OKO NAS
NA NAJVISOČIJOJ TAČKI EVROPE: Elbrus, moćni, surovi ljepotan

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Mećava nosi sve pred sobom na minus 30, rastavljam se sa dušom, slomljena visinskom bolešću. Ne vidim vrh iako smo blizu. Zbog sniježne mećave ne vidim ni metar pred sobom. Hrabri me to što je moja ekipa uz mene, crpim posljednje atome snage i koračam ka vrhu. Tu je. Konačno je ostvaren još jedan moj davni cilj. Stropoštavam se u sniježnu ,,fotelju” na visini 5.642 metra
Dvadesetak metara dijeli me od najvisočije tačke u Evropi. U normalnim uslovima za to mi treba nepun minut, ali ne i ovdje. Ne na Elbrusu. Ne tog jutra, dok mećava nosi sve pred sobom i dok se na minus 30 rastavljam sa dušom, slomljena visinskom bolešću.
Ne vidim vrh iako smo blizu. Zbog sniježne mećave ne vidim ni metar pred sobom. Vidim Vaska koji korača uz mene. Čujem Šlagija i Kamća koji nas dozivaju. Oni su ispred nas, ali ih ne vidimo. Hrabri me to što je moja ekipa uz mene, crpim posljednje atome snage i koračam ka vrhu. Tu je.
Konačno je ostvaren još jedan moj davni cilj.
Vrištala bih od sreće, ali ni za to nemam snage. Udari vjetra jaki su toliko da ne mogu ni da se održim na nogama. Stropoštavam se u sniježnu ,,fotelju” na visini 5.642 metra. Istog trenutka zaboravljam sva odricanja, muku sa kojom sam se borila satima, i dok promrzlim rukama pokušavam da izvadim ,,zastavu” svog sela shvatam da je baš taj trenutak vrijedan žrtve koju podnosim.
Elbrus, ta hladna ruska planina godinu ranije nije me pustila da dođem do vrha. Ove godine bila sam jača. Ne od planine, jer je nepobjediva, već od sebe. Ili su planinski duhovi bili milosrdniji?
Par sedmica kasnije, dok na nuli, uz talase koji me zapljuskuju na ulcinjskoj plaži razmišljam o Elbrusu, shvatam – po ravnom mogu hodati sa svima, ali u visine odlazim sa onima koji su visini dorasli!
Ni jak motiv – obećanje da ću uspjeti dato nekom ko nas je tog 19. jula gledao sa neba, ni tvrdoglavost duplog bika, ni sve pripreme po crnogorskim planinama, ni milosrdni planinski duhovi i bogovi nisu mi pomogli te mučne noći koliko jedinstvo ekipe sa kojom sam krenula ka vrhu. I njihova želja da svi uspijemo.Danima smo živjeli kao jedno, borili se jedni za druge i izlaskom na vrh nagrađeni za to.
Ka Rusiji smo krenuli 13. jula. Na aerodromu u Tirani, dok nas četvoro iz nikšićkog Javorka i član Gorske službe spasavanja Jahorina čekamo avion, raspravljamo da li smo izabrali dobar datum za odlazak – petak 13. Simboliku petka zaboravljamo kad nam vođa ekspedicije, Drago Šlagi Vujović, otkriva da se nekoliko godina ranije baš na petak 13. popeo na Akonkagvu. Ukrcavamo se u avion i planiramo boravak u Kabardino-balkarskoj republici.
Šlagi za sobom ima dva uspješna uspona na najviši vrh Evrope, Vasko Rabrenović, Željko Kovačević i Miro Kalem – Kamćo nisu se do tada srijetali sa Kavkazom, a mene je godinu ranije, sa trista metara ispod vrha, vratila hladnoća. Od tada, punu godinu, razmišljala sam da li sam dorasla snjegovima Elbrusa, njegovim hladnoćama, traverzama, opasnostima koje tamo čekaju. Zadnjih dva mjeseca borila sam se sa mislima da li sam uopšte sposobna da koračam, utučena sedativima i antidepresivima, slomljena…
Presijedanje u Instanbulu, let do Mineralnih Voda, nekoliko sati vožnje kombijem i dan kasnije smo u Čegetu. Smještamo se u hotel i Šlagi već planira uspon.
Prije odlaska na Garabaši, našu bazu, odrađujemo prvu aklimatizaciju. Test za sve. U tom sastavu prvi put planinarimo. Šlagi i Kamćo su gorski vuci, obojica spasioci. Vasku je odlazak na Kavkaz prvi susret sa ozbiljnom visinom, Želju takođe. Desetak dana kasnije shvatiću da sam na njih dvojicu naročito ponosna. Mi koji maltene živimo u planini znamo koliko je teško ,,probiti” visinu. Njih dvojica “probili” su je fantastično.
Drugog dana boravka u selu odlazimo na aklimatizacioni uspon na vrh Čeget
visok 3.601 metar. Prati nas kiša. Ali nemamo izbora. Primičemo se granici sa Gruzijom i srećni što nema graničara da nas vrate nazad grabimo ka vrhu.
Tu uz strmu stazu su ploče planinarima koji su izgubili život. Odajemo im počast i tiho koračamo dalje. Položen prvi test. Na vrhu smo. Niko nema simptome visinske bolesti. Oprezno krećemo nazad, staza je klizava. Na padinama Čegeta srijećemo dvadesetočlanu ekipu iz bivših jugoslovenskih republika. Poželjeli smo vedro nebo jedni drugima i rastali se. Odmor u selu Čeget. Sjutradan iz susjednog Azaua krenuli u planinu. Okovanu snijegom.
Bučke u kojima smo smješteni su renovirane, ofarbane u bijelo. Ranije, ofarbane u boju nacionalne zastave, bile su simbol Rusije.
Dan odmora na 3.750 metara provodimo planirajući uspon i uživajući u pogledu na snijegom pokrivene vrhove Kavkaza. Na koju god stranu da zaluta pogled zaustavi se na prekrasnim prizorima. Lokalni vodiči objašnjavaju kako se zovu vrhovi kojima smo okruženi.
Razmišljam koliko dana, mjeseci ili godina treba da se obiđu svi ti ljepotani koji ponosno paraju nebo. Da li je to uopšte moguće? Da li je pošteno razmišljati o svim vrhovima Kavkaza ako sam preskočila neke na Durmitoru? Uživam u zadnjim posljednjim zracima sunca koje kao da propada između planina, dok provejavaju prve pahulje. Radujem se snijegu. I tog predvečerja sam. Šetam ispred bučki i puštam pahulje da padaju po meni, nazebloj. Znam zbog čega sam ponovo ovdje. Znam svoj cilj.
Liježem sa temperaturom koja me preznojava i budi cijele noći, ali ujutro kao najzdravija gazim hiljadu metara visinske razlike. Nekolilo sati hoda Vasko, Kamćo i ja proveli smo pjevajući. Šobić, Oliver, Halid, himne – naše i tuđe, partizanske, četničke, srpske,crnogorske pjesme ređale su se jedna za drugom. Smijeh sve vrijeme, poneki vic i eto nas iznad Skale Pastuhova. Na ,,samo” 4.800 metara visine nad morem. Iznad oblaka, na skoro dva Bobota. Šlagi nas je sve vrijeme pratio na skijama, na Skali nam se pridružio i Željo. Dogovor je da njih dvojica odatle skijaju do Garabašija, Vasko silazi bordom, a Kamćo i ja gazimo nazad. Strčali smo do 3.750 metara. Testiramo snagu, kondiciju, volju.
Nakon odmora i večere Šlagi odlučuje — čekamo povoljno vrijeme za uspon. Željo je svoj cilj ispunio, skijao je sa visine koja odgovara visni Mon Blana, od tog trena on je logistika, mi imamo još jedan korak, najvažniji.
Oslanjajući se na vremensku prognozu za završni uspon biramo noć između 18. i 19. jula. Planina nas uči mnogo čemu, prvenstveno strpljenu, ali i zbližava nas koji je živimo. Moja odabrana ekipa pokazala je da umije sve. Sa mnom su, dvije noći pred završni uspon, odbolovali napad panike, istrpjeli posttraumatski stres, nijesu prigovarali mojim ženskim suzama. Razgovor, zagraljaj i razumijevanje onog drugog uvijek su najbolji lijek. Naročito na toj visini, i u uslovima u kojima sam bila – nepuna dva mjeseca nakon traume koja će me pratiti dok dišem, hiljadama kilometara udaljena od svojih terapeuta.
Dan pred uspon odmaramo, sunčamo se na 3.750 metara.
Liježemo u rano popodne spremni za još jednu bitku sa sobom.
Na završni uspon krenuli smo oko sat i trideset minuta poslije ponoći.
Istovremeno krenula je još samo jedna ekipa. Gazili smo pred njima i čeonim lampama osvjetljavali stazu koju smo te noći mi prtili. Momci, mnogo snažniji od mene, uklopili su se u moj znatno sporiji tempo. Žrtva koju su te izuzetno hladne, mećavne noći podnijeli zbog mene vrjedna je divljenja.
Dok strmom traverzom koračam kroz mećavu, i pod nogamama mi pršti snijeg, zahvaljujem Bogu koji me oduvijek nagrađuje divnim prjateljima. Kamćo je podnio najveći teret visinske bolesti koja me slomila već na oko 5.200 metara nadmorske visine. Teorijski znam sve o njoj, ali se u praksi prvi put srijećemo. Povraćanje, kratak dah, iznemoglost, otežani koraci, halucinacije. Nepodnošljivo, ali uspijevam da se izborim.
Na najopasnijoj i najstrmijoj padini pred sam vrh dočekalo nas je osiguravajuće uže. Kačimo se karabinerima i stopu po stopu koračamo ka vrhu. Zastajem, povraćam i nastavljam dalje. Kamćo trpi svaku moju nužnu pauzu, Šlagi i Vasko koji su pred nama takođe. Njih trojica čekaju me iako je hladnoća znatno veća ako se ne kreću.
Kamćo pita da li ću da odustanem. Gledam ispred sebe.
Ne vidi se vrh, ali znam da do njega ima stotinjak metara visinske razlike, najmanje sat hoda, ko zna koliko još mučnine i milion udara olujnog vjetra. Ne! Vratila sam se ovdje iz Danilovgrada da dokažem sebi da su granice, ako postoje, onamo gdje ih sami postavimo.
Nastavljamo dalje. Vjetar odnosi jednu moju rukavicu i štap. Svjesna sam da će mi u takvim uslovima prsti promrznuti već za desetak minuta, i mogućnosti da zauvijek ostanem bez njih. Krećem dalje. Kamćo vadi rezervne rukavice iz ranca, ali se iz magle pojavljuje planinar iz ekspedicije koja je krenula kad i mi – sa mojom rukavicom u ruci.
Zahvaljujem se. Njemu i Bogu koji mi uvijek pokaže da sam uprkos svim grijesima njegova miljenica. Neću izgubiti prste desne ruke. Makar ne ovog puta.
Nakon skoro sat, na kraju sigurnosnog užeta stižemo Šlagija i Vaska.
Stropoštavam se do njih da napravim pauzu i popijem gutljaj vode. Čujem Šlagijevo: „Ako sad odustaneš, ubiću te“. Još je bijesan zbog mog prošlogodišnjeg svojeglavog odustanka na 5.300 metara. Ja nisam. Da sam tada zakoračila na krov Evrope ne bih imala priliku da to učinim baš sa ovom ekipom. Ne bih dobila novu planinarsku porodicu, niti shvatila da takve ekspedicije pokazuju ko su ljudi za koje vrijedi živjeti, a ko oni drugi. Ustajem i trošim posljednje zalihe snage tromo se vukući ka vrhu. Tu smo. Vrh Elbrusa je pod našim nogama. Iz ranca vadim bijelo platno na kom piše ime mog sela – Mosori. Fotografišemo se dok nas vjetar šamara i zavejava nanosima snijega. Uskraćeni smo za pogled sa krova Evrope. Vrijeme nije moglo biti gore, ali mi je drago što je bilo tako. Uspjeh i nije uspjeh ako je put do njega lak. A naš nije bio.
Prkosno čekam da krenemo nazad i da sa bezbjedne udaljenosti podvučem crtu na dug Elbrusu. Već tu, na vrhu, izmučena i promrzla postavljam sebi novi cilj.
To mi daje volju, vraća snagu i krećem nazad. Ili naprijed, ka ostvarenju još jednog davnog sna? Najvećeg i najvažnijeg vrha u životu jedne žene.
Molim se nevidljivim saveznicima sa planine da me prate i na tom putu i koračam ka Garabašiju.
Dok silazimo strmom traverzom saznajemo da su dvoje planinara imali
nezgodu. Molimo se da ih planinski duhovi i bogovi sačuvaju. Iako tehnički nije zahtjevna, ta planina svake sezone uzme nekoliko života. Nadam se da oni neće biti u takvoj nemilosti Elbrusa, surovog, sniježnog ljepotana.
Nakon nekoliko sati smo, u bučkama. Na sigurnom.
Jelena JOVANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2018. GODINE: Iz duboke u najdublju noć i poneki bljesak
-
SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO IZ SARAJEVA: Vraćanje spomenika Titu služi vlastodršcima
-
ZARADE NA LEDU: I dalje minimalni minimalac
-
2018: BURNA GODINA NA MEĐUNARODNOJ SCENI: Beskonačna parada kriza i sukoba
-
140 GODINA ZAŠTIĆENOG PROSTORA BIOGRADSKA GORA: Umijemo li da čuvamo prašumu kao što je umio kralj Nikola
-
MILORAD MITROVIĆ, NVO BREZNICA: Nemamo rezervna pluća

Šestostruko ranjavanje u samom centru Podgorice, pogibija šest osoba na crnogorskim drumovima, bjekstvo iz specijalizovane bolnice u Dobroti devetnaestogodišnjaka optuženog za ubistvo, samo su neki od ovonedjeljnih slučajeva povodom kojih se niko iz vrha policije nije obratio javnosti. Oglase se tek da se pohvale akcijama čišćenja svojih redova, ili zvučnim hapšenjima. Kao da zaboravljaju da su tu i zbog bezbjednosti građana
Pucnjava u Beranama kao nastavak višedecenijskog sukoba dvije tamošnje porodice, šestostruko ranjavanje u samom centru Podgorice, pogibija šest osoba na crnogorskim drumovima, bjekstvo iz specijalizovane bolnice u Dobroti devetnaestogodišnjaka optuženog za ubistvo, slučaj Nikšićanina koji je na smrt pretukao svoju osamdesetogodišnju majku, samo su neki od slučajeva koji su se desili između dva broja Monitora, a povodom kojih se niko iz vrha Sektora bezbjednosti pa ni iz Vlade nije obratio građanima Crne Gore.
U slučaju bjekstva devetnaestogodišnjaka L.H. iz bolnice u Dobroti, medijima je dostavljeno saopštenje tek kada je uhapšen. U međuvremenu, niko iz Sektora bezbjednosti nije upozorio građane da budu na oprezu jer se ubica slobodno šeta, pa ni da od od njih zatraže uobičajenu pomoć, da obavijeste policiju ukoliko ga primijete.
Policija je izdala saopštenje tek nakon što je devetnaestogodišnjak uhapšen u Baru, gdje je dok je šetao slobodan ukrao četiri mobilna telefona, a potom i 300 eura. Ta informacija saopštena je iz policije. Uhapšen je nakon raspisane nacionalne potrage.
Inače, L.H. je prije dvije godine, kao maloljetnik, bježao i iz podgoričkog Centra “Ljubović”, u kojem je bio smješten.Njegovo bjekstvo iz Dobrote, dogodilo se samo dan pošto je tamo prebačen iz UIKS-a, gdje se nalazi na odsluženju kazne.
On služi osam godina zatvora, pošto je prije dvije godine na Vrelima Ribničkim ubio 72-godišnju staricu Fatu Beslimi. Nakon ubistva njeno tijelo je zatrpao otpadom. Ni surovost zločina koji je počinio, za policiju nije bio razlog da javnost bude upozorena.
U proteklih sedam dana na crnogorskim putevima život je izgubilo šest osoba, među kojima i jednogodišnja beba. MUP je reagovao apelom – Strpljivom vožnjom sačuvajte svoj i živote drugih.
U apelu, koji je potipisao tim za odnose s javnošću, pozvali su sve učesnike u saobraćaju da putovanja planiraju unaprijed, a vožnju prilagode uslovima na putu, vodeći računa kako o sopstvenoj bezbjednosti, tako i o bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju.
„Upućujemo apel svakom vozaču da, prije nego što krene na put, odnosno kada sjedne u automobil, promisli o načinu svoje vožnje i uzdrži se od brze i nekontrolisane vožnje, jer jedino odgovornim ponašanjem može zaštititi sebe, ali i druge učesnike u saobraćaju koji mogu biti ugroženi“, navodi se.
Ministar policije Danilo Šaranović oglasio se tek povodom privođenja suspendovanog policajca Slobodana Vulanovića, koji je odbio da se testira na opijate, a koji je nakon privođenja kod sudije za prekršaje zbog tog „zločina“ novčano kaženjen. Ministar je medijima uz svoju izjavu tim povodom dostavio i fotografiju.
„Ovakvi slučajevi potvrđuju da nije centralno pitanje da li je veting u policijskim strukturama potreban. Naprotiv, on je neophodan, a pitanje je samo kojim tempom se mora sprovesti. Ako smo donijeli odluku da je borba protiv kriminala apsolutni državni prioritet, to znači da nema kompromisa sa integritetom u policiji. I ovaj menadžment MUP-a i policije ga neće praviti. Ni sa kriminalom, ni sa službenicima koji nijesu imuni na kriminal i veze sa OKG, piše u Šarnovićevom saopštenju.
„Svako kome je sigurna država važna, neka nam pruži podršku da stvorimo najbolje uslove za rad policije, istu zaštitimo od kriminalnog uticaja i zahvalimo se na saradnji svim službenicima koji su umjesto Ustava, zakona i integriteta izabrali sluganstvo organizovanom kriminalu. Za one policijske službenike koji budu djelovali suprotno, slijediće posljedice. Vrijeme kada su pojedinci među nama, umjesto državi, služili kriminalu, je prošlo. Došlo je vrijeme kada je država najsnažniji oslonac poštenim i policijskom službenicima sa integritetom, koji su ubjedljiva većina u policiji“, zaključio je Šaranović.
Ubrzo se oglasio i Boris Bogdanović, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Demokratske Crne Gore, ističući da je slučaj uhapšenog suspendovanog policajca potvrda da su promjene konačno prošle i kroz one hodnike koji su decenijama bili zatvoreni za pravdu.
“Sada je svima jasno zašto su pojedine partije, pojedini mediji i interesne grupe sa tolikim žarom ustali u odbranu suspendovanih policijskih službenika. Jer, nisu branili zakon, branili su sistem u kojem su pojedini policajci radili za mafiju, dok su nosili uniformu ove države. Pitanje nije više političko. Pitanje je bezbjednosno i civilizacijsko. Da li ćemo imati državu u kojoj se zakon poštuje, ili državu u kojoj su narkotici, nelegalno oružje i organizovane kriminalne grupe bliže pojedinim službenicima nego zakon, čast i uniforma?“, saopštio je, dodajući da smatra da je vrijeme za nastavak odlučne borbe.
“Onaj ko odbija test na narkotike, a sjedi za volanom bez vozačke, bez papira i bez zakona, ne može nositi uniformu. I tačka. Neka svako ko još misli da može zaštititi taj sistem računajući na stare šeme, zna da dolazi vrijeme u kojem pravda ima dužu ruku od mafije. Ovo nije revanšizam. Ovo je dugo čekano oslobađanje institucija. I ono neće stati. Jer službe moraju biti čiste da bi država bila jaka”, poručio je Bogdanović.
Demokrate, koje kontrolišu Sektor bezbjednosti, oglasile su se i nakon najnovije akcije hapšenja grupe koja se tereti da je krijumčarenjem cigareta oštetila državu za više od 18 miliona eura. Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić čestitao je SDT-u, Specijalnom policijskom odjeljenju i drugim organizacionim jedinicama Uprave policije na odličnoj pripremljenoj i uspješno realizovanoj akciji hapšenja sedam osoba i krivičnog procesuiranja 15 osoba.
“Svakim danom, brojnim akcijama, istorijskim rezultatima, se pokazuje da je država odlučna i istrajna u borbi protiv svih oblika kriminala i da nema tog pojedinca ili kriminalne grupe koja može biti zaštićena”, poručio je Bečić.
“Nastavak odlučne borbe protiv kriminala i čišćenja institucija od svih nedozvoljenih uticaja je sveta dužnost svakog istinskog patriote ove države. Veting je ključni preduslov potpunog ozdravljenja crnogorskih institucija”, zaključio je .
Dobro je što čelnici u bezbjednosnom sektoru žele da očiste svoje redove od kriminala. Ipak, kao da zaboravljaju da su tu i zbog bezbjednosti građana.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Izdvojeno
PRIMJENA NOVOG ZAKONA O UREĐENJU PROSTORA IZAZOV ZA SJEVERNE OPŠTINE: Za decentralizaciju fali kadar

Objavljeno prije
5 danana
14 Juna, 2025
Novi Zakon o uređenju prostora za opštine na sjeveru predstavlja još jedan u nizu izazova. Region koji već godinama kuburi sa stručnim kadrom, sada mora da u kratkom roku osnuje privredna društva zadužena za izradu planskih dokumenata. Volje ne fali, ali nedostaje urbanista, arhitekata, planera…
Novi Zakon o uređenju prostora, usvojen u februaru, povjerio je opštinama zahtjevan zadatak da u kratkom roku osnuju privredna društva koja će biti nadležna za izradu lokalnih planskih dokumenata i sprovođenje zakona na terenu. Time je odgovornost za prostorno planiranje formalno decentralizovana, ali su istovremeno opštine suočene s kadrovskim, organizacionim i finansijskim izazovima koje takva transformacija podrazumijeva.
Dok zakon formalno uvodi red u prostorno planiranje, u praksi je lokalnim samoupravama ostavljen ogroman izazov. Pored administrativnih i finansijskih prepreka, jedan od najvećih problema je hronični nedostatak stručnog kadra. Većina urbanista, arhitekata i planera, koji bi trebalo da čine okosnicu novih preduzeća odavno su angažovani u privatnom sektoru, gdje su uslovi rada i zarade znatno konkurentniji. Takvo stanje naročito je zakomplikovalo ispunjavanje nove obaveze opštinama na sjeveru,koje inače kubure sa kadrom u mnogim oblastima.
Prema zakonu, privredno društvo koje osniva skupština lokalne samouprave za izradu lokalnih planskih dokumenata mora da ima zaposlenog odgovornog planera i najmanje još četiri planera. Precizirano je da odgovorni planer može biti prostorni planer, odnosno arhitekta, koji ima najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja, najmanje deset godina radnog iskustva na poslovima prostornog, odnosno urbanističkog planiranja, položen stručni ispit i da je upisan u registar Komore. Ostali planeri zaposleni u lokalnom privrednom društvu treba da imaju najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja, najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima prostornog, odnosno urbanističkog planiranja, položen stručni ispit i da su upisani u registar Komore.
Zakon omogućava da dvije ili više lokalnih samouprava osnuju zajedničko privredno društvo za izradu lokalnih planskih dokumenata, upoznavanje javnosti sa izradom planskog dokumenta, kao i učestvovanje u pripremi mišljenja opštine o urbanističko-tehničkim uslovima koje izdaje nadležni organ državne uprave. Agencije će učestvovati i u izradi Programa uređenja prostora opštine, izradi tehničke dokumentacije, obavljanju stručnog nadzora nad izvođenjem radova koji se finansiraju iz sredstava opštine, kao i iz drugih izvora finansiranja. Predviđeno je i da obavljaju reviziju tehničke dokumentacije i izrađuju izvještaj o stanju uređenja prostora.
U pokušaju da pronađu održiva rješenja, neke opštine razmatraju udruživanje kapaciteta i zajedničko osnivanje privrednih društava, dok se druge, samostalno, s nadom da će uspjeti da ispune uslove, upuštaju u sprovođenje zakonskih obaveza. Zakon je predvidio da ta obaveza bude ispunjena u roku od 60 dana, međutim, rijetke su lokalne uprave koje su uspjele da ispoštuju rok.
Kako za Monitor kaže Marjan Obradović, sekretar za planiranje i uređenje prostora u Beranama, ta lokalna uprava će vjerovatno agenciju formirati zajedno s Pljevljima, a moguće i sa Mojkovcem i Andrijevicom. Pregovori su u toku, a sekretar objašnjava da u Beranama nema kadrovskih potencijala da privredno društvo funkcioniše samostalno.
„Uslovi koje treba da ispune zaposleni u agenciji zaista su visoko postavljeni i, realno gledano, mi nemamo kadrovskih kapaciteta da tome odgovorimo. Navešću primjer – u Sekretarijatu sada postoji samo jedan građevinski inženjer i jedna arhitektica. Zbog toga smo pribjegli rješenju da se udružimo s nekoliko opština, a gotovo sigurno s pljevaljskom, kako bismo ispunili i kadrovske i ostale uslove, i mogli da formiramo kvalitetno privredno društvo koje će odgovoriti na potrebe svake od tih opština“, objašnjava Obradović.
Sagovornik Monitora podsjeća da već nekoliko godina u nadležnom ministarstvu traje rad na Prostorno-urbanističkom planu (PUP) Berana, te da se taj posao privodi kraju. Nastojanja iz beranske lokalne uprave su da taj planski dokument završi onaj ko ga je i započeo, pa će, vjerovatno, završna faza tog važnog dokumenta biti okončana u ministarstvu. Agencija će, nakon što bude formirana, raditi na više manjih planskih dokumenata, ali i na rješavanju krupnih problema u korišćenju prostora.
Obradović objašnjava da će agencija u budućnosti imati pune ruke posla kada je riječ o izmjeni aktuelnih Detaljno urbanističkih planova (DUP), ali i planiranju kada je riječ o beranskom dijelu Bjelasice. Buduće privredno društvo, ocjenjuje on, vjerovatno će se uhvatiti u koštac i s problemom divlje gradnje na planini.
U Bijelom Polju agenciju su osnovali samostalno. Kako je Monitoru kazao Haris Šahman, sekretar za planiranje i uređenje prostora, već rade na obezbjeđivanju kadra za to privredno društvo.
„Nije jednostavno, ali ulažemo značajan trud da dobijemo kadar koji će zadovoljiti i uslove novog zakona, ali i na kvalitetan način obavljati posao. Decentralizacija prostornog planiranja je jako bitna, jer mi u lokalnim upravama najbolje znamo šta nam je prioritet i kako da na održiv način raspolažemo prostorom. Predstoje izmjene i dopune PUP-a, ali činjenica je da imamo prilično dobar aktuelni PUP. Predstoje i izmjene i dopune nekoliko DUP-ova, od kojih su neki stari više od deceniju. Očekujem da taj posao bude obavljen na način koji najbolje odgovara građanima“, kaže Šahman.
Prednost bjelopoljske lokalne uprave je što već u svom sistemu ima stručni kadar, planere sa iskustvom i poznavanjem izazova planiranja prostora. Šahman podsjeća da u toj opštini nema krupnijih infrastrukturnih izazova, kao što je slučaj u nekim drugim, gdje je gradnja krenula bez riješenih osnovnih komunalnih uslova.
Kolašin se, takođe, samostalno upustio u zahtjevan posao, pa je agencija formirana 30.aprila. Odbornici su tog dana donijeli i statut tog društva sa ograničenom odgovornošću (doo). Tim društvom će upravljati izvršni direktor i Odbor direktora. Iako još nijesu krenuli u „zaokruživanje“ kadra, iz kolašinske opštine već znaju da agenciju čeka mnogo posla.
Predstoji donošenje nekoliko detaljnih urbanističkih planova, a prije svega onih koji se odnose na centar, Brezu i Smailagića Polje. DUP Centar, odnosno izmjene i dopune tog dokumenta, donijete su još prije deceniju i po. Donošenje novog DUP-a Centar biće, vjerovatno, prvi zadatak agencije. Pored toga, lokalna vlast trebalo bi da mijenja i DUP Breza iz 2011. godine, i DUP Smailagića Polje, donesen dvije godine ranije. Ti djelovi kolašinske opštine privukli su minulih godina značajno interesovanje investitora, pa je u toku intenzivna gradnja.
Iz klupa opozicije više puta je sugerisano da se mora posvetiti velika pažnja odabiru kadra koji će raditi u agenciji, ali i sastavu Odbora direktora (OD) tog preduzeća. Parlamentarna većina, međutim, nije prihvatila amandman predsjednika kluba odbornika opozicionog Pokreta „Zajedno gradimo Kolašin“, Matije Bulatovića, da u odluci bude precizirano da u OD, između ostalog, mora biti diplomirani inženjer arhitekture, jedan stručnjak iz oblasti zaštite životne sredine i jedan iz oblasti planiranja prostora.
Prema onome što je Vijestima nezvanično rečeno u lokalnim upravama, Žabljak i Plužine svoje lokalno planiranje povjeriće „regionalnoj“ agenciji, zajedno sa Nikšićem. U toj opštini je još prije skoro 20 godina formirana Direkcija za planiranje, koja od prošle godine funkcioniše kao društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO). Do 2017. godine bavili su se arhitektonskom djelatnošću, projektnom dokumentacijom i nadzorom, kako za opštinu Nikšić, tako i za druge opštine. Sa tim poslom su prestali 2017., kada je ukinuto planiranje na opštinskom nivou, a poslove preuzelo nadležno ministarstvo.
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, u saradnji sa Zajednicom opština, početkom aprila organizovalo je radionicu s ciljem unapređenja primjene Zakona o uređenju prostora. Razmatrana su, kako je ranije saopšteno iz tog resora, ključna pitanja, uključujući osnivanje privrednih društava za izradu planskih dokumenata.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SMJENE I POSTAVLJENJA U AGENCIJI ZA NACIONALNU BEZBJEDNOST: Reforme ili čistka

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Juna, 2025
Jedni tvrde da su smjene u ANB -u koje sprovodi novi direktor Ivica Janović čistka koja otvara vrata za političke kadrove, drugi da se radi upravo suprotno – o čišćenju političkih poslušnika i duplih agenata. Šta god da je po srijedi, očigledni su različiti tonovi partnera u vlasti oko bezbjednosnog sektora
Nakon što je Vlada Milojka Spajića imenovala Ivicu Janovića za vd, a potom i direktora u punom mandatu Agencije za nacionalnu bezbjednos (ANB) , pojačana je kadrovska aktivnost u toj službi.
Samo tokom prošlog mjeseca dvadesetak službenika je degradirano, a najmanje deset njih je poslato kući. Platu će primati iako ne dolaze na posao.
“To su uglavnom iskusni operativci i profesionalci, koji su sada postali meta unutar-agencijske ‘čistke’. Nekoliko njih je poslato kući bez konkretnog radnog zadatka, a i dalje primaju platu. Niko od njih nije dobio rješenje o novom rasporedu, niti im je objašnjeno do kada će ‘čekati’ i na kojem zakonskom osnovu mogu primati platu a ne dolaziti na posao. Takođe, niko nije formalno obaviješten o mogućoj suspenziji. Pozadina svega ovoga je uklanjanje profesionalaca kako bi se otvorila vrata za politički, rodbinski ili prijateljski povezane kadrove, bliske dugogodišnjim agentima koji su okružili novog direktora. Dobar dio podnio je žalbe Vladinoj Komisiji za žalbe i očekuju odgovor”, objavile su Vijesti pozivajući se na svoje izvore.
Više sagovornika Monitora, međutim, tvrdi da je u ovom slučaju riječ o suprtonom procesu – čišćenju Agencije od dvostrukih agenata i političkih poslušnika.
Među onima koji su poslati kući je i donedavni direktor tajne policije Boris Bato Milić, ali i nekoliko njegovih saradnika.
Dobro upućeni sagovorici tvrde i da pored javne hajke protiv ovakvih odluka Janovića , razloga da sadašnji vrh tajne policije počisti dvorište koje je uređivao Milić ima više nego dovoljno. Upravo je u vrijeme njegovog mandata, tvrde, omogućeno da se pojednim osobama iz dosijea izbrišu kompromitujući podaci, ali i da se nekima izda pozitivna ocjene kako bi mogli nesmetano da obavljaju poslove u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Sa olakim izdavanjem negativnih ocjena prestalo se, tvrdi Monitorov sagovornik, upravo dolaskom Janovića za prvog tajnog operativca, a za jednog od njegovih savjetnika bivšeg direktora Uprave policije Zorana Brđanina. Janović se navodno odlučio na provjeru kadra koji je dobio u nasleđe.
Jedan od razloga za nezadovoljstvo među pripadnicima tajne policije je i taj što je ponovo aktiviran i unaprijeđen službenik ANB-a, Filip Đuranović, koga je bivši premijer Dritan Abazović javno optužio da je bio administrator portala Udar.
“To je ime za koje postoje operativni podaci, vidjećemo što će biti u svemu, da je bio jedan od administratora portala. To je lice koje je u jednom trenutku udaljeno iz ANB, kasnije je vraćen”, rekao je Abazović 2. aprila 2024. godine.
Koliko su zakonite smjene i rokade koje Janović vuče poslednjih mjeseci biće poznato nakon okončanih sudskih sporova, ali i nakon odluke Vladine komisije za žalbe kojoj se do sada obratilo 14 službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Smjene i preraspodjele poslova, u ovom trenutku nijesu sporne samo službenicima ANB. Očigledni su i različiti tonovi partnera u vlasti oko bezbjednosnog sektora, odnosno Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Demokrate su nakon smjene Milića izgubile uticaj na tajnu službu. Iako se nedavna izjava člana Odbora za bezbjednost i odbranu i predsjednika Kluba poslanika Demokrata, Borisa Bogdanovića, činila kao podrška Janoviću, ima signala i da stvari među partnerima u Vladi nijesu baš tako sjajne.
“Svaka služba, pa i ANB, mora služiti interesima države i građana, a ne interesima pojedinaca, klanova ili neformalne mreže uticaja. Zato podržavam reorganizaciju i unutrašnje promjene koje imaju za cilj izgradnju funkcionalnog, operativnog i zakonitog sistema. Istovremeno, podsjećam da je veting koji su pokrenuli potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a koji već daje rezultate u policiji, nezaustavljiv proces i da će, kao što je i najavljeno, biti nastavljen i u sektoru odbrane i bezbjednosti, uključujući ANB”, kazao je Bogdanović i zaključio da službe moraju biti oslobođene od neformalne kontrole i nezakonitog uticaja.
Samo par sati kasnije isplivala je informacija da ANB nije odobrila pristup tajnim podacima državnoj sekretarki MUP-a Dragani Kažanegri Stanišić iz redova Demokrata čiji suprug Šakoje godinama važi za bezbjednosno interesantnu osobu.
Kažanegra Stanišić je nedavno gostujući na jednoj televiziji kazala da bi „kada bi bila u prilici, očistila ANB od temelja do krova onako kako mi to radimo u Ministarstvu unutrašnjih poslova“. Njen stav podržao je i Bečić .
Ostalo je nerazjašnjeno i da li su potezi koje vuče Janović, jedan od razloga nedavne izjave šefa crnogorskog parlamenta Andrije Mandića da se rasformira sadašnja i napravi nova Agencija za nacionalnu bezbjednost.
“Bezbjednosni sistem Crne Gore je kontaminiran, ANB treba rasformirati i formirati novu službu koja će raditi za interes građana ove zemlje”, kazao je Mandić na sjednici Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje „Crnih trojki”, stoji u Mandićevoj objavi na društvenoj mreži X.
Samo dan kasnije nakon što je Mandić saopštio da ANB treba rasformirati, ministri iz NSD-a Slaven Radunović, Budimir Aleksić, Simonida Kordić podržali su ipak predlog za imenovanje Janovića.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 5 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 5 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS4 sedmice
19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan