Povežite se sa nama

MONITORING

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM: Niske kazne za počinioce, neefikasna zaštita žrtava

Objavljeno prije

5 godina

na

Tokom posljednjih pet godina u Crnoj Gori registrovano je 37 djece, žrtava seksualnog zlostavljanja. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da  ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano

 

U posljednjih pet godina Centri za socijalni rad registrovali su 37 djece, koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja:  2014 – devet slučajeva, 2015 – četiri, 2016 – sedam, 2017 – devet, i prošle godine osam. U odgovorima, koje smo dobili od Ministarstva rada i socijalnog staranja, navodi se da su počinioci ,,osobe iz svih socio-ekonomskih klasa, razne životne dobi. Obično su to  starije osobe van porodice, srodnici, komšije, nastavnici, strani državljani, srodnici u prvoj pravoj liniji srodstva-otac, očuh….”.

Međunarodna istraživanja, koja obuhvataju i Balkan, pokazuju da seksualno  nasilje trpi između 12 i 15 odsto djevojčica i osam do deset odsto dječaka. Iz UNICEF-a upozoravaju da se rasvijetli tek svaki deseti slučaj seksualnog zlostavljanja djece.

Za krivično djelo obljuba nad djetetom predviđena je kazna od tri do 12 godina. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da maksimalna kazna za pedofiliju od 12 godina zatvora dosad nije izrečena u Crnoj Gori, te da ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano.

Na sjeveru Crne Gore je sredinom prošle  godine 46-godišnjak silovao  desetogodišnjakinju. On je potom pustio djevojčicu da se vrati roditeljima uz prijetnju da će je, ukoliko im se bude požalila, ubiti – navodi se u presudi Osnovnog suda u Rožajama, koji je predofila osudio na godinu dana zatvora.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz ministarstva 11 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, u posljednjih pet godina, je dobilo sudski epilog: ,,Međutim, u više navrata nakon sprovedenog postupka, prijave seksualnog nasilja nijesu potvrđene”, navode iz ministarstva na čijem je čelu Kemal Purišić.

Aida Muzurović, samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda u Podgorici, kazala nam je da su pred ovim sudom u posljednjih pet godina pravosnažno okončana tri postupka zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom. Osuđeni su dobili kazne zatvora od sedam godina, četiri i po godine i jednu godinu.

U Višem sudu u Bijelom Polju u posljednjih pet godina procesuirano je sedam osoba zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom, od toga je protiv tri osobe  donijeta osuđujuća presuda (kazne zatvora od osam, pet, četiri  i po godine), protiv tri osobe  je donesena oslobađajuća presuda, a protiv jedne  predmet još  nije riješen,  kazao je za Monitor Radoslav Konatar, zamjenik predsjednika u ovog suda.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva nam nijesu precizno odgovorili na pitanje, već su nas uputili na njihove izvještaje o radu, objavljene na sajtu ove institucije. Posljednji je iz 2017. U njemu se navodi da je smanjen broj prijavljenih osoba  zbog krivičnog djela protiv polne slobode za 3,84 odsto: ,,obljuba sa djetetom 1 lice (u 2016. godini protiv 1 lica, u 2015.godini 1 lice, a u 2014. godini 3 lica), zbog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje 7 lica (u 2016. godini 12 lica, u 2015. godini 8 lica, a u 2014. godini 8 lica…”.

Pravosudni anali bilježe da je posljednja smrtna kazna u Crnoj Gori izvršena nad D. R. On je u januaru 1982. silovao i ubio četvorogodišnju djevojčicu, a potom njeno tijelo spalio u podrumu zgrade.

Udruženje Roditelji, sa još nekoliko NVO, godinama upozorava na minimalne kazne za počinioce seksualnog nasilja nad djecom. Kristina Mihailović, izvršna direktorica ovog udruženja, za Monitor kaže da su postigli dogovor sa Ministarstvom pravde, Vrhovnim sudom, Državnim tužilaštvom što treba raditi, da bi se djeca bolje zaštitila od ovih djela.

,,Kako nas je informisalo Ministarstvo pravde, izmjene Krivičnog zakona su planirane za 2020, a na osnovu podataka koji se vode u registar kaznene evidencije za sva krivična djela, uspostavljena je posebna elektronska evidencija lica osuđenih za krivična djela protiv polne slobode djece i  maloljetnih lica”, navodi Mihailović i dodaje da je najavljeno da će u toku ove godine za sudije i tužioce organizovati obuka na temu Lanzarot konvencija, kako bi se i na taj način obezbijedio senzibilisani pristup ovim djelima.

Lanzarot konvencija  o zaštiti od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope iz 2009. godine, čija je Crna Gora potpisnica, obavezuje Crnu Gori na pooštravanje kaznene politike.

,,Nema pouzdanih podataka i relevantnih istraživanja ni o jednom segmentu koji se odnosi na problematiku seksualnog zlostavljanja djece: rasprostranjenost, prevencija, zaštita, procesuiranje”, kaže Mirjana Vuksanović iz SOS Nikšić. Samo u poslednjih godinu dana ovoj organizaciji je prijavljeno pet slučajeva seksualnog zlostavljanja djece – četiri slučaja su bila djeca ženskog pola, a u jednom muškog”.

,,Prijave se nerijetko odbacuju zbog nedostatka dokaza. Zato je veoma važno da sudije u rijetkim slučajevima koji za ishod imaju osuđujuću presudu izriču kazne koje nijesu zakonski minimum kao što je to sada najčešće slučaj. Veće kazne bi mogle da pošalju snažnu poruku i seksualno zlostavljanoj djeci i zlostavljačima”, ističe Vuksanović.

Kristina Mihailović pojašnava: .,,Imali smo nekoliko situacija kada su nas roditelji kontaktirali, jer su njihova djeca bila suočena sa takvim djelima. Bili su razočarani kada su shvatili ne samo koliko su male kazne koje mogu da dobiju počinioci ili koje su već dobijali oni koji su osuđeni, nego i zbog toga što njihova djeca nijesu imala kome da se obrate za pomoć i podršku nakon svega”.

U SOS Nikšić ističu kao problem to što nema specijalizovanog osoblja u institucijama specijalizovanim za rad sa djecom koja su preživjela seksualno nasilje, a koje bi sa djecom radilo na prevazilaženju traume. ,,Ozbiljnost situacije najbolje ilustruje podatak da u Crnoj Gori nemamo vještake koji će za potrebe sudskog postupka dati mišljenje o sumnji na seksualno zlostavljanje djece, već se traži mišljenje eksperata iz regiona. Iskustvo SOS telefona Nikšić je da troškove vještačenja koji iznose nekoliko hiljada eura snosi roditelj/majka koji je prijavio sumnju na seksualno nasilje nad djetetom”, navodi Vuksanović.

I Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković za Monitor kaže da su u ,,određenim slučajevima zapazili da postoje poteškoće u radu državnih organa u nastojanju da pruže djeci efikasnu i blagovremenu zaštitu i pomoć”.

Ombudsman je u svom izvještaju još 2011. preporučio da je neophodno  sačiniti bazu podataka o žrtvama i počiniocima seksualnog iskorišćavanja djece. ,,Nažalost i pored preduzimanja određenih radnji i mjera, još uvijek nisu zapažene značajnije sistemski organizovane akcije od strane nadležnih, usmjerene na stvaranje uslova za adekvatnu prevenciju, pravovremenu reakciju i neophodnu reintegraciju i resocijalizaciju žrtve i njene porodice”, kaže Baković.

On navodi da i pored određenih pomaka, kao što su formiranja stručnih službi, reforme socijalne i dječje zaštite, te obukama sudija, Crna Gora još ne ispunjava preporučene standarde u ovoj oblasti – posebno imajući u vidu obaveze koje smo prihvatili Konvencijom SE o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarot konvencija), kao i standarda koji nameće UN Konvencija o pravima djeteta.

Baković ističe da iako je zakonodavstvo harmonizovano sa međunarodnim standardima, postoji neophodnost određivanja državnog organa za prikupljanje i čuvanje podataka o identitetu i genetskom profilu lica osuđenih za krivična djela seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece i neophodnost pooštravanja kaznene politike.

,,Smatramo veoma važnim obezbjeđivanje jednakog kvaliteta zaštite sve djece u Crnoj Gori, kao i dostupnost različitih servisa, od psihološko-socijalne podrške i zaštite do edukacije – na isti način i za svu djecu, bez izuzetka da li ona žive u Mojkovcu, Pljevljima ili Podgorici i dr.”, zaključuje Baković.

 

TABU TEMA: Incest

 

,,Od svih krivičnih djela, seksualno zlostavljanje  se najmanje prijavljuje, teško ga je prepoznati i teško se otkriva”, kaže za Monitor Aida Petrović, izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija.

U posljednjih 15 godina pomoć ove organizacije zatražile su 32 osobe. Petrović navodi da su zabilježili osam slučajeva rođenja beba iz incestnih ,,veza”:  oca i kćerke u pet slučajeva, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.

,,Djevojka koje su rodile bebe iz incesta bile su  uzrasta od 16. do 24. godine. Skrivale su trudnoću i ni sa kim nisu imale  hrabrosti da o tome razgovaraju. Ćutale su o  silovanju koje im se desilo od najbližih srodnike. Bebe su date na usvajanje u inostranstvo”, priča Petrović.

Najnoviji slučaj incesta iz koga se rodila beba, desio se  sredinom 2018. a otkrio ga je brat djevojke koja je žrtva incesta. Dijete je zbrinuto, a djevojka-žrtva incesta ponovo vraćena pod okrilje doma kod oca incestnika.

Petrović navodi i slučaj kada je 16-godišnja djevojčica ubila oca zbog dugogodišnjeg silovanja nje i starije sestre. U Crnoj Gori nema  baze podataka ili istraživanja  povodom ove vrste nasilja, ističe Petrović.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USTAVNI SUD SMATRA DA JE MILOŠ MEDENICA NEOSNOVANO U PRITVORU: Hoće li se pridružiti ostalima

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija

 

 

Ustavni sud usvojio je žalbu branioca  Miloša Medenice, advokata Stefana Jovanovića,  da se njegov branjenik neosnovano nalazi u pritvoru, objavili su mediji ove sedmice .

U odluci Ustavnog suda navodi se da mjera obezbjeđenja nije neophodna.

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Razlog tome,smatra njegova odbrana,  nije težina krivičnih djela za koja se tereti, niti mala suma koja se nudi za njegovovu slobodu,  već to što je sin bivše predsjednice Vrhovnog suda. Upravo to je u jednoj od mnoštva žalbi naveo njegov advokat .

„Ovoliko dugo neopravdano trajanje pritvora meni govori upravo u tom pravcu, i to je nešto što sam potencirao u žalbama, pogotovo u poslednjoj žalbi, jer ne postoji apsolutno nijedan zakonom ili Ustavom propisan ili utemeljen razlog za dalje trajanje pritvora. To je lični stav branioca, iznijet je u žalbi. Da li je cijenjen od strane Apelacionog suda kada je odlučivao o žalbi i da li je cijenjen od strane Ustavnog suda kada je on odlučivao o ustavnoj žalbi, ja tu informaciju nemam ali to je svakako moj lični stav i ja se držim njega, kaže Jovanović za Monitor.

Kako saznaje Monitor o tome se govorilo i na nedavno održanoj sjednici Ustavnog suda, gdje je jedan od sudija kolegama saopštio  da se ovom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom, jer su neki od njih , kako je kazao, bez valjanih i zakonom utemeljenih stavova smatrali da Medenica ne treba da napusti zatvor.

Od sedam sudija  koliko ih je na plenumu odlučivalo o žalbi advokata Miloša Medenice, dvoje je ostalo pri mišljenju da ovaj optuženi i dalje treba da bude u pritvoru.  Većina je ipak bila drugačijeg stava i ne samo da je prihvatila još jednu u nizu, žalbu koju je napisao advokat Jovanović, već su donijeli odluku da se ukine odluka Apelacionog suda kojom se njegovom klijentu potvrđuje pritvor.

Sa novom odlukom Jovanović nije upoznat, ali ako je zaista takva, dodaje on, onda je očigledno Ustavni sud na istom fonu kao i odbrana.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

2 sedmice

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo