DRUŠTVO
Dužnik partije
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Ljetošnji posao sa lubenicama uspješno je odradio. Probrani proizvođači predali su ih po 12 centi za kilogram, od države subveniconirani prodavci u megamarketima prodavali za 10, a oni što nijesu imalu sreću da svoj rod predaju otkupnim stanicama pod kontrolom Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ostavili su svoju muku da trune po oranicama. Pred ministrom Tarzanom Miloševićem novi je izazov: treba organizovati otkup jagnjadi na sjeveru Crne Gore. Nije da je on skroz nov u pričama o otkupu. Mlijeko, med, šumske plodove prikupljene u bjelopoljskoj opštini godinama su otkupljivale firme Jugotes, u vlasništvu Tarzana Miloševića i preduzeće Frukta milk u kojoj je (skromnu) platu zarađivala njegova supruga Svetlana Milošević. Nije se to pokazalo kao neki pretjerano unosan posao. Ili Tarzan nije bio dovoljno vješt preduzetnik.
SVE IZ RAČUNA: Tek, u Bijelom Polju se početkom prošle decenije uveliko pričalo u velikim dugovima Tarzana Miloševića. Što prema predratnim poslovnim partnerima iz Bosne, što prema lokalnim preduzetnicima koji su se bavili ,,privatnim bankarstvom”, odnosno, zelenašenjem. Kao garancija za namirenje dugova Milošević je, pričalo se tada i pisalo, pod hipoteku stavio novu poslovnu zgradu u vlasništvu Jugotesa površine tek nešto manje od 900 kvadrata. Danas je u tom zdanju porodični hotel Dominus, koji vodi supruga Svetlana.
Mnogo uspješnije Milošević je gradio političku karijeru. Preko noći, nakon rascjepa u DPS, Tarzan je krupnim koracima zagrabio ka vrhu lokalne partijske piramide. Značajnu ulogu u tom napredovanju odigrala je – košarka.
Kao nekadašnji košarkaš, Tarzan je sponzorisao lokalni klub Jedinstvo, koji je nosio i ime njegovog preduzeća. Kasnije je, kao gradonačelnik, najveći dio lokalnog budžeta namijenjenog za sport usmjeravao u kasu ženskog košarkaškog kluba Jedinstvo. Onog što je, koliko juče, obznanilo da zbog nedostatka novca (,,otišo si Tarzane, ostala je tuga”) raspušta seniorsku ekipu. Košarka je, zna se, u to vrijeme privlačila pažnju mnogih Crnogoraca od uticaja. A dvojica najuticajnijih u tom društvu su bili premijer Milo Đukanović i kontroverzni biznismen Veselin Barović. Prvi je od Miloševića napravio političku zvijezdu i osigurao njegov politički opstanak nakon prilično skromnog referendumskog rezultata u maju 2006. Drugi je, faktički, postao najznačajniji investitor u Bijelo Polje – demonstrirajući svoj preduzetničku filozofiju od Bjelasice Rade (prošla kroz stečaj) do velelepnog poslovno-tržnog centra City park (završio na dobošu).
Tarzan Milošević je za gradonačelnika Bijelog Polja, prvi put, izabran je u decembru 2001. Priče o dugovima ni tada nijesu prestale. Milošević u razgovoru za Reviju Polje, odgovarajući na pitanje može li se kao gradonačelnik nositi sa hipotekom čovjeka koji je ostao dužan poslovnim partnerima, kaže: ,,Moja imovina daleko prevazilazi moje dugove”.
Prema podacima sa sajta Komisije za sprječavanje konflikta interesa, s početka ove godine, Tarzan Milošević posjeduje stambeni prostor od 275 kvadratnih metara u Bijelom Polju, staru porodičnu kuću od 160 kvadrata, i polovinu poslovnog prostora od 825 kvardrata. Njegov sin Nikola ima vikendicu od 82 kvadrata u Lipovu kod Kolašina. Zvanično, to je to.
,,Ne smeta mi što Bijelo Polje spada u siromašne opštine”, objašnjavao je Milošević kao prvi čovjek opštine poznate i po skoro svakodnevnim protestima prevarenih radnika iz desetina propalih preduzeća, ,,jer vidim da ima veliki broj izuzetno bogatih pojedinaca”.
PORODIČNE VEZE: Ti pojedinci se, tvrde Miloševićevi oponenti, nalaze u najužem gradonačelnikovom okruženju: političkom i porodičnom. Pogotovu ga krasi briga za bližnjeg svog.
Nakon pomenutog rascjepa vladajuće partije na krila koja su predvodili predsjednik Momir Bulatović i premijer Đukanović, lokalna radio stanica je, uz pomoć institucija zvanične Podgorice, prešla u ruke ljudi lojalnih Đukanovićevom DPS-u. Tada je za direktora radija čiji je osnivač SO Bijelo Polje imenovana Zagorka Duda Rabrenović, rođena sestra Tarzana Miloševića. Prema arhivi Monitora, ona je na crnogorskoj medijskoj sceni ostala zapamćena kao autorka opširnih članaka kojima se u Bjelopoljskim novinama optužuje Evropska unija predvođena ,,fašističkom Njemačkom” za rušenje Jugoslavije i nametnuti rat srpskom narodu. ,,Ponos i prkos”, glasila je omiljena fraza gospođe Rabrenović iz tog perioda. I šta je život: u oktobru 2007. godine promovisana je u savjetnika za odnose sa javnošću predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.
Voljom gradonačelnika Bijelog Polja, Zagorku je na mjestu direktora Radija zamijenio Dragić Rabrenović. Njen sin. Tarzan Milošević je uredno objasnio kako je njegov sestrić posao dobio ,,po zakonu, na transparentan način i skladu sa kriterijumima za obavljanje funkcije”. Pride u lokalnom Radiju već je radila Dragićeva supruga. „Vi ste srećni, vi imate Tarzana, a Tarzanu je njegova Džejn njegovo Bijelo Polje”, objasnio je jednom, predizbornom, prilikom Svetozar Marović.
Pokazalo se da Miloševićeve tvrdnje i procjene ne treba uzimati pretjerano ozbiljno.
,,Da imam novca, uložio bih ga u Bijelo Polje i sjever Crne Gore”, tvrdio je uoči investicionog buma u Crnoj Gori, ,,jer sam siguran da će vrijednost zemljišta i nekretnina mnogo više da raste ovdje nego na jugu Crne Gore”.
Milošević je i lakovjeran: ,,Vlada je dužna da, kako je i obećala, u septembru 2008. započne izgradnju auto-puta sjever-jug”. Ili samo želi da takav izgleda. Kao što se svojevremeno, na stranicama Monitora hvalio: ,,Ja sam svoj u budućnost vezao za Bijelo Polje”. I objašnjavao kako je njegova najveća prednost to što ,,ne razmišlja o nekim višim funkcijama”. A onda se preselio na posao u Podgoricu. I krenuo u otkup lubenica.
Da umije sa riječima Milošević je pokazao i ljetos, nakon odluke predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da ga ne uvrsti u novo Predsjedništvo partije: ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”. Šta bi tek pričao da ga je Đukanović prizvao u glavno partijsko tijelo.
BARSKI SLUČAJ: Tarzan ovog ljeta nije bio medijski najeksponiraniji Milošević. Prednjačio je njegov brat Nebojša, arhitekta i vlasnik barske kompanije Basketing. To preduzeće i njegov vlasnik imaju značajnu ulogu u krivičnim prijavama koje je NVO MANS podnijela protiv gradonačelnika Bara Žarka Pavićevića.
MANS Pavićeviću spočitava da je u februaru 2007. sa kompanijom Basketing zaključio Ugovor o trajnoj poslovno tehničkoj saradnji na izradi planske i tehničke dokumentacije, kao i izgradnji i rekonstrukciji objekata i terena. U Ugovoru se navodi da će svaki pojedinačni posao biti predmet posebnog ugovora koji će se zaključiti po principu da Basketing odredi cijenu, a Opština je plati. Takođe, navodi se da je Ugovor „bez vremenskog ograničenja”. Vječan!?
U praksi, saradnja Pavićevića i Miloševića funkcioniše na sljedeći način: Ugovorom iz februara 2009. godine između Basketinga i Opštine Bar predviđena je izrada izmjena i dopuna DUP-a Topolica 1. Procijenjena vrijednost posla je bila 9,8 hiljada eura, a u ugovoru se navodi da je to „ukupna i jedina naknada” za Basketing. Onda je izmjenama tog DUP-a legalizovana nelegalno podignuta sedmospratnica koju je gradio Pavićevićev ZIB, a finansirao gradonačelnikov prijatelj Miodrag Đurović Keko. Kada je većina u lokalnom parlamentu aminovala izmjene koje su legalizovale gradonačelnikov posao i donijele mu, prema nekim procjenama, oko milion eura prihoda, Pavićević zaključuje Aneks Ugovora kojim je Basketingu isplaćeno još osam hiljada eura, po osnovu „naknadnih zahtjeva naručioca”.
Tužilaštvo MANS-ovu prijavu osmatra – od proljetos. Iz istog su perioda i glasine da bi se optuženim lokalnim i državnim funkcionerima u slučaju Zavala, uskoro mogle pridružiti još neke ,,krupne ribe” iz političkog života. Licitiralo se potom da li će se na meti tužilaštva naći Podgorica, Bar ili, možda, Bijelo Polje. Nije se desilo ništa od najavljenog.
Glasine, kažu da je šef zabranio da se procesuiraju već spremljene optužnice. Što bi Tarzan Milošević rekao ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa
Objavljeno prije
19 satina
24 Oktobra, 2025
Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu RTV Podgorica, dok njen direktor Vladimir Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje
Radio-televizija Podgorica, nekadašna Gradska televizija, i njen generalni direktor Vladimir Otašević, sve su češće predmet medijskih priča. Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu televizije, dok Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje.
Državna revizorska institucija (DRI) dala je uslovno mišljenje na godišnji finansijski izvještaj i negativno mišljenje na pravilnost poslovanja Gradske TV za 2024. godinu. Pored brojnih nepravilnosti, konstatovano je i da je Gradska TV angažovala lica po osnovu ugovora o djelu za obavljanje redovnih aktivnosti, dok za radna mjesta koja su popunjavana preuzimanjem od drugog poslodavca nije vršio javno oglašavanje, što nije u skladu sa Zakonom o radu.
„Revizijom je utvrđeno da Poreskoj upravi nije dostavljen finansijski izvještaj usvojen od strane Savjeta društva. Društvo nije vršilo rezervisanje za naknade i druge beneficije zaposlenih, kao ni rezervisanje za sudske postupke koji su u toku, što nije u skladu sa zahtjevima MRS 19 – primanja zaposlenih. Društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo za pružanje javnih usluga od obavljenih komercijalnih audio-vizuelnih usluga, što nije u skladu sa Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama“, saopšteno je iz Državne revizorske institucije.
Nakon revizorskog izvještaja, objavljenog u junu, Inspekcija rada je nedavno utvrdila da su urednici u RTV Podgorica Milan Sekulović i Nemanja Lacman nezakonito zapošljeni i poništen im je ugovor o radu. Riječ je o dva ključna Otaševićeva čovjeka i prepoznatljiva lica rebrendirane televizije. Sekulović je ugovorom preuzet iz dnevne novine Dan, dok je Lacman na isti način doveden iz TV Adria, dva privatna medija. Prema nalazu inspekcije, nije dozvoljeno preuzimanje iz privatnih sektora na taj način, već samo putem Javnog oglasa.
Lacman i Sekulović su u zajedničkom saopštenju pojasnili da je odgovornost za propuste na sistemu, a ne na njima, kako su pojedini političari, mediji i korisnici društvenih mreža pokušali da im imputiraju, naveli su. Pojasnili su da je proceduralni propust napravila pravna služba, ne novinari koji su svoj posao obavljali časno. „Iako je to svima poznato, teret odgovornosti prebačen je na nas, što smatramo nepravednim i neprofesionalnim“, saopštili su.
Otaševićevu pažnju su ovim povodom više zaokupili opozicioni poltičari i mediji koji su prenijeli vijest, dok je krivicu svalio na tamo neku RTV Podgorica. Sebe i svoju odgovornost minimalizovao je opravdanjem da je „neko ko je 15 godina radio u privatnom sektoru i ko nije pravnik“.
„Do proceduralne greške je nažalost došlo jer u trenucima njihovog zapošljavanja RTV Podgorica nije imala oformljenu ni pravnu, a ni kadrovsku službu, koje su mogle da provjere detaljno regulativu i ukažu na sve potencijalne problematične situacije. Zašto četiri godine od osnivanja lokanog javnog emitera niko nije formirao te službe to je pitanje za bivši menadžment i bivšu upravu Glavnog grada Podgorice“, napisao je u svom reagovanju.
Nesmotrene izjave i reagovanja direktora RTV Podgorica nisu prvi put izazvali pažnju javnosti. Predstavnici Sindikata medija Radomir Kračković i Marijana Camović-Veličković podnijeli su Osnovnom sudu u Podgorici tužbu protiv Otaševića naglasivši da tužbu podnose u lično ime. Tužba je podnijeta radi povrede prava ličnosti zbog, kako su saopštili, netačnih navoda koje je Otašević tokom ljeta iznosio u svojim reagovanjima.
Portal Gradski.me je 18. juna 2025. godine objavio tekst sa naslovom „Otašević: Kračković i Camović tražili da prećutim nezakonito točenje goriva i pozive na fizičke obračune u prostorijama Gradske TV“, u kojem je preneseno reagovanje Otaševića. Kračković i Camović-Veličković su u tužbi naveli da su u tim reagovanju iznijete brojne netačne, lažne i tendenciozne činjenične konstatacije, uključujući navodni nedopušteni pritisak koji su tužioci vršili na sud, kao i navode da su tužioci djelovali antisindikalno, na način što su tražili otkaze za zaposlene u medijima.
„Cilj nam je da se utvrdi istina, pa ako smo tražili otkaze za zaposlene u medijima – neka se to dokaže, a ako ipak to nijesmo radili – da sud odredi pravednu kaznu za onoga ko širi neistine bez straha za posljedice koje će uslijediti zbog takvog ponašanja“, poručili su rukovodioci Sindikata medija.
„I umjesto da se po hitnom postupku rašćera taj koloplet koji donosi samo debakl, poraz i fijasko — gradska vlast tu televiziju naziva Sorbonom i sprema se da im za sledeću sezonu poveća budžet na 3. 300 000 eura, da ih nagradi za nesposobnost, javašluk, neodgovornost, da ih nagradi za 0.54 odsto gledanosti“, napisao je na svom profilu kolumnista Duško Kovačević. „Njega neko drži unutra ka’ pecivo, zajedno sa još gorim uredništvom. DPS nije skup konkrektnih ljudi, nego model razmišljanja i djelanja koji još uvijek živi, nažalost“, nastavio je Kovačević o direktoru RTV Podgorica.
Otašević je ispod ovog komentara odgovorio da Kovačević laže i objelodanio njihovu privatnu prepisku koja nema mnogo veze sa temom posta o sunovratu televizije.
Ostaje, međutim, činjenica da RTV Podgorica, ili Gradska TV, nema vidljiv program, dok su afere, nepravilnosti, nezakonitosti i nesnalaženje ključnih ljudi jasno viljivi.
Otašević bio nezakoniti VD direktor
Imenovanje Vladimira Otaševića za vršioca dužnosti direktora RTV Podgorica krajem decembra 2023. bilo je nezakonito.
Osnovni sud u Podgorici poništio je odluku o imenovanju v. d. direktora po tužbi kandidatkinje Dubravke Perović. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se izvrši ponovni izbor v. d. u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, jer je u međuvremenu Otašević izabran za izvršnog direktora u punom mandatu.
Krajnji zaključak suda je da Savjet RTV Podgorica nije pravilno vrednovao prijavu Dubravke Perović i da odluka o imenovanju Otaševića za v. d. direktora, kao i postupak koji je tome prethodio, sadrže i procesne nepravilnosti i neutemeljenost u propisima, pa je iz tih razloga treba poništiti.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi
Objavljeno prije
19 satina
24 Oktobra, 2025
I pored jasnih zakonskih smjernica za legalizaciju bespravnih objekata, u praksi su se odmah ispriječili problemi. Procedura legalizacije je usporena i dva mjeseca nakon stupanja na snagu zakona, jer katastar i opštinske službe, zbog nedostajanja satelitskog i aerofotogrametrijskog snimka,samo primaju,ali ne obrađuju zahtjeve
Nelegalno sagrađenim zgradama, hotelima, čitavim naseljima prošarana je Crna Gora od primorja do sjevera. Institucije još uvijek nemaju precizne podatke o broju divljih objekata koji su posljednjih 30 godina nicali bez ikakve kontrole.
U Ministarstvu urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine dali su procjenu o oko 120.000 ovakvih objekata. Izračunali su da će se tokom procesa legalizacije oko 300 miliona eura sliti u opštinske i državni budžet.
Raniji pokušaj legalizacije iz 2018. nije dao očekivane domete, bolje rečeno propao je, pa se ove godine krenulo u novi. Glavni cilj novog zakona je da se zaustavi pošast nelegalne gradnje.
Zakon o legalizaciji bespravnih objekata stupio je na snagu 14.avgusta. Pravilnici i obrasci koji treba da pomognu građanima u ovom procesu dostupni su na sajtovima legalizuj.me i gradjevinskadozvola.me. Po prvi put na zvaničnim portalima, pomoć je dostupna i preko četbota zasnovanog na vještačkoj inteligenciji. Građani pitanja mogu da postavljaju i odgovore dobiju od AI-asistentice koju su u ministarstvu nazvali Maša.
AI će vam objasniti da oni koji imaju nelegalno sagrađene objekte u kojima stanuju moći da naknadu za urbanu sanaciju plate u mjesečnim ratama na 30 godina.
Opšti uslovi za legalizaciju su da je bespravni objekat evidentiran na satelitskom i aerofotogrametrijskom snimku, da je upisan u katastar nepokretnosti, da nije izgrađen na prostoru koji je planskim dokumentom određen za izgradnju infrastrukturnih i drugih objekata od opšteg interesa, da svojom površinom ili dijelom površine ne prelazi regulacionu liniju ili liniju vlasničke parcele; ako je objekat izgrađen na prostoru za koji ne postoji važeći planski dokument da su riješeni imovinsko pravni odnosi na objektu i zemljištu na kome je izgrađen bespravni objekat.
Lokalne samouprave će biti nadležne za legalizaciju objekata do 500 kvadrata neto površine. Objekte preko te površine, kao i one u zaštićenim zonama, turističkim naseljima sa četiri i pet zvjezdica i rizortima, legalizovaće nova Uprava za legalizaciju bespravnih objekata, organ koji Vlada treba da osnuje u roku od 120 dana.
Zakon o legalizaciji bespravnih objekata propisuje obavezu za upis objekta u katastar nepokretnosti u roku od šest mjeseci, nakon čega vlasnici više neće moći upisati objekte u katastarsku evidenciju.
Legalizacija se odnosi na objekte vidljive na zvaničnom satelitskom snimku Crne Gore iz jula 2025. godine koji nisu izgrađeni u zabranjenim zonama i čiji su imovinsko-pravni odnosi riješeni. Građani čiji objekti nijesu upisani u katastar moraju pokrenuti upis najkasnije do 14. februara 2026. godine jer u suprotnom inspekcija može donijeti rješenje o uklanjanju objekta.
,,Shodno Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata, vlasnici bespravnih objekata čiji objekti nisu upisani u katastar nepokretnosti dužni su da, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, pokrenu postupak upisa objekta u katastarsku evidenciju (predaju zahtjev za upis nelegalnog objekta u list nepokretnosti). Taj rok ističe 14. 2.2026. godine. Objekti koji se ne upišu u katastar neće moći biti legalizovani i neće moći biti stavljeni u promet“, naveli su iz Ministarstva. „Takođe napominjemo da je zabranjen upis u katastar nepokretnosti bespravnog objekta koji nije evidentiran na satelitskom i aerofotogrametrijskom snimku koji je napravljen u julu 2025. godine. Važenje ovog Zakona je limitirano na pet godina i svi vlasnici bespravno sagrađenih objekata imaju rok da u ovom periodu predaju i legalizuju bespravno sagrađene objekte”, saopštili su.
I pored jasnih zakonskih smjernica, u praksi su se odmah ispriječili problemi. Naime, procedura legalizacije je usporena i dva mjeseca nakon stupanja na snagu zakona jer katastar i opštinske službe, zbog nedostajanja satelitskog i aerofotogrametrijskog snimka,samo primaju,ali ne obrađuju zahtjeve.
Ministarstvo je, prema Zakonu, bilo dužno da učini dostupnim snimak u roku od 30 dana, što je isteklo 14. septembra. Ministarstvo očekuje da će snimak biti dostupan tek početkom novembra. U međuvremenu, većina opština još nije donijela odluke o troškovima legalizacije naknade za urbanu sanaciju, a rok za to je 14. novembar.
Ministarstvo je nakon sprovedenog tendera, 18. jula ove godine potpisalo ugovor sa jedinim ponuđačem firmom Vekom Geo iz Beograda za izradu satelitskog snimka. Iz Ministarstva očekuju da će snimak dobiti početkom novembra i da će tada biti dostupan svima na Geoportalu, internet stranici ministarstva. Do tada katastar samo zaprima zahtjeve vlasnika bespravnih objekata sa elaboratima izvedenog stanja objekta, ali ih ne ovjerava, sve dok ne bude dostupan satelitski i aerofotogrametrijski snimak.
Kako je snimak s kraja jula ključan, jer je najavljeno da će objekti koji ne budu na njemu, koji su građeni nakon tog roka, biti srušeni desili su se pokušaji prevare. Ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović nedavno je objasnio: ,,Neko ih je naučio ako stave, tj. ako razvuku kesu u obliku betonske ploče pa je fiksiraju sa nekoliko opeka da će to satelit da prepozna kao betonsku ploču. To je naravno glupost jer mi imamo 3D snimke koji snimaju iz kojih se vidi i visina i sve ostalo a drugo i da je betonska ploča ona se ne smatra građevinskim objektom sve dok nema zidove i gornju površinu bilo ploču bilo krov to nije objekat koji bi mogao da bude legalizovan. Ja sam išao na Žabljak samo ploča i četiri grede i onda neka vrsta nekog kosog krova i onda poslije to ispunjavaju. Ali to sve nažalost moraće da se sruši, bacili su ljudi pare”.
Ministar je kazao da su pokušaji prevare snimka najčešći na Žabljaku gdje je u posljednje vrijeme najzastupljenija i nelegalna gradnja: ,,Imali smo veliku akciju a imamo i dalje na Žabljaku. Imali smo oko 70-80 kontrola od čega je skoro 40 završeno sa zatvaranjem gradilišta i pečačenjem. Ako bude bilo kakvih promjena na tim gradilištima biće odmah preduzete mjere rušenja. Čekamo prvu nedjelju novembra da se postavi novi snimak na Geoportal i onda nakon toga ukoliko ti objekti ne budu na tom snimku biće svakako uklonjeni”.
I dok čekamo snimak, isplivavaju i novi problemi. Uprkos raspisana dva javna poziva Crna Gora nije dobila Strategiju za legalizaciju nelegalnih objekata sa akcionim planom za 2030. godinu. Iz ministarstva sada najavljuju da će biti prinuđeni da rade bez strategije. ,,Jednostavno nije bilo zainteresovanih, dugo smo čekali niko se nije javio. Sad smo ponovili još jednom. Procjenjujemo da je to pristojan iznos za jednu studiju skoro 50 000 eura je u pitanju. Međutim, kod nas ili nema stručnjaka ili nema zainteresovanih da se bave tim poslom”, izjavio je Radunović.
Vlasnici nelegalnih objekata još očekuju kolika će biti cijena legalizacije. Za sada se zna da će plaćati naknadu za urbanu sanaciju, od koje 80 odsto ide opštini, a 20 odsto državnom budžetu. Iznos će zavisiti od zone, planskog dokumenta, namjene i opremljenosti zemljišta i obračunava se po kvadratu. Lokalne samouprave imaju tri mjeseca da odrede cijene.
Raniji podaci iz Ministarstva govore da je do juna ove godine na teritoriji Crne Gore broj podnijetih zahtjeva za legalizaciju iznosio 62.495, dok je broj legalizovanih objekata 3.589 od početka primjene legalizacije u Crnoj Gori (2018. godina). Na teritoriji glavnog grada do sada je podnijeto 14.185 zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, dok je od tog broja legalizovano 670 objekata.
Puni zamah legalizacije se tek očekuje, a priliku da legalizuju objekte dobiće i oni kojima je država prijetila rušenjem. Tako je zgrada Lamela C koja je isticana kao primjer divlje gradnje u Podgorici i koja ima rješenje za rušenje, u međuvremenu skoro završena, a firma PS Gradnja je podnijela zahtjev za legalizaciju.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe
Objavljeno prije
1 sedmicana
17 Oktobra, 2025
Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.
Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.
Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.
Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.
Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.
Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara. Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.
Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.
Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.
„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora i analizu važećih pravnih propisa na osnovu kojih bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.
To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.
Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.
Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.
Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..
Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.
Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela. Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.
Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.
Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.
Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.
Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.
Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.
Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.
I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.
RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM
Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.
To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „ Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
Novi broj

PREDSJEDNIKOV ORDEN AMFILOHIJU, POMIRITELJU: Da je vječno selektivno pamćenje
PREMIJER NAJAVLJUJE VELIKI INVESTICIONI CIKLUS, OPET: Reciklaža obećanja
BUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceBUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada
-
DRUŠTVO4 sedmiceVLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima
-
Izdvojeno4 sedmiceDONALD TRAMP I EVROPA U GEOPOLITIČKOM RASKORAKU: Na zapadu nešto novo
-
INTERVJU4 sedmiceDRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Crna Gora bi se radije vratila u prošlost, nego suočila s njom
-
FOKUS4 sedmiceRENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi
-
DRUŠTVO3 sedmiceATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend
-
DUHANKESA3 sedmice7. oktobar 2023.
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceUlazak u EU
