„Jedanaest godina se vodi sudski postupak protiv mene bez ijednog jedinog dokaza. Jedanaest godina ne mogu slobodno da se krećem, da se zaposlim. Za to vrijeme o mom je slučaju sudilo više od 30 sudija i porotnika, a zakazano je oko 100 ročišta”, kaže za Monitor Veselin Piletić , koji je 1999. godine uhapšen pod sumnjom da je ubio svog komšiju Milana Paljevića. BEZ DOKAZA ZA KRIVICU: Viši sud, odnosno sudija Dragutin Čolaković, oslobodio je Piletića u decembru 2000. godine. Kako se obrazlaže u toj presudi, sva vještačenja, uključujući i DNK analizu, pokazala su da „nije bilo dokaza da je Piletić kriv”. U presudi se dalje potanko objašnjava da između ostalog: pištolj koji je pronađen kod Veselina Piletića nije odgovarao pištolju iz kojeg je Paljević ubijen, na odjeći Veselina Piletića nije bilo barutnih čestica, u kolima u kojima je pronađen ubijeni Paljević nije bilo Piletićevih otisaka prstiju, da DNK materijal pronađen na odjeći ubijenog nije pripadao Piletiću…
Ključni dokaz na kom je tužilaštvo temeljilo optužnicu protiv Piletića, kako se navodi i u oslobađajućoj presudi, bio je iskaz svjedoka Slavoljuba Šćepanovića. Šćepanović, koji je sa Piletićem boravio u istražnom zatvoru, tvrdio je da je u zatvoru čuo Piletića, dok su bili sami u sobi, kako govori – „ kuku majko, šta učinjeh”, te kako mu je Piletić dao ceduljicu na kojoj je pisalo da će «biti zaklan» ukoliko to ispriča inspektorima, koji su navodno na zahtjev Šćepanovića dolazili da ga saslušaju u ZIKS.
Sudija Čolaković smatrao je da se Šćepanoviću kao svjedoku ne može vjerovati iz više razloga. Ceduljica za koju je Šćepanović u sudnici tvrdio da je sakrivena u bojleru sobe u istražnom zatvoru – tamo nije pronađena. Dvojica zatvorenika koji su takođe dijelili sobu sa Piletićem i Šćepanovićem tvrdili su da nijesu primijetili da su Šćepanović i Piletić ikada bili sami u sobi, niti da su razgovarali. Konačno, u oslobađajućoj presudi se navodi da je Šćepanović duševni bolesnik, što je utvrđeno i medicinskom dokumentacijom o njegovom liječenju.
IGRE BEZ GRANICA: Po žalbi tužilaštva Vrhovni sud ukinuo je oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Glavni razlog za to bila je sporna ceduljica koju je Piletić navodno dao Šćepanoviću, a koju je tužilaštvo naknadno pribavilo. Otkud tužilaštvu ceduljica koja prethodno nije pronađena, tužilac u sudu nije htio da kaže. Zvanično, njeno porijeklo ne zna se ni danas.
Advokat Piletića, Slavomir Božović, poslao je ovog mjeseca dopis državnoj tužiteljki Ranki Čarapić u kom navodi da tužilaštvo već deset godina odbija da saopšti porijeklo ceduljice, i traži od državne tužiteljke da naloži tužilaštvu da se konačno izjasni o porijeklu tog dokaza.
Iz dopisa koji je 13 dana nakon što je donesena oslobađajuća presuda tadašnji predsjednik Višeg suda Milan Radović uputio sudiji Dragutinu Čolakoviću, a u koji je Monitor imao uvid, jasno je da je fotokopiju sporne ceduljice sudu dostavilo državno tužilaštvo, a tužilaštvu advokat Rajka Božovića, punomoćnik oštećene porodice! Otkud Božoviću, inače bratu sutkinje Svetlane Vujanović, supruge predsjednika države Filipa Vujanovića, listica koju je svjedok Slavoljub Šćepanović navodno sakrio u bojleru, a koju sud tamo nije pronašao, ostala je tajna. Iako postoji dokument koji dokazuje da je Božović dostavio spornu cjeduljicu, crnogorsko tužilaštvo nikada nije zvanično otkrilo njeno porijeklo. Niti u sudu, niti u odgovorima upućenim Piletićevim advokatima koji skoro deceniju traže da se otkrije njeno porijeklo, insistirajući na tome da dokaz ne smije biti tajan.
«Zakon o krivičnom postupku Crne Gore ne poznaje institut tajnih dokaza. To je bilo moguće u vrijeme Golog Otoka. Ako je pribavljanje dokaza obezbijeđeno u okviru neke službene ili druge tajne, zakon nalaže da to ne smije biti tajna za sud», navodi Piletićev advokat.
Suđenje je nastavljeno, ceduljica je uvažena kao validan dokaz. Veselinu Piletiću nije, međutim, pomoglo ni to što su se tri vještaka izjasnila – da rukopis na ceduljici nije njegov. Osim što rukopis nije Piletićev, sadržaj ceduljice ne krasi poznavanje gramatike. Piletić je profesor književnosti.
«Jedanaest godina sjedim u čekaonicama sudova ipak vjerujući u pravosudni sestem Crne Gore. Ćuteći sam pristao i da se vještači sumnjivo pribavljena listica. Sve dok nijesam shvatio da krivična djela nesmetano čine oni koji to ne bi smjeli», kaže Piletić.
Konačno, iako je Crna Gora već platila vještačenje novosadskom Zavodu za sudska vještačenja, tužilaštvo je zatražilo da se cjeduljica opet vještači u Visbademu. Pri tom, Piletićev advokat tražio je izuzeće aktuelnog sudije Ratka Ćupića jer, kako je objasnio, sudija nije čitanjem nalaza novosadskog Zavoda proveo taj dokaz. Taj zahtjev je odbijen.
Konačno, Piletiću se i dalje sudi iako je svjedok Slavoljub Šćepanović, kome je ceduljica navodno bila upućena, na posljednjem svjedočenju, u junu 2009. godine, kada je od njega traženo da ponovi da je čuo Piletićevo priznanje ubistva rekao: „Ja ne znam ništa o tome”.
PRAVDA NIJE AKO JE SPORA: Pravo na suđenje u razumnom roku jedno je od značajnih ljudskih prava. To pravo, pored domaćeg zakonodavstva, štite Povelja o građanskim i političkim pravima i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda. U praksi Evropskog suda za ljudska prava preovladava stav da je to pravo prekršeno ako je postupak trajao preko osam godina, navodi se u jednom od izvještaja crnogorskog ombudsmana.
U izvještaju crnogorskog ombudsmana za 2009. godinu navodi se da se od 525 pritužbi građana koje je primio čak 30 odsto odnosi na rad sudova i tužilaštva, a najviše na kršenje prava na suđenje u razumnom roku. U tom izvještaju detaljno se opisuje i slučaj osobe koja je čak osam godina provela u istražnom zatvoru, da bi konačno, nakon donošenja presude čekalo skoro godinu dana na njenu izradu.
U toku 2008. godine broj pritužbi koji se odnosi na rad sudova, a opet najčešće na kršenje prava na razumno suđenje, iznosio je 40 posto od ukupnih pritužbi. Ista stvar i sa svima prethodnim izvještajima crnogorskog zaštitinika za ljudska prava.
„Pored garancije prava na raspravu u razumnom roku, član 6. Konvencije o ljudskim pravima sadrži i druge bitne garancije koje se odnose na sudski postupak. Naime, da bi bio zakonit i pravičan sud mora prije svega biti nezavisan, ustanovljen zakonom i nepristrasan. Sud mora biti nezavisan od drugih ograna vlasti, prije svega, izvršne, ali i zakonodavne, kao i u odnosu na više sudske instance”, navodi se u jednom od izvještaja ombudsmana u odjeljku o pravu na suđenje u razumnom roku. Crnogorsko pravosuđe nadaleko je čuveno po nepristrasnosti i nezavisnosti. Posljednji izvještaj EK o napretku Crne Gore za 2009. kao poseban problem akcentovalo je uticaj politike na domaće pravosuđe.
U izvještaju Vrhovnog državnog tužilaštva za 2009. godinu, međutim, samo riječi hvale. Uz neriješena optuženja iz ranijih godina tokom 2009. godine kod sudova je 18 odsto manje predmeta u odnosu na godinu ranije, zadovoljno je tužilaštvo. Čak 17.973 neriješenih slučajeva Vrhovni sud smatra podvigom.
Jedanaest izgubljenih godina jednog crnogorskog građanina, zarobljenog sumnjama i optužbama, za Vrhovno tužilaštvo tek je brojka za godišnje hvalospjeve.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice