ANB treba rasformirati, ministri iz NSD-a Slaven Radunović, Budimir Aleksić, Simonida Kordić podržali su ipak predlog za imenovanje Janovića.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo